vakuum
Cilj je stići do cilja
Kroz vrijeme zapravo ne možemo ne putovati u smislu da ćemo iz vremenske točke koju zovemo "srijeda" neizbježno doputovati u kasniju vremensku točku, "četvrtak". To se ipak ne običava nazivati "putovanjem kroz vrijeme", već se taj izraz obično odnosi na mogućnost povratka u prošlost ili, ponekad, i na mogućnost ubrzanog puta u budućnost.
Mislim da bi ovako bilo najbolje putovati. Mislim, nisam baš kćer od Veljka Rogošića, ali radije bih bila ovako mokra. Bar bi znala od čega.
Moj auto nema klimu. To sam zamijenila bretelicama i spuštenim staklima. Ali moj najveći neprijatelj nema oznaku +38 u hladu. Možda ima neku čudnu registarsku tablicu, ali sigurno dolazi iz Češke. Njih se najviše bojim. I bojat ću ih se i za četiri dana, kada ću prvi puta sama sjesti za volan na put dalji od Samobora ili vrha Zagrebačke gore. Nešto robe, malo vode, pokoja zaboravljena dječja igračka, Maksim Mrvica i ja. Možda mi baš njegovi zvukovi odagnaju misli od straha. Ili možda ponovo počnem osjećati zavist na njegovim brzim prstima, pa raspalim po gasu. Možda bolje neke rokerske stvari. Ma, i one me natjeraju na brzinu. Uzet ću laganice. Uzela bi i REM-ovce da ih imam. Sve bi ih potrpala u auto, pa nek sviraju.
Ići ću autocestom. Ne, starom cestom. Ili možda ipak autocestom. Ne, prevelika je kolona u subotu ujutro pred svakim tunelom. Starom. Vidjet ću, još. Da, kao da ću nešto vidjeti, osim dva auta ispred mene. Odlučit ću u zadnji tren. Isto kao što ću odlučiti koje hlače ću strpati u kofer, koje sandalice uzeti, koji parfem, koju kopču za kosu, koji lak za nokte. Ali to uopće nije problem. Imam troje para hlača, dvoje sandala, dva parfema i tri kopče. Lak za nokte zauzima najmanje mjesta. Mogu ih uzeti sve.
Muči me onaj čeh. Mislim da svakog od nas na cesti čeka jedan čeh. Neki čekaju na ugibalištu sa konzervom u jednoj i paradajzom i drugoj ruci, neki vrebaju sa benzinske, a neki jednostavno znaju kada treba krenuti iz svoje češke kuće. Onda počinje njihovo veselje na cesti. Kak da im objasnim da sam ja dovoljno vesela i bez njih kad me ionako ne bi razumjeli. Taj jezik nitko ne razumije.
Priznajem. Bojim se grmljavine, pauka i čeha. Kad grmi zažmirim, kao da će to išta pomoći ako udari baš u mene. Kad je pauk samo metar od mene vrištim, kao da će on pobjeći od tog zvuka. A kad vidim čeha pomolim se. Bože, sačuvaj me kuge, rata gladi i ovog veseljaka na cesti.
Križić na retrovizoru, poznato „Sretan put“ i čvrsta vjera u sebe bit će dovoljna da strah nestane.
Još samo fali čvrsta vjera. Možda ju još i pronađem u ova četiri dana.
Tako, ako vidite zbunjenu plavušu u crvenom autu, nemojte joj trubiti. Ona vas ionako neće čuti od preglasne muzike koja će, nadam se, odagnati njen strah.
Sretan put i Vama!
25.07.2006. u 11:54 |
34 Komentara |
Štedi |
Gore |
^
| < |
srpanj, 2006 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
1 |
2 |
| 3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
| 10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
| 17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
| 24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
| 31 |
|
|
|
|
|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Komentari da/ne?
Opis bloga
Život ne treba shvatiti preozbiljno. Uostalom, 'ko se živ iz njega izvukao?
Ne mogu psovati, pa ironiziram.
Ne da mi se govoriti, pa se smješkam.
Slabost je, dakle, moja snaga i bezvoljnost moja volja.
Jer ja - nisam ja.
J.P. Kamov
POSJET UVIJEK ČINI ZADOVOLJSTVO. AKO NE PRI DOLASKU, ONDA PRI ODLASKU
Mjesečeve mijene
zrakoprazna@gmail.com
'Ko te ima taj te nema
Ne može se uhvatiti senka
od života što k'o Dunav teče
jer je život i svetlo i tama,
nekad jutro a nekada veče,
jer je život i svetlo i tama,
nekom jutro a nekome veče.
Ko te ima taj te nema,
ko te nema taj te sanja,
ko te sanja taj te ljubi
a ti o tom pojma nemaš.
Neki žive blizu al' daleko,
kao kamen ne mogu se maći
i kad se za ruke drže stalno
u mraku se ne mogu pronaći,
i kad se za ruke drže stalno
u mraku se ne mogu dotaći.
Ko te ima taj te nema,
ko te nema taj te sanja,
ko te sanja taj te ljubi
a ti o tom pojma nemaš.
Dotaknu se linije života,
dve sudbine kao jedna traju
il' se dirnu il' se ne dodirnu
al' jedna za drugu dobro znaju,
il' se dirnu il' se ne dodirnu
al jedna za drugu dobro znaju.
Ko te ima taj te nema,
ko te nema taj te sanja,
ko te sanja taj te ljubi
a ti o tom pojma nemaš.
Z. Bogdan
Neka cijeli ovaj svijet
Znam, negdje mjesta ima
na svijetu kojem živimo mi
još negdje sunca ima
gdje postoje još sni
Neka cijeli ovaj svijet
još sja u suncu
neka naša zemlja sva
postane sretna
neka cijeli ovaj svijet
zove se bajka
zelena i mirisna
cvjetna sva i nevina
livada iz sna
Plam topli negdje tinja
sjaj tople zvijezde seže do nas
još pravih ljudi ima
što vjeruju u spas
"Jalta, Jalta"
A.Kabiljo/M.Grgić
O jednoj mladosti
Jedna mladost, jedan svijet nade
Raste tiho u srcu tvom
Drugi za te ovaj svijet grade
S malo prave istine u tom
Pričaju ti priče te
I svaka ima svoj sretan kraj
Al' prešućuju da taj svijet krade
Bas tvog sunca sjaj
Jedna mladost, jedan san sreće
Al' do nje još dalek, dug put
I dok srce na svoj put kreće
U taj svijet ocvao i žut
Odjednom ces shvatit sve
Kako nigdje nema plamena tvog
Poput mrtve rijeke svijet teče
Bez cilja svog
Tko zna, možda na me čeka neki drugi svijet
Tko zna, i u mraku katkad nikne divan cvijet
možda, tko zna, jedna od sretnih
Jedna od tisuću bit ću bas ja
Tko da zna
K.Metikoš/I.Krajač
Ima jedan svijet
Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela
Ima jedan svijet gdje riječi su djela
U tom svijetu živi čovjek od soli
Sjajom sunca rođen, kamen kojeg volim
Iz njega čujem glas bez riječi
Čutim snagu ovog tijela
Ja slaba, svakodnevna kroz igru riječi
Sve bi htjela
Voliš me nježno, znam, to si ti,
Tako mi trebaš, trebaš mi ti
U jednom trenu sve bih htjela
Kroz igru riječi, a riječi su djela
Oprosti molim te, vrati me...
Svijetu mom
Stijene
Igračka vjetrova
Pati bez suze, živi bez psovke
i budi mirno nesretan.
Tašte su suze,
a jadikovke ublažit neće gorki san.
Podaj se pijanom vjetru života
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak nek te mota
u ludi polet vihor lud.
Leti ko lišće što vir ga vije,
za let si, dušo stvorena.
Za zemlju nije, na pokoj nije
cvijet što nema korijena.
T.Ujević
Svakidašnja jadikovka
Kako je teško biti slab,
kako je teško biti sam,
i biti star, a biti mlad!
I biti slab, i nemoćan,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran, i očajan.
I gaziti po cestama,
i biti gažen u blatu,
bez sjaja zvijezde na nebu.
Bez sjaja zvijezde udesa
sto sijaše nad kolijevkom
sa dugama i varkama.
O Bože, Bože, sjeti se
svih obećanja blistavih
što si ih meni zadao.
O Bože, Bože, sjeti se
i ljubavi, i pobjede
i lovora i darova.
I znaj da Sin tvoj putuje
dolinom svijeta turobnom
po trnju i po kamenju,
od nemila do nedraga,
i noge su mu krvave,
i srce mu je ranjeno.
I kosti su mu umorne,
i duša mu je žalosna,
i on je sam i zapušten.
I nema sestre ni brata,
i nema oca ni majke,
i nema drage ni druga.
I nema nigdje nikoga
do igle drača u srcu
i plamena na rukama.
I sam i samcat putuje
pod zatvorenom plaveti,
pred zamračenom pučinom,
i komu da se potuži?
Ta njega nitko ne sluša,
ni braća koja lutaju.
O Bože, žeže tvoja riječ
i tijesno joj je u grlu,
i željna je da zavapi.
Ta besjeda je lomača
i dužan sam je viknuti,
ili ću glavnjom planuti.
Pa nek sam krijes na brdima,
pa nek sam dah u plamenu,
kad nisam krik sa krovova!
O Bože, tek da dovrši
pečalno ovo lutanje
pod svodom koji ne čuje.
Jer meni treba moćna riječ,
jer meni treba odgovor,
i ljubav, ili sveta smrt.
Gorak je vijenac pelina,
mračan je kalež otrova,
ja vapim žarki ilinštak.
Jer mi je mučno biti slab,
jer mi je mučno biti sam
(kada bih mogao biti jak,
kada bih mogao biti drag),
no mučno je, najmučnije
biti već star, a tako mlad!
T.Ujević
Za mene posebni
Micica
freestyler
ddadd
tajpvrajter
catcher
JJ
Pjesma o jednoj mladosti
RiLady
SKLBLZ
SSpot
trillian
Mladen
striček gajo
maria helena
Dragon Fly
rahatli
Mysteries
snopovi
Forza Fiume
lega svega
koki
zvoncica
estrogena
indianwoman
pantera
isil
justawoman
Old Soul
naposljetku
Hera
bobelline
djevojka za 1 dan
1971
zlo i naopako
babl
almost poznata
plokmin
@
...
Zahvale