jelenski blog

nedjelja, 12.06.2016.

Neustrašivi Ippolito

Rođen u Toskani 1684.g., u imućnoj obitelji školovao se u isusovačkoj školi, a zatim i na visokim učištima, te je i sam pristupio tom redovničkom redu. Po završetku školovanja Ippolito Desideri je nastavio raditi kao predavač na tim istim isusovačkim učilištima u Orvietu, Arezzu i Rimu. 1712. godine poglavar-General Družbe Isusove M. Tamburini prihvatio je Desiderijevu želju da ga pošalje u indijsku misiju. U jesen iste godine Desideri je otplovio iz Lisabona na portugalskom brodu na dugo jednogodišnje putavanje do indijske luke Goa. Tako je započela životna priča i putovanje čovjeka kojemu je sudbina namjenila vrlo specifičnu ulogu. Ippolitto Desideri je postao prvi Zapadnjak koji je živio u Lhasi, glavnom gradu Tibeta također prvi Zapadnjak za kojeg se pouzdano zna da je naučio tibetanski jezik, a bez ikakve sumnje bio prvi Zapadnjak koje je silom prilika naučio i ponešto o tibetanskom budizmu, kako ćemo vidjeti u drugom dijelu teksta.

Po dolasku u Indiji putovao je sjevernim dijelom zemlje, od Delhija do Agre (gdje je bilo isusovačko sjedište) i natrag. U Delhiju je susreo svoga nadređenog portugalskog redovnika Emanuela Freyrea. Zajedno su otputovali u Srinagar, prijestolnicu Kašmira, tamo je Desideri teško obolio od crijevne bolesti zbog čega je zamalo umro, a nastavak njihovog putovanja morao je pričekati šest mjeseci. Sljedeća etapa puta odvela ih je još dalje u visoke Himalaje u kraljevstvo Ladakh i njegovu prijestolnicu Leh. Tamo ih je ladački kralj lijepo primio, Desideri je htio ondje ostati i isusovačku misiju uspostaviti upravo u Lehu, međutim njegov suputnik Freyre, koji mu je bio nadređeni u redovničkoj hijerarhiji, inzistirao je da nastave prema Tibetu sve do Lhase, a što je i bio izvorni zadatak koji su dobili od svoga poglavara u Rimu.

Zimsko putovanje preko bespuća visokih prijevoja Himalaje, pa zatim dugim karavanskim putem preko tibetanske visoravni sve do daleke Lhase u Centralnom Tibetu dvojica tako nespremih, neupućenih i usamljenih putnika teško da bi mogla preživjeti. No kako se kaže "sreća prati hrabre", tako je bilo i s neustrašivim redovnicima. Ono što nisu mogli znati još u tome trenutku bile su specifične političke okolnosti na Tibetu u 18. stoljeću. Tibetom su već stotinjak godina vladali strani vladari, Hošut Mongoli, još otkako su se umiješali u građanski rat između suprostavljenih tibetanskih kraljeva i dvaju pripadajućih budističkih škola (Gelug i Karma Kagyu). U vrijeme dolaska Desiderija i Freyrea jugozapadnom graničnom pokrajnom Tibeta upravljala je mongolska upraviteljica provincije, koja je zapravo bila samo vršiteljica te dužnosti kratko nakon smrti upravitelja, njenog supruga. I ona je sa svojom karavanom polazila na put prema Lhasi da preda dužnost novom guverneru. Zahvaljujući njezinoj dobroj volji Desideri i Freyre su pod zaštitom vojničke karavane sigurno stigli u Lhasu u proljeće 1716. godine- sedam mjeseci nakon polaska iz Leha.

Interesantno samo nekoliko tjedana po dolasku u Lhasu, Freyre je zaključio da je zadatak uspješno izvršen tj. da je misija uspostavljena i otputio se s karavanama najbržim putem direktno na jug preko Katmandua i natrag u Delhi. Desiderija je ostavio samog na Tibetu kao upravitelja misije. Istina ujesen te godine posjetila su ga u Lhasi trojica kapucina (kapucini su jedan od ogranaka franjevačkog reda). Tako su tih dana u jesen 1716. Tibetanci imali prvu put u svojoj povijesti priliku vidjeti kako se ulicama Lhase šetaju neki bijelci, a takve prilike neće biti opet sljedećih skoro 200 godina sve do početka 20. stoljeća i britanske invazije na Tibet pod vodstvom Francisa Younghusbanda.

Kapucini su pak smatrali Tibet svojom domenom u kojoj imaju pravo provoditi svoju tzv. evangelizaciju (jer su kapucini već u to vrijeme imali neku misiju na južnim granicama Tibeta s Nepalom). Uglavnom su bili protiv konkurencije od strane isusovaca u toj novoj i neistraženoj zemlji (iako je "konkurencija" u tom trenutku bio samo Desideri) stoga su apelirali u Rim kod Kongregacije za evangelizaciju da jezuite (isusovce) opozovu s Tibeta. Kapucinski prigovor je naposlijetku i uvažen od strane Kongregacije no kako su u 18. stoljeću komunikacije išle nešto sporije Desideri je ostao u Tibetu skoro 6 godina tijekom čega je doživio nevjerojatne pustolovine, sprijateljio se s hošutskim vladarom Tibeta Lađang-kanom, naučio tibetanski jezik, živio u budističkim samostanima, saznao za postojenje institucije Dalaj Lama (te prigodno svome katoličkom zvanju zaključio da se radi nesumnjivo o "vražjim poslima"), svjedočio velikom i krvavom ratu koji je obilježio prijelaznu epohu kad su Džungar Mongoli svrgnuli s vlasti Hošutske Mongole, zamalo je unovačen u tibetansku ustaničku vojsku i tome slične peripetije.

Što se tiče kontakta s budističkim učenjima spominje se da prema njegovim bilješkama najviše muke mu je zadavao princip Praznine, tj. praznost svih složenih fenomena odnosno reperkusije te praznosti, te naravno princip reinkarnacije, što je i sasvim razumljivo, jer pravilno razumijevanje tih pojmova i dan danas izmiče ne samo ne-budistima nego i mnogima koji su i formalno na putu budističkog studija. Nema sumnje da je Desideri napustio Tibet kao gorljivi kršćanski prozelitist kakav je i došao, no s druge strane Desideri priznaje da je našao znatne podudarnosti katoličkoga i budističkoga nauka glede važnosti moralnog i etičkog ponašanja, mislim da je to za ono vrijeme i ondašnji domet uvida prilično velika stvar. Nakon tibetanske epizode Desideri je nastavio s radom u Indiji, 1727. se vratio u Rim, gdje je i umro 1733.g.

Za daljnje čitanje i detaljnije upoznavanje s biografijom preporučljivo:
http://www.ippolito-desideri.net/biografia/?lang=en
http://jaar.oxfordjournals.org/content/78/3/830.short?rss=1

A zašto je meni osobno važan i vrijedan spomena taj sposoban i hrabar čovjek to su njegovi izvještaji o druženju s Lađang-kanom s kojim je ostvario odnos prijateljstva i povjerenja vrlo sličan odnosu koji je nekoliko stoljeća ranije uspostavio Marko Polo s Kublaj-kanom. Nadalje upravo ona svjedočanstva povijesnog momenta kad su tri sile zaratile u raznim kombinacijama na Tibetu (Hošuti, Džungari i Tibetanci) dok se nije umiješala i četvrta- Manđurci (koji su tada vladali čitavom Kinom), a upravo njihova uloga u okončanju mongolske dominacije na Tibetu je temelj na kojem i današnje kineske vlasti grade legitimitet za prisvajanje Tibeta.
Kad bude prilike o tim temama nešto konkretno bih želio napisati, i prevesti pripadajuće odlomke iz knjige Fourteen Dalai Lamas, Sacred Legacy of Reincarnation od Glenna H. Mullina, a onda ćemo se opet spominjati Ippolita Desiderija i njegovih dogodovština, zato sam riješio kako je najbolje prvo jedan tekst posvetiti samo njemu da se upoznamo svi zajedno s tim imenom, a ne da onda kasnije u tekstovima se pojavljuje usput kao referenca eto neko talijansko ime koje nikome neće značiti ništa i neće ga moći svrstati u kontekst 18. stoljeća i Tibeta. Nadam se da će ovaj uvodni tekst biti stoga od koristi jednom kad dobije svoju nadogradnju, naravno ne mogu obećati da će to biti u bliskoj budućnosti.

Oznake: Hošuti, Džungari, Lađang kan

- 17:07 - Komentari (15) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< lipanj, 2016 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Svibanj 2018 (1)
Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Veljača 2018 (4)
Prosinac 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (1)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (3)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (3)
Prosinac 2013 (3)
Studeni 2013 (3)
Rujan 2013 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • jelenske teme

    CURRENT MOON


























Linkovi

  • Um je preteča svih stvari, um ih stvara i njima upravlja. Tko sa lošom namjerom govori ili radi, tog patnja prati kao kotač volovsku zapregu.

    Um je preteča svih stvari, um ih stvara i njima upravlja. Tko sa dobrom namjerom govori ili radi, tog sreća prati nerazdruživo kao sjena
    Buddha Sakyamuni

    Onaj tko se svim raspoloživim sredstvima
    Trudi postići zadovoljstva samsare
    I nije mu stalo do nikoga osim njega samog
    Toga se može nazvati Inferiornom Osobom.

    Onaj tko zapostavlja životne užitke
    I okreće se od grešnih djela
    Ali ipak brine samo za svoj osobni mir
    Taj treba biti nazvan Osrednjom Osobom.

    Onaj tko sasvim traži potpuno dokinuće
    Svih patnji svih bića jer njihova patnja
    Pripada njegovom vlastitom toku svijesti
    Taj jest Superiorna Osoba.

    Atisha, "Svjetiljka na Putu do Prosvjetljenja"


    Veliki orao istoka
    Maše krilima i leti s lakoćom
    Lebdeći slobodno na nebu
    Bez ikakva straha od pada.
    Na isti način nevezani yogi
    Prirodno živi u zabačenim i izoliranim mjestima,
    Ne radi straha od buke ili smetnje
    Nego zato jer je to put siddha.
    -Milarepa


    Dok trčiš za svojim mislima
    poput psa si koji ganja bačeni mu štap
    Svaki put kad je štap bačen trčiš za njim
    Umjesto toga budi poput lava
    koji umjesto da lovi štap
    svoj pogled skreće prema bacaču.
    Na lava se štap baca samo jedanput!
    -Milarepa


    Mila'i Mgur Bum, Milarepina Pjesma Ljubavi i Suosjećanja

    Prostirem se pred Marpom Prevoditeljem
    Neka me blagoslovi i čuva od sukoba

    Blagoslov moga lame dopire do mojeg uma
    Nikada me nisu porazile smetnje

    Meditirajući na ljubav i suosjećanje
    Zaboravio sam na razliku između sebe i drugih

    Meditirajući na svojeg lamu
    Zaboravio sam one koji su utjecajni i moćni

    Meditirajući uporno na svoj yidam
    Zaboravio sam na prosti svijet osjetila

    Meditirajući na upute tajne tradicije
    Zaboravio sam dijalektičke knjige

    Održavajući čistu svjesnost
    Zaboravio sam iluzije neznanja

    Meditirajući na osnovnu prirodu uma- Trikayu
    Zaboravio sam svoje nade i strahove

    Meditirajući na ovaj život i onaj nakon njega
    Zaboravio sam na strah od rođenja i smrti

    Iskusivši radost osamljenosti
    Zaboravio sam na potrebu ugađanja prijateljima i rođacima

    Usvojivši učenje u svoj tijek svijesti
    Zaboravio sam upuštati se u doktrinarne polemike

    Meditirajući na ono što ne nastaje, ne nestaje i ne traje
    Odbacio sam sve konvencionalne forme

    Meditirajući na percepciju svih fenomena u vidu Dharmakaye
    Zaboravio sam na sve konceptualne forme meditacije

    Boraveći u nepromijenjenom stanju prirodnosti
    Zaboravio sam putove licemjerja

    Živeći ponizno u tijelu i umu
    Zaboravio sam prijezirnost i aroganciju velikaša

    Načinivši samostan unutar svoga tijela
    Zaboravio sam samostan izvan njega

    Prigrlivši duh radije nego slovo
    Zaboravio sam igre riječima


    Ova priča o oslobođenju Milarepe
    Poput Dragulja koji ispunjava želje sjajeći svjetlom akcije
    Osvijetlila je učenje svih Buddha
    I ispunila nade i težnje osjetilnih bića.
    Neka ovaj dragocjeni dar bude ugodan Buddhama prošlosti.

  • Niti na nebu
    Niti na dnu oceana
    Ni u planinskoj špilji
    Ne može se naći mjesto na svijetu
    Gdje može krivac uteći
    Od posljedica svoje krivnje.
    Buddha, Dh 127

    "Ja nisam, Ja neću biti.
    Ja nemam, Ja neću imati.
    Ovo plaši svu djecu…,
    I ubija strah u mudrima."
    -Nagarjuna


    Uzrok nemira jest egocentrični um. Kada pojedinac
    prihvati ideju o "Ja" egu nema kraja! Samo Buddha je rekao
    da je to "Ja" bez osnove, nitko drugi nije. Prema tome nema
    druge metode osim njegove da se postigne potpuni mir.
    -Kamalasila


    Buddha reče i ovo:

    "Duga je noć onom koji bdije, dug je put budalastome, koji ne zna za zakon istine.
    Ako putnik ne sretne boljeg od sebe ili bar ravnog sebi, bolje je da sam produži svojim putem,
    jer sa budalastim nema korisnog prijateljstva.

    Budalast čovjek koji je svjestan svojih gluposti, mudar je bar u tome,
    ali budala koja sebe smatra mudrim, stvarno je prava budala.
    Budalasti je najveći neprijatelj samom sebi, jer on čini losa djela koja mu donose samo gorke plodove.

    Jedno djelo je loše djelo kada se čovjek zbog njega mora kajati i njegove plodove sa strahom i suzama primati.
    A dobro djelo je ono djelo za koje se čovjek ne kaje i
    čiji plod prima radosno i zadovoljno."

    " Moji sinovi pripadaju meni i ovo bogatstvo pripada meni.
    Ovakvim mislima budalast čovjek muči sebe.
    Pa, on sam ne pripada sebi, kako će onda sinovi i bogatstvo?"

    "Dobro je lako činiti od dobrog, ali teško od lošeg.
    Loše je lako činiti od lošeg, ali teško od dobrog."

    Lice Tibeta se mijenja ali po volji kineskih vlasti. Tibetanci u svojoj zemlji polako postaju manjina. O tome u našim medijima ni slova a predsjednik Josipović, kao i ostali svjetski političari, putuju u Kinu i dive se njihovim dostignućima. Svaka im čast na dostignućima u ekonomiji, ali, po mom mišljenju, u ljudskim pravima su u Tibetu i Xinjiangu danas najbliže fašizmu.
    -Stipe Božić

    Ovo je moja bitka i samo je na meni da snagu svoju usporedim sa snagom tih čudovišta i samo je moja uloga ovdje biti herojem.
    -Beowulf

    Beowulf: kažu da imate čudovište ovdje? Da je vaša zemlja prokleta?
    Vojnik: Zar tako kažu?
    Wiglaf: Bardovi pjevaju o sramoti Hrothgarovoj od smrznutog sjevera do obala Vinlanda.
    Vojnik: Zar je sramota biti žrtva moćnih demona…
    Beowulf: Ja sam Beowulf i došao sam ubiti vaše čudovište.

    …ako umremo bit će to za slavu… ne za zlato!
    Misliš da si ti prvi koji me pokušao ubiti?
    -Beowulf

    Locations of visitors to this page