jelenski blog

subota, 30.09.2017.

Nema povijest kraja

Isprike uvaženom čitateljstvu zbog kašnjenja posljednjeg nastavka iz serijala o neobičnom Šestom Kundunu- Tsangyangu Gyatsu, jedinom iz loze Kunduna koji nije želio živjeti kao redovnik. Svi koji prate serijal već znaju kako se situacija razvila i nema potrebe da nešto ponavljam u uvodu. Tko ima potrebu može se podsjetiti gdje smo stali u nastavku pod naslovom: Sebi dosljedan. Ovaj nastavak morati će biti malo duži da bi smo obuhvatili sve što još treba biti obuhvaćeno. Za one kojima je možda previše čitati odlomke koje sam uvrstio prijedlog da se odmah otkoturaju dolje do kraja gdje mogu pronaći "Moj osvrt". Ali u tom slučaju napominjem da moj osvrt nije siže radnje obrađene u ovim odlomcima (prevedenim iz knjige Fourteen Dalai Lamas- A Sacred Legacy of Reincarnation, G.H. Mullin) nego je to kao što mu i sam naziv veli- samo moj osvrt na temelju kojega nećete biti u stanju formirati vlastiti (osvrt ;-)) Napominjem također da u ovom tekstu koji sam selektirao kao finalni nastavak serijala uključena su i osobna iskustva i razmišljanja autora navedene knjige G.H. Mullina, kao i osvrt na temu samog sadašnjeg Četrnaestog Kunduna Tenzinga Gyatsa. Zato pamet u glavu i sretno!

...
Kao što je ranije spomenuto postoji i tradicionalna predaja prema kojoj je scena smrti na jezeru Kunganor bila ili varka ili se nije ni dogodila. Prema tome izvještaju Šesti Dalaj lama je živio još mnogo godina.
Svakako je moguće da je pješčana oluja zahvatila karavanu pri čemu je Šesti uspio pobjeći. Ako se je to dogodilo nije teško zamisliti da su njegovi čuvari službeno prijavili da je umro i da su tijelo kremirali na licu mjesta, kako bi izbjegli kaznu za svoju nesposobnost.
Nije nezamislivo niti da su njegovi mongolski čuvari i sprovodnici bili ganuti mnogim propovjedima i učenjima koje je Šesti davao tijekom putovanja i nisu htjeli da ga snađe zla sudbina u Pekingu. Nije nemoguće da su prema Šestom razvili jači osjećaj odanosti nego prema svojem vlastitom kanu i jednostavno su ga pustili.

Legendu da je Šesti izbjegao smrt na jezeru Kunganor prvi je književno obradio mongolski redovnik Dargye Nomanhan. On je 1757. godine napisao biografiju Šestog Dalaj lame u kojoj je poseban naglasak stavljen na period od njegovog nestanka na jezeru Kunganor pa do njegove konačne smrti nekih četrdesetak godina kasnije. U svome djelu Dargye Nomanhan tvrdi da je još kao dijete prvi put upoznao Šestog (ili barem tibetanskog lamu koji se predstavljao kao Šesti) godine 1716. što bi značilo devet godina nakon što je Šesti navodno umro na Kunganoru.
Prema Dargyeu Nomanhanu nakon što je izbjegao smrt na Kunganoru Šesti je putovao diljem Centralne Azije, uključujuči centralni i južni Tibet, sjevernu Indiju, Mongoliju, Kinu, čak je posjetio i svoj zavičaj u Monyulu. Putem je izvodio brojna čudesna djela i podučavao male skupine vjernika. Čak se incognito vratio u Lhasu i posjetio tamo sve velike samostane. Međutim brzo je shvatio da je život u centralnom Tibetu preopasan za njega i vratio se na istok u Amdo (tibetansku pokrajinu koju su djelomično nastanili Mongoli- cca teritorij današnje kineske pokrajine Qinghai, prim. prev.). S vremenom tamo je ustanovio i postao opet samostana Jakrung, malog meditacijskog hermitnjaka u regiji Pari, pokrajine Amdo, a ustanovio je još jedan takav hermitnjak u mongolskoj pokrajini Alashan (u današnoj kineskoj pokrajini Unutrašnja Mongolija prim. prev.)

Taj biografski zapis koji je napisao mongolski redovnik Dargye Nomanhan nije našao put do šireg čitateljstva, a Tibetanci nisu niti znali za njega sve do stoljeće i pol kasnije. Prvi put je izvještaj privukao pažnju tibetanskih učenjaka tek 1889. kad je jedan drugi mongolski redovnik slavni Damcho Gyatso Dharmatala uključio njegov sažetak u svoj izuzetno uspješan rad Hor Choijung- koji se bavi općenito poviješču religije (tj. Dharme) u Mongoliji.
Čini se da od strane Tibetanaca nisu potegnute neke značajnije sumnje glede toga nije li možda Dargye Nomanhan sam izmislio mit o "skrivenim godinama" u životu Šestog. Slijedom toga otvorio se prostor za razne špekulacije.

Možda je utemeljitelj i prvi opat samostana Jakrung fizički sličio Šestom Dalaj lami te je tako nastao čitav splet legendi. Dargye Nomanhan je možda prikupio mnoge takve legende i kompilirao ih u lako čitljivi izvještaj. Međutim on je tvrdio da ima pristup svesku zabilješki koje je napisao sam Jakrung lama u kojem taj lama eksplicitno kaže da je on Šesti Dalaj lama. Da li je ta tvrdnja bila istinita ili je Jakrung lama samo namjeravao do kraja iskoristiti svoju fizičku sličnost sa Šestim?
Kako god bilo stotine duhovnih mjesta širom Centralne Azije u narodnoj predaji nose blagoslov Šestoga. U današnje vrijeme kineske turističke agencije reklamiraju kinesku svetu planinu Wu-tai shan između ostaloga i kao mjesto gdje je dosta vremena proveo Šesti Dalaj lama.
I Dargye Nomanhan u svojem izvještaju kaže da je Šesti tijekom svojih "izgubljenih godina" nekoliko puta posjetio svetu kinesku planinu Wu-tai shan (planina je vrlo daleko od Tibeta ali u vrijeme dinastija Song i Yuan tamo su koegzistirali tibetanski i kineski samostani. prim. prev.) Planina Wu-tai shan je karakteristična po svojih pet vrhova, hodočasnici i danas u sklopu posjete jednom od njoh, pohode i piju iz izvora vode za koji se vjeruje da je blagoslovio Šesti i tako izvorskoj vodi dao iscjeljujuća svojstva.

Postoji i treća tradicionalna predaja o sudbini Šestog. Ta tradicija drži se tvrdnje da on zapravo nikada nije umro nego je, slično kao što je učinio i Padmasambhava tisuću godina ranije, demonstrirao tantrički siddhi besmrtnosti.
Prema toj predaji "smrti" koje se pripisuju Šestom, a koje su opisane u dva prethodna tumačenja obje su bile lažne. Prva lažna smrt je bila dok je bio u mongolskom zarobljeništvu, a druga mnogo godina kasnije kad je bio ostarjeli opat provincijskog samostana.
U oba ta slučaja fingirao je smrt kako bi pomogao učenicima i potaknuo ih na meditiaciju na netrajnost i smrt i potaknuo ih da uspostave s njim čvrste karmičke veze tako da im bude u stanju što učinkovitije pomoći u budućim životima. U oba slučaja ostavio je "ljusku" tj. svoje pojavno tijelo kao relikviju kako bi sljedbenici mogli ostvariti duhovne zasluge brigom i pogrebnim obredom za njegove tjelesne ostatke. U stvarnosti međutim u oba slučaja jednostavno je "povukao" svoju duhovnu prisutnost sa jedne scene da bi ju manifestirao drugdje.
Prema toj predaji on je živ i dan danas i nastavlja lutati svijetom incognito kako bi donio duhovnu dobrobit i transformaciju onima koji su spremni. Pojavljuje se onda kaj je najviše potreban, a najmanje očekivan i odrađuje svoju duhovnu pomagačku magiju praktički neopažen.
Ta je predaja vrlo popularna među laičkim pukom Tibeta i ljudi govore o "susretima s Šestim Dalaj lamom" vrlo slično kao što Amerikanci govore o viđenjima Elvisa.
Međutim ta tradicija ima i značajan prestiž nad ostalima. Npr. Trinaesti Kundun spomenuo ju je Sir Charlesu Bellu (ambasadoru britanske kolonije Indije u Tibetu) tijekom jednog od njihovih mnogih sastanaka tvrdeći da čak i u tom vremenu- u ranim 1920-ima i dalje stižu izvještaji ljudi koji tvrde da su vidjeli Šestoga na ulicama Lhase.

Osobno vjerujem da je ta treća verzija života Šestog Dalaj lame- Šesti kao besmrtnik- zapravo točna situacija. Štoviše čini mi se da sam ga susreo prošli put kad sam bio u Lhasi. I dalje je nestašan kao što je i bio.

***

Bez obzira je li ili nije Šesti preživio incident na Kunganoru i nastavio dugo živjeti nakon toga ili ja čak sasvim izbjegao smrt i nastavio kao besmrtnik, 1708. g. dječak je rođen u regiji Litang i prepoznat je kao njegova legitimna reinkarnacija te je posljedično ustoličen kao Sedmi Kundun- Kalzang Gyatso.
Ta prividna kontradikcija u kronologiji ne predstavlja za Tibetance duhovni problem. Nemaju nikakvih problema s prihvaćanjem Sedmog kao legitimne inkarnacije čak i ako je Šesti i dalje živ jer prirodno je da visoki bodhisattva ima moć poslati stotine, pa i tisuće svojih emanacija.
Tibetanci bi jednostavno rekli da je Šesti shvatio kako u svojem utjelovljenju Šestoga ne može ispuniti svoje dužnosti kao Dalaj lama u Lhasi zbog karmičkih ograničenja bića koja je trebalo u to doba "trenirati" tj. Mongola, Tibetanaca i Mandžuraca/Kineza. Stoga je poslao svoju konvencionalniju tj. manje radikalnu emanaciju koja se manifestirala u vidu djeteta rođenog u Litangu koje je prepoznato kao Sedmi Kundun.

Možda Šesti jest zaista umro na jezeru Kunganor. Možda je to što je njegovo tijelo hitro kremirano predstavljalo povoljnu okolnost za jednoga ili više ljudi koji su mu bili fizički slični da putuju pod njegovim identitetom i tako primaju veliku dobrodošlicu i štovanje kamo god bi išli. Takav fenomen smo mogli posvjedočiti i u novijim vremenima u slučaju nekoliko članova obitelji posljednjeg ruskog cara. Budući da je carska obitelj, uključujći svu djecu nestala nakon komunističke revolucije, pretpostavlja se da su ubijeni, brojni mitovi su se pojavili glede njihove sudbine i pojavilo se više ljudi kako u Europi tako i drugdje koji su tvrdili da su oni upravo nestali pripadnici ruske carske obitelji.
S druge pak strane možda je Šesti izbjegao smrt na Kunganoru i proživio ostatak svoga prirodnog života kao što u njegovoj biografiji tvrdi Dargye Nomanhan. Ili je možda izbjegao obje smrti i nastavio egzistirati kao besmrtni nestaško.
Što se tiče lame koji je umro u Amdu 1746.g. za kojeg je Dargye Nomanhan vjerovao da je Šesti, nedugo nakon njegove smrti, dječak je pronađen u toj regiji i ustoličen kao njegova reinkarnacija. Poznata kao Jakrung Lama ta loza reinkarnacija nastavila se do danas. Sadašnju inkarnaciju upoznao sam 1992. u Nepalu. Skromno mi se predstavio kao reinkarnacija Šestog Dalaj Lame.

***

Kao što je prije rečeno Šesti Kundun je bio jedina inkarnacija u toj lozi koja je odabrala ne živjeti kao redovnik. Njegova odluka da se razmonaši očigledno je imala drastične posljedice.
Suvremeni tibetanski i zapadnjački učenjaci često donose zaključak da je njegovo neortodoksno ponašanje se pojavilo kao posljedica toga što je prepoznat i ustoličen tako kasno u životu. Većina Kunduna su taj obred prijelaza u monaštvo prošli dok su bili u dobi između tri i pet godina, dok Šesti je imao četrnaest u vrijeme svoga ustoličenja.
Ta teorija čini se slabom. Nakon svega Šesti je već u dobi od tri godine prepoznat i ustoličen kao reinkarnacija Zhalu Khenpo lame (podsjetimo se na nastavak:I mjesec i sunce prim. prev.) skoro jednakog po važnosti kao i sam Dalaj lama. Nadalje tijekom svojih dvaneset godina boravka u utvrdi Tsona Dzong omogućeni su mu izvrsni učitelji i edukacija slična onoj koju su primali i njegovi prethodnici.

Jednom sam pitao Njegovu Svetost, sadašnjeg Dalaj lamu da udijeli neke svoje misli o toj temi, a Njegova Svetost je odgovorila: "Moj osjećaj jest da je on imao tajni plan. Zaključio je da je sistem reinkarnacije previše nezgrapan za njegovu poziciju poglavara nacije. Mislim da je shvatio kako period između smrti jednoga Dalaj lame i zrelosti sljedećega predstavlja previše opasnosti za stabilnost nacije. Posljedično tome odlučio je slijediti tradiciju ranih Sakya lama koji su održavali tradiciju hereditarne sukcesije."
Drugim riječima sadašnji Dalaj lama ovdje sugerira da je Šesti želio okončati običaj da Dalaj lama živi u celibatu kao redovnik i umjesto toga htio je uspostaviti sistem mistične monarhije.
Njegova Svetost zaključila je riječima: "Nažalost za njega plan mu se izjalovio. Možda Tibetanci i njihovi učenici Mongoli nisu bili spremni za takav korak nego su željeli i dalje sistem s redovnikom na čelu. U svakom slučaju rezultat je bio njegovo uklanjanje s pozicije i vjerojatno čak njegova smrt."

***

Napokon u zaključku moglo bi biti interesantno prenijeti tibetansku usmenu predaju koja se tiče Šestog Dalaj lame, a koju mi je ispričao jedan od mojih pokojnih učitelja, Uzoriti Geshe Ngawang Dagrye. Prema toj tradiciji Šesti je sam isplanirao svoje uklanjanje s položaja, a Lhazang kan bio je svjesni suradnik koji mu je pomogao ostvariti naum.
Kaže se da je Šestom prorečeno da će se oženiti i dobiti nasljednika koji je trebao biti nešto kao kralj Arthur Centralne Azije. Da su vrline svijeta bile dovoljno visoke proročanstvo bi se ispunilo. Taj kraljević bi ujedinio Tibet, mongolska plemena i Madžursku Kinu pod svojim prosvjetljenim vodstvom i odatle bi sav poznati svijet doveo pod svoju vlast. Ukratko postao bi chakravartin, univerzalni imperator, on bi započeo zlatno doba koje bi trajalo tisuću godina.
No čitav niz uvjeta trebao se poklopiti kako bi takva sudbina bila moguća. Prema zapisima osobito dvije stvari morale su povoljno se odigrati- porast vrlina u svijetu i umanjenje kolektivne negativne karme svijeta.
Nažalost suprotno se dogodilo na ta dva područja. Umjesto da umnože svoje vrline ljudi su ih samo potrošili na jalove površnosti. Također umjesto da pročiste svoju negativnu karmu u toj ključnoj prekretnici ljudske povijesti čovječanstvo je svoje negativnosti umnožilo. To nije bilo tako samo u Tibetu, radi se momentu koji je zahvatio čitavi svijet.
Kao posljedica toga čitavi sistem proročanstva se izokrenuo oko svoje osi. To "izokretanje" značilo je da će Šesti umjesto sina koji bi uveo svijet u tisućgodišnji period prosvjetljenja, mira i prosperiteta, dobiti sina koji bi postao gladan moći i otpočeo bi doba tiranije.

Šesti je osjetio tu promjenu jedne noći dok je išao na sastanak sa svojom ljubavnicom s kojom je trebao začeti sina. Odmah je znao da su se okolnosti iz korijena promijenila i da je plan A propao. Stoga je prešao na plan B. Okrenuo se na mjestu, otšetao kući i noć proveo sam.
Nakon toga osmislio je vlastito uklanjanje s položaja, a Lhazang kan je u toj predstavi odigrao svoju ulogu antagonista. U to vrijeme je također izvršio misterijske pripreme
za svoju hitru reinkarnaciju u Litangu u vidu Sedmog Dalaj lame.

(Kraj serijala)


Moj osvrt: U ovom finalnom nastavku dobili smo na uvid sve relevantne verzije i teorije sudbine Šestog Kunduna. Ima tu svega, od sasvim konvencionalnih shema preko intrigantnih "teorija zavjere" pa do vrlo ezoteričnih tumačenja. Ono u čemu je ostao sebi dosljedan čak i ako je preživio incident na Kunganoru bila je njegova nepredvidljivost i neukrotivost. Vidjeli smo da jedna od verzija zagovara ono na što nitko od nas nije mogao računati čitajući prethodne nastavke- da se vratio monaštvu i proživio ostatak života kao utemeljitelj i opat jednog malog samostana. Za jedne inspiracija, za druge anatema, ali svima nedokučiv u svojoj magičnoj osebujnosti. A takav će i ostati zauvijek.

Dodatak tj. osvrt na ovu priču koji ja imam potrebu napisati nije povezan sa špekulacijama o sudbini Šestog koliko sa povijesno-političkom vizurom Centralne Azije koja se formirala nakon što je on zabljesnuo i zgasnuo na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće u Zemlji Snijega.
Završna priča o proročanstvu i "mističnoj monarhiji" koju je trebao utemeljiti na dobrobit čitave Euroazije je prirodno moja omiljena teorija. Ne zato jer vjerujem u doslovnost te priče, nego jednostavno zato što ona, makar bila samo jedna romantizirana narodna fantazija tibetanskog puka, opet i kao takva daje naslutiti neka vrlo konkretna i vrlo lako objašnjiva kretanja na političkoj, religijskoj i ekonomskoj sceni ondašnjega svijeta. To je vrijeme kad polako državna uređenja prelaze s religijsko-aristokratske koncepcije ka tzv. nacionalnim državama. Možda su neki skloni misliti da je ta ondašnja pojava "nove mode" u vidu nacionalnih država i propadanje starih zasada karakteristična samo za Europu ali stvar se odigrala na svoj način i u ovom trokutu- Tibet-Mongolija- Kina.
U tome trenutku u povijesti ta tri naroda su bila najbliže nekakvom relativnom prijateljstvu. Također u tome trenutku stvari su bile na vagi, utjecaj religije na politički život bio je dosta jak, pravi poguranac u pravom smjeru mogao je zasigurno dovesti do realizacije onoga o čemu se govori u proročanstvu- do velikog ujedinjenja u državu u kojoj bi tibetanski budizam/"lamaizam" bio državna religija. Ne zaboravimo pri tome da Mandžurci koji su vladajuća klasa u Kini (Dinastina Qing) gledaju prema tibetanskom budizmu za duhovno vodstvo, a nisu skloni kineskom budizmu, isto kao je svojevremeno kad su Kinom vladali Mongoli (Dinastija Yuan) državna religija je bila tibetanski budizam s kojim Mongoli posjeduju specifičnu karmičku poveznicu još od vremena Kublaj-kana i njegovog duhovnog učitelja Sakya Paghpe. I Mandžurci- narod po porijeklu blizak Mongolima, a ne Han Kinezima, osjećao je bližom i privlačnijom tibetansku tradiciju od tradicije budizma koja se razvila kod Han Kineza (ch'an budizam). Dakle u tom jednom vremenskom prozorčiću moglo se nešto u teoriji ishoditi, kao što i proročanstvo kaže, trebalo se puno toga poklopiti, ali u konačnici vjerojatnost za to nažalost nikad nije bila naročito velika.

Umjesto religijske objedinjavajuće premise, dva od tri naroda- Ojrat Mongoli i Mandžurci okrenuli su se beskrajnom ratu, a Tibetanci koje je početak toga velikog mandžursko-ojratskog obračuna grdno zahvatio (i donio najkrvaviju epizodu tibetanske povijesti sve do 20.st. i kineske invazije) ostali su toliko zaplašeni da su se povukli u sebe i krenuli putem sve većega izolacionizma i zaostajanja za ostatkom svijeta što ih je na kraju koštalo i konačnog gubitka suvereniteta u 20. stoljeću. Tako umjesto jedinstvene države pod prosvjetljenim vodstvom, koja da je ostvarena mogla se suprotstaviti i raznim vanjskim neprijateljima koji su počeli nagrizati Aziju- (britanski i ruski kolonijalizam, islamizacija, kristijanizacija itd... ) dobili smo politički slabi Tibet koji polako klizi u smrtni zagrljaj Pekinga, Halh Mongolija ta slavna i sveta zemlja je još od 1691. tek puka pokrajina u sastavu carstva Dinastije Qing grca pod teretom qingovskih poreza, gladi i epidemija bolesti poput velikih boginja te na zapadu Ojrat Mongolija gdje karizmatični ratnički vođe još održavaju posljednju u povijesti neovisnu državu nomada- Džungarski kanat- sve dok i njih ne zbriše s povijesne pozornice nastupajuća qingovska sila... i tako o nekim od tih tema možda ćemo još pričati kad za to dođe vrijeme... Možda ćemo spomenuti kako se proveo novi vladar Tibeta Lhazang kan nakon što je svrgnuo Šestog i postavio na poziciju Kunduna svoga marionetskog kandidata. Što će biti kad na Tibet dođu i Džungar Mongoli da se osvete Lhazangovim Hošutima za smrt svoga saveznika Desija Sangye Gyatsa? Moguće je da ćemo jednog lijepog dana zaista porazgovarati i o tim stvarima... ali ne danas.
(Niti sutra ;-))

- 21:23 - Komentari (24) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< rujan, 2017 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Veljača 2018 (4)
Prosinac 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (1)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (3)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (3)
Prosinac 2013 (3)
Studeni 2013 (3)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • jelenske teme

    CURRENT MOON


























Linkovi

  • Um je preteča svih stvari, um ih stvara i njima upravlja. Tko sa lošom namjerom govori ili radi, tog patnja prati kao kotač volovsku zapregu.

    Um je preteča svih stvari, um ih stvara i njima upravlja. Tko sa dobrom namjerom govori ili radi, tog sreća prati nerazdruživo kao sjena
    Buddha Sakyamuni

    Onaj tko se svim raspoloživim sredstvima
    Trudi postići zadovoljstva samsare
    I nije mu stalo do nikoga osim njega samog
    Toga se može nazvati Inferiornom Osobom.

    Onaj tko zapostavlja životne užitke
    I okreće se od grešnih djela
    Ali ipak brine samo za svoj osobni mir
    Taj treba biti nazvan Osrednjom Osobom.

    Onaj tko sasvim traži potpuno dokinuće
    Svih patnji svih bića jer njihova patnja
    Pripada njegovom vlastitom toku svijesti
    Taj jest Superiorna Osoba.

    Atisha, "Svjetiljka na Putu do Prosvjetljenja"



    Po meni čovjek treba marljivo brusiti vlastiti dijamant, ne preostaje mu ništa baš ništa drugo za raditi u životu. Odnosno, nit ne može ništa drugo nego ili dangubiti (što ležeći, što kopajući po vrtu, što filozofirajući i premišljajući) ili aktivno brusiti. Ako je priroda njegovog dijamanta jednostavnost, rezultat će i biti jednostavnost. Biti će jednostavan na početku , na putu i na cilju. Ako je pak kompleksnost, kompliciranost (ili što god drugo smatrali opreci jednostavnosti) , biti će onda to. Jednostavno, ne može biti ništa drugo.
    -Lilianke

    Istina je da smo ujedno fantastačna bića ali si tako lako prerežemo krila u čast onoga što se zove "matrica".
    -Neverin

    Avalokitešvara ima svoje planove i uopće ne mora značiti da se oni i ne provode. Božansko suosjećanje ima vrlo široku platformu koja nije na prvu loptu...
    -Mariano Aureliano

    Moja poanta je bila ta da mi se čini da većina ljudi stupi u život jako nesigurno, a onda počne raditi samo ono što vide oko sebe; ponavljati neke određene obrasce ponašanja. Nakon nekog vremena život uzme svoj zamah i nema više vremena za preispitivanje i uskoro smo u penziji i čekamo da smrt pokuca na vrata.
    -Unusual suspect


    Parafrazirati ću Thoreaua… radije nego ljubav, nego novac, vjeru, slavu i poštenje… daj mi istinu.
    -Christopher McCandless (Alexander Supertramp)

    Ne šalji um u potragu za samim sobom;
    nema uma, njegova suština je prazna.
    Pa ipak, iako prazan, nema mu kraja,
    i sve je jasno.
    U velikom spokoju, gde jasnoća i praznina nisu odvojeni,
    budi vrhunski meditant neometene meditacije nemeditacije.
    -Lama Gendun Rimpoche

    Ako koristiš svoj um za proučavanje stvarnosti nećeš razumjeti niti svoj um niti stvarnost.
    Ako proučavaš stvarnost ne koristeći um, razumjeti ćeš oboje.
    -Bodhidharma


    Nisam ovdje ni tamo.
    Nisam u pravu niti u krivu.
    Ne postojim,ali nisam ne-postojeć.
    Nit sam u Samsari niti u Nirvani.
    Svim Buddhama klanjam se zbog učenja o praznini. Hvala Vam!

    Pobjednička zastava Buddhine Mudrosti
    Šesnaesti Gyalwa Karmapa Rangjung Rigpe Dorje vidio je ovu zastavu u snu i objavio „Gdje se god bude vila ova zastava Dharma će cvjetati“ Povijesno gledano predviđanja Karmapi pokazala su se točnima

    Pravo je tibetanskoga naroda samoodređenje i slobodna praksa tradicije Prosvjetljenja u svojoj vlastitoj zemlji.

    Veliki orao istoka
    Maše krilima i leti s lakoćom
    Lebdeći slobodno na nebu
    Bez ikakva straha od pada.
    Na isti način nevezani yogi
    Prirodno živi u zabačenim i izoliranim mjestima,
    Ne radi straha od buke ili smetnje
    Nego zato jer je to put siddha.
    -Milarepa


    Dok trčiš za svojim mislima
    poput psa si koji ganja bačeni mu štap
    Svaki put kad je štap bačen trčiš za njim
    Umjesto toga budi poput lava
    koji umjesto da lovi štap
    svoj pogled skreće prema bacaču.
    Na lava se štap baca samo jedanput!
    -Milarepa


    Mila'i Mgur Bum, Milarepina Pjesma Ljubavi i Suosjećanja

    Prostirem se pred Marpom Prevoditeljem
    Neka me blagoslovi i čuva od sukoba

    Blagoslov moga lame dopire do mojeg uma
    Nikada me nisu porazile smetnje

    Meditirajući na ljubav i suosjećanje
    Zaboravio sam na razliku između sebe i drugih

    Meditirajući na svojeg lamu
    Zaboravio sam one koji su utjecajni i moćni

    Meditirajući uporno na svoj yidam
    Zaboravio sam na prosti svijet osjetila

    Meditirajući na upute tajne tradicije
    Zaboravio sam dijalektičke knjige

    Održavajući čistu svjesnost
    Zaboravio sam iluzije neznanja

    Meditirajući na osnovnu prirodu uma- Trikayu
    Zaboravio sam svoje nade i strahove

    Meditirajući na ovaj život i onaj nakon njega
    Zaboravio sam na strah od rođenja i smrti

    Iskusivši radost osamljenosti
    Zaboravio sam na potrebu ugađanja prijateljima i rođacima

    Usvojivši učenje u svoj tijek svijesti
    Zaboravio sam upuštati se u doktrinarne polemike

    Meditirajući na ono što ne nastaje, ne nestaje i ne traje
    Odbacio sam sve konvencionalne forme

    Meditirajući na percepciju svih fenomena u vidu Dharmakaye
    Zaboravio sam na sve konceptualne forme meditacije

    Boraveći u nepromijenjenom stanju prirodnosti
    Zaboravio sam putove licemjerja

    Živeći ponizno u tijelu i umu
    Zaboravio sam prijezirnost i aroganciju velikaša

    Načinivši samostan unutar svoga tijela
    Zaboravio sam samostan izvan njega

    Prigrlivši duh radije nego slovo
    Zaboravio sam igre riječima


    Ova priča o oslobođenju Milarepe
    Poput Dragulja koji ispunjava želje sjajeći svjetlom akcije
    Osvijetlila je učenje svih Buddha
    I ispunila nade i težnje osjetilnih bića.
    Neka ovaj dragocjeni dar bude ugodan Buddhama prošlosti.

    Arya Nagarjuna

    Buddha je neke ljude podučavao učenjem dualizma da im pomogne
    izbjeći grijeh i zadobiti duhovnu dobrobit.
    Druge je podučavao ne-dualizmu, koji je nekima bio zastrašujuć.

    Prinijeti kao žrtvu tri stotine posuda hrane triput dnevno ne može se mjeriti sa
    duhovnom korišću koja se postigne jednim trenutkom ljubavi.

    Sve filozofije su mentalne fabrikacije.
    Nikada nije postojala jedna jedinstvena doktrina po kojoj bi pojedinac mogao spoznati pravu srž stvari.
    -Nagarjuna

  • Niti na nebu
    Niti na dnu oceana
    Ni u planinskoj špilji
    Ne može se naći mjesto na svijetu
    Gdje može krivac uteći
    Od posljedica svoje krivnje.
    Buddha, Dh 127


    Odajem poštovanje umu,
    koji je poput dragulja koji ispunjava želje,
    kojim možemo postići sve naše ciljeve.
    Priroda uma osnova je svega;
    ni u Samsari, ni u Nirvani, ničega nema što iz njega ne izvire.
    Guhyagarbha tantra

    Na putu ka istini
    čovjek moze napraviti
    samo dvije greške.
    Da ne prođe cijelim putem,
    ili - da ne krene.
    -Buddha


    "Ja nisam, Ja neću biti.
    Ja nemam, Ja neću imati.
    Ovo plaši svu djecu…,
    I ubija strah u mudrima."
    -Nagarjuna


    Uzrok nemira jest egocentrični um. Kada pojedinac
    prihvati ideju o "Ja" egu nema kraja! Samo Buddha je rekao
    da je to "Ja" bez osnove, nitko drugi nije. Prema tome nema
    druge metode osim njegove da se postigne potpuni mir.
    -Kamalasila


    Kakva god je radost na svijetu
    Proizlazi iz želje da drugi budu sretni,
    A kakva god je patnja na ovom svijetu
    Proizlazi iz želja da ja budem sretan.

    Postoji li potreba da se kaže nešto više?
    Djetinjasti rade u svoju korist,
    Buddhe rade za dobrobit drugih.
    Pogledaj samo razliku među njima!
    -Shantideva


    U radosti i boli svi su jednaki
    Dakle budi čuvar svih kao samoga sebe
    -Shantideva

    Spasi me od sumnje, toga strašnog duha,
    Okrutnog koji plovi nebom
    Krajnje sljepoće, koji šteti
    Mojem stremljenju ka uvjerenju,
    Koji ubija moje oslobođenje
    -Prvi Dalaj Lama Gedun Drub


    Ako se pokušaš na trenutak sprijateljiti
    s neprijateljem postat će ti prijatelj.
    Ako se ponašaš prema prijatelju kao
    prema neprijatelju isto će se tako promjenit
    i u suprotno. Zato mudri nikada ne podliježu
    vezivanju za hranu, odjeću ili ugled kao ni za
    prijatelje i neprijatelje razumijevajući ne-trajnost
    privremenih odnosa. Otac postaje sin u
    drugom životu, majka postaje žena,
    neprijatelj prijatelj. Sve se uvijek mijenja.
    Prema tome ništa nije definitivno u Samsari.
    -Shakyamuni Buddha


    Buddha reče i ovo:

    "Duga je noć onom koji bdije, dug je put budalastome, koji ne zna za zakon istine.
    Ako putnik ne sretne boljeg od sebe ili bar ravnog sebi, bolje je da sam produži svojim putem,
    jer sa budalastim nema korisnog prijateljstva.

    Budalast čovjek koji je svjestan svojih gluposti, mudar je bar u tome,
    ali budala koja sebe smatra mudrim, stvarno je prava budala.
    Budalasti je najveći neprijatelj samom sebi, jer on čini losa djela koja mu donose samo gorke plodove.

    Jedno djelo je loše djelo kada se čovjek zbog njega mora kajati i njegove plodove sa strahom i suzama primati.
    A dobro djelo je ono djelo za koje se čovjek ne kaje i
    čiji plod prima radosno i zadovoljno."

    " Moji sinovi pripadaju meni i ovo bogatstvo pripada meni.
    Ovakvim mislima budalast čovjek muči sebe.
    Pa, on sam ne pripada sebi, kako će onda sinovi i bogatstvo?"

    "Dobro je lako činiti od dobrog, ali teško od lošeg.
    Loše je lako činiti od lošeg, ali teško od dobrog."

    "Volja za životom je zakon života,
    ko ga ne ispunjava nestaje,
    odnosi ga bujica okolnosti.
    Junak koji stvarno živi,
    uživa radosti življenja."

    Nitko na svijetu ne može promijeniti Istinu. Ono što možemo i trebamo učiniti jest tražiti istinu i služiti joj jednom kada ju pronađemo. Pravi sukob je unutarnji sukob. Iznad okupacijskih vojski i hekatombi eksterminacijskih logora postoje dva nepomirljiva neprijatelja unutar svake duše: dobro i zlo, grijeh i ljubav. Od kakve koristi su pobjede na bojnim poljima ako bivamo poraženi u dubini našeg samog bitka?
    -- Sv. Maximilian Kolbe

    „Als die Nazis die Kommunisten holten, habe ich geschwiegen; ich war ja kein Kommunist.
    Als sie die Sozialdemokraten einsperrten, habe ich geschwiegen; ich war ja kein Sozialdemokrat.
    Als sie die Gewerkschafter holten, habe ich nicht protestiert; ich war ja kein Gewerkschafter.
    Als sie mich holten, gab es keinen mehr, der protestieren konnte.“
    -Martin Niemöller

    Lice Tibeta se mijenja ali po volji kineskih vlasti. Tibetanci u svojoj zemlji polako postaju manjina. O tome u našim medijima ni slova a predsjednik Josipović, kao i ostali svjetski političari, putuju u Kinu i dive se njihovim dostignućima. Svaka im čast na dostignućima u ekonomiji, ali, po mom mišljenju, u ljudskim pravima su u Tibetu i Xinjiangu danas najbliže fašizmu.
    -Stipe Božić


    Ovo je moja bitka i samo je na meni da snagu svoju usporedim sa snagom tih čudovišta i samo je moja uloga ovdje biti herojem.
    -Beowulf

    Beowulf: kažu da imate čudovište ovdje? Da je vaša zemlja prokleta?
    Vojnik: Zar tako kažu?
    Wiglaf: Bardovi pjevaju o sramoti Hrothgarovoj od smrznutog sjevera do obala Vinlanda.
    Vojnik: Zar je sramota biti žrtva moćnih demona…
    Beowulf: Ja sam Beowulf i došao sam ubiti vaše čudovište.

    …ako umremo bit će to za slavu… ne za zlato!
    Misliš da si ti prvi koji me pokušao ubiti?
    -Beowulf



    free counters

    Free Counter
    Free Counter


    Locations of visitors to this page

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se