jelenski blog

nedjelja, 28.07.2013.

Sjeverni Velebit, I. dio

Dio fotoreportaže s Velebita, prošli vikend, dosta intenzivna tura iako samo dva dana.

 photo 1nova_zps75d19d5f.jpg
Polazak s planinarskog doma na Alanu


 photo 2_zpsea78df32.jpg

 photo 3_zps71826511.jpg
Simbolika otisnuća ili otpućenja u planine. Slamnati šešoar koji sam ponio radi zaštite od sunca zbog svojih sombrerovskih proporcija samo mi je stvarao probleme, osobito drugoga dana kad smo se probijali kroz makiju, požalio sam što sam ga nosio, ali u ovome trenutku sve te nedaće još nisu bile niti naslućene i ovdje na samom startu ekspedicije osjećam se čak dosta lako i poletno.
Ovo polje naziva se Tudorevo, ako sam dobro upamtio.

 photo 4_zpsc41fd264.jpg
Napredujući u smjeru Velikog Kozjaka pored šumskog puta zastajemo radi razgledavanja pradavnih poruka u kamenu.

 photo 5_zps8fb05efc.jpg
Rebrasta površina ovih stijena potječe od nekakvih velikih školjaka, svaki brid je rub jedne od njih. Koga može zanimati- školjke su lithiotisi, iz skupine litiotida, a ovo na slici je
kokina- nakupina ljuštura školjkaša koji su nakon ugibanja, djelovanjem neke morske struje, pretaloženi i nagomilani na hrpu. Vrijeme nastanka- donja jura.

U društvu smo geološkog eksperta ujedno i suorganizatora ovog dvodnevnog izleta pa smo stoga izloženi mnogim informacijama i znanjima dubokim koja prosječnom posjetiocu planine ostaju nedostupna. Nažalost ta znanja kod mene jako brzo izvjetre pa se nadam ukoliko sam nešto važno propustio navesti da će me nadopuniti u komentarima.

 photo 6_zps69355383.jpg
Polako napredujemo prema prvoj postaji- Velikom Kozjaku.

 photo 10_zpse46ac740.jpg

 photo 11_zpsd006c175.jpg
Pogled s vrha V. Kozjak dolje u dubinu na livadu Veliki Lubenovac.
 photo 13_zps8d4b3e0b.jpg


 photo 19_zpse8b9314f.jpg

 photo 8_zps896af18a.jpg

 photo 39_zps486863c3.jpg

 photo 7_zpsdcd6d43c.jpg

 photo 38_zps224dd14b.jpg

 photo 9_zps3e36c76d.jpg



 photo 34_zps662f60c5.jpg

Malo pogled sim pak tam… za planinarske fanatike kao i za moderne gps gadgetare možda bi bio zanimljiv pojedinačni opis svake slike ali meni to sad nije prioritet, zahvaljujem na razumijevanju ;-)

 photo 12_zpsb98c410d.jpg
Netko je zamiješao pol točka betona i ugradio u tijelo planine još jedan kockasti kamen. Geodetska posla, bit će…:-P

 photo 14_zps9a581488.jpg
Pogled u dubinu na krošnje jela, jedne žive i jedne koju su uništili najvjerojatnije štetni kukci.

 photo 36_zps64b4bc4d.jpg
I onda je na susjednu stijenu sletio gavran koji nas je nadalje cijelo vrijeme našeg boravka na vrhu V. Kozjaka nešto špotao… ili ohrabrivao da čim prije nastavimo putovanje jer večer toga istog dana trebalo je dočekati na Rossijevoj kolibi!

 photo 15_zps12310925.jpg

 photo 16_zps9f5057cb.jpg

 photo 22_zpsae541342.jpg

 photo 21_zps518895fd.jpg

 photo 20_zpsc546bf90.jpg

 photo 17_zps8b0f7959.jpg
Pelin i nekakve rojžice…

 photo 18_zpsdf148de4.jpg
Za to vrijeme dio ekipe upija energiju prirodnih elemenata. No kako ja valjda nisam baš povezan s gušterom u sebi, ne podnosim izležavanje na suncu :-))

 photo 37_zps96c1190d.jpg

 photo 23_zps8ec78a52.jpg

 photo 24_zps1da7ead4.jpg
Na spustu s V. Kozjaka u jednoj vrtači nedaleko pored staze:
Snjeeeeeeeegaaaaaaač!!!!! To već može! E pa snijega se nisam u mjesecu srpnju dotaknuo niti u Mongoliji, u lipnju i kolovozu već da, dapače, ali u srpnju ipak ne, jako me obradovao ovaj susret sa snijegom :-D Zna se što je simbolika snijega… Zemlja Snijega, Boravište Snijega, Him+Alaya… itd.

 photo 25_zps9a342f95.jpg

 photo 35_zps14f404cd.jpg
Spuštajući se s Kozjaka na Lubenovac i (nehotice) završavamo na Oblom kuku. Tako je nastala ova fotografija na kojoj se, pogleda uprtog spram livada V. Lubenovca, bavim mislima o svim poskocima prebivajućim na području sjevernog Velebita.

 photo 26_zps3c7c9cc2.jpg

 photo 27_zpsd79ea827.jpg
Konačno spuštamo se na livade Velikog Lubenovca, na početku je ovo jezerce, pojilište.

 photo 28_zps02a79786.jpg
Ovdje na Velikom Lubenovcu do prije nekoliko godina postojao je planinarski dom koji je stradao na nesretan način, izgorio u požaru. Na tome mjestu danas je vidljiva samo ova temeljna ploča i šterna s vodom.

 photo 31_zps2afb820a.jpg

 photo 32_zpsecb44653.jpg

 photo 33_zps1bc63b14.jpg

 photo 29_zpsb8945bf0.jpg

Nakon dužeg odmora put nas vodi preko livade Velikog Lubenovca u smjeru Lubenovačkih vrata. Prelazimo livadu i jednim dijelom krećemo se po dobrom šumskom makadamu, a onda s ovog mjesta na zadnjoj slici počinje jači uspon planinarskom stazicom prema Lubenovačkim vratima, a onda počinje prava stvar. No o tome sljedećom prilikom:

 photo 30_zpsd6ccd460.jpg


Sam i u strahu od smrti zaputio sam se u planine. Tamo sam iznova i iznova meditirao na neizvjesnost trenutka smrti. Kada sam osvojio tvrđavu beskrajne prirode uma, sav strah iscrpio se i nestao.
- Jetsun Milarepa



Malo, ali zaista vrlo malo razmišljao o problematici duhovnosti planine (više sam bio preokupiran hvatanjem daha i držanjem tempa koji je diktirala iskusna i dobro utrenirna ekipa :-)
Posjeti lijepim krajolicima kao antistresna terapija, kao „obnova baterija“ za daljnje sekularne angažmane, kao prigoda za popiti, pojesti i družiti se… lijepo je sve to, ali kad se sve zbroji i kad se podvuku svi računi, jednostavno nije dovoljno. Treba vrednovati ulogu Velebita kao hrvatske svete planine jer sveta je zaista, to je pravi hram u kojem čovjek čak i svojim grubim neznalačkim osjetilima može iskusiti nešto od povezanosti sa prirodnim elementima. Kako čudesni svijet krša i stijena prirodno dolazi u postojanje kroz spajanje uzroka i uvjeta, kao što i sve drugo dolazi u postojanje na taj način od najsuptilnijih kvantnih razina gdje je sve jedno i nema odvojenosti čovjeka, kamena i neba pa sve do fluktuacije na površini grubotvarne iluzorne stvarnosti gdje se isječeni iz te kvantne jednote bakćemo u neznalačkom deliriju privatno paušalne ego/emo percepcije. Posebna je veza duhovnika i planine. U transu svoje svjetovnjačke bedastoće nekada baš kao i danas ljudi su percipirali odlazak meditanata i duhovnika u planine kao puki bijeg od društva u neki svoj privatno osmišljeni film, mislili su da duhovnici odlaze u planine vođeni isto svojim vlastitim egom i motivacijom povlađivanja egu… tako im je valjda bilo lakše razumjeti… najčešće ljudi „racionaliziraju“ tako da ono što ne razumiju vuku dolje u intelektualni ekvilibrij na razinu svoje vlastite blatne kaljuže ili kako bi se to ljepše reklo: svatko sudi prema sebi. Na svu sreću nekada kao i danas, oni koji znaju objašnjavali su ustrajno onima koji ne znaju, pa tako Milarepa odgovara izaslaniku nekog lokalnog moćnika koji je Milarepu pozvao da iz planinskih špilja siđe u nizinu u palaču da tamo živi u ugodnim odajama i propovijeda puku.

Veliki orao istoka
Zamahuje krilima i leti s lakoćom
Leteći slobodno na nebu
Bez ikakva straha od pada.
Na isti način nevezani yogi
Prirodno živi u zabačenim i izoliranim mjestima,
Ne radi straha od buke ili smetnje
Nego zato jer je to put siddha.

-Milarepa

Takav je dakle put siddha, takav je put spoznaje o tome kako stvari dolaze u postojanje od neizrecive i nedokučive primordijalne istine pa do ove momentalne fantazmagorije koju svatko kroz svoje samougrađene percepcijske filtre tumači kako mu drago.
Zašto se penjati na planinu? Zato jer je tamo, jer postoji- stara je to planinarska doskočica :-)
Čin toga uspona i prebivanja u planini samo je odraz nečega što se događa „unutra“ na onoj razini koja je neizreciva, a za koju neki u neznanju misle da nije u nama nego tko zna gdje u nekim nebesima ili upraviteljskim bogovima izvan nas pa i dolazimo onda do one luđačke tragikomedije, do podjele na „duhovno“ i „materijalno“ i svih tih svjetovnjačkih, svakodnevnjačkih sranja od kojih mi samo bude zlo kad se sjetim, radije neću više o tome misliti :-P

Kako god bilo preporučam svima penjati se na Velebit, naravno već u skladu sa svojim mogućnostima, nisu metarski najviši vrhunci nužno i oni na kojima nas čeka najviše. Mnogim ljudima susret s Velebitom promijenio je život, par puta čitao sam izuzetnu knjigu od Krunoslava Raca- Velebit iskustvo planine, o tome fotografu iz Slavonije koji je došao na Velebit i saživio se sa svijetom planine i spoznao okus života u planini. Svakako preporučam tu knjigu svima koje zanima prava „insajderska“ priča s Velebita! Knjiga osim što je pisana specifičnim čitljivim stilom prebogata je Racovim fantastičnim fotografijama, isplati se pogledati.
Što se tiče mene osobno, nadam se da ću još koji put biti u prilici pohoditi Velebit, hodočastiti najbolje reći, ali suživjeti se s tom specifičnom prirodom i lokacijom ipak ne mogu, ipak ne osjećam onaj neki „klik“ na dubokoj intuitivnoj razini koji nastaje u čovjeku najvjerojatnije pod utjecajem karmičkih otisaka u toku svijesti, ne bi dakle mogao živjeti tamo iz dana u dan, ali vjerujem da mogu donekle razumjeti kako je ljudima koji osjete takvo što u susretu s hrvatskom svetom planinom, a takvih je bilo u prošlosti i ima ih i danas i to više nego što bi ste mogli pretpostaviti za ova dekadentna vremena ;-)

P.S. u prvom objavljivanju nisam zabijelio registarsku oznaku od crnoga peugeot-a s prve slike, tek sam naknadno uvidio propust i ispravio ga :-) Nisam siguran zašto ali čini mi se da je takva uobičajena praksa da se registarske oznake učine nevidljivima, iz pristojnosti bit će, a vi koji ste eventualno vidjeli tablice u prvih nekoliko minuta nakon objave, molim izbrisati iz pamćenja i naravno iz cache-a kompjutora, hvala.

Oznake: Velebit, insajderska priča, percepcijski filtri

- 13:18 - Komentari (32) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 15.07.2013.

Chokhor Duchen

U petak je bio važan blagdan, Chokhor Duchen, kako bi rekli Tibetanci, mislim da bi bio red prigodno se osvrnuti i na taj dan kada je povijesni Buddha Šakjamuni učinio ono što se tradicionalno naziva Prvim Okretanjem Kotača Dharme.
Chokhor Dutchen obilježava se četvrtog dana, šestog mjeseca tibetanske lunarne godine. Otprilike sedam tjedana nakon Vesakha (tib. Saga Dawa Duchen). Tome je tako zato jer prvih sedam tjedana nakon prosvjetljenja povijesni Buddha nije namjeravao „izaći u javnost“ tj. propovijedati svoju spoznaju, nego je bio sklon ostati u meditaciji ispod Bodhi drveta na obali rijeke Nirandžana (danas Lilandža) u Bodhgayi (sjeverna Indija, u saveznoj državi Bihar) sve do kraja svoga života. Danas ćemo se samo kratko podsjetiti na vrlo lijepu priču o tome što se dogodilo i zašto je Šakjamuni Budda ipak ustao ispod drveta i otišao u dvjestotinjak kilometara udaljeni Varanasi (grad na obali rijeke Ganges u državi Uttar Pradesh, poznat i pod imenom Benares) gdje je u parku Sarnath održao petorici svojih starih znanaca asketa propovijed o Četiri Plemenite Istine, propovijed koja se i podrazumijeva kao Prvo Okretanje Kotača Dharme.

Radi boljega razumijevanja, iako sam bezbroj puta spomenuo, treba još jednom reći kako bića koja se spominju kao bogovi Indra i Brahma u ovoj priči nisu nekakvi vječnosnici koji drmaju sudbinom svemira, kako se to podrazumijeva u semitskim teističkim religijama, pa donekle i u hinduizmu, nego su oni osjetilna samsarička bića kao i ljudi, životinje itd, a koja su uslijed svoje povoljne karme ponovno rođena u raju tj. u deva loki. Iako uživaju brojne pogodnosti svoga visokog rođenja i brojne izvanredne sposobnosti koje ljudskim bićima izgledaju sasvim magično, bogovi nisu savršeno prosvijetljeni i nisu besmrtni. Prosvjetljenje Buddhe Šakjamunija, koje su bogovi opažali svojim transcendentnim uvidom izazvalo je kod njih instinktivno veliku sreću i zanimanje kao i kod svih drugih samsaričkih bića. Radi pojašnjenja uzmimo odmah analogiju kad je Buddha konačno stigao u Varanasi u Sarnath- Park Jelena i propovijedao o Četiri Plemenite Istine, kako su se uz petoricu asketa okupili jeleni i košute iz parka jer su instinktivno osjetili da se govori nešto što se tiče i njih kao i svih osjetilnih bića.

 photo zablog3_zps46812784.jpg
Jelen i košuta promatraju Kotač Dharme, asocira na prvu propovijed Buddhe Šakjamunija ornament čest na ulazu u hramove. U tibetanskoj tradiciji podrazumijeva se da hram na čijem krovu je ovakav simbol čuva kompletan Tengjur i Kangjur tj. Buddhine vlastite riječi kao i komentare budističkih filozofa.

Neki umjetnički prikazi prve propovjedi u Parku Sarnath:
 photo zablog1_zps8ea4482d.gif

 photo zablog2_zpse5d4ffb6.jpg

"Otkrio sam duboku Istinu, teško shvatljivu, teško razumljivu, dostupnu samo mudrima. Ljudska su bića zahvaćena vrtlogom svijeta i ondje nalaze svoja zadovoljstva. Čovjeku će biti teško razumjeti zakon povezivanja uzroka i posljedica, potiskivanja samskara*.

Kakve li koristi otkriti ljudima ono što sam sam teškom mukom otkrio? Zašto bih to učinio? Ovu doktrinu ne mogu razumjeti oni koji su ispunjeni željom i mržnjom. Ona je misteriozna, duboka, skrivena od prostog uma. Ako je objavim, a ljudi je ne uspiju razumjeti, jedini rezultat za me će biti umor i nezadovoljstvo.“

- Misleći tako Prečasni Gospodin je bio sklon šutjeti i ne propovijedati doktrinu.

U tome trenutku interveniraju bogovi i ohrabruju Buddhu, u nekim kazivanjima navodi se Indra ili Brahma Sahampati, uglavnom imena poznata iz hinduskog panteona, bogovi koji su ovdje u budističkom kontekstu dobili jednu bitno drugačiju ulogu. Pa tako Brahma Sahampati kaže:
„Moj Prečasni Gospodine, propovijedaj doktrinu! Postoje bića čije su duhovne oči jedva prekrivene prašinom- oni će razumjeti. U zemlji Magadha prevladala je lažna doktrina koju su širili ljudi čiji umovi su bili zatamnjeni neznanjem. Otvori im vrata Besmrtnosti.
Uzdigni se o Pobjedonosni! Putuj svijetom, o izbavitelju bića koja lutaju u krugovima rođenja i smrti. Postoje bića koja će Te razumijeti.“


Nato Buddha zaokruži pogledom cijeli svijet. Vidio je bića čije su duhovne oči bile pokrivene tankom prašinom, vidio je one čiji su umovi bili živi i one čiji su bili tupi.
Baš kao u ribnjaku među lopočevim cvjetovima izniklim u vodi, jedni ne izranjaju iz vode i cvjetaju u dubini, drugi rastu do površine, dok neki pak izranjaju iz vode, a voda im niti ne vlaži cvjetove, tako je i Buddha vidjevši svijet vidio je bića čiji umovi su bili neokaljani prljavštinom svijeta, jedne sa živim i druge sa tupim umom, bića plemenitog karaktera, dobre i loše slušatelje, Vidjevši to, rekao je Brahma Sahampatiju:
„Neka Vrata Vječnoga budu otvorena svima! Neka onaj tko ima uši čuje, neka čuje!“


*samskara- mentalni utisak, koncept

 photo zablog_zps8c834150.jpg
Pet isposnika sa jelenima, u parku Sarnath, sam Buddha je ovdje prikazan na tronu u vidu Kotača Dharme.

Moj dodatak:

Spomenuo sam u prošlom tekstu zli, pravo rečeno sotonski napad na Mahabodhi Hram u Bodhgayi, na mjestu Buddhinog prosvjetljenja. Hvala Dharmapalama, nitko nije smrtno stradao, ozlijeđeno je samo nekoliko ljudi, redovnika iz Mianmara i Tibeta… rekao sam onda da ću možda pisati ali ne želim niti misliti više o tome, a kamoli pisati, koga stvarno zanima može lako pronaći informacije na netu, (recimo OVDJE) naši mediji vjerojatno nisu ni slovca o tome rekli, ne znam jer ih niti ne pratim puno, siguran sam da između problematike Milanovića, Linića i EU nisu niti mogli naći vremena… razumijem ih zaista :-P

Samo mogu samo izraziti nadu da će indijske sigurnosne službe u buduće raditi svoj posao i neće nonšalantno ignorirati konkretna upozorenja s terena kao što je to bilo ovaj put.
A o počiniteljima i organizatorima ovoga gnjusnog napada, kome će i kako odgovarati? Indijski zatvor im svakako priželjkujem, ali u konačnici neće odgovarati nikome drugome do svojoj vlastitoj Tathagathagarbi, buddhinskoj prirodi u sebi. Isto kao i oni koji su rušili Buddhe u Bamiyanu, u Afganistanu 2001.g. Zašto ste se minirali misleći da minirate nešto izvan sebe, nešto što se vas ne tiče? Pa i jeleni su znali, kao što su i bogovi znali da Buddha ne govori privatno za sebe nego da govori o onome što je svačija priroda, svakoga osjetilnog bića kakvo god bilo, odakle god bilo.
Oni koji su kroz povijest rušili hramove i samostane, klali redovnike, palili knjižnice sa svetim spisima ognjem i mačem širili nekakve instant „istine od boga objavljene“ iako se iz povijesti čini da su takvi odnijeli pobjedu na svjetovnom planu na mnogim geografskim širinama te da vladaju svijetom na krilima svoje mnogobrojnosti, svejedno vidimo da ne nalaze mir u toj svojoj „povijesnoj pobjedi“ i da pate u strašnim mukama, vječno u ratu i nasilju, izrabljivanju, siromaštvu, plemenskim i klanovskim sukobima, najvulgarnijem seksizmu i seksualnim izopačenostima itd. Povijesne svete zemlje buddhističke kulture- današnji Afganistan, Pakistan, pa kineski Sinkjang (Ujgurstan) itd. koje su u izvještajima drevnih kineskih i indijskih putopisaca opisuju kao rajevi na zemlji treba li išta više reći?
Skupa je to pobjeda kad se u ratu kao suparnika porazi svoju vlastitu buddhinsku prirodu. Kako može pobijediti onaj tko ratuje protiv onoga jedinoga savršeno čistoga i savršeno ispravnoga u sebi uvjeren da ratuje protiv izvanjskog neprijatelja? Zaista pobijediti nikada ne može, može jedino egzistirati u paklu vječne pobune bez konca i kraja.

- 19:45 - Komentari (9) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.07.2013.

Onaj sa tri brige

Svi oni koji me u lice gledajući ponižavaju,
Ili čine kakvo drugo zlo,
Čak i ako me optužuju ili kleveću
Neka dostignu sreću Prosvjetljenja.

--Šantideva, Put Bodhisattve


Šantideva je u budističkoj tradiciji uvršten kao jedan od 84 mahasiddha. Mahasiddha ili veliki siddha, veliki ostvarenik. Popis osamdeset i četvero mahasiddha odnosi se na najveće budističke majstore iz vremena dok je budizam prosperirao na Indijskom potkontinentu i okolnim zemljama. Kao zanimljivost treba reći da je u djelu koji je sastavio redovnik Abhayadatta, a koje predstavlja kompilaciju biografija svih osamdeset i četvero mahasiddha, Šantideva zaveden pod svojim starim nadimkom koji su mu dali kolege u monastičkom sveučilištu Nalanda- mahasiddha Bhusuku :-) Zašto je to smiješno i simpatično vidjeti ćemo kroz današnji članak.

Nećemo ići u sve detalje s početka njegove biografije, dovoljno je reći da je Šantideva vrlo mlad krenuo u studij buddhizma. U tome smjeru potaknula ga je njegova majka objasnivši mu da ako bude naslijedio oca na tronu lokalnoga vladara kako se od njega očekivalo da će mu život proteći u velikim brigama i patnji.
Šantideva se tako umjesto na uglednom mjestu vladara našao u ulozi anonimnog studenta u Nalandi najvećem budističkom učilištu drevne Indije. Pratio ga je glas najgoreg mogućeg studenta. Šantideva je u očima svojih kolega i učitelja bio arhetipski primjer zabušanta. Uvijek je kasnio na predavanja, rijetko je sudjelovao u meditacijskim praksama, činilo se da ni jednu obavezu nije u stanju predano izvršavati, da je krajnje indolenta osoba. Dok su drugi učili i debatirali on je često ležao u svojoj sobi. Zbog toga su mu njegovi kolege pridjenuli nadimak Bhusuku. Tu riječ skovali su od početnih slova tri riječi bhukta, susta i kuchiwa – jesti, spavati i hodati. Zamišljali su da je on osoba koja ima samo tri brige na svijetu- da jede, da spava i da hoda na zahod. Smatrali su da je to sramota za učilište i da bi bilo najbolje da odustane od studija. Međutim kako nije učinio niti jedan od velikih prijestupa zbog kojih bi mogao biti automatski izbačen, nisu znali kako ga se riješiti. Zato su odlučili posramiti ga tako da bi on sam uvidio svoje mane, da se ili popravi ili da ode iz samostana. Uveli su praksu da svaki student mora održati svoje predavanje pred svima ostalima na neku temu koju su u dotadašnjem studiju obrađivali. Svi su bili uvjereni da Šantideva neće imati ništa za reći te da će se posramiti svoga neznanja i pobjeći. Da bi spektakl bio veći pozvali su na predavanje i svjetovnjake iz okolnih mjesta, tako da se tu skupio priličan broj ljudi
Da ga dodatno ometu u dvorani za predavanje složili su mu previsoki tron od jastuka za sjedenje, misleći kako se Shantideva neće moći dostojanstveno popeti ili će se prevrnuti sa sjedišta.
Međutim Šantideva je sjeo na svoje mjesto bez ikakvih poteškoća, svejedno okupljeni redovnici su i dalje nestrpljivo očekivali kako će se predavač osramotiti. Šantideva tako sjedeći na svome visokom tronu pitao je auditorij: Što bi ste dakle htjeli slušati? Da vam čitam nešto što smo radili ili želite čuti nešto što još niste imali prilike čuti?“ A svi su povikali: „Nešto novo, naravno!“

„Od tri učenja koja imam jedno je predugo, drugo prekratko, zato ću vam dati ono koje je u sredini- Bodhicharyavatara, Put Bodhisattve.“ – tako rekavši Šantideva je počeo naizust recitirati. Redovnici koji su samo očekivali da Šantideva nešto zabrlja nisu isprva niti slušali pozorno njegove riječi, tek nakon nekoliko poglavlja počeli su shvaćati da je to što Šantideva govori zaista nešto posebno. Kako je recitirao poglavlje za poglavljem usput je davao i komentare i pojašnjenja, sve naizust bez pomoći ikakvih pisanih bilješki. Dok su redovnici shvatili što se događa i počeli bilježiti njegove riječi već je prošao dobar dio predavanja.
Kad je došao do devetog poglavlja, Šantideva je počeo polako levitirati iznad svoga trona. Kaže se da su neki od prisutnih mogli vidjeti u zraku ispred Šantideve viziju Manjushrija, bodhisattve koji je utjelovljenje buddhinske mudrosti. Postepeno se Šantideva zajedno sa Manjushrijem uzdizao uvis i kroz otvor u stropu dvorane vinuo se u nebo, njegov glas još su neko vrijeme mogli čuti u dvorani, a onda je Šhantideva raširio ruke kao krila i odletio u daljinu.

Neko vrijeme nakon tog događaja nije se znalo kamo je nestao. Napokon je stigla vijest da je viđen u džungli i da živi tamo u sjenici pokrivenoj travom. Samostan Nalanda poslao je delegaciju redovnika u potragu da se ispričaju i da ga pozovu natrag. Kada su stigli do njegove travnate nastambe pronašli su ga kako sjedi okružen tigrovima. Životinje je privukla Šantidevina zračeća mirnoća i doselile su se k njemu opušteno se izležavajući uokolo.
Šantideva (Božanski Mir) je odbio vratiti se u samostan ali je pristao izrecitirati cijeli tekst još jednom polako tako da su redovnici mogli zapisati svaku riječ koju su propustili prvi put.

Tako je nastalo i zapisano to kapitalno djelo, do današnjih dana nezaobilazni udžbenik mahayanskog buddhizma punim nazivom Bodhicharyavatara- Vodič na Putu Bodhisattve ili jednostavno Put Bodhisattve.

Shantideva photo Shantideva1_zpsa1f98020.png
Šantideva- uobičajeni prikaz, redovnička halja, specifična kapica, levitacija iznad trona i redovnici koji zadivljeno promatraju.


Ispitaj dakle sebe sa svih strana
Zamijeti štetne misli i svaku uzaludnu težnju.
To je ono što heroji na putu bodhisattve
Koriste kao lijek koji čuva postojan um.

--Šantideva, Bodhicharyvatra- Put Bodhisattve



DODATAK I:
Sa zabrinutošću pratimo vijesti iz Indije, iz Bodhgaye gdje se dogodio teroristički napad u krugu Mahabodhi kompleksa, za sada se zna da je riječ o seriji eksplozija, nasreću bez ljudskih žrtava. Zasada samo toliko, nadam se da ću biti u mogućnosti kroz par dana kako bude više vijesti napisati i više o tome.



http://www.ndtv.com/article/india/bodhgaya-eight-blasts-in-mahabodhi-temple-two-injured-388891

DODATAK II:
vijesti o terorističkom napadu na Mahabodhi hram u Bodhgayi
http://www.buddhistchannel.tv/index.php?id=70,11514,0,0,1,0#.Udq0mTuBnZ4

- 09:41 - Komentari (12) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< srpanj, 2013 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Listopad 2017 (1)
Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (1)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (3)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (3)
Prosinac 2013 (3)
Studeni 2013 (3)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • jelenske teme

    CURRENT MOON


























Linkovi

  • Um je preteča svih stvari, um ih stvara i njima upravlja. Tko sa lošom namjerom govori ili radi, tog patnja prati kao kotač volovsku zapregu.

    Um je preteča svih stvari, um ih stvara i njima upravlja. Tko sa dobrom namjerom govori ili radi, tog sreća prati nerazdruživo kao sjena
    Buddha Sakyamuni

    Onaj tko se svim raspoloživim sredstvima
    Trudi postići zadovoljstva samsare
    I nije mu stalo do nikoga osim njega samog
    Toga se može nazvati Inferiornom Osobom.

    Onaj tko zapostavlja životne užitke
    I okreće se od grešnih djela
    Ali ipak brine samo za svoj osobni mir
    Taj treba biti nazvan Osrednjom Osobom.

    Onaj tko sasvim traži potpuno dokinuće
    Svih patnji svih bića jer njihova patnja
    Pripada njegovom vlastitom toku svijesti
    Taj jest Superiorna Osoba.

    Atisha, "Svjetiljka na Putu do Prosvjetljenja"


    Jedna baklja može raspršiti tminu koja traje tisuću eona.
    -Tilopa

    Kada pravilno ispitaš svoj um, prestaješ za svoje probleme okrivljavati druge.
    -Lama Thubten Yeshe

    -Moderni čovjek živi u obmani da zna što želi, dok u stvari želi ono što se od njega očekuje da želi
    -Erich Fromm

    Nije nikakav znak zdravlja biti dobro prilagođen bolesnom društvu.
    -Krishnamurti

    Ako sam slobodan to je samo zato jer uporno bježim.
    -Jimi Hendrix

    Neznalice postavljaju pitanja na koje su mudri ljudi odgovorili pred tisuće godina.
    -Johann Wolfgang von Goethe

    Kada postane očigledno da se cilj neće moći ostvariti, nemoj promjeniti cilj, promjeni postupak ostvarenja cilja.
    -Konfucije

    Pijevac kukuriče samo kad ugleda svjetlost zore. Stavite ga u tamu i nikad neće zakukurikati. Ja sam vidio svjetlo i kukuričem!
    -Muhammad Ali

    Kakva bi tišina nastala kad bi svi ljudi govorili samo ono što znaju.
    -Karel Čapek

    Po meni čovjek treba marljivo brusiti vlastiti dijamant, ne preostaje mu ništa baš ništa drugo za raditi u životu. Odnosno, nit ne može ništa drugo nego ili dangubiti (što ležeći, što kopajući po vrtu, što filozofirajući i premišljajući) ili aktivno brusiti. Ako je priroda njegovog dijamanta jednostavnost, rezultat će i biti jednostavnost. Biti će jednostavan na početku , na putu i na cilju. Ako je pak kompleksnost, kompliciranost (ili što god drugo smatrali opreci jednostavnosti) , biti će onda to. Jednostavno, ne može biti ništa drugo.
    -Lilianke

    Istina je da smo ujedno fantastačna bića ali si tako lako prerežemo krila u čast onoga što se zove "matrica".
    -Neverin

    Avalokitešvara ima svoje planove i uopće ne mora značiti da se oni i ne provode. Božansko suosjećanje ima vrlo široku platformu koja nije na prvu loptu...
    -Mariano Aureliano

    Moja poanta je bila ta da mi se čini da većina ljudi stupi u život jako nesigurno, a onda počne raditi samo ono što vide oko sebe; ponavljati neke određene obrasce ponašanja. Nakon nekog vremena život uzme svoj zamah i nema više vremena za preispitivanje i uskoro smo u penziji i čekamo da smrt pokuca na vrata.
    -Unusual suspect

    “Intuitivni um sveti je dar, a racionalni um onaj koji vjerno služi.
    Stvorili smo društvo koje odaje počast slugama, a koje je zaboravilo na dar.” - Einstein

    Opasno je živjeti u svijetu i to ne zbog onih koji čine zlo, već zbog onih koji to gledaju i ništa ne čine.
    -Albert Einstein

    Parafrazirati ću Thoreaua… radije nego ljubav, nego novac, vjeru, slavu i poštenje… daj mi istinu.
    Christopher McCandless (Alexander Supertramp)

    Ne šalji um u potragu za samim sobom;
    nema uma, njegova suština je prazna.
    Pa ipak, iako prazan, nema mu kraja,
    i sve je jasno.
    U velikom spokoju, gde jasnoća i praznina nisu odvojeni,
    budi vrhunski meditant neometene meditacije nemeditacije.
    -Lama Gendun Rimpoche

    Ako koristiš svoj um za proučavanje stvarnosti nećeš razumjeti niti svoj um niti stvarnost.
    Ako proučavaš stvarnost ne koristeći um, razumjeti ćeš oboje.
    -Bodhidharma


    Nisam ovdje ni tamo.
    Nisam u pravu niti u krivu.
    Ne postojim,ali nisam ne-postojeć.
    Nit sam u Samsari niti u Nirvani.
    Svim Buddhama klanjam se zbog učenja o praznini. Hvala Vam!

    Pobjednička zastava Buddhine Mudrosti
    Šesnaesti Gyalwa Karmapa Rangjung Rigpe Dorje vidio je ovu zastavu u snu i objavio „Gdje se god bude vila ova zastava Dharma će cvjetati“ Povijesno gledano predviđanja Karmapi pokazala su se točnima

    Pravo je tibetanskoga naroda samoodređenje i slobodna praksa tradicije Prosvjetljenja u svojoj vlastitoj zemlji.

    Veliki orao istoka
    Maše krilima i leti s lakoćom
    Lebdeći slobodno na nebu
    Bez ikakva straha od pada.
    Na isti način nevezani yogi
    Prirodno živi u zabačenim i izoliranim mjestima,
    Ne radi straha od buke ili smetnje
    Nego zato jer je to put siddha.
    -Milarepa


    Dok trčiš za svojim mislima
    poput psa si koji ganja bačeni mu štap
    Svaki put kad je štap bačen trčiš za njim
    Umjesto toga budi poput lava
    koji umjesto da lovi štap
    svoj pogled skreće prema bacaču.
    Na lava se štap baca samo jedanput!
    -Milarepa


    Mila'i Mgur Bum, Milarepina Pjesma Ljubavi i Suosjećanja

    Prostirem se pred Marpom Prevoditeljem
    Neka me blagoslovi i čuva od sukoba

    Blagoslov moga lame dopire do mojeg uma
    Nikada me nisu porazile smetnje

    Meditirajući na ljubav i suosjećanje
    Zaboravio sam na razliku između sebe i drugih

    Meditirajući na svojeg lamu
    Zaboravio sam one koji su utjecajni i moćni

    Meditirajući uporno na svoj yidam
    Zaboravio sam na prosti svijet osjetila

    Meditirajući na upute tajne tradicije
    Zaboravio sam dijalektičke knjige

    Održavajući čistu svjesnost
    Zaboravio sam iluzije neznanja

    Meditirajući na osnovnu prirodu uma- Trikayu
    Zaboravio sam svoje nade i strahove

    Meditirajući na ovaj život i onaj nakon njega
    Zaboravio sam na strah od rođenja i smrti

    Iskusivši radost osamljenosti
    Zaboravio sam na potrebu ugađanja prijateljima i rođacima

    Usvojivši učenje u svoj tijek svijesti
    Zaboravio sam upuštati se u doktrinarne polemike

    Meditirajući na ono što ne nastaje, ne nestaje i ne traje
    Odbacio sam sve konvencionalne forme

    Meditirajući na percepciju svih fenomena u vidu Dharmakaye
    Zaboravio sam na sve konceptualne forme meditacije

    Boraveći u nepromijenjenom stanju prirodnosti
    Zaboravio sam putove licemjerja

    Živeći ponizno u tijelu i umu
    Zaboravio sam prijezirnost i aroganciju velikaša

    Načinivši samostan unutar svoga tijela
    Zaboravio sam samostan izvan njega

    Prigrlivši duh radije nego slovo
    Zaboravio sam igre riječima


    Ova priča o oslobođenju Milarepe
    Poput Dragulja koji ispunjava želje sjajeći svjetlom akcije
    Osvijetlila je učenje svih Buddha
    I ispunila nade i težnje osjetilnih bića.
    Neka ovaj dragocjeni dar bude ugodan Buddhama prošlosti.

    Arya Nagarjuna

    Buddha je neke ljude podučavao učenjem dualizma da im pomogne
    izbjeći grijeh i zadobiti duhovnu dobrobit.
    Druge je podučavao ne-dualizmu, koji je nekima bio zastrašujuć.

    Prinijeti kao žrtvu tri stotine posuda hrane triput dnevno ne može se mjeriti sa
    duhovnom korišću koja se postigne jednim trenutkom ljubavi.

    Sve filozofije su mentalne fabrikacije.
    Nikada nije postojala jedna jedinstvena doktrina po kojoj bi pojedinac mogao spoznati pravu srž stvari.
    -Nagarjuna

  • Niti na nebu
    Niti na dnu oceana
    Ni u planinskoj špilji
    Ne može se naći mjesto na svijetu
    Gdje može krivac uteći
    Od posljedica svoje krivnje.
    Buddha, Dh 127


    Odajem poštovanje umu,
    koji je poput dragulja koji ispunjava želje,
    kojim možemo postići sve naše ciljeve.
    Priroda uma osnova je svega;
    ni u Samsari, ni u Nirvani, ničega nema što iz njega ne izvire.
    Guhyagarbha tantra

    Na putu ka istini
    čovjek moze napraviti
    samo dvije greške.
    Da ne prođe cijelim putem,
    ili - da ne krene.
    -Buddha


    "Ja nisam, Ja neću biti.
    Ja nemam, Ja neću imati.
    Ovo plaši svu djecu…,
    I ubija strah u mudrima."
    -Nagarjuna


    Uzrok nemira jest egocentrični um. Kada pojedinac
    prihvati ideju o "Ja" egu nema kraja! Samo Buddha je rekao
    da je to "Ja" bez osnove, nitko drugi nije. Prema tome nema
    druge metode osim njegove da se postigne potpuni mir.
    -Kamalasila


    Kakva god je radost na svijetu
    Proizlazi iz želje da drugi budu sretni,
    A kakva god je patnja na ovom svijetu
    Proizlazi iz želja da ja budem sretan.

    Postoji li potreba da se kaže nešto više?
    Djetinjasti rade u svoju korist,
    Buddhe rade za dobrobit drugih.
    Pogledaj samo razliku među njima!
    -Shantideva


    U radosti i boli svi su jednaki
    Dakle budi čuvar svih kao samoga sebe
    -Shantideva

    Spasi me od sumnje, toga strašnog duha,
    Okrutnog koji plovi nebom
    Krajnje sljepoće, koji šteti
    Mojem stremljenju ka uvjerenju,
    Koji ubija moje oslobođenje
    -Prvi Dalaj Lama Gedun Drub


    Ako se pokušaš na trenutak sprijateljiti
    s neprijateljem postat će ti prijatelj.
    Ako se ponašaš prema prijatelju kao
    prema neprijatelju isto će se tako promjenit
    i u suprotno. Zato mudri nikada ne podliježu
    vezivanju za hranu, odjeću ili ugled kao ni za
    prijatelje i neprijatelje razumijevajući ne-trajnost
    privremenih odnosa. Otac postaje sin u
    drugom životu, majka postaje žena,
    neprijatelj prijatelj. Sve se uvijek mijenja.
    Prema tome ništa nije definitivno u Samsari.
    -Shakyamuni Buddha


    Buddha reče i ovo:

    "Duga je noć onom koji bdije, dug je put budalastome, koji ne zna za zakon istine.
    Ako putnik ne sretne boljeg od sebe ili bar ravnog sebi, bolje je da sam produži svojim putem,
    jer sa budalastim nema korisnog prijateljstva.

    Budalast čovjek koji je svjestan svojih gluposti, mudar je bar u tome,
    ali budala koja sebe smatra mudrim, stvarno je prava budala.
    Budalasti je najveći neprijatelj samom sebi, jer on čini losa djela koja mu donose samo gorke plodove.

    Jedno djelo je loše djelo kada se čovjek zbog njega mora kajati i njegove plodove sa strahom i suzama primati.
    A dobro djelo je ono djelo za koje se čovjek ne kaje i
    čiji plod prima radosno i zadovoljno."

    " Moji sinovi pripadaju meni i ovo bogatstvo pripada meni.
    Ovakvim mislima budalast čovjek muči sebe.
    Pa, on sam ne pripada sebi, kako će onda sinovi i bogatstvo?"

    "Dobro je lako činiti od dobrog, ali teško od lošeg.
    Loše je lako činiti od lošeg, ali teško od dobrog."

    "Volja za životom je zakon života,
    ko ga ne ispunjava nestaje,
    odnosi ga bujica okolnosti.
    Junak koji stvarno živi,
    uživa radosti življenja."

    Nitko na svijetu ne može promijeniti Istinu. Ono što možemo i trebamo učiniti jest tražiti istinu i služiti joj jednom kada ju pronađemo. Pravi sukob je unutarnji sukob. Iznad okupacijskih vojski i hekatombi eksterminacijskih logora postoje dva nepomirljiva neprijatelja unutar svake duše: dobro i zlo, grijeh i ljubav. Od kakve koristi su pobjede na bojnim poljima ako bivamo poraženi u dubini našeg samog bitka?
    -- Sv. Maximilian Kolbe

    „Als die Nazis die Kommunisten holten, habe ich geschwiegen; ich war ja kein Kommunist.
    Als sie die Sozialdemokraten einsperrten, habe ich geschwiegen; ich war ja kein Sozialdemokrat.
    Als sie die Gewerkschafter holten, habe ich nicht protestiert; ich war ja kein Gewerkschafter.
    Als sie mich holten, gab es keinen mehr, der protestieren konnte.“
    -Martin Niemöller

    Lice Tibeta se mijenja ali po volji kineskih vlasti. Tibetanci u svojoj zemlji polako postaju manjina. O tome u našim medijima ni slova a predsjednik Josipović, kao i ostali svjetski političari, putuju u Kinu i dive se njihovim dostignućima. Svaka im čast na dostignućima u ekonomiji, ali, po mom mišljenju, u ljudskim pravima su u Tibetu i Xinjiangu danas najbliže fašizmu.
    -Stipe Božić


    Ovo je moja bitka i samo je na meni da snagu svoju usporedim sa snagom tih čudovišta i samo je moja uloga ovdje biti herojem.
    -Beowulf

    Beowulf: kažu da imate čudovište ovdje? Da je vaša zemlja prokleta?
    Vojnik: Zar tako kažu?
    Wiglaf: Bardovi pjevaju o sramoti Hrothgarovoj od smrznutog sjevera do obala Vinlanda.
    Vojnik: Zar je sramota biti žrtva moćnih demona…
    Beowulf: Ja sam Beowulf i došao sam ubiti vaše čudovište.

    …ako umremo bit će to za slavu… ne za zlato!
    Misliš da si ti prvi koji me pokušao ubiti?
    -Beowulf



    free counters

    Free Counter
    Free Counter


    Locations of visitors to this page

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se