jelenski blog

nedjelja, 25.01.2015.

Nebulosis (Grobnik-Hahlići-Fratar) I. dio

Negdje početkom prosinca

Zaputili smo se malo na vikend na Grobničke Alpe.
Vrijeme je bilo katastrofalno. Nisam htio ići. A i rano ujutro te subote riješili smo da najbolje odgoditi izlet.
Sve sam već bio povadio iz ruksaka i isplanirao nove (vrlo zanimljive) aktivnosti za taj dan.
Organizator ovog planinarskog pohoda, inače iskusni planinar, speleolog i biciklist dugoprugaš nazvao me opet oko pol 9 i počeo kmečati da moram ići ipak jer treći ekspedicionist je definitvno otkazao, a razvedrilo se sad kao i treba iskoristiti tu priliku koja će nam promijeniti život, truc srać kmeeeeee...

Ignorirao sam maksimalno te lude tirade, ali na kraju mi je već bilo muka slušati plačljivi glas velikoga avanturista pa sam pristao ići. Ljut kao ris jer ne volim nagle promjene plana... kao što ne volim nikakva spontana događanja (naroda?) u rekordnom vremenu opet sam složio ruksak (ali kod drugog pakiranja zaboravio sam ono čemu sam se najviše i veselio- pljosku šljivovice) i oko 9:20 smo konačno krenuli :-P

Poslje Karlovca već je padala kiša.

Na izlasku iz tunela Tuhobić, kao što vidite, baš je bilo fino vedro i sunčano :-P


na Grobniku je bilo ipak bolje




U Dražicama se toga dana spremao veeeeliki predizborni skup :-D


Znajući da se ne treba za kakvegod gluposti interesirati nastavili smo svojim putem prema Podkilavcu.









Barem nije padala kiša, ali zalutali smo na krivo brdo i izgubili tamo oko sat vremena.

Dosta je toplo, neko vrijeme paradiram u majici bez jakne

Pogled s krivog brda na pravo.


Natrag u dno polja pa preko presahlog potoka na početak strme staze.

Vrlo je strma ta staza koja vodi s Grobnika na planinu Obruč. Bilo je već posljepodne, s obzirom na kasni start, jedini cilj kojega smo mogli dosegnuti toga dana bio je planinarski dom Hahlići. Ali ni to nismo uspjeli prije mraka.


Kad smo se uzdigli do grebena hvatamo neki jadni pogled na more i otok Krk ili Cres nisam siguran (sredina lijevo) sunce je još iznad horizonta ali za oblacima.





Magluština je u višim djelovima prema Hahliću bila teška, baš zagušljiva.
Susrećemo neke planinara koji nas ohrabruju da nema još puno i da u domu nije gužva, da je fino toplo, grah s kobasicama već se krčka u loncu i te standardne planinarske fore :-P
Raspravljamo, probijajući se dalje kroz maglu, o pothvatima istinskoga junaka našeg doba Tima Cope-a.

Već u sumrak dosižemo jezerca Kalići podno planinarskog doma.


Na površini vode se uhvatila poštena ledena kora.


Tu smo stavili fotić na jedan kamen u lokvi (tj. jezercu) i slikali se jer nas je na viđenje smrznute vode (tj. leda) obuzeo osjećaj velikoga ostvarenja kao da smo stigli u visoko gorje. Napominjem da je to bilo početkom prosinca i bili smo još pod dojmom duge žarke jeseni.

Pod svjetiljkama napokon dosižemo planinarski dom.


Tamo je baš ugodno, prisutno je samo manje društvo rekreativaca, sveukupno nas je noćilo u domu 6 ili 7 nisam siguran, plus domar i domarka.




Sljedeće jutro ista scena, magla je gusta, vjetar dosta jak, povremeno kiša.
Nakon doručka krećemo prema Fratru, nema smisla po ovom vremenu ići na najviši vrh Obruč.


Napredujemo jedno vrijeme šumom, počinje kišiti, pa ubrzo prestaje, idemo gore na krš,


na vjetrometinu.


Na Fratru povremeno šiba kiša nošena jakim vjetrom, nema izbora nego umotati se u kabanicu.


Evo i mene u nezgrapnoj kabanici koja me je spasila toga dana :-P


Bez obzira na teške uvjete zadržavamo se 15-ak minuta na vrhu, upisujemo dojmove i smjer kretanja u kontrolnu bilježnicu.


Na lijepu hrpu kamenja uvijek volim dodati još nekoliko, takva je i tradicija.


Tako čini i organizator ekskurzije i uvaženi vođa puta.

Kroz makijastu borovinu spuštamo se s vjetrometine u kakav takav zaklon šume.
Ali do šume nije lako s(t)ići


Kako nebulozni ljudi logikom stvari valjda teže maglovitom vremenu bez širokih vidika tako vođa puta ovome ambijentu i ostvarenom podvigu daje thumbs up :-S




I hrabro polazi u bezdan :-P


a škrape su duboke i oštre.

(nastavlja se)

Oznake: Hahlići, Kalići, lude tirade

- 23:09 - Komentari (29) - Isprintaj - #

subota, 17.01.2015.

Gospođa Mačkoba









Ova mačkoba ima dobar život. Pretplaninski kraj, sam rub šume. Smuca se među kletima, vjerojatno lovi miševe i voluharice po livadama i zapuštenim vinogradima... i vrapce isto, možda kojeg krta i ko zna što još
Znam kao činjenicu da je jedan čovjek pokušao udomiti upravo ovu mačkobu, stavio je u gepek i odvezao doma nekih 7-8km dalje tamo ju pustio na dvorištu. Drugi dan je više nije bilo, pojavila se kasnije opet na ovom mjestu. Savršeno je čista i tusta. Prijateljski nastrojena. Ako joj se ponudi uzme hranu, samo onu koja joj paše. Ne živi s ljudima ali ih se niti ne boji. Ona kaže: dok si tu možemo se podružiti, ali nemoj misliti da ja ne mogu i bez tvoga društva. Da joj nije dobro sigurno se ne bi ovdje zadržavala. Našla je svoje off the grid mjesto. A možda je to takav mali mačkobasti yogin, meditant i kontemplativac. Ne sumnjam da ovo stvorenje na konačnom planu napreduje više i brže ne samo od prosječne domaće životinje nego i od većine "domaćih" ljudi.

Oznake: mačkoba, krt, vrapci

- 19:14 - Komentari (22) - Isprintaj - #

nedjelja, 11.01.2015.

lucidno, onak... malo ;-)

Takav je bio slučaj ove jeseni, negdje valjda sredinom prosinca, da sam u najzabačenijim seoskim krajevima ostao do zalaska sunca, a i nakon. To samo po sebi nije čudno jer sam ionako riješio prenoćiti tamo pa sljedećeg dana dovršiti neki posao. A što sam poslijepodne toga dana, prije sumraka radio, sad se moram prisjetiti, mislim da nisam štihao vrt, to sam bio počeo još prije pa na kraju spletom okolnosti nisam dovršio do snijega...
Da... imao sam nekoliko željeznih stupova (preciznije starih tračnica od nekadašnje rudničke željeznice) koji su služili u ogradi, a sad su ležali išćupani i beskorisni, smetali su mi za prolaz kraj vrta. Da bi negdje pospremio stupove morao sam prvo razbiti betonske stope pomoću kojih su bili utemeljeni u tlu, a s kojima su stupovi zajedno iščupani. Mislim ne zanimaju mene baš te hipersenzibilne gluposti i prepričavanje nekih tako svjetovno emotivnih doživljaja, ali eto baš je bila nekak lijepa i sadržajna večer, očito jer inače ne bi o tome imao potrebu pisati. Vrijeme jesenski prohladno, a nebo sasvim vedro, to je malo produljino inače kratki jesenski dan.

Macolom od 5kg sam upornim odmjerenim udarcima lomio beton, pet, šest, sedam puta po istom mjestu dok se nešto nije odlomilo, sve je bilo savršeno te večeri... kao fina meditacija uz fizičku aktivnost. Što kažu karma yoga. Ta rabota mi je vrlo godila.
Čak sam stavio plastične naočale da zaštitim oči. I to se pokazalo kao dobra odluka. Jedan udarac macole je tako lijepo sjeo da su mi krhotine prsnule u lice, nasreću sitne krhotine i to me je baš onak razdragalo ko kad smo se kao djeca gađali šoderom... ma to sigurno znate, ko se nije gađao šoderom u djetinjstvu... to je bilo bolje nego samo jedan kamen imati, veća šansa za pogodak, ko puška sačmarica :-)) I tako sam razmišljajući o raznim glupostima polako završio posao, oslobodio sam stupove od betona, krhotine pobacao na hrpu, izgrabljao okolinu vrta da je bilo sve čisto i prohodno... i još je bilo nešto dnevnog svjetla, nevjerojatno! Nije mi se dalo još povući u unutrašnji svijet, iako je tamo bilo toplo, vatru sam prije početka posla naložio i povremeno odlazio ubaciti koji šljivov suk u peć.
Ne, umjesto toga sam se zaputio u obilazak voćnjaka.
Spustio sam se do donjeg ruba voćnjaka, do velike hrpe granja ostale nakon jesenskog čišćenja međe. Već je bio sumrak. Kad sam se približio hrpi granja i kako sam na hrpu nabacio nekoliko manjih grana koje je vjetar raznio po voćnjaku, uznemirio sam vrapce koji su se u hrpu zavukli na noćenje. Bilo je interesantno kako su iznikli odnekud iz unutrašnjosti hrpe i poskakali jedan do drugoga na vanjske grane. Kao sitna ptičja straža koja se uzbunila i sad pažljivo promatra tko im to remeti mir u sumrak. Kako valjda nisu neki noćni letači vrapci nisu nikamo dalje odletjeli, a dočim sam se udaljio od njihove hrpe granja jedan za drugim poskakali su natrag unutra... na spavanac, snivati svoje ptičje snove.
Razmišljao sam kasnije, tu bi mogao doći tijekom noći i nakupiti punu košaru usnulih vrabaca... ali što onda s tim vrapcima... na ražnjiće?! Odbacio sam takve primisli na račun toga što su bile previše bizarne.

Još sam malo promatrao zadnje zrake sunca kroz krošnju stare jabuke u kojoj se smjestio, kako to često bude u krošnjama starih jabuka, savršeno okrugli grmić imele. Kao zeleno gnijezdo među golim granama. Promatrao sam blješteće blijedozlatno nebo na zapadu obrubljeno seoskim krovovima.

Hm, da... ali zapravo to sve do sada spomenuto nije ono radi čega mi je ta večer ostala u sjećanju. Ništa od navedenog samo po sebi ili sve skupa u uobičajenim uvjetima ne bi me zaintrigiralo dovoljno da večer nađem specijalnom. Ne, to se dogodilo nakon zalaska sunca. Magla je počela obuzimati selo ispod voćnjaka. Nije se spustila s planine nego je baš na očigled puzala dolinom uz potok iz smjera juga dok nije polako popunila kotlinu na kraju koje se smjestilo selo. Sa svoje povišene pozicije u voćnjaku promatrao sam taj proces. Promatrao sam, najbolje reći, pobožno kao da promatram nekakvu rijetko viđenu misteriju uz osjećaj velikog zadovoljstva i mira. Kad je prekrila selo magla se polako uzdigla i do ruba voćnjaka i nastavila se dizati dok me nije sasvim okružila. To je bilo to, misterijski proces je završio, znao sam da više neće biti daljnjeg zbivanja na izvanjskom planu pa sam se napokon povukao u svoje unutrašnje pribježište na večeru, čaj, kuhano vino, što već.
Duga jesenska večer nikad mi nije dosadna u seoskom pribježištu, bez distrakcije interneta ili televizije to su dragocjeni trenutci kad se mogu zadubiti sasvim u knjige i svoje bilješke. Tako je bilo i te večeri. Brzo se primaknulo 11 sati.
Donio sam odluku da ne spavam na krevetu u pokrajnjoj sobi, nego na klupi za stolom u kuhinji i to ne bez valjanog razloga. Odlučio sam da prije spavanja moram promatrati ples vatre na zidu. Kad se ugasi svjetlo na zidu zaplešu plameni jezici... naravno ne doslovno. Radi se o svjetlu vatre koje se kroz proreze u tabli šporeta projicira na zid. Rezultat je živa slika poput Aurore Borealis, blijedožuti plamičci skakuću bez prestanka stvarajući trodimenzionalni efekt. Jezivi su i magični. Volim ih gledati. Razmišljao sam na trenutak o priči kako je redovnica Kisa Gotami postigla arhatstvo promatrajući plamen svjetiljke. A onda sam se počeo baviti mišlju da bi bilo vrijeme da usnem neki lijepi san umjesto mračnih gluposti koje su bile zaredale u ono vrijeme. Tako sam još budan dugo razmišljao dok se vatra polako ugasila i s tom mišlju sam utonuo u san.
Nakon malo više od sat vremena probudio sam se u neudobnom položaju na klupi i automatizmom se odvukao u krevet. Pred jutro je uslijedila serija glupih snova, nakon koje konačno i jedan malo pametniji iako ne lišen blesavoće san, a koji sam upamtio i zapisao (na papir jer to je bio period kad sam duže vrijeme izbjegavao paliti kompjutor). U tome snu stajao sam na vrtu (koji je u sklopu voćnjaka) i promatrao zelenilo i cvijeće, proljeće je sve cvate, raste mladi kukuruz (tamo gdje inače treba biti voćnjak). I tako sam se u snu čudom čudio zašto je sve u zelenilu kad bi trebala biti jesen i trebalo bi sve biti sivo i obavijeno jesenskom maglom, kako je baš i bilo uvečer prije. Onda je uslijedio lucidni moment u snu i rekoh si aha ma to je onaj san koji sam sinoć "naručio". Veli se što se babi htilo to joj se i snilo, ne? Ha, ne znam, valjda sam previše intenzivno htio sanjati nešto lijepo pa je ispalo nešto blesavo? Mislim pa nisam je neki proljetno-cvijetni tip, meni je više ok magla, inje i snijeg tak da... ali neka, neka ;-)

Dodatak:
Da pomognem štovanome čitateljstvu oporaviti se od čitanja ovakvih privatno-svjetovnih nebuloza pripremio sam kao dodatak i jedno zdravije štivo, preveo sam kraći odlomak iz knjige Milarepa Tibet's Great Yogi, a u kojem se obrađuje problematika značenja snova. Kronološki je smješten u vrijeme nakon odlaska Milarepe od gurua Marpe Prevoditelja, a u vrijeme njegovog privremenog boravka u špilji u brdima iznad rodnog sela. Vrijeme nekih problematičnih susreta s rodbinom i suseljanima koje nije vidio od mladosti kada je s njima bio u ogorčenom sukobu. Ti ponovni susreti utjecali su nepovoljno na Milarepinu meditacijsku praksu i njegov duhovni napredak je bio stopiran. A onda je usnuo specijalan san... Međutim kad sam preveo i pjesmu s kojom je odlomak zaključen ispalo je to dosta teksta za čitati i razumijeti samo po sebi. Naposlijetku ideja da se takav tekst iz takvog uzvišenog izvora stavlja kao neke vrste pogovora na moje privatno-svjetovne tj. gelipterske doživljaje, pa takva ideja je još daleko bizarnija i pogrešnija od ražnjića s vrapcima! I ta je dakle na vrijeme odbačena :-) No bez brige odlomak ćemo čitati neki drugi put, dobar je, pravi, nabrusite se na njega bolje nego na "predsjedničke izbore" hehe :-)

Oznake: aurora borealis, imela, vrapci

- 01:22 - Komentari (24) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< siječanj, 2015 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Svibanj 2018 (1)
Travanj 2018 (1)
Ožujak 2018 (1)
Veljača 2018 (4)
Prosinac 2017 (1)
Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (1)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (3)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (3)
Prosinac 2013 (3)
Studeni 2013 (3)
Rujan 2013 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • jelenske teme

    CURRENT MOON


























Linkovi

  • Um je preteča svih stvari, um ih stvara i njima upravlja. Tko sa lošom namjerom govori ili radi, tog patnja prati kao kotač volovsku zapregu.

    Um je preteča svih stvari, um ih stvara i njima upravlja. Tko sa dobrom namjerom govori ili radi, tog sreća prati nerazdruživo kao sjena
    Buddha Sakyamuni

    Onaj tko se svim raspoloživim sredstvima
    Trudi postići zadovoljstva samsare
    I nije mu stalo do nikoga osim njega samog
    Toga se može nazvati Inferiornom Osobom.

    Onaj tko zapostavlja životne užitke
    I okreće se od grešnih djela
    Ali ipak brine samo za svoj osobni mir
    Taj treba biti nazvan Osrednjom Osobom.

    Onaj tko sasvim traži potpuno dokinuće
    Svih patnji svih bića jer njihova patnja
    Pripada njegovom vlastitom toku svijesti
    Taj jest Superiorna Osoba.

    Atisha, "Svjetiljka na Putu do Prosvjetljenja"


    Veliki orao istoka
    Maše krilima i leti s lakoćom
    Lebdeći slobodno na nebu
    Bez ikakva straha od pada.
    Na isti način nevezani yogi
    Prirodno živi u zabačenim i izoliranim mjestima,
    Ne radi straha od buke ili smetnje
    Nego zato jer je to put siddha.
    -Milarepa


    Dok trčiš za svojim mislima
    poput psa si koji ganja bačeni mu štap
    Svaki put kad je štap bačen trčiš za njim
    Umjesto toga budi poput lava
    koji umjesto da lovi štap
    svoj pogled skreće prema bacaču.
    Na lava se štap baca samo jedanput!
    -Milarepa


    Mila'i Mgur Bum, Milarepina Pjesma Ljubavi i Suosjećanja

    Prostirem se pred Marpom Prevoditeljem
    Neka me blagoslovi i čuva od sukoba

    Blagoslov moga lame dopire do mojeg uma
    Nikada me nisu porazile smetnje

    Meditirajući na ljubav i suosjećanje
    Zaboravio sam na razliku između sebe i drugih

    Meditirajući na svojeg lamu
    Zaboravio sam one koji su utjecajni i moćni

    Meditirajući uporno na svoj yidam
    Zaboravio sam na prosti svijet osjetila

    Meditirajući na upute tajne tradicije
    Zaboravio sam dijalektičke knjige

    Održavajući čistu svjesnost
    Zaboravio sam iluzije neznanja

    Meditirajući na osnovnu prirodu uma- Trikayu
    Zaboravio sam svoje nade i strahove

    Meditirajući na ovaj život i onaj nakon njega
    Zaboravio sam na strah od rođenja i smrti

    Iskusivši radost osamljenosti
    Zaboravio sam na potrebu ugađanja prijateljima i rođacima

    Usvojivši učenje u svoj tijek svijesti
    Zaboravio sam upuštati se u doktrinarne polemike

    Meditirajući na ono što ne nastaje, ne nestaje i ne traje
    Odbacio sam sve konvencionalne forme

    Meditirajući na percepciju svih fenomena u vidu Dharmakaye
    Zaboravio sam na sve konceptualne forme meditacije

    Boraveći u nepromijenjenom stanju prirodnosti
    Zaboravio sam putove licemjerja

    Živeći ponizno u tijelu i umu
    Zaboravio sam prijezirnost i aroganciju velikaša

    Načinivši samostan unutar svoga tijela
    Zaboravio sam samostan izvan njega

    Prigrlivši duh radije nego slovo
    Zaboravio sam igre riječima


    Ova priča o oslobođenju Milarepe
    Poput Dragulja koji ispunjava želje sjajeći svjetlom akcije
    Osvijetlila je učenje svih Buddha
    I ispunila nade i težnje osjetilnih bića.
    Neka ovaj dragocjeni dar bude ugodan Buddhama prošlosti.

  • Niti na nebu
    Niti na dnu oceana
    Ni u planinskoj špilji
    Ne može se naći mjesto na svijetu
    Gdje može krivac uteći
    Od posljedica svoje krivnje.
    Buddha, Dh 127

    "Ja nisam, Ja neću biti.
    Ja nemam, Ja neću imati.
    Ovo plaši svu djecu…,
    I ubija strah u mudrima."
    -Nagarjuna


    Uzrok nemira jest egocentrični um. Kada pojedinac
    prihvati ideju o "Ja" egu nema kraja! Samo Buddha je rekao
    da je to "Ja" bez osnove, nitko drugi nije. Prema tome nema
    druge metode osim njegove da se postigne potpuni mir.
    -Kamalasila


    Buddha reče i ovo:

    "Duga je noć onom koji bdije, dug je put budalastome, koji ne zna za zakon istine.
    Ako putnik ne sretne boljeg od sebe ili bar ravnog sebi, bolje je da sam produži svojim putem,
    jer sa budalastim nema korisnog prijateljstva.

    Budalast čovjek koji je svjestan svojih gluposti, mudar je bar u tome,
    ali budala koja sebe smatra mudrim, stvarno je prava budala.
    Budalasti je najveći neprijatelj samom sebi, jer on čini losa djela koja mu donose samo gorke plodove.

    Jedno djelo je loše djelo kada se čovjek zbog njega mora kajati i njegove plodove sa strahom i suzama primati.
    A dobro djelo je ono djelo za koje se čovjek ne kaje i
    čiji plod prima radosno i zadovoljno."

    " Moji sinovi pripadaju meni i ovo bogatstvo pripada meni.
    Ovakvim mislima budalast čovjek muči sebe.
    Pa, on sam ne pripada sebi, kako će onda sinovi i bogatstvo?"

    "Dobro je lako činiti od dobrog, ali teško od lošeg.
    Loše je lako činiti od lošeg, ali teško od dobrog."

    Lice Tibeta se mijenja ali po volji kineskih vlasti. Tibetanci u svojoj zemlji polako postaju manjina. O tome u našim medijima ni slova a predsjednik Josipović, kao i ostali svjetski političari, putuju u Kinu i dive se njihovim dostignućima. Svaka im čast na dostignućima u ekonomiji, ali, po mom mišljenju, u ljudskim pravima su u Tibetu i Xinjiangu danas najbliže fašizmu.
    -Stipe Božić

    Ovo je moja bitka i samo je na meni da snagu svoju usporedim sa snagom tih čudovišta i samo je moja uloga ovdje biti herojem.
    -Beowulf

    Beowulf: kažu da imate čudovište ovdje? Da je vaša zemlja prokleta?
    Vojnik: Zar tako kažu?
    Wiglaf: Bardovi pjevaju o sramoti Hrothgarovoj od smrznutog sjevera do obala Vinlanda.
    Vojnik: Zar je sramota biti žrtva moćnih demona…
    Beowulf: Ja sam Beowulf i došao sam ubiti vaše čudovište.

    …ako umremo bit će to za slavu… ne za zlato!
    Misliš da si ti prvi koji me pokušao ubiti?
    -Beowulf

    Locations of visitors to this page