vakuum

Lako je otići, ali se teško ne vratiti

I believe there is a light at the end of what has been a long and lonely tunnel
Lyndon B. Johnson


Možda je trenutak kad si najtužniji, najbolje iskoristiti za napraviti ono što te najviše boli. Otići. S naglaskom na možda.
Možda će manje boljeti. S naglaskom na možda.

Možda niste znali da je vakuum okružje u kojem je tlak znatno niži od atmosferskog i da tlak postoji zbog sile koju proizvode atomi i molekule sudarajući se sa objektom uronjenim u neki prostor. Možda niste znali da je savršeni vakuum prostor u kojem nema tvari i da, zapravo, savršeni vakuum ne postoji, čak ni u svemiru. Možda vas to i ne zanima. Sa naglaskom na možda.

U nešto više od pola godine, skoro svakodnevno, su me uveseljavali ili rastuživali ili jednostavno poticali na razmišljanje Vaši postovi.
U nešto više od pola godine često su me uveseljavali Vaši komentari. Često su mi i izmamili suzu u oku. Ali uvijek su mi dali prostora za razmišljanje, kako negdje, iza nekog čudnog nicka (čudnijeg od mojeg) sjedi netko ko osjeća upravo ono što i ja.
I čudan je to virtualni svijet. Toliko čudan, da ne znam kako bi ga opisala jednom dragom biću, da se nekim čudom, nakon 15 godina kome, probudi. Možda je bolje nikada se ne probuditi iz svog sna. S naglaskom na možda.

Micica me nagovorila na sve ovo. Krivite nju. Ona mrzi utorke i ima svoju životnu filozofiju: «Pojedi ujutro živu žabu i cijeli dan ti se neće dogoditi ništa gore». Osim ako joj Rospija dođe iz Austrije i dahom punim alkoholnih para u petak zabrani raniji odlazak s posla.

Uživala sam i uživat ću i dalje u čitanju onih koje sam odabrala i koje bi svakom mogla preporučiti;
Freestyler me očarao pričom. On uživa u svakom trenutku udisaja i izdisaja. Ja uživam čitajući taj tijek disanja.
Ddadd je čovjek kojem se događaju obične stvari na najneobičniji način. Ili samo on to zna tako prikazati.
Tajpvrajter je najdraža ljenčina koju sam ikad čitala.
Catcher je jedini, ovdje, koji s toliko ljubavlju opisuje svoj grad, da ću ga se sjetiti svaki put kad prođem pored ili zastanem u Karlovcu.
JJ, čije pjesmuljke pjevam ostatak dana, ako je dan za pjevanje.
Pjesma o jednoj mladosti, koja mi je dozvolila proviriti u njen svijet i spoznati koliko zapravo sličnih ljudi ima na svega parsto kilometara.
RiLady, dama koja se, ustvari, ne boji ništa priznati. Jaka, a opet ranjiva. Uživala sam, mila!
SKLBLZ je definitivno čudniji nick od mojega. Obečao mi je post o Thuji, jer je jedini čovjek koji može pisati o nečemu tako banalnom, a da mi riječi nakon toga još tri dana odzvanjaju u glavi.
SSpot mi uvijek izmami osmijeh na lice, a to mu je, otprilike i moto: «Puno se vesel't i ne gunđat previše». Nadam se, spotiću, da nisam previše jamrala.
Trill, blog izvjestiteljica, sa tolikom dozom humora, da su na poslu svi uvijek znali da ne radim novu excel tabelu, kad bi čitala njezina izvješća.
Mladen, kod kojeg sam saznala da je GO nešto drugo osim kratica za godišnji odmor.
Gajo i ono što on zove gluposti, ustvari je potpuna informacija svega što se događa u zemlji, a i šire. Nakon njega, uz kavu, nije mi trebala dnevna štampa. Niti komentari kolega o ptičjoj gripi, kravljem ludilu ili svinjskoj kugi.
Maria Helena i njen kokošinjac je osjećaj kao da razgovaraš sa dragom ti susjedom.
Dragon Fly, sanjarka i pustolovka sa velikim očima, čijem ću se blogu i dalje vraćati. Pa možda, jednom i pojedemo jagode...
Rahatli isto mrzi utorke. Možda bi je trebala upoznati sa Micicom. Sa naglaskom na možda. Ali koju zasigurno znam gdje ću naći kad poželim ugodnu poslijepodnevnu kavu.
Mysteries. Anđeo među ljudima. Što više reći?
Macko, kako bi sam rekao: «Ako već ideš, reci samo zbogom, ako ideš i sunce ponesi sa sobom...». Do čitanja, macko!
Snopovi je onaj koji je bistrio moj pogled. Ne vjerujte mu ako kaže suprotno.
Forza Fiume, toliko je puta otišao slušajući svoje strahove... a sada ja slijedim njegov put.
Lega svega, nad čijim sam pričama morala odmagljivati naočale od suza smiješilica. Nadam se, lega, da ćeš se vratiti.
Koki, savršena plavuša, koja samo misli da joj treba dijeta i kakvu tajnicu bi svatko poželio imati u svom uredu.
Zvončica, čiji me ringišpil toliko puta uspio probuditi iz sna.
Estrogena, koja od kenjanja zna napisati priču nakon kojeg mi osmijeh ostaje satima, pa čak i onda kad moram na wc.
Indianwoman sa svojim crticama iz života i slikom divljine, otkrila mi je svoju nježnu dušu.
Pantera. Bez tebe ovo ne bi bilo isto. Bez tvojih riječi utjehe i provala smijeha, moj dan bi bio običan. Za tebe, još jednom, želim napisati ono što je učiteljica napisala mom sinu: «Hvala ti što postojiš!»
Isil, zbog Cesarića sam odmah znala da ćeš me razumijeti i zajedno samnom cmoljiti nad svakom rođendanskom čestitkom.
Justawoman, koja se traži, a meni je drago da sam ju pronašla.
Old soul, sa nevjerojanim osjećajem za priču.
Naposlijetku i nije vještica, a ako se i varam, onda je to ona dobra, koja će uvijek pronaći prave rijeći utjehe.
Hera, s tvog bloga je bilo teško otići bez osmijeha. Ili, kako bi ti rekla: hehe!
Bobeline, sa najljepšim dnevnim boravkom na blogu. Uvališ se u fotelju, čitaš i smiješ se.
Djevojka za 1 dan. Tko ju nije čitao, puno je propustio. Jako puno.
1971, kojem sam zahvalna za panterin dizajn. Kome se divim na načinu razmišljanja, bez uljepšavanja gole istine. Koga nije briga što će ko misliti, kad će nešto smisliti. Koga sam, možda i željela upoznati. Sa naglaskom na možda.
Zlo i naopako uopće nije zlo. Dobro je čitati te. Osim ako čitaš naopako.
Babl je riznica. Ali prava. Što drugo?
Almost poznata može slobodno preimenovat blog u Planetarno poznata.
Plokmin. Iako sam ga tek nedavno počela čitati, postao je dio moga dana. On i njegova razmišljanja.
@ je majmunčić koji se odavno prestao majmunirati. Dragi virtualni prijatelj.
Erchamion, voli borovnicu baš kao i ja. Sanjar. Mjesečar. Koraci su mu negdje gore...
Auroraisa, nadam se da ćeš dostići svoje snove, a ja ću biti tu, negdje, u gledalištu, kad se to desi. I čestitati ti.
Portret snova i portret žene kojoj je pisanje zabava mašti i igra riječima do slijedeće misli.
Škorpion12. Stvarno, tko zna što sve može učitniti zaljubljena i povrijeđena žena?!
MT mafija. Čekam novi vic. Može i o plavušama.
Običan ti, hvala ti na toplim riječima, ali mislim da je sve to bila samo laž. Ograda je trebala biti malo viša. Možda bi tada bilo sve drugačije. S naglaskom na možda.

Ionako više nije važno. Ova predstava je gotova, ali pozornica nije prazna.
Bila mi je čast stajati na njoj uz sve Vas.

Ko zna? Možda se sretnemo opet, negdje. U nekoj drugoj dimenziji. Možda manje čudnijoj od ove.
S naglaskom na možda.

18.08.2006. u 19:56 | 61 Komentara | Štedi | Gore | ^

Cilj je stići do cilja

Kroz vrijeme zapravo ne možemo ne putovati u smislu da ćemo iz vremenske točke koju zovemo "srijeda" neizbježno doputovati u kasniju vremensku točku, "četvrtak". To se ipak ne običava nazivati "putovanjem kroz vrijeme", već se taj izraz obično odnosi na mogućnost povratka u prošlost ili, ponekad, i na mogućnost ubrzanog puta u budućnost.




Image Hosted by ImageShack.us



Mislim da bi ovako bilo najbolje putovati. Mislim, nisam baš kćer od Veljka Rogošića, ali radije bih bila ovako mokra. Bar bi znala od čega.

Moj auto nema klimu. To sam zamijenila bretelicama i spuštenim staklima. Ali moj najveći neprijatelj nema oznaku +38 u hladu. Možda ima neku čudnu registarsku tablicu, ali sigurno dolazi iz Češke. Njih se najviše bojim. I bojat ću ih se i za četiri dana, kada ću prvi puta sama sjesti za volan na put dalji od Samobora ili vrha Zagrebačke gore. Nešto robe, malo vode, pokoja zaboravljena dječja igračka, Maksim Mrvica i ja. Možda mi baš njegovi zvukovi odagnaju misli od straha. Ili možda ponovo počnem osjećati zavist na njegovim brzim prstima, pa raspalim po gasu. Možda bolje neke rokerske stvari. Ma, i one me natjeraju na brzinu. Uzet ću laganice. Uzela bi i REM-ovce da ih imam. Sve bi ih potrpala u auto, pa nek sviraju.

Ići ću autocestom. Ne, starom cestom. Ili možda ipak autocestom. Ne, prevelika je kolona u subotu ujutro pred svakim tunelom. Starom. Vidjet ću, još. Da, kao da ću nešto vidjeti, osim dva auta ispred mene. Odlučit ću u zadnji tren. Isto kao što ću odlučiti koje hlače ću strpati u kofer, koje sandalice uzeti, koji parfem, koju kopču za kosu, koji lak za nokte. Ali to uopće nije problem. Imam troje para hlača, dvoje sandala, dva parfema i tri kopče. Lak za nokte zauzima najmanje mjesta. Mogu ih uzeti sve.

Muči me onaj čeh. Mislim da svakog od nas na cesti čeka jedan čeh. Neki čekaju na ugibalištu sa konzervom u jednoj i paradajzom i drugoj ruci, neki vrebaju sa benzinske, a neki jednostavno znaju kada treba krenuti iz svoje češke kuće. Onda počinje njihovo veselje na cesti. Kak da im objasnim da sam ja dovoljno vesela i bez njih kad me ionako ne bi razumjeli. Taj jezik nitko ne razumije.
Priznajem. Bojim se grmljavine, pauka i čeha. Kad grmi zažmirim, kao da će to išta pomoći ako udari baš u mene. Kad je pauk samo metar od mene vrištim, kao da će on pobjeći od tog zvuka. A kad vidim čeha pomolim se. Bože, sačuvaj me kuge, rata gladi i ovog veseljaka na cesti.
Križić na retrovizoru, poznato „Sretan put“ i čvrsta vjera u sebe bit će dovoljna da strah nestane.
Još samo fali čvrsta vjera. Možda ju još i pronađem u ova četiri dana.

Tako, ako vidite zbunjenu plavušu u crvenom autu, nemojte joj trubiti. Ona vas ionako neće čuti od preglasne muzike koja će, nadam se, odagnati njen strah.

Sretan put i Vama!

25.07.2006. u 11:54 | 34 Komentara | Štedi | Gore | ^

Sok od borovnice, molim

Image Hosted by ImageShack.us


Ja ne kužim.
Neki je zovu piva, neki pivo. Mislim da je ispravnije pivo. Ožujsko pivo. To se pije samo u trećem mjesecu. Ali ne trudnoće. Karlovačko pivo (ne piva, ne pjeva). Znači da je pivo. Srednji rod jednine. Osim ako ga ne pijete u većim količinama. Onda su „piva“. I poslije puno piva se pjeva. Bar bi ja pjevala, da mogu popit puno piva. Ima ih još sto vrsta. Za neke nikad čula. Čudim se ko pura dreku kad čujem za neke nazive. Mislim da je to neka biljka iz Botaničkog vrta, pa kao pravi poznavalac latinskih naziva, samo klimam glavom.

Ustvari, ne mogu uopće to pit. Ili bolje reć „ono“ pit. Srednji rod. Osrednje piće. Bar za mene. Možda pol čaše, radi društva, ali nije mi to baš neki okus. Onak, gorko i pjenavo.

Draže mi ga je bilo stavljat u kosu kad sam bila u pubertetu, da bi mi kosa stršala, baš onako kako ja želim. A onda sam bazdila na pivo ko da sam se bacila u bačvu punu te žute tekućine. Najčešće je žuta, jel? Ona tamna je, kolko znam još jača. Za nju bi mi bio dovoljan i jedan gutljaj, pa da pjevam i na makedonski. Ko Aki. Pjesmom protiv droge. Samo što bi kod mene to bilo Pjesmom radi pive. Osim ako je bezalkoholna. I to sam probala, al ne kužim taj užitak. Pit pivo, a da ne osjetiš u nogama trnce. Jer mene alkohol prvo udara u noge.
Ne znam kojom se to brzinom taj alkohol spusti u moje noge. Čak je svejedno jel sjedim ili stojim. Najčešće sjedim, jer ne pijem za šankom. Pa se sjuri brzinom munje u donje mi ekstremitete i ja se nemrem dić sa stolca od tri gutljaja.

Ali poštujem one koji to vole. Ustvari, ne poštujem baš sve koji piju pivu, ali poštujem njihovu želju za tom tekućinom. Pa ako znam da će mi doći u goste netko ko to žuto pjenavo voli, onda si dam truda čak i zapamtiti vrstu koju voli. Pa plazim od police do police i tražim vrstu. Specijalnu.

Jedan ne voli Žuju. Od nje dobije žgaravicu. Drugi mrzi Pan. Dobije žgaravicu. Treći pije bezalkoholnu, jer je još uvijek na snazi glupi zakon. Četvrti voli Stellu. A i ona njega.
Sva sreća da svi oni ne dolaze u goste zajedno. Mislim da bi me blagajnica još čudnije gledala nego inače, sa svim tim pivama u košari.
I onda su sretni kad vide svoju omiljenu rashlađenu marku pred sobom. Više niš drugo ni ne vide. Pivo je zakon! Žuja je zakon! Pan je zakon! Isus je zakon! (Tu sam majicu vidjela na pjevačima jednog crkvenog zbora). A to što je nula promila u zakonu, to je malo koga briga.
Glavno da je tu krigla ili čaša i omiljena flaša.
Toče. Pjeni se. Neka više, neka manje. Ispija se. Vele da im paše. Po izrazu lica, rekla bi da ne lažu. Osmjeh od uha do uha.
Pa probam i ja. Po stopedesetiosmi put. Da vidim, možda se i ja tako osmjehnem. I prevarim se. Po stopedesetiosmi put. Napravim kiselu facu, progutam žutu tekućinu, sve iste sekunde završi u nogama i cerim se ko luda.
Nakon toga, dragi si gosti moraju sami donositi novu flašu iz frižidera, jer domaćica više nije u stanju ni psu dati vode.
Zato to ne pijem.

Meni je borovnica zakon! Tekuća, naravno. Može i neki drugi sok, samo da je iste boje.

Smijem se ja i bez aklohola u nogama.
U dobrom društvu.

19.07.2006. u 15:52 | 25 Komentara | Štedi | Gore | ^

Eyes wide open

Image Hosted by ImageShack.us


Bila jednom dva oka. Plava. Potpuno zdrava. Širom otvorena gledala su svijet oko sebe. I boje i događaje i vrtićke prijatelje i školsku ploču i prvi bicikl i more i pod morem i srednjoškolske dječake, a nešto kasnije i studente. Osim studenata, morale su gledati i brdo knjiga. I role i role nacrta. Odrolanih. I to naročito noću. Dok su sva druga oka, bilo koje boje žmirila, ova dva plava su gledala. Buljila. U nacrte, trokute, šestare, kutomjere, milimetre, decimetre i omjere. U sitne detaljčiće uz stolnu lampicu i jedinu dobru muziku sa cjelonoćnog prvog programa Hrvatskog radija.

Samo pred jutro bi malo zažmirila, na sat-dva, a onda natrag na posao. Buljenje. Jedva da su imala vremena trepnuti.

Onda je, jednog dana, lijevo oko vidjelo nešto mutno. Magle niotkuda. Vedar, sunčan dan, a okeco slabo vidi to što vidi. Zajedno sa desnim okom otišlo je okulisti. Zajedno, jer su bili nerazdvojni. Jer nije ovo priča o jednookom Jacku.

Bilo je to odmah nakon rata. Ali nisu okice znale da petokolonaši još uvijek vrebaju i da je njihov doktor bio ujedno i njihov najveći ratni neprijatelj. Bez vatrenog oružja. Hladnog pogleda dao im je krivi lijek. Dijametralno suprotni onome što su trebale. Kao da mu se nije dalo nadodati još jednu crticu ispred brojkica. Onu okomitu na vodoravnu. Nego je povukao onu jednu, onako lijeno.Lakoćemo. Plavuša neće ni skužiti.

I oke su dobile očale. Lijepih okvira. I nisu bile sretne buljeći. Svako jutro budile su se umornije nego što su zaspale. Na poslu su crtale krivudave linije umjesto ravne. Kod kuće su u kuhinjske ormariće spremale zmazane tanjure umjesto čistih.

Odjednom više nisu voljele čitati knjige, gledati filmove bez sinhronizacije, listati dnevne novine. Pa čak niti štrikati. To ionako nisu voljele, al bio je to dobar izgovor za loš vid.
Sve dok jednog dana nisu otišle kod drugog okuliste. Ratnog prijatelja, koji je vodoravnoj crti dodao i okomitu.

Nabavile su si okice još ljepše okvire i ponovo, kao u mladosti, širom gledale svijet oko sebe. Ne više studente. Jer su sad već bile ozbiljnije. Sa posebnom ljubavlju gledale su ratnog prijatelja okulistu. Ponovo su zavoljele čitati knjige, gledati filmove, pratiti dnevnu štampu.
Jedino nikada nisu htjele priznati da ne vole štrikati. Možda i to zavole, kad ostare i izgube sjaj.
Za sada radije širom otvorene švrljaju netom.

12.07.2006. u 10:17 | 35 Komentara | Štedi | Gore | ^

Svi odlaze

Image Hosted by ImageShack.us


Završilo je.
I krizma i rođendan jedan i rođendan drugi i svi rođendani i lektire i roditeljski sastanci i priredbe i nogometni treninzi i tečajevi gitare i bubnjeva i školska godina i nedoumice oko upisa u gimnaziju i stošezdesetpet puta premišljanja u koju bi… Završili su i upisi. Završili su i obavezni odlasci zubaru, okulisti, ortodontu, ortopedu, logopedu… Ako je to nekom uopće i trebalo.
Vjerujem da je ludnica puna i da više nema mjesta ni za one koji bi poželjeli tamo. Zato svi lagano kreću put juga, u nadi da će se tamo malo opustiti, odmoriti, možda se zaljubiti ili jednostavno napuniti baterije za novi početak. Za novo ludilo.

Preostaje još samo par puta poskočiti na prepune kofere kako bi se što lakše zatvorili. Utrpati sve to u limenog, netom opranog, ljubimca, mahnuti dragim licima i poželjeti im sretan put. Ne treba im reći „pišite“, jer više ionako nitko nikome ne piše. Ako i kupite razglednicu, onda nema marke za kupit. A e-mail nemate otkuda poslat. Možda i imate, ali vam je to bedasto.
Zato samo čujete „Sretan put“ i „Javite se“. Mislite na mobitel. Svi na to i misle.

Ja mislim o tome kako ću za dva dana sjesti na prepune kofere moje djece, kako ću im zajedno sa njihovim tatom pomoći to utrpati u netom opranog limenog ljubimca, izljubiti ih… Pa ih još malo izljubiti, mahnuti i poželjeti im sretan put. I… „čuvajte se“, „javite se“.. kao svaka dosadna mama.

Mislim samo o tome kako to moram obaviti uz smiješak. I da li ću uspjeti sakriti suze, bar dok auto ne bude dovoljno daleko, dok će njihove ručice mahati sa zadnjeg sica.

Mislim o tome kako ću otrčati u stan da me ni susjedi ne vide kako cmoljim bez razloga. Smirit ću se tek kad čujem da su sretno stigli. Kada se jave sretnih glasića. Kada čujem kako je more „super… i sve je, mama, super“.

Hoću li tada moći bar malo misliti na sebe. Na svoj odmor. Uživati u tišini koja me okružuje, glazbi koja me rastužuje ili vjetru koji mi prolazi kroz kosu dok okrećem pedale na biciklu.

I samo poželjeti jedan stisak ruke i pitanje: „Jesi dobro, malena?“

06.07.2006. u 14:22 | 37 Komentara | Štedi | Gore | ^

<< Arhiva >>

< kolovoz, 2006  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

Život ne treba shvatiti preozbiljno. Uostalom, 'ko se živ iz njega izvukao?


Ne mogu psovati, pa ironiziram.
Ne da mi se govoriti, pa se smješkam.
Slabost je, dakle, moja snaga i bezvoljnost moja volja.
Jer ja - nisam ja.

J.P. Kamov


POSJET UVIJEK ČINI ZADOVOLJSTVO. AKO NE PRI DOLASKU, ONDA PRI ODLASKU


Free Web Counter



Mjesečeve mijene

CURRENT MOON
moon phase info


zrakoprazna@gmail.com


'Ko te ima taj te nema

Ne može se uhvatiti senka
od života što k'o Dunav teče
jer je život i svetlo i tama,
nekad jutro a nekada veče,
jer je život i svetlo i tama,
nekom jutro a nekome veče.

Ko te ima taj te nema,
ko te nema taj te sanja,
ko te sanja taj te ljubi
a ti o tom pojma nemaš.

Neki žive blizu al' daleko,
kao kamen ne mogu se maći
i kad se za ruke drže stalno
u mraku se ne mogu pronaći,
i kad se za ruke drže stalno
u mraku se ne mogu dotaći.

Ko te ima taj te nema,
ko te nema taj te sanja,
ko te sanja taj te ljubi
a ti o tom pojma nemaš.

Dotaknu se linije života,
dve sudbine kao jedna traju
il' se dirnu il' se ne dodirnu
al' jedna za drugu dobro znaju,
il' se dirnu il' se ne dodirnu
al jedna za drugu dobro znaju.

Ko te ima taj te nema,
ko te nema taj te sanja,
ko te sanja taj te ljubi
a ti o tom pojma nemaš.

Z. Bogdan



Neka cijeli ovaj svijet

Znam, negdje mjesta ima
na svijetu kojem živimo mi
još negdje sunca ima
gdje postoje još sni

Neka cijeli ovaj svijet
još sja u suncu
neka naša zemlja sva
postane sretna
neka cijeli ovaj svijet
zove se bajka
zelena i mirisna
cvjetna sva i nevina
livada iz sna

Plam topli negdje tinja
sjaj tople zvijezde seže do nas
još pravih ljudi ima
što vjeruju u spas

"Jalta, Jalta"
A.Kabiljo/M.Grgić




O jednoj mladosti

Jedna mladost, jedan svijet nade
Raste tiho u srcu tvom
Drugi za te ovaj svijet grade
S malo prave istine u tom

Pričaju ti priče te
I svaka ima svoj sretan kraj
Al' prešućuju da taj svijet krade
Bas tvog sunca sjaj

Jedna mladost, jedan san sreće
Al' do nje još dalek, dug put
I dok srce na svoj put kreće
U taj svijet ocvao i žut

Odjednom ces shvatit sve
Kako nigdje nema plamena tvog
Poput mrtve rijeke svijet teče
Bez cilja svog
Tko zna, možda na me čeka neki drugi svijet
Tko zna, i u mraku katkad nikne divan cvijet
možda, tko zna, jedna od sretnih
Jedna od tisuću bit ću bas ja
Tko da zna

K.Metikoš/I.Krajač



Ima jedan svijet

Ima jedan svijet gdje živjet bi htjela
Ima jedan svijet gdje riječi su djela
U tom svijetu živi čovjek od soli
Sjajom sunca rođen, kamen kojeg volim

Iz njega čujem glas bez riječi
Čutim snagu ovog tijela
Ja slaba, svakodnevna kroz igru riječi
Sve bi htjela


Voliš me nježno, znam, to si ti,
Tako mi trebaš, trebaš mi ti

U jednom trenu sve bih htjela
Kroz igru riječi, a riječi su djela
Oprosti molim te, vrati me...
Svijetu mom

Stijene



Igračka vjetrova

Pati bez suze, živi bez psovke
i budi mirno nesretan.
Tašte su suze,
a jadikovke ublažit neće gorki san.

Podaj se pijanom vjetru života
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak nek te mota
u ludi polet vihor lud.

Leti ko lišće što vir ga vije,
za let si, dušo stvorena.
Za zemlju nije, na pokoj nije
cvijet što nema korijena.

T.Ujević



Svakidašnja jadikovka

Kako je teško biti slab,
kako je teško biti sam,
i biti star, a biti mlad!

I biti slab, i nemoćan,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran, i očajan.

I gaziti po cestama,
i biti gažen u blatu,
bez sjaja zvijezde na nebu.

Bez sjaja zvijezde udesa
sto sijaše nad kolijevkom
sa dugama i varkama.

O Bože, Bože, sjeti se
svih obećanja blistavih
što si ih meni zadao.

O Bože, Bože, sjeti se
i ljubavi, i pobjede
i lovora i darova.

I znaj da Sin tvoj putuje
dolinom svijeta turobnom
po trnju i po kamenju,

od nemila do nedraga,
i noge su mu krvave,
i srce mu je ranjeno.


I kosti su mu umorne,
i duša mu je žalosna,
i on je sam i zapušten.

I nema sestre ni brata,
i nema oca ni majke,
i nema drage ni druga.

I nema nigdje nikoga
do igle drača u srcu
i plamena na rukama.

I sam i samcat putuje
pod zatvorenom plaveti,
pred zamračenom pučinom,

i komu da se potuži?
Ta njega nitko ne sluša,
ni braća koja lutaju.

O Bože, žeže tvoja riječ
i tijesno joj je u grlu,
i željna je da zavapi.

Ta besjeda je lomača
i dužan sam je viknuti,
ili ću glavnjom planuti.

Pa nek sam krijes na brdima,
pa nek sam dah u plamenu,
kad nisam krik sa krovova!

O Bože, tek da dovrši
pečalno ovo lutanje
pod svodom koji ne čuje.

Jer meni treba moćna riječ,
jer meni treba odgovor,
i ljubav, ili sveta smrt.

Gorak je vijenac pelina,
mračan je kalež otrova,
ja vapim žarki ilinštak.

Jer mi je mučno biti slab,
jer mi je mučno biti sam
(kada bih mogao biti jak,

kada bih mogao biti drag),
no mučno je, najmučnije
biti već star, a tako mlad!

T.Ujević

Za mene posebni

Micica
freestyler
ddadd
tajpvrajter
catcher
JJ
Pjesma o jednoj mladosti
RiLady
SKLBLZ
SSpot
trillian
Mladen
striček gajo
maria helena
Dragon Fly
rahatli
Mysteries
snopovi
Forza Fiume
lega svega
koki
zvoncica
estrogena
indianwoman
pantera
isil
justawoman
Old Soul
naposljetku
Hera
bobelline
djevojka za 1 dan
1971
zlo i naopako
babl
almost poznata
plokmin
@

...



Image Hosted by ImageShack.us



Zahvale

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se