jelenski blog

ponedjeljak, 25.07.2011.

Par riječi o Buddhama

Kako se bliži velika izložba budističkih relikvija u Zagrebu (12. i 13. kolovoza) nije zgorega malo ponoviti neke općenite informacije o vajrayanskom/mahayanskom filozofsko teološkom svjetonazoru. Dobro je uputiti se u neke termine s kojima ćemo se susretati prilikom posjeta izložbi i popratnim događanjima.
Ovaj članak je ipak jako općenit i odnosi se na teološke stvari, u sljedećem se namjeravam referirati na konkretne povijesne osobe čije relikvije ćemo moći vidjeti u sklopu izložbe.
Ipak i ovo može biti zanimljivo za čitatelja početnika kojemu su možda poznati neki pojmovi i imena, a ne i konkretno njihovo značenje.


Što su to Buddhe?
Bitno za razumijevanje je znati da postoji podjela na tri „buddhinska tijela“ ili tri načina na koji se Buddhe manifestiraju:

-Dharmakaya, um Buddhe koji je iznad svakog konceptualnog objašnjenja. Za um Buddhe kaže sa kako se ne može „uzburkati ni pomaknuti“. Samo potpuno prosvjetljna bića mogu vidjeti Dharmakayu

-Sambhogakaya ili tijelo radosti je oblik za koji se kaže da je „prekrasna manifestacija“ Dharmakaye i mogu ga vidjeti samo Bodhisattve.

-Nirmanakaya, manifestirnao tijelo koje je vidljivo svjesnim bićima i pojavljuje se u svijetu. Prosvjetljena bića koja se inkarniraju u ovome svijetu spadaju u ta tijela. Sve ostale emanencije Buddha i Bodhisattvi na Zemlji se pojavljuju u formi nirmanakaya isto kao što se slika Mjeseca reflektira na površini jezera. Kaže se da ta refleksija ne zavisio od samog Mjeseca nego je zavisna od toga kakvo je jezero i koliko je voda čista odnosno prljava. Po tome istom se principu Buddhe i Bodhisattve manifestiraju na Zemlji.

Buddhe se mogu pojaviti na Zemlji u bilo kojem obliku živom ili neživom. Povijesni Buddha Sakyamuni smatra se vrhovnom Nirmanakaya manifestacijom našeg vremena.

Buddha Sakyamuni- poznati i kao Siddharta Gautama odnosno povijesni Buddha ovoga eona živio je prije nekih 25 stoljeća. Često ga se prikazuje u raznim pozicijama ovisno o stadiju njegova života. Uobičajeno je prikazivanje Buddhe sa prosjačkom posudom za hranu u jednoj ruci dok s desnom rukom dodiruje zemlju:
Photobucket
Taj položaj simbolizira poraz koji je nanio Zlome (tj. zloduhu zvanom Mara) pri čemu Buddha uzima zemlju kao svjedoka svoje pobjede.

Photobucket
Na slici iznad- vjerojatno najsvetiji prikaz Buddhe u tibetansko budističkom svijetu je Jowo Rinpoche. Nalazi se u Lhasi prijestolnici Tibeta u hramu Jokhang. Prikazuje Sakyamuni Buddhu kao princa u dobi od 12 godina.
Kralj iz Magadhe (današnji Bengal i Indija) poklonio je kineskom caru Taizongu iz dinastije Tang tu statuu. Careva kćer, Princeza Wencheng je pak tu statuu donijela sa sobom na Tibet u sedmom stoljeću kad je postala žena tibetanskog kralja Songstena Gampa. Prema tome jasno je zašto se statua smatra najsvetijom, riječ je o prvom dolasku Buddhe na Tibet.

1000 Buddha-
U toku ovog „Sretnog Eona“, prema vjerovanju ima se manifestirati 1000 Buddha. Prva tri Buddhe ovog eona bili su Krakuchandra, Kanakamuni i Kashyapa. Nakon što je učenje prethodnog Buddhe Kashyape potpuno izblijedjelo iz svijesti ljudskih bića pojavio se četvrti Buddha- Sakyamuni koji je obnovio Dharmu.

Maireya
Maitreja ili Budući Buddha ima se utjeloviti na Zemlji kao peti Buddha ovog eona nakon što učenja Sakyamunija sasvim nestanu iz pamćenja čovječanstva. U ovo naše vrijeme budući Buddha je bodhisattva prebivajući u domeni koja se u vajrayanskom budizmu naziva Tušita.
Jednom kada izblijedi i sjećanje na Maitrayu u dalekoj budućnosti pojaviti će se i šesti Buddha imenom Simha. Kao zanimljivost napomenimo kako se vjeruje da je šesti povijesni Buddha koji ima pojaviti na Zemlji možda tisućlječima u budućnosti zapravo već u današnje vrijeme prisutan na ovome svijetu u obliku boddhisatve Gyalwa Karmape- poglavara škole Karma Kagyu, jedne od 4 glavne škole tibetanskog budizma.

Photobucket
Najvažnije kod prikazivanja Buddhe Maitreye na slikama ili ststuama je to što je on uvijek u sjedećem položaju u smislu „zapadnjačkog“ sjedenja znači ne u lotosovu položaju s prekriženim nogama nego sjedi kao na nekoj klupici s nogama na zemlji.

Pet Buddha Obitelji ili Pet Dhyani Buddha

Daljnja podjela koju treba spomenuti je podjela na pet Buddha Obitelji- svaka od njih simbolizira određenu kvalitetu ili prosvijetljenu aktivnost. Oni također predstavljaju iskorjenjivanje pet „ometajućih emocija“- srdžbe, privrženosti, ignorancije, ponosa i zavisti.
Manifestacije Pet Buddha jesu Pet Mudrosti: Reflektirajuća poput zrcala, Jednakost, Razabiranje, Sveopće Ostvarenje i Sveopća Prisutnost.

1.)Tathagata Obitelj-
Photobucket
predstavnik ove obitelji je Buddha Vairochana, on predstavlja Avatamsaka Sutru koju je ezoterički predao Buddha Sakyamuni ali su je sakrila zmijolika bića (duhovi) zvani Nage. Obično se prikazuje sa kotačem Dharme, bijele boje i smješten u centar mandale. Njegov tron podupiru ili zmajevi ili lavovi. Element koji se povezuje s Vairochane je „eter“, a mantrički slog koji mu pripada je „OM“. Pripada sjevernoj strani svijeta.

Vairochana se prevodi kao Onaj koji je kao Sunce ili Onaj koji isijava. Vairochana se smatra izvorom svih pet Dyani Buddha. Njegova mudrost je mudrost Dharmadhatu. Dharmadhatu je Domena Istine u kojoj sve stvari egzistiraju onakve kakve zapravo jesu. Mudrost Vairochane se također objašnjava kao Sveprisutna Mudrost Dharmakaye. Dharmakaya je Tijelo Zakona tj. apsolutna priroda Buddhe. Transcedentna mudrost Vairochane otkriva domenu najviše stvarnosti i pobjeđuje otrov neznanja ili zabluda. Njegova mudrost smatra se izvorom mudrosti svih drugih Dhyani Buddha.

2.) Vajra obitelj-
Photobucket
predstavnik je Buddha Akshobhya- prikazuje ga se u plavoj boji, a smatra se da prebiva na istoku. Njegov tron podupiru slonovi. Često u ruci drži vajru (žezlo) dok zemlju uzima za svjedoka (ranije spomenuto doticanje zemlje desnim rukom) On je pokoritelj zloduha Mare i reprezentira neometn put prema Prosvjetljenju. Njegov element je voda, a mantrički slog je „HUM“

3.) Ratna Obitelj-
Photobucket
Buddha Ratnasambhava- smješten je na jugu i prikezuje se u žutoj boji. Često u ruci drži dragulj koji ostvaruje želje i zvonce. Njegov tron podupiru konji ili lavovi. Njegov element je zemlja, a sveti slog koji mu pripada je „TRAM“.

4.) Padma obitelj-
Photobucket
Buddha Amitabha- prebiva na zapadu i prikazuje se u tamno crvenoj boji. Njegov tron podupiru paunovi. Njegove ruke su u meditacijkoj ravnoteži, a ima i prosjačku posudu. Njegov elemet je vatra sveti slog je „HRI“
Buddha Amithaba je zajedno sa Buddhom Sakyamunijem i Medicinskim Buddhom (tj Buddhom Bhaicajyaguruom) jedan od najobožavanijih Buddha u budističkom svijetu. U sutrama se spominje Amitabha kao susjećajno biće je prije vlastita prosvjetljenja učinilo zavjet da će povesti sva živa bića u sreću. Po njegu zavjetu se svako biće koje iskreno recitira njegovo ime može ponovno roditi u njegovoj čistoj domeni zvanoj Dewachen. To je domena Buddhe Amitabhe koja je čista od svih poremećaja. Tamo svjesno biće može brzo i neometano napredovati u prakticiranju Dharma i ostvariti Prosvjetljenje.


5.) Karma obitelj-
Photobucket

Buddha Amoghasiddhi- prebiva na sjeveru i prikazuje ga se u zelenoj boji. Njegov tron obično podupiru Garude (ili kao na slici Snježni Lavovi). Njegov element je zrak, a sveti slog „AH“.



- 19:11 - Komentari (10) - Isprintaj - #

nedjelja, 24.07.2011.

Paralela McVeigh i Breivik

Povodom masovnoga ubojstva u Norveškoj treba napisati par riječi. Takve stvari brzo padnu u zaborav, dogodi se nekakva nova tekma na tv-u, ode se na more na godišnji, treba u sklopu nekih radnih obaveza razmišljati o drugim stvarima. Ubijeni nisu imali sreće na vlastitoj koži su iskusili da se sranja događaju svugdje ako se dovoljno dugo čeka, ako Norveška nije sigurna ko je onda sljedeći na redu? Lihtenštajn? San Marino? U svakom slučaju preživjeli i nezahvaćeni ovom tragedijom sigurno će se ipak munjevito vratiti svojim poslovima, kućama i birtijama sijući tako sjeme nekih budućih tragedija… Dobro možda malo previše filozofiram, ali možda i ne.
Meni je recimo vrlo jadna rasprava koje se otvorila na internetu o tome je li samoproglašeni vitez Breivik ustvari kršćanin i konzervativac kao što se predstavlja na fejsu. Čim sam to pročitao rekao sam- evo ga!-Padaju u drugi plan onih 90 ubijenih, padaju u treći plan svi ljudi koji su ostali bez članova obitelji, bez djece. Jedine prave žrtve ovog masakra od sada su legitimni kršćani i konzervativci kojima se očito podmeće, ovo je sve protiv njih učinjeno.
Učinile su to ateističke sile CIA, Mossad i Masoni koje su jadnog i labilnog mladića isprogramirale za ubilački pohod.
Takav dojam barem se stječe iz internetskih medija.

Danas svaki bedak brije na teorije zavjere, jasno mi je to, ali zbog takvih retarda i mi starinski ljubitelji sočnih teorija izgledamo ko debili. To mi je malo krivo- dajte se ljudi vratite pivicama u parku, tekmama na stadionu, kladionicama, utrkama pasa ili čim se već bavite većinu vremena. Nemojte koristiti riječi koje ste negdje pročitali, a za koje ne znate, ne značenje, nego niti kako se pravilno izgovaraju.

Nevjerojatno ali nekako je Breivik sam postao žrtva i to prije negoli su se njegove žrtve ohladile.

Nego ajmo razmotriti samu stvar tj. teroristički napad. Što je tu zapravo čudno i nevjerojatno? Pa meni baš ništa. Imamo pojedinca sa nekim ubilačkim nagonom i manijom veličine, koji ima pristup oružju, vješt je s njime, discipliniran u svojoj namjeri, itd.

1995. u SAD-u zbio se prilično identičan slučaj u gradu Oklahoma City, broj žrtava još je bio veći oko 160- bombaš Tim McVeigh napravio je isto bombu od umjetnog gnojiva i dovezao je u kombiju pred vladinu zgradu. Ostalo je povijest. Ono što je važno da je taj McVeigh bio bivši vojnik razočaran životom i sustavom koji je, kako to obično biva, umjesto traženja rješenja u sebi tj. vlastitom umu, počeo posjećivati sastanke nekih društava koja furaju borbu protiv sistema i općenito njeguju kult okrivljavanja drugih za svoje probleme. U konkretnom slučaju bila je to nekakva tzv. milicija tj. hrpa ljudi koji se oblače u maskirne hlače i igraju se rata po poljima, a poslije toga uz pivu i roštilj seru o zločestoj državi i vlasti koja ih tlači. Očita je paralela između McVeigha i Breivika koji se vjerojatno tražio u nekim sličnim organizacijama- strankama tzv. desne orijentacije. Sigurno da su i jedan i drugi ubrzo shvatili da su te organizacije samo psi koji laju ali ne grizu jer ugristi vlast i državu znači i presuditi sam sebi, a onda više nema piva ni roštilja- prioriteti su ipak prioriteti. Razočarani morali su prenijeti stvar na viši nivo- evoluirali su u usamljene strijelce i ispunili ono što su zacrtali kao svoju sudbinu.


Photobucket


Razne teorije postoje i o bombaškom napadu u Oklahoma Cityu najpoznatija je ona da je osim McVeighove bombe u kombiju ispred zgrade postojala još jedna u podrumu koju je postavio Hussain al-Hussaini operativac Al Qaide. Meni malo glupa teorija jer kao što se jasno vidi sa slike nešto je grunulo ispred zgrade, a u prizemlju su potporni stupovi ostali stajati osim u dijelu koji je očigledno bio najbliže eksploziji.
No dobro, poanta bi bila kako je ponekad za najopasniju urotu dovoljan jedan čovjek Conspiracy of one kako se to kaže. Jedan um je dovoljan za bilo što tako da se tu ne trebamo puno čuditi.

Puno bi konstruktivnije bilo razmisliti što može zaustaviti destruktivni um možda prije nego se uopće usmjeri u tom pravcu ili pak kad već daleko zastrani u svojoj žudnji za obračunom sa zamišljenim neprijateljima.
Koji je korijen žudnje za konfliktima bilo kakve vrste čak i u naoko mirnim situacijama i zemljama kao što je bila Norveška? Koliko smo mogli saznati Breivik je imao nekavu farmu i uzgajao lubenice na selu, drugim riječima nije baš bio izložen imigrantima, muslimanima itd, koji su koncentrirani u nekim getima Osla, pravo pitanje je da li je osim u svojoj mašti imao s njima ikakva kontakta? Da li je ikada bio na bilo koji način uvrijeđen, ozlijeđen, zakinut, opljačkan od stranaca u Norveškoj? Ni to naravno ne bi bilo opravdanje ali je svakako bitno za raspravu. To za sad ne znamo.
Ono što znamo kao fakt je priroda ljudskog uma. Priroda uma je zaje... (to je moj stav i nikako se prestavlja stav bilo budističke filozofije bilo neke druge osobe iz tog svijeta). Ono što sam čuo od relevantnih ljudi je sljedeće:
Nedisciplinirani um sklon je podražajima, um koji nije na miru sam sa sobom ne podnosi mir izvan sebe. Ako um koji nije na miru živi u mirnom okruženju taj izvanjski mir za njega predstavlja samo iritaciju. Tada um da bi ublažio tu iritaciju stvara izvanjske konflikte sa drugima kao vrstu privremenog olakšanja.
Meni se to čini kao rana koja jako svrbi ali nikada neće zacjeliti ako je uporno češkaš. Osjećaj je privremeno dobar i čini se kao rješenje ali dugoročno je samo začarani krug.

Za čovjeka koji žudi za konfliktima i obračunima s drugima život na mirnoj farmi sigurno nije bio koristan. Iako neprijatelji nisu bilo oko njega bili su u njegovom umu. Koliko određeni politički stavovi ili vjerska uvjerenja mogu potencirati to stanje u to ne želim ulaziti ali bojim se da masovna i popularna kultura današnjice ide baš prema tome - prema kultu ekstrovertiranosti- prema obračunu sa onim što je oko nas umjesto sa onim što je "unutra", obožava se izvanjske podražaje, ljude se pumpa mitovima i bajkama ne bi li to prihvatili kao ultimativnu i neizbježnu stvarnost. Onda kad se dogodi najgore svi se čude.
Da, u ovom slučaju puknuo je psihički bolestan čovjek, vjera i politika nema veze s tim, ali što kad počnu pucati čitavi narodi, čitave zajednice kao što se događa u ratovima? Da li će opet ostati samo čuđenje: odakle sad to, kako je to moguće? Što su drugo svi oružani sukobi nego isto ovo samo organiziraniji i u kontroliranijim uvjetima?



- 12:16 - Komentari (4) - Isprintaj - #

petak, 22.07.2011.

Dobra priča iz Rusije

Odličan video sa stranice buddhistchannel.tv:









Na brzinu sam preveo i vezani članak:

Povratak budizma u Rusiji


Ulan Ude, Rusija-- kroz četiri generacije Sovjeti su vodili rat protiv budizma, često budiste nazivajući "japanskim špijunima". Danas 20 godina od kolapsa komunizma, budizam proživljava sveopći oporavak u svojim povijesnim regijama.

Da, postoje ruski budisti!
Bubnjevi, zvonca i budistički napjevi podsjećaju na Aziju. Ali jezik kojim razgovaraju redovnici ovdje u blizini obala Bajkalskog jezera jest ruski. Yondon Ulzutuev, učitelj filozofije u najvećem samostanu Ivolginsku, kaže kako mu u Indiji za vrijeme studija nisu vjerovali da je iz Rusije. Taj danas 25godišnjak jedan je od preko milijun ljudi koji se u post sovjetskoj Rusiji okreću budističkoj tradiciji svojih predaka.

Promjena stava
Carska Rusija je većim dijelom podupirala miran suživot sa tibetansko-budističkom vjerom mongolskoh naroda koje se inkorporirala u Centralnoj Aziji. Ali Sovjeti su vodili pravi rat protiv budizma. Buldožerima je sravnjena većina samostana i hramova. Drevni spisi su korišteni kao papir za cigarete. Stotine svećenika, redovnika strijeljano je, a ostali poslani u gulage.

Redovnica Tenzin Choidrin govori o razaranju budističke kulture i civilizacije od strane komunističke vlasti:"Kao rezultat komunističkih represija, zamalo cijeli budistički sistem je bio uništen, Budistički svjetonazor, osnova zatradicionalni način života bio je uništen kao i tradicionalni sistem vrijednosti."

Sovjeti su potisnuli budizam, tako reći, u podzemlje- tj. u ilegalu, ali potpuno iskorjenjivanje vjere iz tradicionalnih povijesnih uporišta kao što su Kalmikija, Tuva i Burjatija nije uspjelo.

Povratak

Iako je danas više budista u Rusiji nego prije revolucije (1917.) Kremlj odbija njihov glavni zahtjev.Oni naime žele da ih visoki duhovni vođa, tibetanski Dalaj Lama slobodno posjeti i posveti nove hramove i samostane, međutim iz Moskve mu odbijaju izdati vizu još od zadnjeg posjeta 2004.g.Ipak kao redovnica, Choidrin kaže da je posjet Dalaj Lame potreban. Njegova uloga u renesansi budizma u Rusiji je neprocjenjiva. Choidrin kaže da bi njegov posjet bio kao voda za kojom žeđa suha, spržena zemlja.
Redovnica smatra da sada kad se Dalaj Lama odrekao svoje političke uloge vođe Tibetanaca u egzilu, Rusija bi mu trebala odobriti posjet.

Kineska reakcija
Međutim danas je Kina najveći trgovinski partner Rusije. Kineski dužnosnici su upozorili Kremlj da imaju jednostavan izbor: ili 1.3 milijuna sljedbenika Dalaj Lame ili 1.3 milijarde Kineza.

U susjednom hramu, budistička praktičarka Irina moli za dobrobit svoga još nerođenog djeteta. Kakon okretanja molitvenih kola, Irina objašnjava kako je došla u hram moliti da njezina trudnoća i rođenje djeteta proteknu dobro. Sudeći prema velikom broju trudnica koje dolaze u hramove obaviti obrede i primiti blagoslove izgeda da je vrijeme na strani budista, ovdje u ruskom uglu Azije.

by JamesBrooke, VOANews

- 10:51 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 20.07.2011.

A.P.Čehov- Stepa; susret s noćnim stvorom

Jedan od meni najdražih, a sasvim vjerojatno i najdraži ruski pisac je Anton Pavlovič Čehov. Imam jednu staru knjižicu- njegovu zbirku izabranih pripovjedaka. Svakih par godina odnekud se pojavi i onda je iščitavam par dana dok opet ne padne u zaborav. Neke od pripovjetki su: „Jedan dan u selu“, „Stepa“, „Seljaci“, „U Sibiru“, „U dolu“ itd.
A.P. Čehov je rođen 1860.g. u gradu Taganrogu na Azovskom moru. Potekao iz siromašne obitelji, kada je propao posao njegova oca preselili su se u Moskvu. Njegov djed pak bio je kmet koji je uspio kupiti slobodu prije nego je u Rusiji ukinuto kmetstvo. Njegov vjerski fanatizirani otac često je zlostavljao njega i njegovu braću. Tokom života kasnije kao liječnik Anton je često besplatno liječio bolesne seljake osobito za epidemije kolere 1892./93.


Photobucket
A.P. Čehov 1890.g

Jedan od ključnih događaja njegova života je putovanje 1890.g. kroz Sibir do otoka Sahalin na ruskom Pacifiku. Kao liječnik i pisac ostavio je uistinu zastrašujuće svjedočanstvo o životu prognanih u kažnjeničke logore kao i sveopćem teroru koji su vršili carski upravitelji zabačenih krajeva nad lokalnim seljacima i domorodačkim stanovništvom. Svakome preporučam njegovo djelo „Otok Sahalin“ koje je kako putopis tako i povijesno svjedočanstvo, ali mirne duše može se nazvati i hororom. Nakon Sahalina Čehov se vratio u europsku Rusiju putujući brodom- Pacifikom i Indijskim oceanom, a posjetio je i otok Sri Lanku.


Photobucket
Čehov i Tolstoj u Tolstojevoj kući na Krimu 1901.g.

Međutim ovom prigodom ne želim se referirati na turobne scene iz spomenutog djela Otok Sahalin nego na jednu od pripovijetki iz njegove zbirke koju smatraju jednim od njegovih ponajboljih djela. Riječ je o Stepi, to je onodobna „priča ceste“- priča o putovanju bričkom (zaprežnim kolima) kroz beskrajna stepska prostranstva i o doživljaju dječaka Jegoruške koji s kola promatra čitav taj ogroman svijet- po prvi put u životu putujući nekamo daleko- na nauke. Evo nekoliko isječaka iz pripovijetke, možda koga potakne na čitanje cijelog djela:



Požnjevena raž, aptika, mlječika, divlja konoplja- sve potamnjelo od žege, crvenksto i polumrtvo, sada je umiveno rosom i pomilovano suncem oživljavalo, da nanovo procvate. Nad cestom su s veselim krikom prelijetale burnice, u travi se dozivale tekunice, a negdje daleko nalijevo plakali su vivci. Jato jarebica, poplašeno bričkom prhne i sa svojim mekanim „trr“ poleti prema humcima. Šturci, cvrčci, čegrtaši i rovci zagudiše u travi svoju jednoličnu muziku. Ali ne prođe dugo vremena i rosa se ispari, zrak se umrtvi i razočarana stepa poprimi svoj sjetni srpanjski izgled. Trava se pokunjila, život zamro. Suncem sprženi smeđezeleni humci, izdaleka ljubičasti, sa svojim kao sjena mirnim tonovima, ravnica s maglovitom daljinom i nad njima razapeto nebo, što se u stepi gdje nema šuma i visokih brda pričinja strahovito dubokim i prozirnim- sve je to sada izgledalo beskrajno, ukočeno od sjete…
Kako je zagušljivo i sumorno! Brička juri, a Jegoruška vidi sve jedno te isto- nebo, ravnicu, humke… Muzika u travi utihnu. Burnice odletješe, jarebice se više ne vide. Nad uvelom travom od dosade krstare gačci, svi su oni nalik jedan na drugoga i stepu čine još jednoličnijom.
Iznad same zemlje leti jastreb, lagano mašući krilima i najednom se zaustavlja u zraku, kao da se zamislio o dosadi života, onda stresa krilima i kao strijela leti nad stepom, a nerazumljivo je zašto leti i šta mu treba. A u daljini maše krilima vjetrenjača…
Ovu jednoličnost tu i tamo prekida po koja bijela lubanja ili kamen u aptici, na trenutak iskrsava siva gromada kamena ili osušena bijela vrba s plavosivom vranom na najvišoj grani, a onda ispred očiju promiču aptika, humci, gačci…





Začu se lavež pasa. Kao iz zasjede iznenada se pojavi šest golemih stepskih ovčara i s okrutnim zavijanjem i lavežem jurnu u susret brički. Neobično ljuti, s čupavim paučjim njuškama i očima crvenim od zlobe, okružiše bričku i ljubomorno gurajući jedan drugoga stadoše promuklo režati. Puni silne mržnje, oni su očito bili pripravni razderati na sitne komadiće i konje i bričku i ljude… Denjiska, koji je voliko dražiti i šibati, obraduje se toj prilici i davši svom licu zlorad izraz, nagne se iz bričke i očine bičem jednog ovčara. Psi još jače zarežaše. A konji zagrabiše; Jegoruška, koji se jedva držao na kozliću, gledajući oči i zube pasa shvatio, da će ga smjesta raznijeti na komadiće ako padne s kola, ali nije osjećao straha, već ih je gledao isto onako zlorado, kao i Denjiska i žalio je što nema biča u ruci.
Brička stiže do stada ovaca.
-Stoj!- zavikne Kuzmičov.- Drži! Tprr…
Denjiska se cijelim tijelom upre unatrag i zaustavi dorate.
Brička stade.






Prednji voz zaškripi, za njim drugi pa treći… Jegoruška osjeti kako se voz, na kojem je ležao, zaljuljao i također zaškripao. Jegoruška se čvršće uhvati za uže kojim je bala bila privetana, opet se nasmija od zadovoljstva, namjesti u džepu medenjak i njega počne da hvata san kao kod kuće u krevetu…
Kad se probudio već je sunce izlazilo; jedan ga je humak zaklanjao, a ono se trudilo da svojom svjetlošću poprska zemlju, napregnuto je svojim zrakama žeglo na sve strane i zalijevalo obzorje zlatom. Jegoruški se učini da sunce nije na pravom mjestu, jer je jučer izlazilo otraga, iza njegovih leđa, a danas mnogo ljevije… Pa i cijeli kraj nije bio sličan jučerašnjemu. Humaka već nije bilo, a svuda, kuda god pogledaš, prostirala se beskrajna nevesela ravnica. Ovdje-ondje izdizali su se na njoj mali humčići i letjeli su jučerašnji gačci. Daleko sprijeda bijeljeli su se zvonici i kučice nekakva sela; kako je bila nedjelja, seljaci su sjedili kod kuće i pekli i kuhali- to se vidjelo po dimu što se dizao iz svih dimnjaka i poput plave, prozirne koprene visio nad selom. U prostoru između kuća i iza crkve plavila se rijeka, a iza nje je bila maglovita daljina. Ali ništa nije bilo tako malo nalik na jučerašnje kao cesta. Nešto neobično široko, rasipničko i viteško protezalo se stepom umjesto ceste; to je bila siva pruga , dobro izgažena i pokrivena prašinom ali nekoliko desetaka hvati široka. Svojom prostranošću ona je u Jegoruški probudila nedoumicu i navela ga na fantastične misli. Tko se vozi tom cestom? Komu je potreban toliki prostor? Nerazumljivo je to i čudnovato. Odista bi se moglo pomisliti da u Rusiji još nije nestalo gorostasa što hodaju orijaškim koracima, kao Ilija Muromec i Solovjej Razbojnik i da još nisu izumrli viteški konji. Pogledavši na put Jegoruška predoči sebi šest visokih bojnih kola poput onih što ih je viđao na slikama u svetom pismu, kako jure jedna kraj drugih, u ta je kola upregnuto po šest bijelih konja i kola svojim visokim kotačima podižu do neba oblake prašine, a konjima upravljaju ljudi, kakvi se mogu samo vidjeti u snu ili niknuti u mašti. A kako bi ti likovi, da postoje, pristajali stepi i toj cesti!





Toliko o Čehovu, evo nešto malo o meni-

Kasno na večer jučerašnjeg dana vraćao sam s nogometnog igrališta sa večernjeg treninga zajedno sa prijateljem Gubecbegom poznatim trezvenjakom i avanturistom koji se na svojim putovanjima svačega nagledao. Već smo krenuli svaki svojim putem kad je on uzviknuo- „nešto puzi po asfaltu na parkiralištu!“ Morao sam dobro pogledati dok konačno nisam i ja primijetio malo crno klupko koje se motalo uz ogradu. Opreznim prilaskom stvoru sa suprotnih strana uhvatili smo ga u kut. Ispostavilo se da je riječ o mladom ježu, ne baš mališanu ali nedoraslom primjerku. Kako je bila riječ o parkiralištu ispred birtije odmah sam pomislio da bi jež mogao završiti pod kotačima pijanih i/ili poludivljih birtaša. Otrčao sam po kutiju i ponio ga sa sobom.

Photobucket
Slučajni noćni putnik ili agent Neue Ordnunga – mala bodljikava uhoda koja noću obilazi dvorišta i popisuje tko ima na dvorištu bunar, neregistrirani traktor, tko kazan za rakiju nije prijavio carini, tko drži košnice s pčelama, a ne plaća trošarinu na propolis, gdje se heretički šapuće da EU možda nije krajnji cilj svakog postojanja u svemiru,. o tome sam razmišljao dok sam ježurku nosio u kuću na ispitivanje. Mitom od komadića dinje i jabuke pokušao sam ga pridobiti na pravu stranu. Uzalud, zacijelo je unaprijed kondicioniran za ovakve slučajeve… Odlučio sam ga na kraju pustiti da djeluje dalje po vlastitoj savjesti, ali iza kuće u voćnjaku dalje od ulice. Čim se dotakao nogama trave kao da je ispario. Ja sam samo odložio kutiju u stranu i uzeo tanjurić s komadima dinje no ježića više nije bilo. Znam da su ježevi brze noćne životinje ali nisam mogao vjerovati da mi je tako u sekundi zbrisao bez pozdrava. Tanjurić s voćem sam ipak ostavio na travi. Ujutro je tanjurić bio prazan.

- 23:41 - Komentari (3) - Isprintaj - #

nedjelja, 17.07.2011.

Dozrijevanje mističnog voća

U ovoj kratkoj fotoreportaži želim se samo osvrnuti na dozrijevanje nekih voćaka koje pratim ovih dana

Photobucket
U ovome prvom slučaju već je i kasno govoriti o dozrijevanju jer jabuke sa slike sam već obrao. Radi se naime o sorti ljetnih jabuka zvanih hrženjke. Hrženjke zato jer dozrijevaju neobično rano- u mjesecu srpnju u vrijeme žetve raži (raž=hrž pa prema tome jabuka hrženjka). Hrženjke su vrlo mekane i sočne te izrazito aromatične jabuke. Nažalost ne mogu stajati duže vrijeme jer brzo sagnjiju pa ih treba konzumirati svježe. Kako treba tako sam i učinio ;-)

Photobucket

Photobucket

Photobucket
Nadalje evo kakva je situacija u kupinjaku. Kupine su dosta krupne jer sam ih zadnjih tjedana zalijevao. Suša je užasno dugotrajna i sve je spaljeno tako da nema druge nego zalijevati koliko i gdje se može.

Photobucket
Na kraju mistična biljka sjevernoameričkih Indijanaca- aronija! Ovu sam zasadio tek proljetos zajedno sa još dvije koje još nisu značajnije urodile.
Zasadio sam ih za probu da vidim kako to izgleda. Inaće aronija postaje popularno voće tek zadnjih godina, a plantaže su ekspermentalno zasađene na par mjesta u Hrvatskoj uključujući i jednu u Zagorju blizu granice sa Slovenijom tako sam danas saznao. Aronije dugo sazrijevaju i beru se tek u rujnu, a okus bi trebao biti po crnom čaju tako barem kažu...
Zbog velike otpornosti na mraz (izdrži zimu do minus 46C) aroniju su naselili po Rusiji pa je i dobila naziv sibirska borovnica, a rasprostranjena je i u Švedskoj i Finskoj. Kao što sam spomenuo kod nas se tek uvodi i stjeće popularnost zato jer je sasvim nezahtjevna (ne zahtjeva prskanje i raste u skoro svakoj zemlji). Aroniju neki nazivaju i supervoćem jer sadrži vitamine i minerale u velikim koncentracijama, a ruski znanstvenici su dokazali brojna ljekovita svojstva njenih bobica. Aronija je imala veliku ulogu nakon Černobilske katastrofe kada su njenim plodovima liječeni ljudi kontaminirani radijacijom. Aronija pospješuje izlučivanje teških metala i nekih radioaktivnih elemenata iz tijela. Uglavnom o aroniji bi se moglo pisati još jako puno ali za sad želim vas samo informirati da postoji i da razmislite o sadnji jer nema s njom puno posla, samo posadiš i čekaš plodove. Ja razmišljam o sadnji još aronija na jesen ili u proljeće, a također planiram zasaditi više crnih dudova, joste (hibrid crnog ribizla i ogrozda) i još nekih vrsta manje poznatog voća. O tome nekom kasnijom prilikom kad bude jasno što i kako će se realizirati od tih planova.
Pozdrav do čitanja!

- 19:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 13.07.2011.

Četvrti Dalaj Lama: Potomak Džingis Kana II.dio

Osobni tajnik Trećeg Dalaj Lame bijaše redovnik po imenu Gushri Palden Gyatso i odgovornost za formiranje odbora koji bi trebao tražiti reinkarnaciju Dalaj Lame pala je na njegova leđa.
Nedugo nakon što je umro Treći Dalaj Lama, Palden Gyatso kontaktirao je medija (vidovnjaka) koji je mogao prizvati duha Pehar Gyalpa te je zatražio seansu s njime. Njegovo pitanje bilo je : Da li će se Učitelj ponovno roditi u ljudskom obličju kako bi nastavio svoj posao i hoće li odbor biti u stanju pronaći ga? Vidovnjak je na oba pitanja odgovorio pozitivno. Međutim nadodao je kako će se ponovno rođenje dogoditi u Mongoliji. To nije bila dobra vijest za Tibetance jer Mongolija je bila daleko. Još k tome ustoličenje mongolskog djeteta na tron Dalaj Lame predstavljalo je brojne političke probleme. Odbor je zato otišao po drugo mišljenje od vidovnjaka Tsangpe. Na na njihovo razočaranje i ovaj prorok je potvrdio proročanstvo koje su već dobili.

Počele su međutim kolati glasine o rođenju djeteta u blizini Lhase u obitelji Zhabdrunga Chogyala Puntsoka. Rođenje je popraćeno mnogim znakovima koji su indicirali kako se radi o visokoj reinkarnaciji. Odbor je odlučio provjeriti tu glasinu prije nego što će se zaputiti prema Mongoliji. Gushri Palden Gyatso osobno je posjetio obitelj na čelu odbora za potragu.
Iako ih je dijete jako impresioniralo Gushri je odlučio da nije riječ o reinkarnaciji njegova učitelja. Dijete je kasnije prepoznato kao reinkarnacija lame osobito bliskog Trećem Dalaj Lami. Potraga se tako sasvim okrenula prema Mongoliji.

Tamo se u međuvremenu nastavilo opće zanimanje za dijete koje se rodilo Shechen Chokhoru unuku Altan Kana (za one koji se ne sjećaju mojih postova od pred par godina Altan Kan je taj koji je stvorio titulu Dalaj Lama op. prev.). Zbivanja oko djeteta plijenila su veliku pažnju. Tijekom prva tri mjeseca djetetova života njegova majka osjetila je snažne simptome emotivne siline. Ljudi su to uzeli kao indikator da je dijete reinkarnacija visokog lame.
Tada jednog dana kad je dječak bio samo tri mjeseca star okrenuo se svojim roditeljima i rekao: „Danas je vrlo povoljan dan. Postavite dobar tron u hramsku sobu i prinesite darove osjetilima tijela, govora i uma. Postavite glinene statue i vaze sa blagom na četiri strane. Načinite stupu na mjestu gdje sam ja rođen. Pokraj moga kreveta smjestite slike osam povoljnih simbola i sedam kraljevskih znakova. Zatražite od redovnika da provedu debate o Dharmi. Prinesite darove velikom svetištu šest mongolskih klanova zajedno sa predstavnicima iz Tibeta i Kine i neka se na skupu čuju molitve. Tongwa Donden je stigao ovamo u skladu sa svojim željama.“


Tongwa Donden ili „Onaj kojeg je značajno gledati“ je dio imena kojim se referira na Dalaj Lamine reinkarnacije u proročanstvima koja su zapisana u Knjizi Kadampa Majstora, a također ga je koristio vidovnjak iz proročišta Pehar u svome transu.

Roditelji su bili duboko impresionirani i poštovali su dječakove želje.

U toku sedmog mjeseca života dječak je spavao tri dana bez buđenja. Iako su ga roditelji pokušavali probuditi on bi samo otvorio oči toliko dugo da im kaže kako je dobro i da ga puste da nastavi spavati. Kada je konačno ustao iz kreveta, majka ga je pitala što se dogodilo. On je odgovorio: „Prvog dana sanjao sam u rukama imam dvije maslačne lampe. Njihovi plamenovi rasli su sve više dok čitav univerzum nije bio osvijetljen njihovom svjetlošću. Drugog dana sanjao sam da je nebo ispunjeno dugama sa bezbrojnim Buddhama i Bodhisattvama sjedećima na njima. Trećeg dana sanjao sam da sam ustao sa svoga trona i pošao u Tibet.“

Kada je dječaku bilo godinu dana njegov otac organizirao je obred posvećenja u hramskoj prostoriji. Statua Trećeg Dalaj Lame bila je postavljena na oltar između ostalih svetih slika. Dijete je prišlo statui i gledalo je širom otvorenih očiju. Zatim je uskliknulo oduševljeno: „To sam ja!“ Mnogo ljudi bilo je prisutno u tom trenutku, a svi od njih bili su učenici Trećeg dalaj Lame. Svi su čuli njegove riječi i obuzele su ih emocije. Požurili su k njemu i zatražili od njega blagoslov. On je to i učinio na tri tradicionalna načina baš kako je to činio i Treći Dalaj Lama: s jednom rukom, sa dvije i sa prutom.

Vijesti o tim događajima proširile su se među Mongolima i doprle do onih sljedbenika Trećeg dalaj Lame koji su bili u kontaktu sa Gushri Palden Gyatskom, prije spomenutim tibetanskim redovnikom koji je bio zadužen za koordinaciju potrage za reinkarnacijom Dalaj Lame. U to vrijeme Gushri je boravio u Ganden Podrangu, dijelu velikog samostana Drepung u Lhasi. Poznavaoci tibetanske povijesti sigurno će se prisjetiti da je Ganden Podrang kao svoju rezidenciju u Centralnom Tibetu dao sagraditi Drugi Dalaj Lama.

Isprva Gushri je poslao svoje pomoćnike da ispitaju slučaj s neobičnim dječakom. Ta ekspedicija ostala je duboko impresionirana te su poslali senzacionalan izvještaj o svojem nalazu. Ubrzo nakon toga sam Gushri otpravio se na dugi put u Mongoliju. Sobom je ponio jedanaest različitih predmeta koji su pripadali Trećem Dalaj Lami. To je uključivalo mantričku brojanicu, njegov omiljeni set zvonaca i vajri (obredna žezla op. prev.) i njegov vlastiti obredni ručni bubanj. Iste predmete pokazao je dječaku zajedno sa cijelim nizom sličnih te od njega tražio da izabere između njih. Dijete je točno izabralo svih 11 predmeta koji su pripadali njegovu prethodniku. Svi su ostali uvjereni da se doista radi o reinkarnaciji Trećeg.

Vijesti o identifikaciji poslane su natrag na Tibet. Ubrzo nakon toga velika delegacija važnih učenika Trećeg Dalaj Lame krenula je u Mongoliju da pozdravi dijete i da prisustvuje njegovu službenu ustoličenju. U delegaciji su bili svi osobni pomoćnici Trećeg Dalaj Lame, kao i predstavnici iz samostana Drepung, Sera, Ganden triju velikih samostan iz regije Lhase. Treći Dalaj Lama služio je kao opat prva dva samostana, a u trećem je često naučavao i obavljao povlačenja. Delegacija je također uključivala kralja Neudonga, kralja Gongkara, kralja Gyaripu i Zhabdung Dungyu Rinpocheya.

Iako dijete nije do tad susrelo nikoga od tih desetak ljudi kada su oni stigli u Mongoliju u njegovu audijenciju sve ih je pozdravio po imenu kao da se s njima odavna dobro poznaje.
(Nastaviti će se)

P.S.
Toliko za sada o Yontenu Gyatsu, Četvrtom Dalaj Lami. Nastavak ove priče vjerojatno neće biti prije jeseni. Sada se treba okrenuti drugim stvarima. Kao što vam je vjerojatno poznato u kolovozu nas očekuje velika izložba budističkih relikvija u Zagrebu pa se već moramo polako pripremati za taj važni događaj. Više o tome u sljedećem postu na ovom blogu. Lijep pozdrav i do čitanja.

- 16:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

subota, 09.07.2011.

Četvrti Dalaj Lama: Potomak Džingis Kana I. dio

Odlučio sam u više nastavaka objaviti prijevod jednog poglavlja iz knjige „14 Dalaj Lama, sveto naslijeđe reinkarnacije“ pisca Glenna H. Mullina. Ovo poglavlje je kao što ste primijetili iz naslova posvećeno četvrtom Dalaj Lami Yontenu Gyatsu (1589.–1617.) Iznimno zanimljiv lik- prvi i jedini Dalaj lama koji nije bio Tibetanac po rođenju. Kako je poglavlje predugačko za jednu objavu na blogu namjeravam tokom vremena polako objavljivati nastavke (naravno ne jedan za drugim nego kako mi dođe) Mislim da je ovakav članak prigodan za jubilarni 108. post na ovom blogu! Uživajte u lakom povijesnom štivu:

Treći Dalaj Lama (Sonam Gyatso, 1543–1588 op. prev) proveo je godine naučavajući u Mongoliji i mongolskim regijama sjeveroistočne Kine. Njegov rad u tim krajevima bio je pod sponzorstvom Altan Kana, poglavara koji je direktno potjecao od Džingis Kana i bio je od njega udaljen sedamnaest generacija.
Ipak to nije bio prvi put u povijesti da je lama surađivao s Mongolima na korist Dharme i dobrobit svih živih bića, njihove su karmičke veze naprotiv bile davnog porijekla. Tijekom svoga boravka u Mongoliji 3. Dalaj Lama povjerio je Altan Kanu da je prije više životnih vjekova bio utjelovljen kao Sakya Pakpa, guru Kublaj Kanov. Nadalje sam Altan Kan je bio reinkarnacija Kublaja, Džingisova unuka.

Kao što je poznato Kublaj Kan je bio mongolski vladar istočnog ogranka mongolske imperije u 13. st. koji je uključivao Kinu, Mandžuriju, Tibet i Koreju. Kublaj je prihvatio tinetanski budizam kao državnu religiju svoga carstva i uz pomoć svoga gurua Sakya Pakpe uspostavio je odnos patrona ili mecene prema duhovniku tj. svećeniku. (Taj odnos može se uzeti u kontekstu njih dvojice ali isto tako i u kontekstu odnosa Mongolije i Tibeta, op. prev.)

Taj model odnosa patron-svećenik (tib. cho-yon) davao je Tibetu slobodu pod upravom Kanova gurua Sakya Pakpe. Isti model preuzeo je i kasnije Peti Dalaj Lama u odnosima s Mongolima i još kasnije Sedmi Dalaj Lama s Mandžurcima. Kublaj Kan je također postao dobro poznat u Europi jer je bio pokrovitelj Marca Pola u toku njegovih putovanja po Kini, a Polo mu je zauzvrat posvetio puno mjesta u svojim pisanim djelima.

Mongoli su bili nasrtljivi ljudi, čak i kad je duhovnost u pitanju. Kad je Altan Kan prvi put pozvao Trećeg Dalaj Lamu da dođe i naučava u Mongoliji bilo je to uz prijetnju da će, ukoliko ovaj ne prihvati poziv, Kan poslati vojsku u Lhasu da ga dovede. Mnogo godina kasnije kad je Kan ostario i bio na samrti, pozvao je k sebi Trećeg Dalaj Lamu zahtijevajući od njega da mu svojim iscijeliteljskim moćima pomogne i produži mu život, implicirajući pri tom da ukoliko ne uspije da će i on morati umrijeti. Dalaj Lama se nasmijao Kanovoj žustrini i naglosti te mu održao dugačko predavanje o netrajnosti i smrti. „Kao što je rekao Buddha, svi složeni fenomeni imaju se jednoga dana razložiti i sve što je rođeno ima umrijeti. Ti nisi iznimka u ovom prirodnom zakonu.“ Ipak pristao je da taj jedan put pomoći Kanu svojim moćima. To je učinio primijenivši metodu za produljenje života tantričkog ciklusa Amitayusa tj. Buddhe Dugog Života.

Na svome konačnom rastanku, kada je Dalaj Lama odlazio na svoju učiteljsku turneju po istočnom Tibetu, Kan je zatražio od njega da usmjeri svoj blagoslov prema tome kako bi duhovni zasad koji su njih dvojica zasijali zajedno izrastao u bogatu i obilnu žetvu te da se njih dvojica opet sretnu u budućim životima.

Nedugo nakon što je Treći Dalaj Lama umro godine 1588., žena princa Sechena Chokhora od Plave Palače, jednoga od Altan Kanovih unuka, ostala je trudna. I ona i njezin muž bili su predani duhovni praktičari.
U noći začeća usnula je mnogo neobičnih snova. U jednome od njih pred njomse pojavio Treći Dalaj Lama odjeven u dugački bijelu halju te ju je blagonaklono promatrao, a ona se njemu ponizno naklonila. U drugome snu sanjala je malo bijelo dijete koje je držalo kristalnu molitvenu brojanicu, dijete je prišlo k njoj i zagrlilo je. Bijela boje je naravno boja Avalokiteshvare, Bodhisattve Suosjećanja čije emanencije su Dalaj Lame. Također je sanjala bijelog čovjeka na bijelom konju i opet Trećeg Dalaj Lamu u bijeloj halji. Obratio joj se riječima: „ Došao sam zatražiti prebivalište.“

U to vrijeme obitelj je živjela u jurti. Sljedećeg jutra jurta je bila obavijene velikom dugom. Dugu su mogli vidjeti svi u okolici.
Nekoliko noći kasnije žena je sanjala kako je ugledala ogromnu planinu. Odzvanjale su riječi „Planina Potala“. Potala je ime planine u južnoj Indiji koja se povezuje sa Bodhisattvom Suosjećanja. Pogled joj je privukao vrh planine, a tome je bilo bliješteće svijetlo. U svijetlu je sjedilo malo bijelo dijete držeći kristalnu brojanicu. Dijete je pogledalo ženu, rastvorilo se u svijetlost i stopilo s njezinim tijelom. Kad se probudila osjećala se osvježeno i radosno.

Danima nakon začeća, majka je osjećala potpun unutarnji mir i zadovoljstvo. Osjećala je kako je svijet ispunjen harmonijom i srećom i da je sve dobro na svim stranama. Njen osjećaj ispunjenja bio je tako intenzivan da tjedan dan nije trebala uzimati nikakve čvrste hrane.

Mjesec dana nakon začeća trudnoća je postala očigledna. Ljudi koji su sjedili u blizini majke mogli su čuti mantričke slogove „hrih“ i „dhih“- korijenske mantričke zvukove suosjećanja i mudrosti koji su dopirali iz unutrašnjosti majčine maternice. Mnogi su čuli i mantru Bodhisatve Suosjećnja „om mani padme hum“ kako rezonira u ženinoj utrobi.
Tada u toku osmog mjeseca trudnoće žena je pala u trans. Pred njom se pojavilo bijelo božanstvo i reklo joj: „Ovo je reinkarnacij Jey Thamchey Khyenpe (tj. Trećeg Dalaj Lame). Stavi ga na tron i neka primi ljude u audijenciju“. Ta i još mnoge druge osobite pojave manifestirale su se tih dana.

Npokon rođeno je i dijete. Bio je prvi mjesec godine Zemljanog Vola (1589.) Sin je bio neobično krupne fizičke građe i izgledao je više kao trogodišnjak. Mnogi povoljni zvukovi dopirali su sa nebesa kao npr. Glazba i grmljavina, a arome incensa ispunjavle su zrak. Novorođeno dijete pogledalo je svoje roditelje i obratilo im se poimence.

- 17:56 - Komentari (7) - Isprintaj - #

srijeda, 06.07.2011.

La tumba del fascismo ili pozdrav drugu Špancu

Čitao sam ovih dana nešto malo lakog povijesnog štiva. Nije ono što sam najavio u prošlom postu jer mi se nije dalo prevoditi. Riječ je o jednoj staroj knjizi o revolucionarnoj borbi na području Hrvatskog zagorja. Osobito me se dojmilo poglavlje o tzv. Španskim borcima tj. dobrovoljcima koji su tijekom španjolskog građanskog rata (1936.-1939.) pošli u borbu na strani republikanske vojske. Zabilježen su imena četrnaestero boraca sa područja Zagorja od kojih i jedna žena. Tih ljudi se naravno nitko više ne sjeća, danas su u trendu neke druge internacionalne brigade kao recimo one u Afganistanu- tamo ratuju i Hrvati možda i koji Zagorac, zapravo ne možda nego definitivno jer imam i ruksak koji je iz Afganistana donio vojnik- rođak jednoga poznanika. Svaka im čast na hrabrosti ali nije to to ako me razumijete. Dok nismo zabrazdili u neke političke rasprave idemo na stvar.
Nakon rata sačuvao se jedan zanimljivi dokument- dirljivo pismo poslano je iz Barcelone, svome bratu poslao ga je Stjepan Rogina, radnik iz Konjščine.
Pismo glasi:

„Dragi brate,
Mogu ti javiti da sam živ i zdrav, koje i Tebi želim. Nadalje ti mogu javiti da se nalazim već godinu dana u Španiji. Ja nisam zaboravio Tvoju molbu da ti pomognem.Strpi se, kad završimo svoju zadaću ovdje, onda će i Tebi biti lakše. Mi, radnici i seljaci iz drugih država došli smo da pomognemo golorukom španjolskom narodu u borbi protiv generala Franka. A njemu pomažu Hitler i Musolini. Oni bi htjeli da zarobe cijeli svijet i da vladaju njime Ali to im mi, radnici i seljaci, nikada nećemo dati.
Vidiš bratac, kako si i ti siromašan, nalazio se u bijedi, gospoda imaju velika imanja, a ti nemaš niti toliko da bi mogao preživjeti sa ženom i djecom. Nemaš za što kupiti soli. Zemlja je seljačka i treba je dati seljacima. Ja se nalazim na strani Republike, a naša pobjeda koristila bi i radnim ljudima Jugoslavije.
Za mene ne brini, jer sam zdrav i kada se svrši rat, je ću se vratiti i sretno ćemo živjeti.
Zasad ništa više, nego primi srdačan pozdrav od Tvog brata Stjepana, vojnika Narodne armije, borca za slobodu i mir.
Živjela Republika, živjela sloboda, zdravo!“



Stjepan Rogina uspio se vratiti živ iz Španjolskog građanskog rata, 1942.g. poginuo je boreći se za slobodu svoje vlastite domovine.

Htio bih se samo na trenutak osvrnuti na te zaboravljene „Špance“ kako su ih poslije nazivali. Zašto su ti ljudi vrijedni spomena? U današnje vrijeme jedna od svetijih dogmi zapadnog liberal-demokratizma je ona kako „nasilje ne rješava ništa“ „ratom se ne postiže ništa“ i sl. Pa dobro ajmo reći da je tako, da barem jest tako, međutim onda se moramo zapitati zašto imamo svakodnevicu zasićenu nasiljem i ratom. Kako volim iz hobija proučavati povijest primijetio sam da nasilje ne samo da rješava neke stvari nego rješava- ono, nema što ne rješava da se bolje izrazim. Danas bi oficijelni stav prema Špancima bio vjerojatno nešto tipa komunistički zavojevači koji nisu htjeli raditi pa su išli pucati u Španjolsku ili tako nešto. Živimo u takvim vremenima da smo dosta skloni osuđivati antielitističke (namjerno koristim sintagmu Elita umjesto fašizam jer ima preciznije značenje) borce od prije 70 godina dok u isto vrijeme s ravnodušnošću primamo vijesti o tome kako netko pretuče ženu, ubije susjeda sjekirom, kad se pijana rulja pomlati u lokalu, kad se horde sa stadiona potuku oko privrženosti nogometnim klubovima itd.

Španjolski građanski rat se s razlogom smatra ideološki najčišćim u poznatoj povijesti. Time se ne želi insinuirati da je to bilo nešto super niti bih ja ikada tvrdio da je rat pozitivna stvar nego jednostavno u tom ratu nije bilo elemenata međunacionalnog tj. međuplemenskog sukoba, nije bilo elemenata borbe za nove teritorije ili nadzor nad resursima, nije bilo vjerskog motiva itd. Opredjeljenje većine za društveno uređenje u kojem bi vlast pripadala narodu izazvala je paniku među elitom, aristokracijom, svećenstvom, bogatašima. Netko je izvukao crvenu zastavu sa srpom i čekićem i što sad! Vjerovali ili ne u ono vrijeme ljudi nisu imali Internet i wikipediju običan čovjek nije mogao znati ništa o Staljinu, o gulazima i čistkama, NKVD-u i svim ostalim čime se zanose moderni antikomunisti. Uglavnom svi protivnici Republike uzeli su kao opravdanje za sveopći ustanak protiv demokratske vlasti navodnu namjeru „sovjetizacije“ Španjolske. Hitler je zahvaljujući generalu Francu dobio idealne uvijete za testiranje naoružanja i uvježbavanje trupa u pravim ratnim uvjetima. Rat koji Franco sasvim izgledno ne bi mogao dobiti bez Hitlerove asistencije bio je uvertira u Drugi svjetski rat u Europi. Važni plan i imperativ Elite u ono doba bilo je zaokupljanje ogromnih masa vječitim ratnim sukobima kroz programiranje njihova uma u smjeru revolucionarnoga preobražaja i obračuna s protivnicima. Ima sasvim dovoljno dokaza da se i Hitlera i Staljina protumači ne kao samonikle biljke već kao pomno uzgojene i zasađene kulture. Komunizam kao sredstvo uprezanja velikih masa koje su se asocirale sa konceptom radništva- proletera i fašizam kao pribježište svih onih ostalih koji nisu živjeli od rada nego od iskorištavanja poremećenih društvenih odnosa. 20 st. bilo je stoljeće ekonomije, stoljeće stjecanja materijalnog bogatstva prije svega drugoga, kroz komunizam i fašizam kao dvije strane istog poremećaja dobila se dobra prilika za nadzor nad umovima stotina milijuna ljudi preko cijelog kontinenta upravo zbog inzistiranja na prividnim razlikama.

Što je dakle zaključak? Da li su Španci bili samo ljudi zavedeni spletkom obmane koji su trebali ostati doma i voditi krave na pašu, a ne tamo tražiti nekakve Republike i slobode? Mislim to je logični zaključak današnjice sa reallity show-ovima, virtualnom stvarnošču, kultom kuće-posla-birtije itd. E sad, kakva današnjica takvi se i zaključci mogu iz nje izvesti, ako me razumijete.

Kod jednog blogera naišao sam na rečenicu koja me se jako dojmila. Nadam se da neže zamjeriti ako ga citiram:

„Interesne grupacije koje su stajale iza projekta - Nacizam tj.
Hitler danas su moćnije nego ikada prije.“

Iako mirne duše mogu tvrditi da su ideologije komunizma i nacizma izašle iz istog vještičjeg lonca Elite iz kojeg su izašli i ovaj današnji nacional-kapitalizam ili liberal-demokratizam ili kako se već to zove, bilo je i nekih pojava na koje ti konstruktori stvarnosti i prošlosti nisu računali. Neki iznimni ljudi rekli su na razne načine i u raznim slučajevima u raznim dijelovima svijeta ono što je sažeto u poklič španjolskih Republikanaca- No pasaran! Takvi su pojedinci bili i španjolski borci internacionalnih brigada poput Josipa koji je pisao bratu. Nema tu nikakve politike niti filozofije, nema u njegovim stavovima ničega što bi se moglo pobiti demagogijom. Nema ideološke privrženosti osim one prema logici i razumu. Pročitajte još jedanput pismo ako niste shvatili o čemu je riječ. Građanski rat Republikanci su izgubili ali ratno iskustvo koje su stekli dobrovoljci iz internacionalnih brigada prenijeli su širom svojih zemalja koje su isto ubrzo zahvaćene ratom. Iskusni ratnici povratnici iz Španjolske postali su organizatori gerilskog otpora okupatoru i Neue Ordnungu i zahvaljujući njima ništa nije bilo od Europske Unije u prvom pokušaju. Poremetio se savršeno podmazani stroj, negdje je nešto upalo u zupčanike i polomilo se… Tek je dr. Goebbels (ministar propagande III. Reicha) u časopisu der Angriff , 1945. zlokobno prorekao: „U godini 2000. Europa će biti ujedinjeni kontinent“. Iako mi i još neki kasnimo, istina, već preko deset godina mislim da bi Goebbels bio dosta zadovoljan s ostvarenim napretkom. Veliko Ujedinjenje je neminovno, ovaj put nema greške- kakvi ratovi i tenkovi i zastarjele ideologije- u sofisticirano doba umove ljudi porobiti treba vrlo sofisticiranim oružjem- umjesto ideologije antiideologija, ako pretvoriš nekoga u debila ili bolje reći zombija koji funkcionira samo prema unesenom programu ne trebaš stalno paziti na njega s puškom!

Hm, jedino ako…
jedino ako negdje, nekako opet ne stječu ratno iskustvo neki novi Španci!

Photobucket
Fotografija iz vremena građanskog rata. Na plakatu piše: "Neće proći!" i "Madrid grobnica fašizma"

- 00:16 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< srpanj, 2011 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (3)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (3)
Prosinac 2013 (3)
Studeni 2013 (3)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • jelenske teme

    CURRENT MOON


























Linkovi

  • Um je preteča svih stvari, um ih stvara i njima upravlja. Tko sa lošom namjerom govori ili radi, tog patnja prati kao kotač volovsku zapregu.

    Um je preteča svih stvari, um ih stvara i njima upravlja. Tko sa dobrom namjerom govori ili radi, tog sreća prati nerazdruživo kao sjena
    Buddha Sakyamuni

    Onaj tko se svim raspoloživim sredstvima
    Trudi postići zadovoljstva samsare
    I nije mu stalo do nikoga osim njega samog
    Toga se može nazvati Inferiornom Osobom.

    Onaj tko zapostavlja životne užitke
    I okreće se od grešnih djela
    Ali ipak brine samo za svoj osobni mir
    Taj treba biti nazvan Osrednjom Osobom.

    Onaj tko sasvim traži potpuno dokinuće
    Svih patnji svih bića jer njihova patnja
    Pripada njegovom vlastitom toku svijesti
    Taj jest Superiorna Osoba.

    Atisha, "Svjetiljka na Putu do Prosvjetljenja"


    Jedna baklja može raspršiti tminu koja traje tisuću eona.
    -Tilopa

    Kada pravilno ispitaš svoj um, prestaješ za svoje probleme okrivljavati druge.
    -Lama Thubten Yeshe

    -Moderni čovjek živi u obmani da zna što želi, dok u stvari želi ono što se od njega očekuje da želi
    -Erich Fromm

    Nije nikakav znak zdravlja biti dobro prilagođen bolesnom društvu.
    -Krishnamurti

    Ako sam slobodan to je samo zato jer uporno bježim.
    -Jimi Hendrix

    Neznalice postavljaju pitanja na koje su mudri ljudi odgovorili pred tisuće godina.
    -Johann Wolfgang von Goethe

    Kada postane očigledno da se cilj neće moći ostvariti, nemoj promjeniti cilj, promjeni postupak ostvarenja cilja.
    -Konfucije

    Pijevac kukuriče samo kad ugleda svjetlost zore. Stavite ga u tamu i nikad neće zakukurikati. Ja sam vidio svjetlo i kukuričem!
    -Muhammad Ali

    Kakva bi tišina nastala kad bi svi ljudi govorili samo ono što znaju.
    -Karel Čapek

    Po meni čovjek treba marljivo brusiti vlastiti dijamant, ne preostaje mu ništa baš ništa drugo za raditi u životu. Odnosno, nit ne može ništa drugo nego ili dangubiti (što ležeći, što kopajući po vrtu, što filozofirajući i premišljajući) ili aktivno brusiti. Ako je priroda njegovog dijamanta jednostavnost, rezultat će i biti jednostavnost. Biti će jednostavan na početku , na putu i na cilju. Ako je pak kompleksnost, kompliciranost (ili što god drugo smatrali opreci jednostavnosti) , biti će onda to. Jednostavno, ne može biti ništa drugo.
    -Lilianke

    Istina je da smo ujedno fantastačna bića ali si tako lako prerežemo krila u čast onoga što se zove "matrica".
    -Neverin

    Avalokitešvara ima svoje planove i uopće ne mora značiti da se oni i ne provode. Božansko suosjećanje ima vrlo široku platformu koja nije na prvu loptu...
    -Mariano Aureliano

    Moja poanta je bila ta da mi se čini da većina ljudi stupi u život jako nesigurno, a onda počne raditi samo ono što vide oko sebe; ponavljati neke određene obrasce ponašanja. Nakon nekog vremena život uzme svoj zamah i nema više vremena za preispitivanje i uskoro smo u penziji i čekamo da smrt pokuca na vrata.
    -Unusual suspect

    “Intuitivni um sveti je dar, a racionalni um onaj koji vjerno služi.
    Stvorili smo društvo koje odaje počast slugama, a koje je zaboravilo na dar.” - Einstein

    Opasno je živjeti u svijetu i to ne zbog onih koji čine zlo, već zbog onih koji to gledaju i ništa ne čine.
    -Albert Einstein

    Parafrazirati ću Thoreaua… radije nego ljubav, nego novac, vjeru, slavu i poštenje… daj mi istinu.
    Christopher McCandless (Alexander Supertramp)

    Ne šalji um u potragu za samim sobom;
    nema uma, njegova suština je prazna.
    Pa ipak, iako prazan, nema mu kraja,
    i sve je jasno.
    U velikom spokoju, gde jasnoća i praznina nisu odvojeni,
    budi vrhunski meditant neometene meditacije nemeditacije.
    -Lama Gendun Rimpoche

    Ako koristiš svoj um za proučavanje stvarnosti nećeš razumjeti niti svoj um niti stvarnost.
    Ako proučavaš stvarnost ne koristeći um, razumjeti ćeš oboje.
    -Bodhidharma


    Nisam ovdje ni tamo.
    Nisam u pravu niti u krivu.
    Ne postojim,ali nisam ne-postojeć.
    Nit sam u Samsari niti u Nirvani.
    Svim Buddhama klanjam se zbog učenja o praznini. Hvala Vam!

    Pobjednička zastava Buddhine Mudrosti
    Šesnaesti Gyalwa Karmapa Rangjung Rigpe Dorje vidio je ovu zastavu u snu i objavio „Gdje se god bude vila ova zastava Dharma će cvjetati“ Povijesno gledano predviđanja Karmapi pokazala su se točnima

    Pravo je tibetanskoga naroda samoodređenje i slobodna praksa tradicije Prosvjetljenja u svojoj vlastitoj zemlji.

    Veliki orao istoka
    Maše krilima i leti s lakoćom
    Lebdeći slobodno na nebu
    Bez ikakva straha od pada.
    Na isti način nevezani yogi
    Prirodno živi u zabačenim i izoliranim mjestima,
    Ne radi straha od buke ili smetnje
    Nego zato jer je to put siddha.
    -Milarepa


    Dok trčiš za svojim mislima
    poput psa si koji ganja bačeni mu štap
    Svaki put kad je štap bačen trčiš za njim
    Umjesto toga budi poput lava
    koji umjesto da lovi štap
    svoj pogled skreće prema bacaču.
    Na lava se štap baca samo jedanput!
    -Milarepa


    Mila'i Mgur Bum, Milarepina Pjesma Ljubavi i Suosjećanja

    Prostirem se pred Marpom Prevoditeljem
    Neka me blagoslovi i čuva od sukoba

    Blagoslov moga lame dopire do mojeg uma
    Nikada me nisu porazile smetnje

    Meditirajući na ljubav i suosjećanje
    Zaboravio sam na razliku između sebe i drugih

    Meditirajući na svojeg lamu
    Zaboravio sam one koji su utjecajni i moćni

    Meditirajući uporno na svoj yidam
    Zaboravio sam na prosti svijet osjetila

    Meditirajući na upute tajne tradicije
    Zaboravio sam dijalektičke knjige

    Održavajući čistu svjesnost
    Zaboravio sam iluzije neznanja

    Meditirajući na osnovnu prirodu uma- Trikayu
    Zaboravio sam svoje nade i strahove

    Meditirajući na ovaj život i onaj nakon njega
    Zaboravio sam na strah od rođenja i smrti

    Iskusivši radost osamljenosti
    Zaboravio sam na potrebu ugađanja prijateljima i rođacima

    Usvojivši učenje u svoj tijek svijesti
    Zaboravio sam upuštati se u doktrinarne polemike

    Meditirajući na ono što ne nastaje, ne nestaje i ne traje
    Odbacio sam sve konvencionalne forme

    Meditirajući na percepciju svih fenomena u vidu Dharmakaye
    Zaboravio sam na sve konceptualne forme meditacije

    Boraveći u nepromijenjenom stanju prirodnosti
    Zaboravio sam putove licemjerja

    Živeći ponizno u tijelu i umu
    Zaboravio sam prijezirnost i aroganciju velikaša

    Načinivši samostan unutar svoga tijela
    Zaboravio sam samostan izvan njega

    Prigrlivši duh radije nego slovo
    Zaboravio sam igre riječima


    Ova priča o oslobođenju Milarepe
    Poput Dragulja koji ispunjava želje sjajeći svjetlom akcije
    Osvijetlila je učenje svih Buddha
    I ispunila nade i težnje osjetilnih bića.
    Neka ovaj dragocjeni dar bude ugodan Buddhama prošlosti.

    Arya Nagarjuna

    Buddha je neke ljude podučavao učenjem dualizma da im pomogne
    izbjeći grijeh i zadobiti duhovnu dobrobit.
    Druge je podučavao ne-dualizmu, koji je nekima bio zastrašujuć.

    Prinijeti kao žrtvu tri stotine posuda hrane triput dnevno ne može se mjeriti sa
    duhovnom korišću koja se postigne jednim trenutkom ljubavi.

    Sve filozofije su mentalne fabrikacije.
    Nikada nije postojala jedna jedinstvena doktrina po kojoj bi pojedinac mogao spoznati pravu srž stvari.
    -Nagarjuna

  • Niti na nebu
    Niti na dnu oceana
    Ni u planinskoj špilji
    Ne može se naći mjesto na svijetu
    Gdje može krivac uteći
    Od posljedica svoje krivnje.
    Buddha, Dh 127


    Odajem poštovanje umu,
    koji je poput dragulja koji ispunjava želje,
    kojim možemo postići sve naše ciljeve.
    Priroda uma osnova je svega;
    ni u Samsari, ni u Nirvani, ničega nema što iz njega ne izvire.
    Guhyagarbha tantra

    Na putu ka istini
    čovjek moze napraviti
    samo dvije greške.
    Da ne prođe cijelim putem,
    ili - da ne krene.
    -Buddha


    "Ja nisam, Ja neću biti.
    Ja nemam, Ja neću imati.
    Ovo plaši svu djecu…,
    I ubija strah u mudrima."
    -Nagarjuna


    Uzrok nemira jest egocentrični um. Kada pojedinac
    prihvati ideju o "Ja" egu nema kraja! Samo Buddha je rekao
    da je to "Ja" bez osnove, nitko drugi nije. Prema tome nema
    druge metode osim njegove da se postigne potpuni mir.
    -Kamalasila


    Kakva god je radost na svijetu
    Proizlazi iz želje da drugi budu sretni,
    A kakva god je patnja na ovom svijetu
    Proizlazi iz želja da ja budem sretan.

    Postoji li potreba da se kaže nešto više?
    Djetinjasti rade u svoju korist,
    Buddhe rade za dobrobit drugih.
    Pogledaj samo razliku među njima!
    -Shantideva


    U radosti i boli svi su jednaki
    Dakle budi čuvar svih kao samoga sebe
    -Shantideva

    Spasi me od sumnje, toga strašnog duha,
    Okrutnog koji plovi nebom
    Krajnje sljepoće, koji šteti
    Mojem stremljenju ka uvjerenju,
    Koji ubija moje oslobođenje
    -Prvi Dalaj Lama Gedun Drub


    Ako se pokušaš na trenutak sprijateljiti
    s neprijateljem postat će ti prijatelj.
    Ako se ponašaš prema prijatelju kao
    prema neprijatelju isto će se tako promjenit
    i u suprotno. Zato mudri nikada ne podliježu
    vezivanju za hranu, odjeću ili ugled kao ni za
    prijatelje i neprijatelje razumijevajući ne-trajnost
    privremenih odnosa. Otac postaje sin u
    drugom životu, majka postaje žena,
    neprijatelj prijatelj. Sve se uvijek mijenja.
    Prema tome ništa nije definitivno u Samsari.
    -Shakyamuni Buddha


    Buddha reče i ovo:

    "Duga je noć onom koji bdije, dug je put budalastome, koji ne zna za zakon istine.
    Ako putnik ne sretne boljeg od sebe ili bar ravnog sebi, bolje je da sam produži svojim putem,
    jer sa budalastim nema korisnog prijateljstva.

    Budalast čovjek koji je svjestan svojih gluposti, mudar je bar u tome,
    ali budala koja sebe smatra mudrim, stvarno je prava budala.
    Budalasti je najveći neprijatelj samom sebi, jer on čini losa djela koja mu donose samo gorke plodove.

    Jedno djelo je loše djelo kada se čovjek zbog njega mora kajati i njegove plodove sa strahom i suzama primati.
    A dobro djelo je ono djelo za koje se čovjek ne kaje i
    čiji plod prima radosno i zadovoljno."

    " Moji sinovi pripadaju meni i ovo bogatstvo pripada meni.
    Ovakvim mislima budalast čovjek muči sebe.
    Pa, on sam ne pripada sebi, kako će onda sinovi i bogatstvo?"

    "Dobro je lako činiti od dobrog, ali teško od lošeg.
    Loše je lako činiti od lošeg, ali teško od dobrog."

    "Volja za životom je zakon života,
    ko ga ne ispunjava nestaje,
    odnosi ga bujica okolnosti.
    Junak koji stvarno živi,
    uživa radosti življenja."

    Nitko na svijetu ne može promijeniti Istinu. Ono što možemo i trebamo učiniti jest tražiti istinu i služiti joj jednom kada ju pronađemo. Pravi sukob je unutarnji sukob. Iznad okupacijskih vojski i hekatombi eksterminacijskih logora postoje dva nepomirljiva neprijatelja unutar svake duše: dobro i zlo, grijeh i ljubav. Od kakve koristi su pobjede na bojnim poljima ako bivamo poraženi u dubini našeg samog bitka?
    -- Sv. Maximilian Kolbe

    „Als die Nazis die Kommunisten holten, habe ich geschwiegen; ich war ja kein Kommunist.
    Als sie die Sozialdemokraten einsperrten, habe ich geschwiegen; ich war ja kein Sozialdemokrat.
    Als sie die Gewerkschafter holten, habe ich nicht protestiert; ich war ja kein Gewerkschafter.
    Als sie mich holten, gab es keinen mehr, der protestieren konnte.“
    -Martin Niemöller

    Lice Tibeta se mijenja ali po volji kineskih vlasti. Tibetanci u svojoj zemlji polako postaju manjina. O tome u našim medijima ni slova a predsjednik Josipović, kao i ostali svjetski političari, putuju u Kinu i dive se njihovim dostignućima. Svaka im čast na dostignućima u ekonomiji, ali, po mom mišljenju, u ljudskim pravima su u Tibetu i Xinjiangu danas najbliže fašizmu.
    -Stipe Božić


    Ovo je moja bitka i samo je na meni da snagu svoju usporedim sa snagom tih čudovišta i samo je moja uloga ovdje biti herojem.
    -Beowulf

    Beowulf: kažu da imate čudovište ovdje? Da je vaša zemlja prokleta?
    Vojnik: Zar tako kažu?
    Wiglaf: Bardovi pjevaju o sramoti Hrothgarovoj od smrznutog sjevera do obala Vinlanda.
    Vojnik: Zar je sramota biti žrtva moćnih demona…
    Beowulf: Ja sam Beowulf i došao sam ubiti vaše čudovište.

    …ako umremo bit će to za slavu… ne za zlato!
    Misliš da si ti prvi koji me pokušao ubiti?
    -Beowulf



    free counters

    Free Counter
    Free Counter


    Locations of visitors to this page

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se