jelenski blog

petak, 27.12.2013.

Svjedok vremena

Arjia Rinpoche (Arđa Rinpoče) je među najvišim tibetanskim lamama koji su izbjegli iz Tibeta u vremenu na prijelazu stoljeća. Njegova priča je osobito dojmljiva jer je jasno demonstrirao hrabrost i nadmoćnost moralnih osjećaja jednog čovjeka nad spletkarenjem moćne kineske političke klike.
Kad sam nedavno čitao članak o Arjia Rinpocheu na portalu buddhistchannel.tv, koji je bio povodom njegovog gostovanje u Taipei-u, radi promocije prijevoda njegove autobiografije, odlučio sam da njegovu priču moram bolje istražiti i napisati neki kratak sažetak za potrebe bloga.
Arjia Rinpoche je poseban i po tome što je danas jedini visoki tibetanski lama koji nije tibetanskoga podrijetla.

Rođen je 1950.g. u mongolskoj nomadskoj obitelji. U dobi od dvije godine je prepoznat od strane desetog Panchen Lame kao 8. u liniji Arjia Rinpoche-a, a što znači i 20. reinkarnacija Lumbum Ghe-a, oca velikog Jetsuna Tsongkhape, utemeljitelja škole Gelug.
Prvih godina je studirao u Panchen Laminom samostanu Tashilhunpo u Shigatse-u kod visokih učitelja od kojih su najvažniji 10. Panchen Lama, 14. Dalaj Lama i Gyayak Rinpoche.
A nakon toga je nastavio učenje u samostanu Kumbum gdje je i trebao preuzeti svoje nasljedno mjesto opata. To vrijeme najranije mladosti provodio je u studiju, uvjeren da će provesti zatajan i jednostavan život budističkog redovnika.

Međutim stigla je kineska okupacija. Namjera kineske vlasti da ukloni religiju promijenila je njegov život.
Jednog dana 1958.g. svi redovnici u samostanu Kumbum pozvani su na sastanak. Tamo na mjestu sastanka našli smo se okruženi kineskim dužnosnicima, milicijom i naoružanim vojnim osobljem. Dužnosnici su nas obavijestili da „namjeravaju dokinuti feudalno praznovjerje“. Tamo na licu mjesta milicija je uhitila petstotinjak starijih redovnika.“- kaže Arjia Rinpoche.
Iako je on izbjegao direktno uhićenje na račun svoje mlade dobi, odveden je u kinesku školu a kasnije na rad u raznim radnim logorima. Tako je proveo sljedećih 16 godina života.

Kao rezultat „religijskih reformi“ koje je provodila kineska vlast i tzv. Kulturne Revolucije, koja je trajala od 1966. do 1977.g. od velikog monastičkog sveučilišta Kumbum od preko 3000 studenata, ostalo je samo njih pedesetak. Većina samostanskih zgrada je porušena i redovnici su poslani u logore.

Samo iz Rinpocheve šire obitelji 29 ljudi je poslano u radne logore.

Usprkos kineskim pokušajima da unište budističku kulturu Tibetanci su ju uspijevali održati živom čak i u radnim logorima.
„Stariji redovnici govorili su nam da nastavimo svoj studij buddhizma, nismo imali knjige jer su bile zabranjene, ali stariji redovnici koji su memorizirali Buddhino učenje, potajno su znanje prenosili nama.“ – kaže Arjia Rinpoche.

Nakon smrti Mao Zedong-a i političkog uspona partijskog dužnosnika Denga Xiaopinga, kad je završila „Kulturna Revolucija“ kineska politika prema religiji malo je ublažena i Arjia Rinpocheu i ostalim redovnicima koji su preživjeli logore dopušteno je da se vrate u samostane.
Rinpoche se vratio u svoj Kumbum i preuzeo mjesto opata samostana. Tamo je nadgledao obnovu kako građevina tako i monastičkih studija. Surađivao je poslušno sa kineskim vlastima kako bi mogao služiti na korist lokalnoj zajednici. Tako je doprinio ustanovljavanju škola i ambulanti za lokalne seljake.
Zbog dobrog rada i suradnje dosegao je mjesto potpredsjednika vladine organizacije tzv. Nacionalne Budističke Asocijacije Kine.

Taj relativno mirni period Rinpocheovog života završio je 1998.g. kada je trebao biti postavljen za predsjednika spomenute „Nacionalne Kineske Budističke Asocijacije“ i kad je vlast od njega zahtijevala da postane učitelj njihovom novom lažnom Panchen Lami koga su Kinezi namijenili da bude prokineski duhovni vođa Tibeta- kao protuteža Dalaj Lami u egzilu. Arjia Rinpoche je shvatio da se oko njegove duhovne slobode steže omča i da postaje pijun u spletkama kineske partijske klike te je zato odlučio pobjeći iz Kine. Otputovao je iz Pekinga u Guatemalu gdje je uz pomoć Dalaj Lame tražio azil u SAD-u.

Da vidimo u detalje što se zapravo dogodilo.
Još 1989.g. umro je deseti Panchen Lama, glavni učitelj iz djetinjstva Arjia Rinpochea. Njegov nasljednik 11. Panchen Lama nađen je tijekom 90-ih. Legitimitet pronađene reinkarnacije je potvrdio i Dalaj Lama. Međutim kineske vlasti imale su druge planove. Odbili su priznati legitimitet reinkarnacije Panchen Lame pa su sredinom '90-ih dječaka koji je tada imao šest godina, zajedno sa njegovim roditeljima oteli i otada im se gubi svaki trag.

Komunističke vlasti odlučile su za javnost napraviti veliki show u kojem će oni pronaći „pravog“ Panchen Lamu. Još 1990. odmah sljedeće godine nakon smrti desetog Panchen Lame organizirali su veliku ceremoniju u kojoj su bili prisiljeni sudjelovati i brojni tibetanski budistički učenjaci uključujući Arjia Rinpochea. Tada je u sklopu farsične ceremonije iz zlatne zdjele izvučeno ime Panchen Lame kojega su odredili Kinezi.

Arjia Rinpoche kaže kako ni u startu on ne bi sudjelovao u tom čudnom političko-religijskom show-u da nije bio ucjenama prisiljen. Izvlačenje imena iz zlatne zdjele naravno nije tibetanska tradicija pronalaska reinkarnacije. Takvu praksu je još davnih dana Tibetancima pokušao nametnuti kineski car Qianlong koji se slično modernim komunistima također trudio što više petljati u nalaženje visokih učiteljskih reinkarnacija na Tibetu.

Proces tog izvlačenja je protekao prividno glatko, kaže Arjia Rinpoche, ali ono što ga je šokiralo je bilo priznanje Ye Xiaowen-a, direktora kineskog „Ureda za Vjerske Poslove“. Taj čovjek rekao je kasnije Arjia Rinpocheu da je pločica s imenom „pravog“ kandidata bila napravljena duža od ostalih, tako da je onaj tko je vršio ždrijeb mogao u zdjeli napipati onu „pravu“.

Spomenuta otmica šestogodišnjeg Panchen Lame- Gedhun Chokyi Nyime kojeg je potvrdio Dalaj Lama dogodila se nakon toga. Od Arjia Rinpoche-a kineska vlast je na kraju zatražila da postane tutor te njihove alternativne i partijski odobrene „reinkarnacije“
Slijedom tih događaja Arjia Rinpoche je zaključio da ne može više kompromitirati svoja duhovna uvjerenja daljnjim sudjelovanjem u toj bizarnoj šaradi.
Pobjegao je u Gvatemalu, a zatim je utjecajem Dalaj Lame dobio azil u Americi.
Prvo je vrijeme djelovao u organizaciji „Tibetan Center for Compassion and Wisdom“ (TCCW) u gradu Mill Valley, California.
Godine 2005. Nj. Sv. 14. Dalaj Lama zatražio je od Arjia Rinpochea da preuzme mjesto direktora centra TMBCC (Tibetan Mongolian Buddhist Cultural Center) u gradu Bloomington u Indiani. 2006.g. preselio se tamo. Danas Arjia Rinpoche drži funkciju direktora oba centra (TCCW i TMBCC) koji djeluju posvećeno očuvanju budističkog učenja, umjetnosti i kulture kako u Tibetu i Mongoliji tako i u svijetu.

Arjia Rinpoche od odlaska u egzil aktivirao se, osim na gostujućim predavanjima u Americi, Kanadi, Indiji, Taiwanu i na skupljanju sredstava za važne dobrotvorne projekte, od kojih je najveći u zemlji njegovih predaka, Mongoliji- dječja bolnica u Ulaan Baataru. O tome projektu vidjeti: http://www.infomongolia.com/ct/ci/6378.

 photo arjia_rinpoche_196f_zps7ab87156.jpg
O svome iskustvu života pod kineskom represijom napisao je knjigu:
Surviving the Dragon: A Tibetan Lama's Account of 40 Years under Chinese Rule

 photo surviving_dragon_rinpoche2_zps9d1bd1fe.jpg
Arjia Rinpoche, slika djetinjstva sa ocem i majkom, 1950-ih godina, u vrijeme bezbrižnog djetinjstva prije pogroma. Stoje ispred jurte, tradicionalne nastambe mongolskih nomada. Ova slika mi je vrlo simpatična, kako su ga postavili na neko postolje da ne bude premali :-))

 photo DalaiLamaampArjiaRinpoche_zpsf26395df.jpg
Nakon bijega iz Kine.
Ponovni susret 8. Arjia Rinpochea sa Nj. Sv. 14. Dalaj Lamom, svojim drugim učiteljem iz mladosti. U ono vrijeme 14. Dalaj Lama, koji 15 godina stariji od Arjia Rinpochea je bio stariji učenik 10. Panchen Lame.

Moj osvrt: Danas 27. prosinca po gregorijanskom kalendaru ove godine pada veliki blagdan koji se obilježava u tibetanskoj tradiciji buddhizma. Danas je Dan Tsongkhape, 594. godine od odlaska u parinirvanu toga velikog utjelovljenog Učitelja, briljantnog reformatora, okrepitelja Dharme na Tibet i osnivača škole Gelug, te učitelja prvog Dalaj lame Gendun-a Drub-a.
Dan na koji se kontemplira o ostavštini toga velikog bodhisattve, dolazak i prosvjetljenje kojega je predvidio i sam povijesni Buddha Šakyamuni.
Mislim da je jedino prigodno na današnji dan bilo osvrnuti se na biografiju Arjia Rinpochea, koji je kako smo vidjeli u liniji inkarnacija Tsongkhapinog oca, Lumbum-a Ghe-a, onoga koji je kako smo spominjali jednom u ovome članku, nakon poroda svoga sina, u skladu s ondašnjom tradicijom te tibetanske regije, zakopao placentu u tlo. Na tome mjestu izraslo je čudesno stablo sandalovine čiji listovi i kora su bili ispisani tibetanskim slogovima i čitavim mantrama. Neupitno postojanje toga drveta potvrdili su u 19. st. i francuski katolički misionari koji su vođeni pričama išli tražiti to „čarobno drvo“ s namjerom da ga raskrinkaju kao prijevaru. (također vidjeti raniji članak: Kumbum i Otac Huc). Oko tog stabla sandalovine nastao je naposljetku i samostan Kumbum.

Iako je kineska invazija i kulturocid strašna stvar vrijedna svake osude, konačni rezultat pokazao se sasvim drugačijim od onoga što su zamislili okupatori. Ne samo da specifična grana buddhizma koji se razvio na Tibetu nije eliminirana nego je zapravo izvučena je iz učmalosti lokalno etničkog djelokruga. Danas kad bizarna hibridizacija komunizma i kapitalističkoga korporatizma uzima sve više maha u Kini velik broj Han Kineza uzima ozbiljan duhovno i moralno utočište u tibetanskoj tradiciji buddhizma, a mnogi od njih uzimaju monaške zavjete i postaju redovnici i redovnice, posvećeni studenti Dharme baš poput onih koje su Mao i njegovi komesari ubijali ili preodgajali u radnim logorima i na sve moguće načine ponižavali.
Duhovnost i filozofija se očistila, rafinirala od taloga klero-feudalnih odnosa koji su zaista postojali na starom Tibetu na štetu stanovništva. Znatan broj visokih učitelja dospio je u Indiju, Europu, Ameriku, Australiju itd. gdje su počeli su prvi puta podučavati studente daleko izvan uskoga, geografijom i poviješću određenoga, srednjoazijskog tibeto-mongolskog etnosa. U zemlju domovinu povijesnoga Buddhe- u Indiju, Buddhina Dharma se nakon dugih stoljeća ugasnuća, vratila opet zahvaljujući najvećim dijelom tibetanskim izbjeglicama i ustanovljenju tradicionalnih tibetskih budističkih učilišta u egzilu. U zemlje Zapada gdje već kroz bezbroj stoljeća traje razdor između znanstvenog „dokazivanja“ i religijskog „vjerovanja“ zbog povijesne dominacije specifičnih religijskih tradicija koje čije je poimanje duhovnosti ipak bitno drugačije, Buddhina Dharma na raspolaganju je danas i nama Zapadnjacima kao naša davno izgubljena i nikad ne naslijeđena dragocjena indoeuropska baština. Mnogi su ju prepoznali i shvatili ključnu transmisijsku ulogu tibetanskog naroda i globalni značaj njihove žrtve u strašnom prestrašnom 20. st. i prema svemu sudeći ništa puno boljem 21.-om. Sve otužne pričarije koje smo slušali o tobožnjoj „egzotičnosti“ i „nekompatibilnosti“ buddhizma sa „zapadnim“ umom pale su na svakom pravom testu logike i studijskim pristupom raskrinkane su kao vulgarni propagandizam specifičnih interesnih skupina.

Dragocjena prilika je dakle otvorena da Učenje bude dostupno na ovome svijetu na način kako nikad prije u povijesti, uslijed povijesnih i geografskih danosti nije bilo moguće. Da bude onako kako je i Šakyamuni Buddha našao u Bodhgayi: „Neka Vrata Vječnoga budu otvorena svima! Neka onaj tko ima uši čuje- neka čuje!“
Samo kad bi se bar malo malo zericu potrudili pogledati van iz tobožnjih „prioriteta“ svoje olovne svakodnevističke čahure- istina to je ipak korak nitko ne može učiniti umjesto nas, ali je to danas, zahvaljujući najvećoj žrtvi koju su podnijeli veliki ljudi, samo jedan korak, a ne milijun koraka kako je bilo nekada u prošlosti.
Razmišljajmo malo o tome dok ulazimo u novu godinu za promjenu umjesto bacanja petardi, opijanja, vođenja bezveznih razgovora, divljanja po cestama i sl., a nakon čega će opet uslijediti 02. siječanj i nastavak šablonskog kmečanja o tome kako ništa ne valja i kako je sve oko nas puno problema- takvim modusom ponašanja rekao bih da su ljudi već praktički (samo)indoktrinirani ili bolje reći samohipontizirani.
Razmišljajmo radije o primjeru ljudi koji su se našli u zaista vrlo nepovoljnim situacijama ali su iz toga svojom mudrošću izveli koristan rezultat ne samo za sebe nego za sva osjetilna bića- uključujući nas same.

„Suosjećanje nije samo za meditaciju i molitve. Suosjećanje treba biti praktična primjena. Drugim riječima Čista Zemlja nije samo vizualizacija. Trebali bi smo ju učiniti stvarnom i transformirati Samsaru u Nirvanu- trebali bi smo načiniti raj na zemlji.“
-- Arjia Thubten Lobsang Rinpoche

P.S. riječima ovog velikog učitelja završavam bloganje za ovu godinu :-) Štovanom čitateljstvu želim sve najbolje u novoj 2014. godini!

Oznake: Dan Tsongkhape, Lumbum Ghe, Panchen Lama

- 19:27 - Komentari (12) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 09.12.2013.

Na vrhu je gužva

Prošle godine u ovo vrijeme bilo je dosta snijega- pristojna, adekvatna količina. Što se tiče cijele prošle zime, na kraju sam, ako se dobro sjećam i službeno objavio da je bila dovoljno snježna :-) Žao mi je što su slike s mobitela ispale loše, vrijeme je bilo nekako sivo, trebalo je nešto valjda podesiti u opcijama :-P

 photo suma2_zps0ef43075.jpg

 photo suma1_zps5bc9bcf5.jpg
Ovako to sad izgleda

 photo zablogslike12_zps576ce353.jpg
A ovo je podsjetnik od lani kako bi trebalo izgledati da bi bilo dobro.

 photo jela3_zpsd58426e2.jpg
Podsjetnik na prošlomjesečni orkanski vjetar

A sada je to drugačije, niti navrh gore Ivanščice ništa. Mislim snijega nema ali ima svakojakih cirkusa ;-)

Dobro, ja sam si sam kriv, bila je nedjelja- u planini dan za sve moguće svjetovne tragaoce, razne izletnike i lovce… ko mi je kriv da sam išao makar u subotu sigurno ne bi zapao u toliko mnoštvo. Nadalje ko mi je kriv, nisam morao baš u dom na vrhu Ivanščice ali prohtjelo mi se Velebitskog crnog piva i kuhanog crnog vina i tako to, jedno na drugo se nadovezalo i na kraju je to ispao jedan čudan posjet planini :-P
Ništa od toga cirkusa neće se vidjeti na slikama jer nemam naviku slikati ljude, tako da ćete barem vi štovano čitateljstvo biti (slikom) pošteđeni gužve na vrhu.

 photo jakop3_zps50e3b27b.jpg

 photo jakop2_zps9fea6e21.jpg
Početak je bio obećavajući sa izlaskom sunca iza planinskog zaseoka. Jedna jako dobra stvar koja se na kraju izrodila iz toga svega je baš u vezi tog zaseoka. Na povratku kad sam opet tu prolazio palo mi je na pamet da bi bilo odlično kad bi se moglo to mjesto kupiti i osnovati komunu poluzatvorenog tipa (zatvorenu u smislu beskompromisnog njegovanja specifičnih vrijednosti, a otvorenu u smislu dobrosusjedskih odnosa sa svima koji joj ne ugrožavaju egzistenciju te suradnje s izvanjskim svijetom i eventualnim drugim komunama) Iako je danas možda to većini još prilično čudna vizija za očekivati je da će se društvo u vremenu koje je pred nama razvijati u smjeru da će takve komune imati sve više smisla.
Ali dobro, dosta o tome, to su samo neke moje male usputne primjedbe koje ne kanim dalje raspredati. Da želim o politici, pisao bi o politici, a ne želim se deprimirati :-P

 photo Jakop1_zps946ac05f.jpg
Ovdje se barem donekle vidi nekoliko kuća koje čine jezgru zaselka pa se može steći dojam izoliranosti.

Što se tiče planine prilično se populariziralo to neko rekreativno pseudo-sportsko kretanje, mountain jogging, recimo da ću to nazvati tako :-D
Dok je to preokupacija sjevernih susjeda, sa naše južne zagorske strane motivacije su drugačije. A kakve? Pa dovoljno je reći da me, već visoko u planini kod izlaska sa našeg šumskog puta na planinsku cestu (Prigorec-vrh Ivanščice) prestigla kolona većinom neregistriranih vozila, nabrijane lade nive, jedan terenac s bizarno predimenzioniranim gumama, par pick-up-ova (u jednom se čak otraga u „trugi“ vozio lik s karabinom u rukama, dakle sa sklopljenim oružjem bez futrole… interesantno- i prilično sam siguran- nepropisno :-) i još barem tri obična automobila. Lovačka posla.

 photo suma3_zps6a1c67d8.jpg
Otkako je šumarija popravila šumsku magistralu mnogi uživaju u luksuzu obijesne vožnje. Otišli su prema gudurama u nižim zapadnom dijelu planine.
Nije prošlo dvadesetak minuta, ja sam se već uspinjao dalje svojim putem prema vrhu planine, (sa masom planinskih trkača koji su zujali oko mene) i usput sam osluškivao pucnjavu koja je dopirala dolje iz dubine iz gudura. Nisu bila dva tri hitca kako bi se i moglo očekivati za lov nego je bila riječ o vatrenih nekoliko minuta „borbe“, nije ih valjda napalo krdo pobješnjelih gorila!?

No i na vrhu kako sam već spomenuo bilo je prilično svijeta, pored doma privezan pas od sorte nekakvih bull terijera, začudo pas je imao brnjicu. Isprva sam dvoumio da li ući u dom u tu gužvu ili tek malo sjesti vani na klupu, popiti čaja iz termosice i poći dalje. Međutim predugo sam promatrao velikoga psa, učinilo mi se da je zato postao uznemiren, stoga sam riješio ipak ući, da ga ne uznemiravam.

Kad sam si konačno pribavio svoje Velebitsko pivce neko vrijeme sam posjedio na stolcu pored kamina, dok mi se poviše na prečki sušio prsluk. Nema mjesta za sjedenje za stolom.
Prisluškujem od ekipe izlaganje o neoprenskim ronilačkim odjelima… svestrani, renesansni ljudi zdravog aktivnog života… trkači, ronioci, rekreativci, ne znam da li su možda neki od njih i karijerni takmaci, ali primijetio sam da imaju bilježnicu u koju si pišu imena i vremena. Dok su ju ostavili na ormariću sa strane, škicnuo sam unutra, bez loše namjere, zapravo tražio sam domsku knjigu dojmova, a kad sam ju našao napisao sam jednu riječ: GUŽVA :-))Velebitsko mi je prijalo i dosta me okrijepilo, uostalom kao i kuhano vino nakon njega. Prvo za žeđ, drugo za toplinu. Unutrašnjost doma naravno nisam htio slikati.

Kad sam ostavio planinarski dom i krenuo prema vidikovcu, popularnoj „Piramidi“ na samom vrhu primijetio sam nešto čudno- to mjesto niti stotinjak metara udaljeno od doma, kao da je sasvim na drugom planetu, kao da nikoga osobito ne zanima pogled s vrha.

 photo piramida_zps51e4a2a1.jpg
Da li možda neki niti ne znaju da je tamo? Razumio bi da je snježno i vjetrovito, razumio bi da su zaleđene željezne stepenice itd. ali izgleda da se većina zadovoljava radije boravkom u domu, a neki pak od žešćih trkača se gore jednostavno okrenu i počnu spust- i to ne pretjerujem, dok sam se ja lagano uspinjao pretekao me jedan trkač, suhonjav stariji čovjek, prije nego sam dosegnuo planinarski dom on se već počeo spuštati, isto trčećim korakom. Fascinantno!

Uglavnom zaštićen zimskom jaknom koju sam nosio u ruksaku (specijalno za tu namjenu) popeo sam se na Piramidu, gore je uvijek dosta vjetrovito.

 photo pogled011_zps25d97e5b.jpg

 photo scaronpg10D0led9_zps696df809.jpg

 photo pogled8_zpsf80c41ab.jpg

 photo pogled6_zps72c37606.jpg

 photo pogled5_zps690b15da.jpg

 photo pogled4_zps1ba5b1f5.jpg

 photo pogled3_zpsd5ff27d5.jpg

 photo pogled1_zpsc951d1e8.jpg
Gore sam proboravio prilično dugo, neko vrijeme čak pjevajući, pogled danas nije bio osobit, inače za vrijeme bistrih zimskih dana odavde se lijepo vide Alpe. Cijelo vrijeme dok sam bio gore samo dvoje ljudi se prošetalo ispod, nitko drugi od silne svjetine nije se približio Piramidi.

 photo pogled013_zps0d46a6a2.jpg
Pogled dolje

 photo pogled015_zpsd74dceca.jpg
Uzletište paraglajdova

 photo pogled016_zps9fc7cfa4.jpg
Pasarićev dom

 photo kiosk01_zpsd475733a.jpg

 photo kiosk2_zps76b4755d.jpg

 photo kiosk3_zpsdbba0d4e.jpg
Poslije toga još malo na vidikovac Kiosk da vidim što se događa u Ivancu i Prigorcu.
Ništa.

 photo toranj_zps8108a4f8.jpg
Pogled na televizijski repetitor, da se smijem popesti tu gore, bi.

 photo klupe2_zpsed19e018.jpg

 photo klupe1_zps5fc9d63b.jpg
Na odlasku primjećujem da su drvene klupe obnovljene. Stavljene su nove planjke, očito zaštićene zelenkastim sredstvom protiv insekata i plijesni. Nije me dugo bilo na vrhu, od prošle zime, pa mi je sve to novo.

Na spustu dolje u nizinu opet me pretekla ona ista lovačka karavana! I njihov izlet je već završio, nadam se da nisu imali prevelike gubitke u okršaju sa divljom zvjeradi. Karavana predvođena ljubičastom ladom bez tablica čiji vozač je zamislio da vozi rally, velika je sreća da sam bio na djelu šumskog puta gdje sam se mogao skloniti u stranu. U prolazu sam samo primijetio da ih je unutra bilo nakrcano četiri- pet, a i ostala vozila su bila popunjena pa svim sjedištima. Znači ako računamo puta sedam osam auta, dolazimo do zaključna da naše šume uistinu obiluju raznom divljači, ako me razumijete ;-) Onoga što se vozio izvana u pick-up-u s karabinom u rukama, sad ga više nije bilo, jamačno pao u bitci… rip

Da, nisam spomenuo da sam ujutro nedugo nakon ulaska u šumu vidio dvije srne, ali vjerujem da nisu njih dohvatili lovci, to je bilo ipak dosta daleko.

Ha, ne znam čime zaključiti, sad kad sve rekapituliram ispada da i nije bio tako osrednji posjet planini, kako mi se isprva činilo, zapravo bilo je nekoliko interesantnih momenata.
Do daljnjeg više ne namjeravam ići na vrh Ivanščice- sad me više intrigiraju mistične planinske livade zapadnog dijela koje već godinama nisam posjetio. Mislim da će baš to biti destinacija kad padne prvi snijeg.

Živjeli!

Oznake: Piramida, divljač, lada niva

- 18:56 - Komentari (19) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.12.2013.

Kukai- Kobo Daishi

Već dugo želim napisati par riječi o tome fascinantnom učenjaku i duhovniku. Nadam se da će se javiti kolega @mushin sa nekim pojašnjenjima i nadopunama jer naravno povijest buddhizma u Japanu meni nije u detalje poznata uostalom i zbog toga toga jer mi niti grana buddhističke misli koja se generalno povezuje s Japanom (tj. zen) nije toliko bliska. Međutim postoji taj jedan izuzetni pojedinac koji je u Japanu bio u ono vrijeme totalno drugačiji od drugih, da se tako izrazim i više puta nailazio sam na to ime i razmišljao kako je riječ o vrlo posebnoj povijesnoj ličnosti.
Dakle slijedi kratki izlet u vrijeme 9. st. kada je djelovao Kukai, utemeljitelj škole Shingon, škole koja se zahvaljujući njegovom neumornom istraživačkom duhu našla na razvojnoj liniji ne kineskog chan-a iz kojeg je nastao japanski zen već jedne druge tradicije koja je po osobitim lozama učitelja egzistirala u ono vrijeme u Kini- a riječ se jednoj grani vajrayanskog (tantričkog) buddhizma (kakvog danas uobičajeno povezujemo sa Tibetom)

Kukai u najkraćim crtama bio je japanski budistički redovnik koji je utemeljio Shingon školu (ili možemo reći filozofski smjer) koji postoji i danas. No aktivnosti toga velikog učenjaka protezale su se i izvan religijske domene, te su osim gradnje hramova, uključivale i gradnju cesta, kanala za navodnjavanje itd. (u vrijeme dok je bio carev službenik)

Porijeklo riječi shingon dolazi od kineske riječi zhenyan, koja znači istinska riječ, a koja je sama pak prijevod sanskrtske riječi- mantra, ali tome ćemo se još vratiti kasnije.
794.g. utemeljen je grad Heian (današnji Kyoto) s namjerom da zamjeni dotadašnju prijestolnicu, koja je bila grad Nara. Razlog za premještanje prijestolnice je donekle tajnovit ali pretpostavlja se da je krajem 8. stoljeća moć budističkih škola iz Nare narasla do te mjere da je uznemiravala vladine krugove. Nova prijestolnica je bila pristojno udaljena od starih religijskih centara te je potencijalno utemeljenje novih vjerskih škola koje bi služile kao protuteža starima vladi bilo vrlo poželjan razvoj događaja. Npr. jedan drugi veliki učenjak toga perioda Saicho utemeljio je školu Tendai na planini Hiei sjeveroistočno od nove prijestolnice dok je Kukai osnovao svoj centar škole Shingon na planini Koya južno od grada.

Kukai je rođen 27. srpnja 774.g. kao sin Saeki-a Yoshimichi-a, lokalnog plemića u provinciji Sanuki (današnji Shikoku). Po rođenju dano mu je ime Mao i po majčinoj strani bio je povezan s obitelji Ato, koja se aktivno bavila kineskim studijima. 789.g. otputovao je u Naru da bi tamo prionuo kineskim studijima pod tutorstvom svoga ujaka. Izučavao je konfucijanska i taoistička djela. U dobi od 17 godina pristupio je konfucijanskom učilištu. Godine 795. zaređen je u hramu Todaiji (Veliki Istočni Hram) te je primio religijsko ime Kukai što znači More Praznine, ime pod kojim je tijekom života postao poznat i pod kojim je ušao u povijest.

797. g. Kukai je napisao rad Sangyo shiki (Osvrti na Tri Učenja), djelo je to u kome pokušava evaluirati pojedinačne doprinose tri duhovna i filozoska učenja- konfucijanstva, taoizma i buddhizma. Iz samog djela jasno je da autora već u toj dobi potpuno osvojila ideja buddhizma te ga u njemu prikazuje kao superiornu tradiciju drugima dvjema po pitanju skrbi za čovjekovu buduću egzistenciju te po pitanju sistematizacije religijskog iskustva


Put u Kinu

Iako je prepoznao superiornost buddhističke misli Kukai nije bio naročito zadovoljan tradicionalnim sljedbama koje su bile prisutne u vjerskim školama Nare kod kojih je isprva učio. Tako je u travnju 804.g. krenuo na put u Kinu na dvor dinastije Tang kao dio pratnje japanskog veleposlanika Fujiware Kadonomaro-a. Dio iste ekspedicije bio je i njegov suvremenik, prije spomenuti veliki patrijarh Saicho koji je utemeljio Tendai školu, ali on je putovao u Kinu na drugome brodu. Kukai je stigao u Chang-an (Xi'an)- prijestolnicu dinastije Tang u prosincu te godine. U veljači 805.g. zatražio je boravak na učilištu Hsi-ming-ssu, a to mu je i odobreno. Tamo je učio pod vodstvom patrijarha Huiguo-a sedmoga u liniji koja je vukla mistično porijeklo iz Indije od velikih tantričkih majstora, najvažniji od njih trojica su imenima:: ŚubhkarasiCha (637–735), Vajrabodhi (671–741) i Amoghavajra (705–774).

Od Huiguo-a je Kukai, dakle primio ta važna tajna ezoterična učenja.
Iste 805.g. Kukai je primio titulu Majstora Prenositelja Zakona, a dobio je i epitet henjo kongo- Munja koja osvjetljava Univerzum, to je bila proročanska referenca njegovog učitelja na ulogu koju se očekivalo da će Kukai preuzeti, a to je bila uloga sijača Munje (Vadžra na sanskrtu) tj. ezoteričnog učenja. Sabravši tristotinjak sutri i mandala (grafičkih prikaza buddhističkog kozmosa), raznih obrednih instrumenata i svećeničkih halja Kukai se sljedeće 806.g. vratio u Japan.

Kukai je izvorno otputovao u Kinu s vladinim nalogom da dvadeset godina provede tamo u opsežnim studijima ali stari tantrički majstor Huiguo prepoznao ga je kao studenta osobitog kapaciteta, dodijelio mu potrebne inicijacije i učenja koja je Kukai usvojio u nevjerojatno kratkom roku te uputio natrag da sije Munju tj. nauk munjevitog puta (vajrayana)- onaj koji omogućava prosvjetljenje u tijeku jednoga života.
Kukaijev boravak u Kini, iako kratak, bio je bogat iskustvom te se posljedično duboko odrazio na kulturnoj povijesti Japana. Među tim iskustvima treba spomenuti njegov susret u Kini sa indijskim redovnikom Prajnom. Prajna je u to vrijeme živio u kineskoj prijestolnici i Kukai je kod njega učio sanskrt. S time na pameti neki istraživači smatraju da postoji realna mogućnost da je Kukai pod utjecajem sanskrta pristupio izradi japanskog slogovnog pisma.

Povratak u Japan

Kada se Kukai nakon samo dvije godine vratio u Japan isprva mu nije bilo dopušteno ući u prijestolnicu jer nije ispoštovao službeni vladin nalog da u Kini provede dvadeset godina u studiju. Tek nakon nekoliko godina dopušteno mu je ući u grad i on je odmah po dolasku otvorno u javnosti objavio svoju privrženost specifičnoj ezoteričnoj grani buddhizma u koju je iniciran u Kini.

Važno je spomenuti kako Kukai nije bio aktivan samo u svome uskom krugu sljedbenika nego se istaknuo javnim radom do te mjere da ga nazivaju ocem japanske kulture. Proslavio se svojim talentom učitelja, graditelja, izumitelja, pjesnika i kaligrafa. Prva javna škola u Japanu njegovo je djelo, također pokrenuo je prvo sveučilište za obične pučane (Shugeishuchi-in) na kojem se nije plaćala školarina. Njegov utjecaj na japansku kulturu vrlo je vidljiv i dan danas. Kukai je upravljao projektom rekonstrukcije ogromnog rezervoara- vodospremnika (Manno-ike) u svome rodnom gradu- ta struktura koja je fascinantna veličinom i tehnologijom gradnje postoji i danas.
Zbog svojih postignuća i velike popularnosti Kukai su pozivali u mnogim prilikama da pomogne oko važnih zadataka i graditeljskih projekata.
Ipak u svim tim svjetovnim angažmanima Kukai nikad nije izgubio iz vida namjeru da stvori monastički centar na planini Koya koji bi bio centar škole Shingon Mikkyo.

Utemeljenje škole Shingon

Još 808.g. Kukai je postavljen na mjesto opata u samostanu Makino Osanji, zbog toga neki istraživači smatraju da ta godina označava datum utemeljenja škole Shingon. Međutim uobičajeno za godinu nastanaka uzima se godina 816. kada je Kukai po dopuštenju koje mu je dao car Saga osnovao svoj slavni samostan na planini Koya koji je nadalje služio kao monastički centar novoosnovane škole. Od nastanka tog centra posvetio se njegovoj dvostrukoj ulozi- radu na stvaranju učilišta ezoteričnog buddhizma za potrebe redovnika, te istovremeno pružanju duhovne potpore svjetovnjacima.

823.g. dodijeljen mu je tada još nedovršeni hram Toji ili Istočni Hram u Kyotu koji je i danas administrativno sjedište Shingon tradicije i gdje se čuvaju principalne dragocjenosti škole.

Poštujući carski ukaz iz 830.g. prema kome se od različitih škola i sljedbi tražilo da u pismenom obliku podnesu izvještaj o esenciji svojih uvjerenja Kukai je napisao svoje, možda i najpoznatije djelo- Jujushinron (Deset Stupnjeva Religijske Svjesnosti). Taj elaborat je daleko nadmašio po kvaliteti i dosegu sve ostale podnesene radove.Sastavljen je čitav u slikovitom kineskom poetskom stilu što je samo po sebi bilo čudesan podvig. To je bio prvi pokušaj koji je poduzeo jedan Japanac po pitanju organiziranja i klasificiranja postojeće mase učenja uključujući i konfucijanstvo i taoizam te na kraju i sam expose njegove vlastite religijske škole- Shingona.

U vrlo kratkim crtama, djelo počinje opisujući prvi stadij koji naziva životinjskim životom nekontroliranih žudnji, tj. koji nije vođen nikakvim religijskim idejama. Jedan stupanj iznad toga jest konfucijanstvo koje propovijeda sekularne vrijednosti ali zapravo nije religija. Daljnji stupanj je taoizam (iako u nekim kasnijim verzijama navodi se brahmanizam) po kojem pojedinac aspirira prema raju ali ostaje u neznanju o pravoj prirodi svega. Stupnjevi četiri i pet su dva stupnja Hinayane gdje postoji djelomično razumijevanje stvari i iščeznuće u Nirvani je vrhovna aspiracija.

Kukai je altruizam Mahayane smatrao superiornim svemu tome. Po njegovoj klasifikaciji šesti stupanj religijske svjesnosti je „Pseudo- Mahayana“ u kojoj se teži otkriću prirode egzistencije kroz istraživanje njenih karakteristika (praksa Hosso škole navodi se kao primjer). Na tome stupnju postoji suosjećanje za one koji još borave u neznanju. Sedmi, osmi i deveti stupanj su sukladno tome prikazani na primjerima škola Sanron- u vidu eliminacije svih lažnih koncepata, zatim primjerom škole Tendai i njene univerzalnosti (jedan moment sadrži vječnost, a sezamova sjemenka može sadržati planinu) te na kraju škole Kegon sa svojom doktrinom međuzavisnosti i promjenjivosti. Deseti i konačni stupanj religijske svjesnosti, prema klasifikaciji Kukaijeva kapitalnog djela, jest naravno Shingon.

Učenje Shingon-a

Shingon, u prijevodu „istinska riječ“ (tj. mantra) jest ezoterična škola koja se oslanja na usmenu transmisiju mističnih poruka: misli, riječi i djela. Misao je reprezentirana meditacijom i yoginskom koncentracijom u kojoj su mandale (kozmogrami) objekti meditacije. Riječ je reprezentirana mantrama ili specifičnim formulama koje korespondiraju sa kozmičkim silama koje adept može na taj način inkorporirati u sebe. Na kraju djela su reprezentirana mudrama ili gestama ruku, koje služe kao svojevrsni pečati vjerodostojnosti koji korespondiraju sa pripadajućim mantrama. Ta predaja je u svojim detaljima tajna i prenosi se samo sa učitelja majstora na inicijanta tj. ozbiljnog adepta učenja, stoga je u svojoj prirodi ezoterična i termin „ezoterični buddhizam“ povezuje se zato sa Shingon školom kao i sa ostalim tradicijama buddhizma koje primjenjuju takve metode prakse.

Naslijeđe

Po viđenju Kukai-a sve ono što je lijepo ima obilježja Buddhe. Privlačnost ezoteričnog buddhizma je dobrim dijelom u pripadajućim estetskim koncepcijama. Umjetnost slikarstva i kiparstva, glazba i literatura, geste i djela, implementacija svih postignuća civilizacije i religije.
Shingon je osobito poticao razvoj slikarstva i kiparstva. Neka od najfascinantnijih djela religijske umjetnosti inspirirana su idejama Shingon buddhizma.

Kukai je umro u ožujku 835.g. Prema predaji Kukai, koji je bio u to vrijeme bolestan i nepokretan već četiri godine, neposredno prije smrti čudesno se oporavio i smjestio u meditacijski položaj te tako utrnuo zauvijek. Njegovo tijelo (slično kao i tijelo nekih drugih budističkih majstora u drugim krajevima svijeta) nakon fizičke smrti ostalo je trajno u očuvanom stanju. Prema njegovom vlastitom nalogu nije izvršena uobičajena kremacija nego je sahranjen u grobnicu u kompleksu na planini Koya. Nakon nekoliko godina kad je grobnica otvorena nađeno je da je tijelo ostalo sačuvano. Danas nitko osim visokih svećenika škole Shingon ne može ući u grobnicu, oni u svakodnevnom ritualu mijenjaju odjeću na tijelu i ostavljaju simboličan prinos hrane:
http://en.wikipedia.org/wiki/File:Kobo_daishi_food.jpg

Tek u sljedećem stoljeću, godine 921.g. car Daigo je Kukai-u posthumno dodijelio titulu Kobo Daishi (Veliki Učitelj) za koju se otada podrazumijeva da se odnosi na Kukai-a.

Nakon 1200 godina kontinuiteta učenje, obredi i tradicija u Koyasanu nisu se izgubili, zahvaljujući naporu bezbrojnih pojedinaca ta zajednica je održala bogato naslijeđe koje je utemeljio Kukai. Danas u Koyasanu postoji 117 hramova, u prošlosti je bilo i više ali su neke izvorne zgrade stradale u požaru.
Važna promjena dogodila se 1872.g. kad je ukinuta zabrana pristupa ženama u svetište Koyasan. Ta promjena potaknula je dolazak ne samo žena nego s njima i djece, a i sve više svjetovnjaka je počelo pristizati u tu planinsku zajednicu. Ono što je prije bilo izolirano mjesto za uski krug svećenika postupno se preobrazilo u mali grad na planini.
2004.g. kompleks Koyasan je uključen na listu Svjetske Baštine UNESCO-a kao dio šireg zaštićenog područja pod nazivom „Sveta mjesta i hodočasničke rute u planinskom lancu poluotoka Kii“

Za fotografije Koyasana vidjeti:
http://www.japan-guide.com/e/e4900.html



 photo kukai_kobo_daishi-55cff-37075_zps946f9490.jpg
Kukai
Ajde jedno brzinsko ne-nagradno pitanje, u tradiciji ne-nagradnih pitanja koju održavam na blogu- da vidimo da li netko prati sa razumijevanjem :-)
Kako se zove ritualni predmet koji Kukai drži u desnoj ruci? Može sanskrtski naziv, može tibetanski, ma može i u prijevodu na hrvatski!

Živjeli!

Oznake: Kobo Daishi, Koyasan, Shingon

- 21:28 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< prosinac, 2013 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (1)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (3)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (3)
Prosinac 2013 (3)
Studeni 2013 (3)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • jelenske teme

    CURRENT MOON


























Linkovi

  • Um je preteča svih stvari, um ih stvara i njima upravlja. Tko sa lošom namjerom govori ili radi, tog patnja prati kao kotač volovsku zapregu.

    Um je preteča svih stvari, um ih stvara i njima upravlja. Tko sa dobrom namjerom govori ili radi, tog sreća prati nerazdruživo kao sjena
    Buddha Sakyamuni

    Onaj tko se svim raspoloživim sredstvima
    Trudi postići zadovoljstva samsare
    I nije mu stalo do nikoga osim njega samog
    Toga se može nazvati Inferiornom Osobom.

    Onaj tko zapostavlja životne užitke
    I okreće se od grešnih djela
    Ali ipak brine samo za svoj osobni mir
    Taj treba biti nazvan Osrednjom Osobom.

    Onaj tko sasvim traži potpuno dokinuće
    Svih patnji svih bića jer njihova patnja
    Pripada njegovom vlastitom toku svijesti
    Taj jest Superiorna Osoba.

    Atisha, "Svjetiljka na Putu do Prosvjetljenja"


    Jedna baklja može raspršiti tminu koja traje tisuću eona.
    -Tilopa

    Kada pravilno ispitaš svoj um, prestaješ za svoje probleme okrivljavati druge.
    -Lama Thubten Yeshe

    -Moderni čovjek živi u obmani da zna što želi, dok u stvari želi ono što se od njega očekuje da želi
    -Erich Fromm

    Nije nikakav znak zdravlja biti dobro prilagođen bolesnom društvu.
    -Krishnamurti

    Ako sam slobodan to je samo zato jer uporno bježim.
    -Jimi Hendrix

    Neznalice postavljaju pitanja na koje su mudri ljudi odgovorili pred tisuće godina.
    -Johann Wolfgang von Goethe

    Kada postane očigledno da se cilj neće moći ostvariti, nemoj promjeniti cilj, promjeni postupak ostvarenja cilja.
    -Konfucije

    Pijevac kukuriče samo kad ugleda svjetlost zore. Stavite ga u tamu i nikad neće zakukurikati. Ja sam vidio svjetlo i kukuričem!
    -Muhammad Ali

    Kakva bi tišina nastala kad bi svi ljudi govorili samo ono što znaju.
    -Karel Čapek

    Po meni čovjek treba marljivo brusiti vlastiti dijamant, ne preostaje mu ništa baš ništa drugo za raditi u životu. Odnosno, nit ne može ništa drugo nego ili dangubiti (što ležeći, što kopajući po vrtu, što filozofirajući i premišljajući) ili aktivno brusiti. Ako je priroda njegovog dijamanta jednostavnost, rezultat će i biti jednostavnost. Biti će jednostavan na početku , na putu i na cilju. Ako je pak kompleksnost, kompliciranost (ili što god drugo smatrali opreci jednostavnosti) , biti će onda to. Jednostavno, ne može biti ništa drugo.
    -Lilianke

    Istina je da smo ujedno fantastačna bića ali si tako lako prerežemo krila u čast onoga što se zove "matrica".
    -Neverin

    Avalokitešvara ima svoje planove i uopće ne mora značiti da se oni i ne provode. Božansko suosjećanje ima vrlo široku platformu koja nije na prvu loptu...
    -Mariano Aureliano

    Moja poanta je bila ta da mi se čini da većina ljudi stupi u život jako nesigurno, a onda počne raditi samo ono što vide oko sebe; ponavljati neke određene obrasce ponašanja. Nakon nekog vremena život uzme svoj zamah i nema više vremena za preispitivanje i uskoro smo u penziji i čekamo da smrt pokuca na vrata.
    -Unusual suspect

    “Intuitivni um sveti je dar, a racionalni um onaj koji vjerno služi.
    Stvorili smo društvo koje odaje počast slugama, a koje je zaboravilo na dar.” - Einstein

    Opasno je živjeti u svijetu i to ne zbog onih koji čine zlo, već zbog onih koji to gledaju i ništa ne čine.
    -Albert Einstein

    Parafrazirati ću Thoreaua… radije nego ljubav, nego novac, vjeru, slavu i poštenje… daj mi istinu.
    Christopher McCandless (Alexander Supertramp)

    Ne šalji um u potragu za samim sobom;
    nema uma, njegova suština je prazna.
    Pa ipak, iako prazan, nema mu kraja,
    i sve je jasno.
    U velikom spokoju, gde jasnoća i praznina nisu odvojeni,
    budi vrhunski meditant neometene meditacije nemeditacije.
    -Lama Gendun Rimpoche

    Ako koristiš svoj um za proučavanje stvarnosti nećeš razumjeti niti svoj um niti stvarnost.
    Ako proučavaš stvarnost ne koristeći um, razumjeti ćeš oboje.
    -Bodhidharma


    Nisam ovdje ni tamo.
    Nisam u pravu niti u krivu.
    Ne postojim,ali nisam ne-postojeć.
    Nit sam u Samsari niti u Nirvani.
    Svim Buddhama klanjam se zbog učenja o praznini. Hvala Vam!

    Pobjednička zastava Buddhine Mudrosti
    Šesnaesti Gyalwa Karmapa Rangjung Rigpe Dorje vidio je ovu zastavu u snu i objavio „Gdje se god bude vila ova zastava Dharma će cvjetati“ Povijesno gledano predviđanja Karmapi pokazala su se točnima

    Pravo je tibetanskoga naroda samoodređenje i slobodna praksa tradicije Prosvjetljenja u svojoj vlastitoj zemlji.

    Veliki orao istoka
    Maše krilima i leti s lakoćom
    Lebdeći slobodno na nebu
    Bez ikakva straha od pada.
    Na isti način nevezani yogi
    Prirodno živi u zabačenim i izoliranim mjestima,
    Ne radi straha od buke ili smetnje
    Nego zato jer je to put siddha.
    -Milarepa


    Dok trčiš za svojim mislima
    poput psa si koji ganja bačeni mu štap
    Svaki put kad je štap bačen trčiš za njim
    Umjesto toga budi poput lava
    koji umjesto da lovi štap
    svoj pogled skreće prema bacaču.
    Na lava se štap baca samo jedanput!
    -Milarepa


    Mila'i Mgur Bum, Milarepina Pjesma Ljubavi i Suosjećanja

    Prostirem se pred Marpom Prevoditeljem
    Neka me blagoslovi i čuva od sukoba

    Blagoslov moga lame dopire do mojeg uma
    Nikada me nisu porazile smetnje

    Meditirajući na ljubav i suosjećanje
    Zaboravio sam na razliku između sebe i drugih

    Meditirajući na svojeg lamu
    Zaboravio sam one koji su utjecajni i moćni

    Meditirajući uporno na svoj yidam
    Zaboravio sam na prosti svijet osjetila

    Meditirajući na upute tajne tradicije
    Zaboravio sam dijalektičke knjige

    Održavajući čistu svjesnost
    Zaboravio sam iluzije neznanja

    Meditirajući na osnovnu prirodu uma- Trikayu
    Zaboravio sam svoje nade i strahove

    Meditirajući na ovaj život i onaj nakon njega
    Zaboravio sam na strah od rođenja i smrti

    Iskusivši radost osamljenosti
    Zaboravio sam na potrebu ugađanja prijateljima i rođacima

    Usvojivši učenje u svoj tijek svijesti
    Zaboravio sam upuštati se u doktrinarne polemike

    Meditirajući na ono što ne nastaje, ne nestaje i ne traje
    Odbacio sam sve konvencionalne forme

    Meditirajući na percepciju svih fenomena u vidu Dharmakaye
    Zaboravio sam na sve konceptualne forme meditacije

    Boraveći u nepromijenjenom stanju prirodnosti
    Zaboravio sam putove licemjerja

    Živeći ponizno u tijelu i umu
    Zaboravio sam prijezirnost i aroganciju velikaša

    Načinivši samostan unutar svoga tijela
    Zaboravio sam samostan izvan njega

    Prigrlivši duh radije nego slovo
    Zaboravio sam igre riječima


    Ova priča o oslobođenju Milarepe
    Poput Dragulja koji ispunjava želje sjajeći svjetlom akcije
    Osvijetlila je učenje svih Buddha
    I ispunila nade i težnje osjetilnih bića.
    Neka ovaj dragocjeni dar bude ugodan Buddhama prošlosti.

    Arya Nagarjuna

    Buddha je neke ljude podučavao učenjem dualizma da im pomogne
    izbjeći grijeh i zadobiti duhovnu dobrobit.
    Druge je podučavao ne-dualizmu, koji je nekima bio zastrašujuć.

    Prinijeti kao žrtvu tri stotine posuda hrane triput dnevno ne može se mjeriti sa
    duhovnom korišću koja se postigne jednim trenutkom ljubavi.

    Sve filozofije su mentalne fabrikacije.
    Nikada nije postojala jedna jedinstvena doktrina po kojoj bi pojedinac mogao spoznati pravu srž stvari.
    -Nagarjuna

  • Niti na nebu
    Niti na dnu oceana
    Ni u planinskoj špilji
    Ne može se naći mjesto na svijetu
    Gdje može krivac uteći
    Od posljedica svoje krivnje.
    Buddha, Dh 127


    Odajem poštovanje umu,
    koji je poput dragulja koji ispunjava želje,
    kojim možemo postići sve naše ciljeve.
    Priroda uma osnova je svega;
    ni u Samsari, ni u Nirvani, ničega nema što iz njega ne izvire.
    Guhyagarbha tantra

    Na putu ka istini
    čovjek moze napraviti
    samo dvije greške.
    Da ne prođe cijelim putem,
    ili - da ne krene.
    -Buddha


    "Ja nisam, Ja neću biti.
    Ja nemam, Ja neću imati.
    Ovo plaši svu djecu…,
    I ubija strah u mudrima."
    -Nagarjuna


    Uzrok nemira jest egocentrični um. Kada pojedinac
    prihvati ideju o "Ja" egu nema kraja! Samo Buddha je rekao
    da je to "Ja" bez osnove, nitko drugi nije. Prema tome nema
    druge metode osim njegove da se postigne potpuni mir.
    -Kamalasila


    Kakva god je radost na svijetu
    Proizlazi iz želje da drugi budu sretni,
    A kakva god je patnja na ovom svijetu
    Proizlazi iz želja da ja budem sretan.

    Postoji li potreba da se kaže nešto više?
    Djetinjasti rade u svoju korist,
    Buddhe rade za dobrobit drugih.
    Pogledaj samo razliku među njima!
    -Shantideva


    U radosti i boli svi su jednaki
    Dakle budi čuvar svih kao samoga sebe
    -Shantideva

    Spasi me od sumnje, toga strašnog duha,
    Okrutnog koji plovi nebom
    Krajnje sljepoće, koji šteti
    Mojem stremljenju ka uvjerenju,
    Koji ubija moje oslobođenje
    -Prvi Dalaj Lama Gedun Drub


    Ako se pokušaš na trenutak sprijateljiti
    s neprijateljem postat će ti prijatelj.
    Ako se ponašaš prema prijatelju kao
    prema neprijatelju isto će se tako promjenit
    i u suprotno. Zato mudri nikada ne podliježu
    vezivanju za hranu, odjeću ili ugled kao ni za
    prijatelje i neprijatelje razumijevajući ne-trajnost
    privremenih odnosa. Otac postaje sin u
    drugom životu, majka postaje žena,
    neprijatelj prijatelj. Sve se uvijek mijenja.
    Prema tome ništa nije definitivno u Samsari.
    -Shakyamuni Buddha


    Buddha reče i ovo:

    "Duga je noć onom koji bdije, dug je put budalastome, koji ne zna za zakon istine.
    Ako putnik ne sretne boljeg od sebe ili bar ravnog sebi, bolje je da sam produži svojim putem,
    jer sa budalastim nema korisnog prijateljstva.

    Budalast čovjek koji je svjestan svojih gluposti, mudar je bar u tome,
    ali budala koja sebe smatra mudrim, stvarno je prava budala.
    Budalasti je najveći neprijatelj samom sebi, jer on čini losa djela koja mu donose samo gorke plodove.

    Jedno djelo je loše djelo kada se čovjek zbog njega mora kajati i njegove plodove sa strahom i suzama primati.
    A dobro djelo je ono djelo za koje se čovjek ne kaje i
    čiji plod prima radosno i zadovoljno."

    " Moji sinovi pripadaju meni i ovo bogatstvo pripada meni.
    Ovakvim mislima budalast čovjek muči sebe.
    Pa, on sam ne pripada sebi, kako će onda sinovi i bogatstvo?"

    "Dobro je lako činiti od dobrog, ali teško od lošeg.
    Loše je lako činiti od lošeg, ali teško od dobrog."

    "Volja za životom je zakon života,
    ko ga ne ispunjava nestaje,
    odnosi ga bujica okolnosti.
    Junak koji stvarno živi,
    uživa radosti življenja."

    Nitko na svijetu ne može promijeniti Istinu. Ono što možemo i trebamo učiniti jest tražiti istinu i služiti joj jednom kada ju pronađemo. Pravi sukob je unutarnji sukob. Iznad okupacijskih vojski i hekatombi eksterminacijskih logora postoje dva nepomirljiva neprijatelja unutar svake duše: dobro i zlo, grijeh i ljubav. Od kakve koristi su pobjede na bojnim poljima ako bivamo poraženi u dubini našeg samog bitka?
    -- Sv. Maximilian Kolbe

    „Als die Nazis die Kommunisten holten, habe ich geschwiegen; ich war ja kein Kommunist.
    Als sie die Sozialdemokraten einsperrten, habe ich geschwiegen; ich war ja kein Sozialdemokrat.
    Als sie die Gewerkschafter holten, habe ich nicht protestiert; ich war ja kein Gewerkschafter.
    Als sie mich holten, gab es keinen mehr, der protestieren konnte.“
    -Martin Niemöller

    Lice Tibeta se mijenja ali po volji kineskih vlasti. Tibetanci u svojoj zemlji polako postaju manjina. O tome u našim medijima ni slova a predsjednik Josipović, kao i ostali svjetski političari, putuju u Kinu i dive se njihovim dostignućima. Svaka im čast na dostignućima u ekonomiji, ali, po mom mišljenju, u ljudskim pravima su u Tibetu i Xinjiangu danas najbliže fašizmu.
    -Stipe Božić


    Ovo je moja bitka i samo je na meni da snagu svoju usporedim sa snagom tih čudovišta i samo je moja uloga ovdje biti herojem.
    -Beowulf

    Beowulf: kažu da imate čudovište ovdje? Da je vaša zemlja prokleta?
    Vojnik: Zar tako kažu?
    Wiglaf: Bardovi pjevaju o sramoti Hrothgarovoj od smrznutog sjevera do obala Vinlanda.
    Vojnik: Zar je sramota biti žrtva moćnih demona…
    Beowulf: Ja sam Beowulf i došao sam ubiti vaše čudovište.

    …ako umremo bit će to za slavu… ne za zlato!
    Misliš da si ti prvi koji me pokušao ubiti?
    -Beowulf



    free counters

    Free Counter
    Free Counter


    Locations of visitors to this page

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se