jelenski blog

nedjelja, 31.12.2017.

Ćuuuk!


Ovo je jedna scena koja je primjerena vremenu Božića. (one pretprošle nedjelje sam to snimio dosta visoko u planini)
Mnogo godina već nije bilo bijelog Božića u ovim krajevima barem ne na konvencionalnim nadmorskim visinama. Rekli su nekad mudri ljudi "Bolje Božić kužan nego južan" no nažalost južni Božići su zaredali i to nam postaje normalno. Na pogrešnost se ne bi smo smjeli navikavati, no ljudi su kompromiserska inercijska rasa. Možda sljedeći Božić bude bijeli ili vjerojatnije da ga ja dočekam negdje gdje će biti bijeli... strpljen spašen ;-)
U međuvremeno odkako sam počeo bez velike žurbe pisati ovaj post (datum ove šetnje je 17.12. zato i tekst u početku spominje sad već zaboravljeni Božić) primaknula se i Nova godina, isto tako južna :-O
Zapravo nisam niti mislio objavljivati nikakav post do nekog dalekog neizvjesnog datuma, više sam ga počeo pisati kao posljedicu neke apstinencijske krize koja je brzo prošla, ali sam ga ipak pohranio... No danas sam naveden da dovršim započeto!
Tko god da je zaslužan za to, vjerujem da će se ovdje lako prepoznati ;-)



Pogled sa sjenovite sjeverne strane na osunčani greben.


Te je nedjelje, kako to u nedjelju hoće biti planina bila puna lovaca i planinara trkača. Svaki svojim poslom i bez opasnosti od nekakvog sukoba interesa. Jedni po makadamskoj cesti drugi po padinama ispod ceste i to je to. No što se mene tiče, ja sam zbog velike aktivnosti lovaca na svojoj predviđenoj putanji istu morao korigirati, ali to mi i nije jako teško palo. Prvotni plan je možda bio i preambiciozan pa ga sad više ni nema potrebe opisivati...

Ali! Zato sam s makadamske ceste (Prigorec-vrh Ivanšćice) okrenuo na zapad prativši neko vrijeme tzv. Vilinsku stezu




Vilinsku stezu koju zadnjih godina populariziraju iz grada Lepoglave, a koju smo mi stari znalci (;-) koristili još davnih dana na prijelazu tisućljeća i nismo ju naravno onda zvali tim smješnim nazivom "Vilinska steza" nego smo imali za tu onda divlju i nekorištenu rutu jedan puno primjereniji, ozbiljniji i muževniji termin- Sjeverni prolaz. Zašto Sjeverni, to ćemo razjasniti postupno nakon sljedeće slike.


U vremena naših djedova i baka, a i roditelja uobičajeno je bilo kod nas na južnoj strani planine Ivanšćice stanovnike sjevernih krajeva (oko Lepoglave i Ivanca) nazivati Čuki- tj. kao ptice ćukovi (vrsta sove). Nisam siguran kako je nastao taj kolektivni naziv za njih, možda zato jer žive na sjeveru u sjeni planine i osobito zimi ne vide Sunce nego kao noćne ptice čame u svojim dupljama i odande se glasaju neobičnim kricima... ali to je samo moja teorija.
No jednako tako i oni sa sjevera su navodno za nas koristili isti taj polupodrugljivi naziv- Čuki što dodatno komplicira tu misteriju.
Danas se taj termin puno rjeđe koristi, jer smo naučili valjda više ljude promatrati u svjetlu individualnih kvaliteta, a ne po tome tko je Čuk, a tko Čuk :-)
Međutim ja uvijek nakon planinarenja po sjevernim padinama Ivanšćice rado pripomenem da sam bio na čukečkoj (tj.ćukovskoj) strani planine ;-))


Ovo gore je stjenoviti vrh Koprivnjak jedan od nekoliko sedamstotinaša zapadne Ivanšćice,- sunce ga obasjava s juga- otprilike recimo tim vrhom prolazi granica Krapinsko-zagorske i Varaždinske županije i na tome primjeru koji sam sasvim slučajno uslikao najbolje vidimo zašto smo nekad ovaj put nazivali Sjeverni prolaz- zato jer vodi sjevernom sjenovitom, ćukovskom, stranom planine. Današnja Vilinska steza vodi naravno odavde ka sjeveru u Lepoglavu, ali Sjeverni prolaz putuje dalje na zapad do famoznih Pregerskih krča do tih dragocjenih orhidejskih vrtova Ivanšćice koje je moj prijatelj @Unusal suspect pokušavao svojevremeno otkriti ali ne sjećam se više da li je u tome naumu i uspio?

ova slika je nešto mutna ali stavljam ju ipak, da steknete dojam kako otprilike izgleda Sjeverni prolaz barem u ovom dijelu gdje još je istovjetan s modernom tzv. Vilinskom stezom.

Tako sam i ja nastavio Sjevernim prolazom svrativši usput nakratko na vrh sedamstotinaš koji sam prvi put pohodio u ljetu ove godine i kojem sam budući da je bio neimenovan (iako je nešto malo viši od Koprivnjaka!!) nadjenuo ime LoLCats.



Na na samom vrhu LoLCats raste neobična dvostruka bukva koju sam nazvao LoLbukva.


Slika famozne LoLbukve od ljeta ove godine, na sam dan slavnog otkrića, kad sam sa laganim ruksakom i sa improviziranim (znači usput odsječenim) hodačkim štapom stigao na LoLCats bez ikakve navigacije, samo sa idejom u umu, (sve u maniri davnih istraživača diviljne ;-))
Istina fotka je vrlo slabe kvalitete jer slikano je starim mobitelom, ali kako je stvar od povijesne važnosti i koristi za budućnost istraživanja i katalogiziranja svih vrhova sedamstotinaša gore Ivanščice rekoh neka bude javno znana!



Nakon LoLCatsa nastavljam hitri marš pored Pregerskih krča prema najvećem i najpoznatijem orhidejskom vrtu Ivanšćice- livadi Vučikovec. Putem ne zastajkujem puno i ne osvrćem se previše jer do mene sve češće dopiru nekakvi pucnji sa sjevera i nisam siguran da li to dolje u nizini Čuki samo bacaju petarde ili pak pod puškama hrle uzbrdo loveć jelene u dubokom snijegu :-O


Dohvativši se napokon Vučikovca osjećam olakšanje i tamo sam se morao zbilja raskomotiti i udobno smjestiti, presvući, objedovati, popiti čaja iz termosice i odlučiti kamo dalje. Tu je eko klub iz Lobora podigao kolibu ispred koje su zasadili brajdu vinove loze. Razmišljam o tome da bi trebao kontaktirati nekoga iz tog kluba da mi dadnu ključeve od kolibe kako bih u njoj(zi) mogao boraviti kroz dane mnoge i osobito u proljeće opažati nicanje i cvjetanje orhideja na Vučikovcu. Svakako nešto o čemu bi vrijedilo porazmisliti...



Na brajdu sam odmah povješao odjeću mokru od znoja ali i od jakog kapanja inja i snjega s grana. Tu je sunčano i ugodno toplo, prava južina, komadi leda bučno padaju iz krošnji stabala po limenom krovu kolibe. Na slici vidljiva je i moja termosica s čajem i panj koji sam si postavio kao udobno sjedište nad zasniježenim orhidejskim vrtom čije ime upamtite za budućnost- planinska livada Vučikovec.


Nešto niže otopljeni snijeg iz šume teče kao pravi potočić pa onda još desetak metara niz livadu (na slici desno).
Sjedio sam dugo na panju na suncu kraj kolibe i odlučio da idem na jug ali ne najbržim putem niz potok Očurica jer isti je zasigurno jako nabujao i spust niz njegovo korito bio bi previše mokar posao... Idem malo okolnim putem preko Melinšćine i ispod planinskog seoca Gornji Labaši.

Prije nego napuštam Vučikovec dajem se nakratko u potragu za izvorom koji je spasio @Unusal suspecta i njegov odvažni odred u onaj slavni dan kad su tražili Pregerske krče po velikim vrućinama i žeđali na planini... Prema njegovim uputama pretražujem jugozapadni rub livade ali ne nalazim ništa osim ovoga-
no čini mi se da to nije to, jer nema cijevi iz koje curi voda, iako možda je cijev sad ispod površine u ovom jezercu budući da je od topljenja snijega sve bilo nabujalo.
Ne da mi se dalje pretraživati i odlazim u nizinu.


Tamo snijega odavno nema. U zavjetrini skoro okomite padine brda Košenine je specijalni planinski zaselak- Gornji Labaši (to nije samo ime zaselka, Labaš je uobičajeno prezime njegovih stanovnika!). Iako pripada administrativno Starom Golubovcu malo većem selu (u sklopu kojega su smješteni i Donji Labaši), Gornji Labaši su jedna baš posebna i izolirana cjelina za sebe, na predivnoj distanci od svih prometnih pravaca i od sviju nereda. Oh kako li je lijep život tu, a kako je to tek nekad u davna vremena moralo biti još i ljepše, no to su naravno već samo privatne romatizirane vizije kakve znamo ponekad imati glede nečega što je bilo davno prije nas, a privlačno nam je na nekom mističnom nivou. Mene uvijek kad me planinske šetnje provedu ovim krajem najviše razveseli kad se prisjetim da je moja prabaka bila odavde, prava "Gornja" Labašica pa i na taj način osjećam poveznicu s ovim zatajnim seocem.

Na gornjoj slici ono bijelo desno vidljiva je:




Kapelica na Melinšćini, ispod Gornjih Labaša, skromna, zatajna i osamljena... i vrlo misteriozna! Odakle kapelica usred polja, nije na križanju puteva, nije u naselju, nije pored važne prometnice. Odgovor vrijedi potražiti u činjenici da je baš ovuda nekad davno prolazio Marijanski hodočasnički put od sjevernih krajeva iz Lepoglave prema marijanskim svetištima kao što su Majka Božja Gorska u Loboru i Majka Božja Bistrička u Mariji Bistirici. Hodočasnici su se tuda prebacivali preko gore Ivanščice koristeći njene niže prijevoje kako bi uštedjeli na vremenu putujući ka svojim destinacijama. Isto tako naši "južnjaci" tim istim smjerom su se prebacivali na sjevernu stranu gore Ivanščice na putu ka svojim hodočasničkim destinacijama.
Unatrag nekoliko godina postavljene su drvene table (uz nekakvu EU potporu kako je na njima bilo pisalo), a koje označavaju taj nekadašnji hodočasnički trail. No te table od nekvalitetnog drva su u međuvremenu istrunule i ostali su samo njihovi metalni stupići, a moderni hodočasnici ostali su, koliko sam primjetio, jednako vjerni svojim automobilima i autobusima.

I to je bilo to, još samo cca 4,5 km pješaćenja cestom i izvukao sam se u "civilizaciju" bilo je to fina sveukupno 24-kilometarska nedjeljna šetnja gps track koje bi rado na kraju priložio da ga nisam nehotično izbrisao. Još nisam vičan korištenju toga pomodnog gadgeta :-P

- 20:41 - Komentari (33) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< prosinac, 2017 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Veljača 2018 (4)
Prosinac 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (1)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (3)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (3)
Prosinac 2013 (3)
Studeni 2013 (3)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • jelenske teme

    CURRENT MOON


























Linkovi

  • Um je preteča svih stvari, um ih stvara i njima upravlja. Tko sa lošom namjerom govori ili radi, tog patnja prati kao kotač volovsku zapregu.

    Um je preteča svih stvari, um ih stvara i njima upravlja. Tko sa dobrom namjerom govori ili radi, tog sreća prati nerazdruživo kao sjena
    Buddha Sakyamuni

    Onaj tko se svim raspoloživim sredstvima
    Trudi postići zadovoljstva samsare
    I nije mu stalo do nikoga osim njega samog
    Toga se može nazvati Inferiornom Osobom.

    Onaj tko zapostavlja životne užitke
    I okreće se od grešnih djela
    Ali ipak brine samo za svoj osobni mir
    Taj treba biti nazvan Osrednjom Osobom.

    Onaj tko sasvim traži potpuno dokinuće
    Svih patnji svih bića jer njihova patnja
    Pripada njegovom vlastitom toku svijesti
    Taj jest Superiorna Osoba.

    Atisha, "Svjetiljka na Putu do Prosvjetljenja"


    Veliki orao istoka
    Maše krilima i leti s lakoćom
    Lebdeći slobodno na nebu
    Bez ikakva straha od pada.
    Na isti način nevezani yogi
    Prirodno živi u zabačenim i izoliranim mjestima,
    Ne radi straha od buke ili smetnje
    Nego zato jer je to put siddha.
    -Milarepa


    Dok trčiš za svojim mislima
    poput psa si koji ganja bačeni mu štap
    Svaki put kad je štap bačen trčiš za njim
    Umjesto toga budi poput lava
    koji umjesto da lovi štap
    svoj pogled skreće prema bacaču.
    Na lava se štap baca samo jedanput!
    -Milarepa


    Mila'i Mgur Bum, Milarepina Pjesma Ljubavi i Suosjećanja

    Prostirem se pred Marpom Prevoditeljem
    Neka me blagoslovi i čuva od sukoba

    Blagoslov moga lame dopire do mojeg uma
    Nikada me nisu porazile smetnje

    Meditirajući na ljubav i suosjećanje
    Zaboravio sam na razliku između sebe i drugih

    Meditirajući na svojeg lamu
    Zaboravio sam one koji su utjecajni i moćni

    Meditirajući uporno na svoj yidam
    Zaboravio sam na prosti svijet osjetila

    Meditirajući na upute tajne tradicije
    Zaboravio sam dijalektičke knjige

    Održavajući čistu svjesnost
    Zaboravio sam iluzije neznanja

    Meditirajući na osnovnu prirodu uma- Trikayu
    Zaboravio sam svoje nade i strahove

    Meditirajući na ovaj život i onaj nakon njega
    Zaboravio sam na strah od rođenja i smrti

    Iskusivši radost osamljenosti
    Zaboravio sam na potrebu ugađanja prijateljima i rođacima

    Usvojivši učenje u svoj tijek svijesti
    Zaboravio sam upuštati se u doktrinarne polemike

    Meditirajući na ono što ne nastaje, ne nestaje i ne traje
    Odbacio sam sve konvencionalne forme

    Meditirajući na percepciju svih fenomena u vidu Dharmakaye
    Zaboravio sam na sve konceptualne forme meditacije

    Boraveći u nepromijenjenom stanju prirodnosti
    Zaboravio sam putove licemjerja

    Živeći ponizno u tijelu i umu
    Zaboravio sam prijezirnost i aroganciju velikaša

    Načinivši samostan unutar svoga tijela
    Zaboravio sam samostan izvan njega

    Prigrlivši duh radije nego slovo
    Zaboravio sam igre riječima


    Ova priča o oslobođenju Milarepe
    Poput Dragulja koji ispunjava želje sjajeći svjetlom akcije
    Osvijetlila je učenje svih Buddha
    I ispunila nade i težnje osjetilnih bića.
    Neka ovaj dragocjeni dar bude ugodan Buddhama prošlosti.

  • Niti na nebu
    Niti na dnu oceana
    Ni u planinskoj špilji
    Ne može se naći mjesto na svijetu
    Gdje može krivac uteći
    Od posljedica svoje krivnje.
    Buddha, Dh 127

    "Ja nisam, Ja neću biti.
    Ja nemam, Ja neću imati.
    Ovo plaši svu djecu…,
    I ubija strah u mudrima."
    -Nagarjuna


    Uzrok nemira jest egocentrični um. Kada pojedinac
    prihvati ideju o "Ja" egu nema kraja! Samo Buddha je rekao
    da je to "Ja" bez osnove, nitko drugi nije. Prema tome nema
    druge metode osim njegove da se postigne potpuni mir.
    -Kamalasila


    Buddha reče i ovo:

    "Duga je noć onom koji bdije, dug je put budalastome, koji ne zna za zakon istine.
    Ako putnik ne sretne boljeg od sebe ili bar ravnog sebi, bolje je da sam produži svojim putem,
    jer sa budalastim nema korisnog prijateljstva.

    Budalast čovjek koji je svjestan svojih gluposti, mudar je bar u tome,
    ali budala koja sebe smatra mudrim, stvarno je prava budala.
    Budalasti je najveći neprijatelj samom sebi, jer on čini losa djela koja mu donose samo gorke plodove.

    Jedno djelo je loše djelo kada se čovjek zbog njega mora kajati i njegove plodove sa strahom i suzama primati.
    A dobro djelo je ono djelo za koje se čovjek ne kaje i
    čiji plod prima radosno i zadovoljno."

    " Moji sinovi pripadaju meni i ovo bogatstvo pripada meni.
    Ovakvim mislima budalast čovjek muči sebe.
    Pa, on sam ne pripada sebi, kako će onda sinovi i bogatstvo?"

    "Dobro je lako činiti od dobrog, ali teško od lošeg.
    Loše je lako činiti od lošeg, ali teško od dobrog."

    Lice Tibeta se mijenja ali po volji kineskih vlasti. Tibetanci u svojoj zemlji polako postaju manjina. O tome u našim medijima ni slova a predsjednik Josipović, kao i ostali svjetski političari, putuju u Kinu i dive se njihovim dostignućima. Svaka im čast na dostignućima u ekonomiji, ali, po mom mišljenju, u ljudskim pravima su u Tibetu i Xinjiangu danas najbliže fašizmu.
    -Stipe Božić

    Ovo je moja bitka i samo je na meni da snagu svoju usporedim sa snagom tih čudovišta i samo je moja uloga ovdje biti herojem.
    -Beowulf

    Beowulf: kažu da imate čudovište ovdje? Da je vaša zemlja prokleta?
    Vojnik: Zar tako kažu?
    Wiglaf: Bardovi pjevaju o sramoti Hrothgarovoj od smrznutog sjevera do obala Vinlanda.
    Vojnik: Zar je sramota biti žrtva moćnih demona…
    Beowulf: Ja sam Beowulf i došao sam ubiti vaše čudovište.

    …ako umremo bit će to za slavu… ne za zlato!
    Misliš da si ti prvi koji me pokušao ubiti?
    -Beowulf

    Locations of visitors to this page

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se