jelenski blog

ponedjeljak, 27.07.2015.

Krasno- Krasnarska jezera

subota 18. o.m.


Rano jutro ispred Westgate-a kraj Zaprešića. To su oni palmoliki borovi u rotoru. Jako su mi lijepi, takvi mi trebaju za doma. Razmišljam o tome dok šetam pločnikom, u tom trenutku sve je još opušteno. Lutamo po parkiralištima, sjedimo na rubniku kraj benzinske... ne možemo se naći... tražimo se još :-S


Uslijed specifičnih okolnosti našli smo se sa nekoliko sati zakašnjenja. Konačno odlazimo iz Zagreba ali jaka prometna gužva nas usporava.


Moramo na odmorište i tamo vođa puta ispija svoj jutarnji Zlatni pan (ja za promjenu pijem mineralnu, a dvoje najnormalnijih piju kavice)




Nakon mnogo sati puta približavamo se Krasnom Polju, a u pozadini kojeg bez ikakvog odugovlačenja čeka nas Velebit. Plan je forsirati strmu serpentisku stazu iz Krasnog ravno na planinske livade Jezera. Jezera su s onu stranu planinskog bila koje se nadvisuje nad Krasim Poljem
Tu već naslućujemo da bi ovo mogla biti posebno jaka tura, ali koliko jaka to nismo mogli niti sanjati.

Oko podne smo tamo u Krasnom

Krasno polje je izvrsna visoravan, kad se prođe milijun zavoja na usponu iz smjera Otočca onda se stigne na veliku ravnicu na kojoj čovjek nema osjećaj da je već na Velebitu. Iako je ovo ličko-senjska županija negdje sam čitao (čini mi se u knjici "Velebit- iskustvo planine" Krunoslav Rac) da se Krasnari ne smatraju Ličanima nego stanovnicima Velebita što je i logično jer ovo krasnarsko polje je stvarno izdvojeni svijet za sebe.

A ovako o Krasnom piše dr. Željko Poljak u svojoj knjižici "Velebit, planinarsko-turistički vodič" iz 1976.g.:

Krasno je planinsko selo razbijenog tipa smješteno u vrlo slikovitom kraškom polju Krasnarskoj dulibi, na visini od oko 800m s 980 stanovnika. Okruženo je sa svih strana visokim i šumovitim strminama. Kuće su grupirane u nekoliko zaselaka: Anići, Modrići, Devčići, Samardžije. U selu je PTT, ambulanta, trgovina, škola, šumarija (osnovana 1766.) pilana, općinska ispostava, autobusna stanica i sjedište PD Rajinac osnovano 1962.). Smještaj u privatnim kućama. U okolnim šumama su lugarnice, neke s gostinskim sobama (Siča, Bevandinica, Apatišan, Lom, Begovača, itd.) i bogati lovni tereni. Po svom položaju prikladna je baza za niz izleta po Velebitu, a po prirodnim osobinama ima sve uvjete da se razvije u klimatsko mjesto. Prednost mu je blizina jadranskih kupališta, odakle je izlet u svježu jadransku klimu moguć za jedan sat vožnje. Nedostatak je nestašica vode. Krasnari su svjesni prednosti svoga mjesta i nastoje da razviju turistički promet. Autobusna veza svakodnevno sa Senjem. Središtem mjesta možemo smatrati raskršće cesta (Otočac 21 km, Štirovača 27, Jurjevo 24) od kojih niz odvojaka zalazi u dubinu Velebita (Lomska i Krasnarska duliba, Zavižan, Jelovec). Krasno se prvi put spominje 1219. u opisu Gatske žuše, kada je još pripadalo Božanima u Lici, ali tragovi rimske kulture svjedoče da je tu bilo naselje vjerojatno već u antičko doba. Današnji Krasnari novo su stanovništvo, koje je ovamo došlo u nekoliko navrata nakon prestanka turske opasnosti, pretežno iz Dalmacije (Bunjevci). Danas administrativno pripadaju senjskoj općini.

U odlomku se ne spominje ali Krasno je poznato od davnina kao marijansko svetište koje je nekada bilo najpopularnije odredište za hodočasnike. Koliko sam čitao o tome kažu da je bilo jače od danas popularnih Marije Bistrice i Trsata.

A mi ćemo prvo u dućan/gostionicu Ruža koji smo posjetili i 2013. kad smo tu zastali na putu prema Alanu. Lijepo je opet biti tu... ali nema vremena za sentimentalnost. Kasnimo jako, vručina je velika čak i tu na sedamstotinjak metara nadmorske visine.

Tražimo mjesto za parkiranje i nalazimo ga ispred kuće jednog starijeg gospodina. Dok obuvamo gojzerice i uzimamo ruksake on nam je ispričao svoju priču o povratku u Krasno, u penziju, nakon 50 godina života u Zagrebu. A isto tako ispričao nam je kako su gore na Jezerima nekad kosili sijeno izvrsne planinske kvalitete od kojeg su krave davale jako kvalitetno mlijeko.


U Krasnu već prema rubu šume neki pokušaji obnove kamenih kuća.




Kad smo konačno zašli u šumu i prebrodili početne muke s utvrđivanjem prave staze počeo je dugi, ali baš jako dugi uspon prema Jezerima. Nosili smo poprilične zalihe vode (iz razloga toga jer smo računali da voda kod lugarnice Veliki Lom nije pitka, ali o tome će biti riječi više u sljedećem nastavku)


Pod teretom ruksaka i uslijed beskrajne strmine uspona osjećam se loše, fali mi snage u nogama. Nije mi najbolje niti u glavi, kunem obade koji kruže oko nas u rojevima. Neki su sa zelenim, a neki sa žutim očima, neki primjerci su čudovišni, dobro smo ih upoznali u ta dva dana.





Jedan poluležeći iznemogli selfie :-P
No malo pomalo dolazim k sebi i onda već ide bolje. Zapravo produženo putovanje i utjecaj klimatiziranog auta je učinio svoje i to me smlavilo ta nagla promjena temperatura i nagla strmina. Nisam se stigao prilagoditi u kratkom vremenu.


Vođa puta (u šeširu) je izabrao ovu ekstremnu rutu i sad je zabrinut da bi ga mogli objesiti (to me podsjeća na situaciju s Ivanščice kad se onaj lik o kojem sam pisao prošli put, a koji se zabrinuo kako će ljude povesti još pola sata nizbrdo :-) No mi ništa ne prigovaramo, baš suprotno postajemo sve jači i jači kako se uspon zaoštrava i ulazi u finalnu fazu. U jednom cugu od pauze do pauze savladavamo po osamdesetak metara nadmorske visine, nekad i manje, možda nekad i više, ne znam jer ja ne korstitm gadgete poput gps-a neko onak samo usput popamtim neke podatke koje čujem. Uglavnom razlika od Krasnog do Jezera je oko sedamsto metara nadmorske. Nakon dva i pol sata uspona sata izlazimo na visoke planinske livade punog naziva Krasnarska jezera ili jednostavno Jezera.


Na kraju šume su ostaci nekog pastirskog stana








Prvo malo u inicijalno izviđanje, to sam ja s ljetnim jabukama kojih sam u ruksaku donio više od kilu :-)






Inicijalno upoznavanje flore ovih planinskih livada. Tu caruju ovakvi "vražji stričevi" koji bodu noge ako ne gledaš kud hodaš. Opet sam zaboravio kakav je pravi naziv, možda neka planinska sikavica?


A onda se vraćamo prema šumi i smještamo u hladovinu, samo kraći predah prije nego se upustimo u marš preko mjesečevog krajolika.
Obadi ne daju mira.




Idemo dalje, sunce je jako ali ipak na 1500m nije to takva vrućina na kakvima se te subote kuhala nizinska Hrvatska, vjetrić stalno pirka, ugodno je čak.


Tamo dolje u smjeru koji pokazujem, južni, najnizi dio Jezera prevara se u klanac prozaičnog naziva Lomivrat.


Tu dolje niz Lomivrat bi se u teoriji moglo proći ispod Velikog Rajinca pa sve tamo negdje daleko na jug do Apatišanske dulibe koju spominje dr. Poljak i do mjesta ekskluzivne divljnine gdje je planinarski dom Apatišan... kultno mjesto Velebita koje nas očekuje nekom drugom prilikom ali ovaj put ćemo na zapad/jugozapad prema nekim drugim odredištima








I evo ga to je jezero najveće (ili jedno od dva najveća), koje se vidi i na Google Maps. Zbog stiske s vremenom nismo se upuštali u silazak do vode (niti u potragu za drugim jezerom koje na satelitu izgleda još veće), a zbog toga mi je sad žao jer veličinu samog jezera ovako nije moguće najbolje shvatiti. Inače nakon obilnih kiša trebalo bi takvih jezera biti više po okolnim ponikvama, zato se ovaj livadni kompleks i zove Jezera. U ostalim ponikvama nismo vidjeli vodu, u jednoj je bilo blata, a u dnu nekih ponikvi očito zelenija trava nego uokolo po livadi- to je znak da se vlaga zadržava u dnu ponikvi i da zaista ne treba sumnjati kako ovdje nakon velikih kiša u svakoj ponikvi nalazi se jezerce. Takva jezerca bila su idealna pojilišta za stada. A možda je tako i danas, moguće da tu dolaze konji ili krave jer posvuda ima balege.


Jezero s Lomivratom u pozadini.

Ovako o Jezerima piše dr. Željko Poljak u spomenutoj knjižici "Velebit, planinarsko-turistički vodič" iz 1976.g.:

Jezera su najprostranija i najznačajnija visoka krška ravan Sjevernog Velebita. Prostiru se između dva grebena, a nastala su usjedanjem terena među njima uzduž tektonskih linija. Prema jugoistoku postepeno se spuštaju u šumovitu Apatišansku dulibu, a prema sjeverozapadu dižu se sve do Zalovačkog bila (1550m) Površina Jezera je valovita, sredinom nešto uleknut, a prosječna im je visina oko 1500m. Dno ravni posuto je ponikvama i manjim dolovima, koji su odijeljeni grebenima. Po prilici u sredini Jezera nalazi se nešto veća i dublja ponikva s vodom na dnu, koju narod naziva Jezero (voda je pitka samo za blago). Staze koje vode na Jezera nastale su stočarskim kretanjima i odvoženjem sijena. U današnjim ekonomskim uvjetima stočarski život tu naglo odumire, a stočarstke staze zaraščuju.






Raznog cvijeća ima na Jezerima.




Odlazim sam naprijed u daljinu i postajem zelenkasta točkica (ok, nije baš točkica, al točka je)


Ponikva bez jezera.


Sustižu me ali više se neću družiti. Intenziv ovih mjesečevih livada me obuzima i odjednom sam prepametan za bilo kakvu komunikaciju :-S


Propuštam ostale naprijed da ih slikam u proboju na Crkvinu.

U sljedećem nastavku nešto o tome što je to Crkvina, o putu od Krasnarskih jezera do Malog Rajinca (1677m) kroz prašumski ambijent Generalskog dolca te o spustu u Lomsku dulibu.

Oznake: Krasno, Jezera, Lomivrat

- 17:56 - Komentari (20) - Isprintaj - #

utorak, 14.07.2015.

Planine

Kako više ništ ne pišem tako nisam ništa mislio pisati niti o prekjučerašnjem neobaveznom posjetu vrhu planine, ali interesantna reportaža koju je o tom danu napravio Unusual suspect povukla me da ipak objavim i svoju stranu priče.

Zamišljena kao kondicijska priprema za neko jače planinarenje u skoroj budućnosti ova šetnja se pokazala prilično zanimljivom sama po sebi.
Namjera mi je bila iz nižeg dijela planine prijeći centralnim i najvišim grebenom gore Ivanščice, koji je na svim kartama jednostavno imenovan Planine. Kada sam prije mnogo mnogo godina prvi put sam samcat izvršio uspon na vrh gore tada sam uzeo upravu tu rutu preko Planina. U ono vrijeme to nije bila markirana planinarska staza kao što je danas... bila su to dobra vremena, a bila je i jesen k tome.
No kako god bilo došavši na predio Obršje (smješten malo sjevernije iza brda na kome je gradina Oštrc) maknuo sam se s kolnog puta i uputio se nekim puteljkom koji je očito probijen nedavno za potrebe šumskih radova. Sa svake strane tragovi sječe, granje i pokoji komad debla. Padine iznad i ispod puta su ogoljene. Kako sam na početku tog šumarskog puta primjetio nekoliko planinarskih markacija i strelicu s natpisom "vrh" pretpostavio sam da ću njime stići na početak nove markirane staze- transverzale preko Planina.


Krivi put

Nažalost kako sam napredovao putom sve više sam gubio na visini što nikako nije bilo dobro jer južna padina Planina je jako visoka i strma... al rekoh ajde da vidim kuda vodi ovaj put i tako sam malo po malo nizbrdo došao do spoznaje da je put slijep i da vodi samo dokle je šumarima odgovaralo za potrebe eksploatacije drva.
Tu na kraju puta okrenuo sam oštro uzbrdo. Malo sam se probijao kroz ostatke sječe ali kad sam se uzdigao iznad sječine već je išlo lakše.


Uspon je bio izuzetno strm i dugačak, da nisam proklinjao znatiželju koja me odvela slijepim putem primjetio bi odmah da je to baš savršeno pogođena ruta za intenzivni trening :-))



Napokon na grebenu, na markiranoj stazi, bez zaustavljanja jurim dalje Planinama prema sjeveroistoku.


Tu je na nekim mjestima greben okrunjen brojim lijepim stijenama. To su tzv. vještičji oltari.


A na jednom mjestu otvara se vidik s grebena prema jugu.

Iako se više ničemu ne bi trebao čuditi opet su me uspjeli začuditi likovi koje sam susreo na toj sada (nažalost) populariziranoj trasi. Prva grupica bila je predvođena starijim bradatim vođom, očito iskusnijim planinarom za kojim je sa dvadesetk metara zaostatka kunjao ostatak družine. I pita on mene koliko još do planinarskog doma Majer (podno ranije spomenute gradine Oštrca), pa pola sata velim mu. Jao pa ubit će me ovi iza- odgovorio je na to razočarano. Kako se kunjajuća družina približila počeli su raspravljati da li im je bolje onda vratiti se na cestu (!) Jako me začudio prijedlog takve alternative jer put makadamom prema PD Majer je dugi marš koji uključuje i neke blaže uspone i koji ne bi svladali sigurno ispod sat i 15 min hoda minimalno! Na računajući uopće povratak od te točke grebena pa natrag do ceste!! Vidio sam da ih za njihovo dobro moram ohrabriti da ustraju na putu kojim su već krenuli, rekoh im da je dalje sve nizbrdo i da nije to tako daleko nego radi opreza na strmom spustu se izgubi više vremena, da sada tu trasu svi koriste i da nije to ništa posebno (barem ne u smjeru prema dolje :-) i tak nastavili su nekako dalje. Ajd, mislim si, potrefilo se tako da su se ljudi malo zbunili. Ali ko za vraga niti pet minuta kasnije opet jedna još veća ekipa, malo mlađih ali korpulentijih muškaraca... i opet ih zanima koliko do Majera. Pa pola sata, ali nizbrdo je... Pa kako pola sata na tabli je pisalo 20 min... kmee kmeee. Pa da li je Majer otvoren, da li je Dragec (domar PD doma Majer) tamo, rekoh da treba biti otvoreno budući da je nedjelja ali ja sam dom zaobišao nadugo i naširoko itd. I njima govorim da je samo potrebno malo opreza na strmom spustu pa je zato vremenski duže nego da se skotrljaš slobodnim stilom niz padinu... i ajd dobro idu oni dalje ali slušam ih još iza tridesetak metara još procesuiraju informaciju "kmeeekk pa zašto pola sata, pa kako... a jooo... da barem..."
Na kakvoj tabli je onaj pročitao 20 min mislim si i gledam pažljivo, tu tablu naravno nisam nigdje putem pronašao. Za pretpostaviti je da ljudi piju iako nisu za to... a isto je tako i sa kretanjem planinom... a i mnogim drugim stvarima. Vidi negdje na televiziji pa onda ajd idem i ja tako... :-P nemam drugog objašnjenja.





Malo u prolazu preko vrha Belige najviše točke Planina. Šumovit vrh bez pogleda.

Kad sam izašao na makadamsku cestu prema vrhu Ivanščica držao sam se nje jer je prečica stazom kroz šumu bila zakrčena dugom kolonom planinara... ali ok, na vrhu ima puno novouređenih stolova na otvorenom.Ima mjesta za sve. Nakon kratkog posjeta vidikovcu "Kiosk" koji gleda prema Ivancu i Prigorcu smjestio sam se za stolom u hladovini.


Donio sam si sa šanka dvije pive Laško i Crno Velebitsko (da hodam dvaput uzastopno na šank u kratkom intervalu ko budala) Interesantni su mi neki ljudi koji briju na nekakvo čistunstvo, a koji bi se prije ubili nego da si donesu dvije pive jer što ako ih netko vidi. Pa taj koji si nosi dvije a sjedi za stolom sam pa sigurno će se napiti, nego što, a možda i inače je pijanac?? Što ako vidi netko poznat, pričati će se o tome! Znam dobro kako neki ljudi razmišljaju :-) kako se jadno održavaju imidži nekakvih konvencionalnih odnosa :-P kakvo je to lutanje i strah, ako se ne osjećaš sigurno niti popiti si pivu (il dvije) :-(( da ne bi se pronio loš glas u visokim krugovima. Životi provedeni u građenju nekakvih fasada koji u pravilu završe s iskrenim poistovjećenjem fasadera s fasadom. A što je onda tak loše u tome- pa ništ osim sitne činjenice da je to fasada na zidovima vlastite grobnice... ali hej, lijepo je dekorirana, čista i ukusna, sve na svom mjestu, funkcionalno :-D A još kad se takvi nađu mjerodavnima objašnjavati nekome "kako zapravo stvari stoje" i "kako bi bilo najbolje" uhuhuhu kakav je tek to šou!
Ali kako je s pivom tako je i s mnogim drugim stvarima, to je samo simbolika, može se raditi i o stavovima svjetonazorskim koji se isto tako "doziraju" pažljivo već zavisno pred kime se govori. Nešto mi se to sve skupa ne sviđa, ta ideologija kompromisa koji to nije nego je zapravo - farsa kako u startu, tako na sredini i na kraju :-D hihi... koji trebaju prepoznati će se u ovome- ali i propustiti opet pravu poantu, ne sumnjam.

Neko vrijeme sam tako sjedio u hladovini razmišljajući da li je kolega Unusual suspect sa svojim komandosima već protutnjao vrhom jer meni je trebalo sat i pedeset minuta za uspon, nešto sam vremena izgubio na onoj strmoj padini... i tako to. Pala je i treća pivica Velebitsko crno (6%)- ne nalazi se to baš bilo gdje u slobodnoj prodaju pa kad sam već tu... Nego čuo sam od nekih šatroznalaca da za toplog vremena ne pašu jaka tamna piva!? Dragi prijatelji - uvijek pašu jaka tamna piva. Ne pašu jedino onda kad ih nema. To što se netko napije od pogleda na otvorenu flašu je druga tema i ne govori toliko o svojstvu pića koliko "pilca" zar ne ;-)





Odoh na Piramidu odakle se pružao neloš pogled prema Varaždinu, naziralo se neko veliko jezero mislim da je to akumulacija Varaždinsko jezero. Ono šte me osobito okupiralo je bilo dalje na istoku- dolina Bednje podno istaknutog vrhunca Čeva. Baš mi je interesantan taj kraj jer mi budi davne uspomene sa prvog biciklističkog kruga okolo cijele Ivanšćice tada smo pedalirali zapadnim dijelom te doline od Bele do Margečana- lijepa dionica.


Na ovoj slici se najbolje vidi- to je ona dolina u sredini desno, a najistaknuije brdo (u izmaglici) blizu desnog ruba je Čevo. Tamo treba opet ići.
Tako sam malo duže proboravio na Piramidi jer je gore bilo mirno i tiho, iz nekog razloga samo rijetki posjetioci se odlučuju pristupiti tome vidikovcu... valjda altofobija :-S



U zadnje vrijeme dosta snimam selfije. Zapravo sam snimio neke ozbiljne selfije u ljetu 2010. godine dok selfiji još nisu postojali, dok nitko niti nije znao da će to postati popularno. I to nije šala. O tome će možda biti govora opet jednog dana... iako prije da neće.


Kako god uslijed objektivno-realne opasnosti od zloupotrebe i makinacija prisiljen sam u današnje vrijeme poduzimati sofisticirane mjere zaštite identiteta.


U podnožju metalne konstrukcije Piramide.

Ubrzo nakon silaska s Piramide napustio sam vrh gore Ivanščice. Veli Unusual suspect da me vidio dok sam prolazio kraj Pasarićeva doma ali nije vjerovao da sam ja jer sam gledao u mobitel :-) moramo se zato pametnije sporazumjeti: drugi put budem obrijane glave, u bordo puloveru, sjediti ću u lotosu tamo kod one nadstrešnice lijevo od doma (gdje je prije stajala mješalica za beton) tako da nema zabune ubuduće.

Zdravo.

P.S.



Da... poslikao sam ovo jer činilo mi se da bi možda mogla biti mistična gljiva škriplin, ali izgleda da nije nego je nekakva obična guba.
O škriplinu više naučiti ovdje:
http://www.agroportal.hr/eko-i-hobi/gljivarstvo/17015

http://www.boletus.hr/prikaz.asp?slovo=Polyporus+squamosus+(Huds.)+Fr.

Oznake: planine, sječa, greben

- 17:16 - Komentari (25) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< srpanj, 2015 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Kolovoz 2017 (1)
Srpanj 2017 (1)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (3)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (3)
Prosinac 2013 (3)
Studeni 2013 (3)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • jelenske teme

    CURRENT MOON


























Linkovi

  • Um je preteča svih stvari, um ih stvara i njima upravlja. Tko sa lošom namjerom govori ili radi, tog patnja prati kao kotač volovsku zapregu.

    Um je preteča svih stvari, um ih stvara i njima upravlja. Tko sa dobrom namjerom govori ili radi, tog sreća prati nerazdruživo kao sjena
    Buddha Sakyamuni

    Onaj tko se svim raspoloživim sredstvima
    Trudi postići zadovoljstva samsare
    I nije mu stalo do nikoga osim njega samog
    Toga se može nazvati Inferiornom Osobom.

    Onaj tko zapostavlja životne užitke
    I okreće se od grešnih djela
    Ali ipak brine samo za svoj osobni mir
    Taj treba biti nazvan Osrednjom Osobom.

    Onaj tko sasvim traži potpuno dokinuće
    Svih patnji svih bića jer njihova patnja
    Pripada njegovom vlastitom toku svijesti
    Taj jest Superiorna Osoba.

    Atisha, "Svjetiljka na Putu do Prosvjetljenja"


    Jedna baklja može raspršiti tminu koja traje tisuću eona.
    -Tilopa

    Kada pravilno ispitaš svoj um, prestaješ za svoje probleme okrivljavati druge.
    -Lama Thubten Yeshe

    -Moderni čovjek živi u obmani da zna što želi, dok u stvari želi ono što se od njega očekuje da želi
    -Erich Fromm

    Nije nikakav znak zdravlja biti dobro prilagođen bolesnom društvu.
    -Krishnamurti

    Ako sam slobodan to je samo zato jer uporno bježim.
    -Jimi Hendrix

    Neznalice postavljaju pitanja na koje su mudri ljudi odgovorili pred tisuće godina.
    -Johann Wolfgang von Goethe

    Kada postane očigledno da se cilj neće moći ostvariti, nemoj promjeniti cilj, promjeni postupak ostvarenja cilja.
    -Konfucije

    Pijevac kukuriče samo kad ugleda svjetlost zore. Stavite ga u tamu i nikad neće zakukurikati. Ja sam vidio svjetlo i kukuričem!
    -Muhammad Ali

    Kakva bi tišina nastala kad bi svi ljudi govorili samo ono što znaju.
    -Karel Čapek

    Po meni čovjek treba marljivo brusiti vlastiti dijamant, ne preostaje mu ništa baš ništa drugo za raditi u životu. Odnosno, nit ne može ništa drugo nego ili dangubiti (što ležeći, što kopajući po vrtu, što filozofirajući i premišljajući) ili aktivno brusiti. Ako je priroda njegovog dijamanta jednostavnost, rezultat će i biti jednostavnost. Biti će jednostavan na početku , na putu i na cilju. Ako je pak kompleksnost, kompliciranost (ili što god drugo smatrali opreci jednostavnosti) , biti će onda to. Jednostavno, ne može biti ništa drugo.
    -Lilianke

    Istina je da smo ujedno fantastačna bića ali si tako lako prerežemo krila u čast onoga što se zove "matrica".
    -Neverin

    Avalokitešvara ima svoje planove i uopće ne mora značiti da se oni i ne provode. Božansko suosjećanje ima vrlo široku platformu koja nije na prvu loptu...
    -Mariano Aureliano

    Moja poanta je bila ta da mi se čini da većina ljudi stupi u život jako nesigurno, a onda počne raditi samo ono što vide oko sebe; ponavljati neke određene obrasce ponašanja. Nakon nekog vremena život uzme svoj zamah i nema više vremena za preispitivanje i uskoro smo u penziji i čekamo da smrt pokuca na vrata.
    -Unusual suspect

    “Intuitivni um sveti je dar, a racionalni um onaj koji vjerno služi.
    Stvorili smo društvo koje odaje počast slugama, a koje je zaboravilo na dar.” - Einstein

    Opasno je živjeti u svijetu i to ne zbog onih koji čine zlo, već zbog onih koji to gledaju i ništa ne čine.
    -Albert Einstein

    Parafrazirati ću Thoreaua… radije nego ljubav, nego novac, vjeru, slavu i poštenje… daj mi istinu.
    Christopher McCandless (Alexander Supertramp)

    Ne šalji um u potragu za samim sobom;
    nema uma, njegova suština je prazna.
    Pa ipak, iako prazan, nema mu kraja,
    i sve je jasno.
    U velikom spokoju, gde jasnoća i praznina nisu odvojeni,
    budi vrhunski meditant neometene meditacije nemeditacije.
    -Lama Gendun Rimpoche

    Ako koristiš svoj um za proučavanje stvarnosti nećeš razumjeti niti svoj um niti stvarnost.
    Ako proučavaš stvarnost ne koristeći um, razumjeti ćeš oboje.
    -Bodhidharma


    Nisam ovdje ni tamo.
    Nisam u pravu niti u krivu.
    Ne postojim,ali nisam ne-postojeć.
    Nit sam u Samsari niti u Nirvani.
    Svim Buddhama klanjam se zbog učenja o praznini. Hvala Vam!

    Pobjednička zastava Buddhine Mudrosti
    Šesnaesti Gyalwa Karmapa Rangjung Rigpe Dorje vidio je ovu zastavu u snu i objavio „Gdje se god bude vila ova zastava Dharma će cvjetati“ Povijesno gledano predviđanja Karmapi pokazala su se točnima

    Pravo je tibetanskoga naroda samoodređenje i slobodna praksa tradicije Prosvjetljenja u svojoj vlastitoj zemlji.

    Veliki orao istoka
    Maše krilima i leti s lakoćom
    Lebdeći slobodno na nebu
    Bez ikakva straha od pada.
    Na isti način nevezani yogi
    Prirodno živi u zabačenim i izoliranim mjestima,
    Ne radi straha od buke ili smetnje
    Nego zato jer je to put siddha.
    -Milarepa


    Dok trčiš za svojim mislima
    poput psa si koji ganja bačeni mu štap
    Svaki put kad je štap bačen trčiš za njim
    Umjesto toga budi poput lava
    koji umjesto da lovi štap
    svoj pogled skreće prema bacaču.
    Na lava se štap baca samo jedanput!
    -Milarepa


    Mila'i Mgur Bum, Milarepina Pjesma Ljubavi i Suosjećanja

    Prostirem se pred Marpom Prevoditeljem
    Neka me blagoslovi i čuva od sukoba

    Blagoslov moga lame dopire do mojeg uma
    Nikada me nisu porazile smetnje

    Meditirajući na ljubav i suosjećanje
    Zaboravio sam na razliku između sebe i drugih

    Meditirajući na svojeg lamu
    Zaboravio sam one koji su utjecajni i moćni

    Meditirajući uporno na svoj yidam
    Zaboravio sam na prosti svijet osjetila

    Meditirajući na upute tajne tradicije
    Zaboravio sam dijalektičke knjige

    Održavajući čistu svjesnost
    Zaboravio sam iluzije neznanja

    Meditirajući na osnovnu prirodu uma- Trikayu
    Zaboravio sam svoje nade i strahove

    Meditirajući na ovaj život i onaj nakon njega
    Zaboravio sam na strah od rođenja i smrti

    Iskusivši radost osamljenosti
    Zaboravio sam na potrebu ugađanja prijateljima i rođacima

    Usvojivši učenje u svoj tijek svijesti
    Zaboravio sam upuštati se u doktrinarne polemike

    Meditirajući na ono što ne nastaje, ne nestaje i ne traje
    Odbacio sam sve konvencionalne forme

    Meditirajući na percepciju svih fenomena u vidu Dharmakaye
    Zaboravio sam na sve konceptualne forme meditacije

    Boraveći u nepromijenjenom stanju prirodnosti
    Zaboravio sam putove licemjerja

    Živeći ponizno u tijelu i umu
    Zaboravio sam prijezirnost i aroganciju velikaša

    Načinivši samostan unutar svoga tijela
    Zaboravio sam samostan izvan njega

    Prigrlivši duh radije nego slovo
    Zaboravio sam igre riječima


    Ova priča o oslobođenju Milarepe
    Poput Dragulja koji ispunjava želje sjajeći svjetlom akcije
    Osvijetlila je učenje svih Buddha
    I ispunila nade i težnje osjetilnih bića.
    Neka ovaj dragocjeni dar bude ugodan Buddhama prošlosti.

    Arya Nagarjuna

    Buddha je neke ljude podučavao učenjem dualizma da im pomogne
    izbjeći grijeh i zadobiti duhovnu dobrobit.
    Druge je podučavao ne-dualizmu, koji je nekima bio zastrašujuć.

    Prinijeti kao žrtvu tri stotine posuda hrane triput dnevno ne može se mjeriti sa
    duhovnom korišću koja se postigne jednim trenutkom ljubavi.

    Sve filozofije su mentalne fabrikacije.
    Nikada nije postojala jedna jedinstvena doktrina po kojoj bi pojedinac mogao spoznati pravu srž stvari.
    -Nagarjuna

  • Niti na nebu
    Niti na dnu oceana
    Ni u planinskoj špilji
    Ne može se naći mjesto na svijetu
    Gdje može krivac uteći
    Od posljedica svoje krivnje.
    Buddha, Dh 127


    Odajem poštovanje umu,
    koji je poput dragulja koji ispunjava želje,
    kojim možemo postići sve naše ciljeve.
    Priroda uma osnova je svega;
    ni u Samsari, ni u Nirvani, ničega nema što iz njega ne izvire.
    Guhyagarbha tantra

    Na putu ka istini
    čovjek moze napraviti
    samo dvije greške.
    Da ne prođe cijelim putem,
    ili - da ne krene.
    -Buddha


    "Ja nisam, Ja neću biti.
    Ja nemam, Ja neću imati.
    Ovo plaši svu djecu…,
    I ubija strah u mudrima."
    -Nagarjuna


    Uzrok nemira jest egocentrični um. Kada pojedinac
    prihvati ideju o "Ja" egu nema kraja! Samo Buddha je rekao
    da je to "Ja" bez osnove, nitko drugi nije. Prema tome nema
    druge metode osim njegove da se postigne potpuni mir.
    -Kamalasila


    Kakva god je radost na svijetu
    Proizlazi iz želje da drugi budu sretni,
    A kakva god je patnja na ovom svijetu
    Proizlazi iz želja da ja budem sretan.

    Postoji li potreba da se kaže nešto više?
    Djetinjasti rade u svoju korist,
    Buddhe rade za dobrobit drugih.
    Pogledaj samo razliku među njima!
    -Shantideva


    U radosti i boli svi su jednaki
    Dakle budi čuvar svih kao samoga sebe
    -Shantideva

    Spasi me od sumnje, toga strašnog duha,
    Okrutnog koji plovi nebom
    Krajnje sljepoće, koji šteti
    Mojem stremljenju ka uvjerenju,
    Koji ubija moje oslobođenje
    -Prvi Dalaj Lama Gedun Drub


    Ako se pokušaš na trenutak sprijateljiti
    s neprijateljem postat će ti prijatelj.
    Ako se ponašaš prema prijatelju kao
    prema neprijatelju isto će se tako promjenit
    i u suprotno. Zato mudri nikada ne podliježu
    vezivanju za hranu, odjeću ili ugled kao ni za
    prijatelje i neprijatelje razumijevajući ne-trajnost
    privremenih odnosa. Otac postaje sin u
    drugom životu, majka postaje žena,
    neprijatelj prijatelj. Sve se uvijek mijenja.
    Prema tome ništa nije definitivno u Samsari.
    -Shakyamuni Buddha


    Buddha reče i ovo:

    "Duga je noć onom koji bdije, dug je put budalastome, koji ne zna za zakon istine.
    Ako putnik ne sretne boljeg od sebe ili bar ravnog sebi, bolje je da sam produži svojim putem,
    jer sa budalastim nema korisnog prijateljstva.

    Budalast čovjek koji je svjestan svojih gluposti, mudar je bar u tome,
    ali budala koja sebe smatra mudrim, stvarno je prava budala.
    Budalasti je najveći neprijatelj samom sebi, jer on čini losa djela koja mu donose samo gorke plodove.

    Jedno djelo je loše djelo kada se čovjek zbog njega mora kajati i njegove plodove sa strahom i suzama primati.
    A dobro djelo je ono djelo za koje se čovjek ne kaje i
    čiji plod prima radosno i zadovoljno."

    " Moji sinovi pripadaju meni i ovo bogatstvo pripada meni.
    Ovakvim mislima budalast čovjek muči sebe.
    Pa, on sam ne pripada sebi, kako će onda sinovi i bogatstvo?"

    "Dobro je lako činiti od dobrog, ali teško od lošeg.
    Loše je lako činiti od lošeg, ali teško od dobrog."

    "Volja za životom je zakon života,
    ko ga ne ispunjava nestaje,
    odnosi ga bujica okolnosti.
    Junak koji stvarno živi,
    uživa radosti življenja."

    Nitko na svijetu ne može promijeniti Istinu. Ono što možemo i trebamo učiniti jest tražiti istinu i služiti joj jednom kada ju pronađemo. Pravi sukob je unutarnji sukob. Iznad okupacijskih vojski i hekatombi eksterminacijskih logora postoje dva nepomirljiva neprijatelja unutar svake duše: dobro i zlo, grijeh i ljubav. Od kakve koristi su pobjede na bojnim poljima ako bivamo poraženi u dubini našeg samog bitka?
    -- Sv. Maximilian Kolbe

    „Als die Nazis die Kommunisten holten, habe ich geschwiegen; ich war ja kein Kommunist.
    Als sie die Sozialdemokraten einsperrten, habe ich geschwiegen; ich war ja kein Sozialdemokrat.
    Als sie die Gewerkschafter holten, habe ich nicht protestiert; ich war ja kein Gewerkschafter.
    Als sie mich holten, gab es keinen mehr, der protestieren konnte.“
    -Martin Niemöller

    Lice Tibeta se mijenja ali po volji kineskih vlasti. Tibetanci u svojoj zemlji polako postaju manjina. O tome u našim medijima ni slova a predsjednik Josipović, kao i ostali svjetski političari, putuju u Kinu i dive se njihovim dostignućima. Svaka im čast na dostignućima u ekonomiji, ali, po mom mišljenju, u ljudskim pravima su u Tibetu i Xinjiangu danas najbliže fašizmu.
    -Stipe Božić


    Ovo je moja bitka i samo je na meni da snagu svoju usporedim sa snagom tih čudovišta i samo je moja uloga ovdje biti herojem.
    -Beowulf

    Beowulf: kažu da imate čudovište ovdje? Da je vaša zemlja prokleta?
    Vojnik: Zar tako kažu?
    Wiglaf: Bardovi pjevaju o sramoti Hrothgarovoj od smrznutog sjevera do obala Vinlanda.
    Vojnik: Zar je sramota biti žrtva moćnih demona…
    Beowulf: Ja sam Beowulf i došao sam ubiti vaše čudovište.

    …ako umremo bit će to za slavu… ne za zlato!
    Misliš da si ti prvi koji me pokušao ubiti?
    -Beowulf



    free counters

    Free Counter
    Free Counter


    Locations of visitors to this page

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se