jelenkov stari blog

subota, 30.01.2010.

Khögnö Tarnyn Khiid

Samostan koji je Zanabazar osnovao za svojeg učitelja Erdene Tsorj-a

Nalazi se u ajmagu Bulgan, nekoliko desetaka kilometara od poznatog samostana Erdene Zuu i gradića Kharkhorin. Nije lako dostupan ukoliko putujete autobusom iz Ulaan Baatara u Kharkhorin jer od asfaltirane ceste do ovog samostana također ima nekih desetak kilometara putovanja polupustinjskim krajolikom.

Photobucket
Donji kompleks i Hram Petorice Kraljeva na stjenovitoj polici

Photobucket
Hram Petorice Kraljeva (nažalost zatvoren)

Kompleks hramova sastoji se od dva dijela, prvi je smješten u podnižju planine nekad davno zvane Bat Khan Uul, a do drugog se stiže nakon 45 min laganog uspona planinskom stazom.
Spomenuta planina Bat Khan Uul je zapravo granitni masiv koja se proteže u smjeru sjever-jug nekih 20-ak kilometara, a u smjeru istok-zapad oko 10km. Najviši vrh je na 1967m n.m. ili na 610m apsolutne visine nad okolnom stepom. Planinom vlada duh Tudevvaanchig i navodno je bila omiljeno okupljalište šamana prije i nakon dolaska budizma u Mongoliju.

Photobucket
Hram sa molitvenim mlinom

Porijeklo samostana Khögnö Tarnyn na sjevernom podnožju planine zavijeno je velom mitova i legendi. Prema jednoj priči u 14.st. u podnožje planine stigao je učeni lama imenom Lkhalambaldorj i tamo se dugo zadržao u meditaciji. Naposljetku je napustio planinu i počeo putovati širom Mongolije. Jednog dana pristupili su mu neki tibetanski redovnici koji su tvrdili da su pobjegli s Tibeta jer je tibetanski kralj Langdrom progonio članove njihove sekte tzv. Žutih Kapa ili Gelugpa. Nakon što ih je saslušao sa velikim interesom Lkhalambaldorj ih je upitao koje su omiljene stvari kralja Langdroma. Redovnici su odgovorili da kralj voli sve crne stvari- crnu odjeću, cipele, konje i sve ostalo. Lkhalambaldorj na to reče da bi htio poći u Tibet i susresti toga kralja ali prvo je tražio od redovnika da mu naprave raskošnu crnu odjeću kakva se koristi u obrednom plesu tsam, sa vrlo širokim rukavima. Kada su to učinili Lkhalambaldorj je pošao na Tibet. Kada je stigao na kraljev dvor straža ga nije pustila da uđe. Tada je Lkhalambaldorj došapnuo jednomu stražaru neka poruči kralju da je stigao lama sav u crnom i jašući na crnom konju iz Mongolije da se susretne s njim. Radoznali kralj je na tu vijest odlučio pristati na sastanak s neznancem. Čim se kralj približio Lkhalambaldorju on je iz širokog rukava izvukao luk i strijelu i na mjestu ubio kralja Langdroma. Pobjegao je sa kraljeva dvora odjahavši na konju preko rijeke. Njegov konj zapravo je bio bijel samo obojen čađom i pepelom koji je rijeka tada isprala tako da je Lkhalambaldorj prešao na drugu obalu na bijelom konju. Tada je odbacio i crnu odjeću. Kraljevi vojnici tražili su crnog jahača na crnom konju ali nisu ga našli. Lkhalambaldorj se vratio u Mongoliju i opet se nastanio u podnožju Bat Khan planine. Tamo je živio mnogo godina podučavajući lokalno stanovništvo budističkim sutrama i tantrama. Od toga vremena područje planine Bat Khan smatra se blagotvornim, a smatra se i da je njegove meditacijsko utočište postalo temelj budućeg samostana Khögnö Tarnyn.

Photobucket
Pogled sa stjenovite police na Jamsran Hram i stupe

Photobucket
Pogled na Jamsran Hram i Bazarsad Hram (manji s crnim krovom)

Ova legenda je zapravo mongolska adaptacija stvarnog povijesnog događaja iz tibetanske povijesti. Kralj Langdarma (Langdrom) živio je u 9.st., a ne u 14.-om. Bio je sljedbenik religije Bon i provodio je nasilne progone budizma na Tibetu, naravno ne sekte Gelugpa jer su oni osnovani tek u 15.-om st. Njega je ubio budistički redovnik Lhalungpa Pelgyi Dorje godine 842.g. (očigledno Lkhalambaldorj je mongolska verzija toga imena). Prema tibetanskim izvorima ubio je kralja lukom i strijelom i pobjegao preko rijeke na crnom konju da bi izašao na drugoj obali jašući na bijelom te je na taj način zbunio potjeru. Lhalungpa Pelgyi Dorje skrivao se neko vrijeme u špiljama Drak Yerpa nekih 50km od Lhase (njegov šešir čuvao se tamo kao relikvija sve do 1959.), a nakon toga prebjegao je u istočni Tibet izvan dohvata Langdarminih osvetnika.

Svakako je riječ o zanimljivom primjeru kako povijesni događaji postaju legende te se s vremenom integriraju u folklorne priče.

Photobucket
Ruševine donjeg kompleksa i Hram sa molitvenim mlinom

Postoji još nekoliko verzija ove legende. U jednoj varijanti Lkhalambaldorj je živio na Tibetu u devetom stoljeću u vrijeme povijesnog kralja Langdarme te je bio sluga prijašnje reinkarnacije Zanabazara (inkarnacije bodhisattve Javzandambe prvog Bogd Gegena Mongolije). Nakon što je ubio Langdarmu pobjegao je u Mongoliju i smjestio se podno Bat Khan planine gdje je lokalne stanovnike podučavao Dharmi. Kada je Zanabazar kasnije osnovao samostan na tome mjestu zapravo je nanovo uspostavio karmičku svezu koja je nastala na Tibetu. Nema međutim povijesnih dokaza o budizmu u Mongoliji u vrijeme devetog stoljeća.

Photobucket

Photobucket

Photobucket
Ruševine gornjeg kompleksa

Što se tiče čvrstih povijesnih dokaza pisani izvori kazuju da je na početku 17og st. Jedan od Tüsheetskih kanova imenom Bishrelt Gün, vjerojatno sin ili unuk znamenitog Tüsheet Kana Abataja osnivača samostana Erdene Zuu, izgradio barem jedan hram u južnom podnožju planine. Lokalni izvori međutim negiraju ulogu Bishrelt Gün Kana u izgradnji samostana ovdje tvrdeći da je sam Zanabazar, koji je ustoličen za Gogd Gegena Mongolije jezeru Shireet Tsagaan Nuur svega tridesetak kilometara jugoistočno odavde, bio taj koji je započeo izgradnju prvog hrama 1660-ih godina. Pisani izvori potvrđuju da je Zanabazar bio ključan u stvaranju samostana ovdje. Izgradnja se nastavila korz 1670-e i rane 1680-e godine na dva odvojena lokaliteta, jedan u podnožju planine, a drugi na uzvisini 2km udaljenoj i 167m višoj prema jugoistoku. Izgleda da je isprva važniji bio takozvani Gornji Samostan. Tu je sagrađeno preko deset hramova uključujući Övgön khiid (övgön= djed ili starac). Graditelji su pokušali izgraditi umanjenu verziju prema primjeru Potale u Lhasi!

Zanabazar je posvetio ovaj samostan jednome od svojih učitelja Erdene Tsorju koji je studirao u Tibetu vjerojtno u samostanu Drepung gdje je studirala većina mongolskih redovnika. Dok je boravio u Tibetu Erdene Tsorj je postao štopvatelčj božanstva Begtse, koje u Mongoliji nazivaju Jamsran te je kasnije i njemu posvetio jedan od hramova u gornjem kompleksu. Kada je Erdene Tsorj postao poglavar samostan je postao poznat pod imenom Erdene Khamba Khiid.

Prije invazije Galdana Bolshigta (kan zapadnih mongolskih plemena- Džungara) 1688.g. u gornjem i donjem kompleksu boravilo je ukupno oko 300 redovnika. Redovnici u gornjem kompleksu specijalizirali su se za Yamantaka Tantru i bili su osobito poznati po svojem obrednom pjevanju. Prema predaji neki od redovnika mogli su u toku pjevanja postići levitaciju. Zapadno od planine jest rijeka Tarnyn (tarnyn=pjevušenje).

1688.g. Džungrski vojskovođa Galdan Bolshgit izvršio je invaziju na Halha Mongoliju i ubrzo osvojio samostan Erdene Zuu koji je smješten nedaleko odavde prema zapadu.
Erdene Khamba Khiid je međutim bio dobro sakriven od pogleda planinskim grebenima i prema legendi redovnici su da bi dodatno prikrili lokaciju samostana, platnom zamotali zlatne ganjirse tj. ornamente na krovovima hramova koji su inače bliještali na suncu i moglo ih se izdaleka vidjeti. Galdan je sa svojom vojskom projahao kraj Bogh Khanove planine ne sluteći da je tu smješten samostanski kompleks. Noću su se ulogorili na padinama obližnje planine. Sljedećeg jutra redovnici su, misleći da su sigurni, odmotali platno sa ganjirsa. Neki od vojnika vidjeli su blještanje na susjednoj planini i Galdan je poslao skupinu vojnika natrad da ispitaju o čemu je riječ. Prema drugoj legendi redovnici su čuvši da se približavaju Galdanovi borci odlučili pretvoriti se u škorpione (druga verzija kazuje u krpelje) i sakrili su se na stropu jedno od hramova. Jedan lama je tada objavio da se ne bi trebali skrivati jer ako njihova individualna karma određuje da njihovi životi imaju završiti trebaju se pretvoriti natrag u redovnike i prihvatiti posljedice.

Photobucket
pogled s planine na stepu

Iako su ove priče više mitske adaptacije stvarnih događaja može se smatrati da je barem 40-50 redovnika od ukupno 300 zarobljeno od strane Galdanove vojske (sam Galdan nije bio prisutan). Ostali su pobjegli u planinu. Zarobljenici su zavezani za vratove u dugačkom nizu pomoću čvora koji stočari koriste kada vezuju ovce ili koze za mužnju. Što se tada dogodilo također je nejasno. Jedna verzija kazuje da su redovnici smaknuti odsijecanjem glave, a druga da su kastrirani ili pak da su prvo kastrirani, zatim obezglavljeni. Neki lokalni stanovnici tvrde da su redovnici zapravo zadavljeni zatezanjem užadi oko vratova. Glagol knögnökh navodno znači „zadaviti“, na žalost neki lingvisti smatraju da može značiti i „zaklati“ (životinju- rezanjem vrata) ili pak „kastrirati“. U svakom slučaju razna tumačenja doprinijela konfuziji oko toga što se zapravo dogodilo s redovnicima. Ime planine Bat Khan Uul (uul=planina) od toga događaja promijenjeno je u Khögnö Khan Uul, a pod tim imenom je poznata i danas. Samostan je prozvan Khögnö Tarnyn Khiid.

Photobucket
Stupa

Galdanove vojske uništile su gornji i donji kompleks hramova. Gornji kompleks je napušten i nikada više nije obnavljan, međutim nakon rata i povratka Zanabazara iz egzila u Kini, donji kompleks je rekonstruiran. Sagrađen je i novi Övgön khiid kao i hramovi posvećeni Jamsranu i Tavan Khaan (Petorici Kraljeva) ili Kraljevima Petero Smjerova koji predstavljaju pet duhova koji vladaju Khögnö Khan planinom. Brojni drugi hramovi i zgrade su dodani tokom godina.

Do 1930-ih godina navodno je tu živjelo tridesetak redovnika. 1932.g. Övgön khiid su uništili komunisti i troje visokorangiranih lama je smaknuto. Još petorica lama ubijena su 1935.g., a ostatak samostana je većinom uništen do kraja 1937.g.

Obnova je započela početkom 1990-ih godina pod vodstvom unuke jednoga od posljednjih lama. Njezina kćer je danas skrbnica samostana i čuvarica povijesti i legendi vezanih za ovaj lokalitet. Jamsranov Hram je otvoren 1994.g. Nekoliko godina unatrag redovnici mlađi od 14. godina dolaze svakog ljeta u Jamsranov Hram da bi vježbali pjevanje i delegacija redovnika iz Gandana u Ulaan Baataru povremeno posjećuje i provodi obredna pjevanja.
Neki stariji lame tvrde da je Jamsran čuvar ulaza u Shambhalu pa se prema tome može špekulirati kako je Khögnö Khan Uul jedan od ulaza u to mitsko Kraljevstvo. Hram Petorice Kraljeva smješten je na uzvišenoj stjenovitoj polici iznad donjeg kompleksa i otvoren je također 1994.g. Dva manja hrama od kojih jedan sadrži golemi molitveni mlin, a drugi božanstvo Bazarsad otvorena su 1999.g. 2000.g. izgrađena je nova stupa, a 2004 izgrađena je još jedna veća stupa.
Do gornjega kompleksa udaljenog 2km dolazi se stazom prema istoku od donjeg kompleksa. Riječ je o centralnom kompleksu ruševina površine oko 60x60m, dok su ruševine desetak ostalih hramova položene po okolnim padinama. Originalni Övgön khiid izgrađen po uzoru na Potalu je danas jedna od ruševina na padini ali ne može se sa sigurnošću reći o kojoj je točno riječ. Ovdje u blizini gornjeg kompleksa bila su i dva izvora pitke vode zbog kojih je i samostan izgrađen ovdje, međutim oni su u međuvremenu presušili i neki lokalni stanovnici smatraju da izvori predstavljaju stanje Dharme u Mongoliji. Bez obzira na to oni čekaju da izvori ponovno poteku što bi značilo istinski ulazak u novo doba.

Photobucket
tipično stepsko stablo (saksaul?)

- 18:34 - Komentari (10) - Isprintaj - #

Džingis se okreće u grobu :-)

Slučajno jučer pročitah zanimljiv članak , a za naslov ovog posta sam uzeo šaljivi komentar nekog čitatelja na dotični članak.
Uglavnom predsjednik Elbekdorj zalaže se za ukidanje smrtne kazne u Mongoliji
Bilo bi zanimljivo pročitati na koji način se smrtna kazna tamo izvršava danas. Nadam se da tradicionalne metode nisu više u upotrebi. Podsjetimo se nekih metoda iz mongolske povijesti: osobe plemićkoga podrijetla običavalo se smaknuti tako da bi ih zavezali u vreču, a zatim pregazili konjima, nadalje neke osobne neprijatelje Džingis Kan je znao žive skuhati, a uobičajena metoda za obične kriminalce je bila lomljenje kralježnice...

Ne mogu reći za sebe da sam protivnik smrtne kazne per se, ali život u mongolskom zatvoru je realno gora kazna od smrti. Moj prijatelj Konchog Norbu, američki redovnik u tradiciji Nyingmapa jednom je posjetio zatvor u okolici Ulaan Baatara gdje su zatvornici šetali bosi po betonu na temperaturi ispod nule!

Primjer učinkovitosti mongolskoga pravosuđa: dečko od jedne moje prijateljice je skrivio nekakav sudar s automobilom u kojemu je izazvao samo materijalnu štetu ali budući da štetu nije mogao nadoknaditi zatvoren je na tri mjeseca, izlazak iz zatvora očekuje u veljači.

Moje skromno mišljenje je da bi Mongoli trebali jako oprezno s uvođenjem liberalnih zapadnih standarda u pravosuđe ili bi se toga uopće trebali kloniti! Predsjednik Elbekdorj kao argument za ukidanje smrtne kazne navodi da ona narušava ugled Mongolije u svijetu, međutim, Japan kao razvijena i ugledna demokratska zemlja i dalje zadržava smrtnu kaznu barem kao opciju u iznimnim slučajevima.

Zapadni turbo-liberalni kult koji njeguje suludu opsjednutost s pravima zločinaca, prijestupnika, nasilnika zapravo predstavlja perverznu travestiju koncepta ljudskih prava. U suštini EU-ropski liberalizam ne treba promatrati kao nešto suprotstavljeno totalitarnim sustavima npr. Sj. Koreje, Saudijske Arabije ili Irana već kao lice i naličje istoga jer poruka je ista, a glasi: pošteni, skromni i bezazleni nemate se čemu nadati! U prvom slučaju zločinci su na vlasti, a u drugom slučaju na vlasti su oni koji zločince tretiraju bolje od onih koji to nisu...

- 14:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

srijeda, 27.01.2010.

Danas je bio uistinu izniman dan, savršeno vedro nebo, a temperatura vrlo niska. Dan sam iskoristio uspješno izvršivši malo zahtjevniju biciklističku turu, nemam mjerača kilometraže ali riječ je o 40-50 km. Prva postaja biciklističke rute bila je Gornja Selnica. Tradicionalna biciklistička postaja ovdje jest napušteni spomenik NOB u obliku obeliska. Prilazi se sada već obraslim stepenicama sa ceste, a nalazi se na osamljenom mjestu izvan bilo kakvog naselja u šumarku. U blizini je jedino dvorac Gornja Selnica ali riječ je o privatnim posjedu (nisam siguran da li je naseljen stalno ili povremeno) pa nisam htio ometati fotografirajući. Nekada je mjesto spomenika bilo održavano pa je uz spomenik zasađeno i nekoliko parkovnih čempresa. Sa starih fotografija je razvidno da je nekada ovo mjesto bilo mali memorijani parkić. Sam spomenik građen je na briljantan način dijelom i od blokova šupljikava kamena grebenskog vapnenca, bijah fasciniran takvim kamenjem pa sam od stručne osobe (Tomislav- šaman) saznao da se radi o fosilnim ostacima koralja. Na samom vrhu bila je postavljena i petokraka zvijezda koja je nestala u doba kulturne revolucije 1990-ih godina.

Photobucket

Photobucket

Photobucket
Obelisk

Photobucket
Ploča s natpisom

Photobucket

Photobucket
Okoliš spomenika- podivljali grmoviti čempresi pod snijegom

Photobucket
Pogled na sjever prema Ivanščici

Photobucket
Pogled na jug- njiva pod snijegom

Iz Gornje Selnice koja se nalazi na uzvišenom prijevoju spustih se u nizinu u mjesto Budinščina i nakon 10km laganog pedaliranja kroz zamrzunte krajolike stigoh u Konjščinu važno povijesno mjesto najveće bitke s Turcima u Hrvatskom zagorju 1544.g. (pobijedili su Turci ali nisu osvojili burg pa se u njemu spasilo nešto hrvatskih boraca uključujući Nikolu Zrinskog).
Ne manje važan kuriozitet- Konjščina je mjesto mojega srednjoškolskoga obrazovanja u periodu 1998.-2002.

Photobucket


Photobucket

Photobucket
Obnovljeni Konjščinski burg
Konjščinska utvrda izgrađena je u ravnici i po tome se izdvaja od drugih zagorskih srednjovjekovnih utvrda koje su uglavnom podizane na uzvisinama. Sačuvani dio kaštela je dijelom obnovljen, a kao pravi Wasserburg nekoć je bio zaštićen s dva koncentrična šanca, a u utvrdu se ulazilo preko mosta. Središnji dio građevine imao je tlocrt kvadratnog oblika, a na svakoj strani nalazila se kula: tri polukružne i ulazna četverokutna kula na zapadnoj strani. U bitci s Turcima u 16. st. sudjelovao je i zloglasni plemić Franjo Tahy koji je kasnije preuzeo susedgradsko-stubičko vlastelinstvo i postao poznat po borbama protiv seljačkih ustanika 1573.g. Konjščinski posjed isprva se zvao Selnica, a ime Konjščina dobio je poslje po obitelji Konjski koja je njime gospodarila. U događajima koji su prethodili Seljačkoj buni vlastelin Mihajlo Konjski bio je upleten u plemićke sukobe.

Moram se pohvaliti da sam i ja sudjelovao u obnovi Konjščinskoga burga u jesen 2007. i proljeće 2008. godine.

Photobucket

Photobucket
Pogled na naselje Donja Konjščina. U dnu slike- zaleđena voda na dnu nekadašnjeg šanca tj. obrambenog opkopa

- 18:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

nedjelja, 24.01.2010.

Ger, Jurta, Dom

Mongolska riječ ger znači doslovno "dom", a odnosi se naravno na okrugli pusteni šator stepskih nomada. U nas se uobičajio ruski naziv jurta koji zapravo nije ispravan ali je dovoljno praktičan. Naravno ostali narodi Centralne Azije koji koriste jurte (Kazasi, Kirgizi, Tuvinci, Turkmeni, itd.) imaju svoje vlastite nazive. Naziv uurta postoji u Mongoliji i odnosi se na stožasti šator šumskog naroda Tsataan sa sjevera u regiji oko jezera Hovsgol. Sada mi nije namjera dalje pisati o povijesti toga naziva, o tehničkim i povijesnim informacijama vezanim za jurte morati ću napisati neki poseban post. Sada želim samo iznijeti svoja osobna iskustva kroz nekoliko fotki.

Photobucket
Moja prva jurta

Znači na ovoj slici iznad jest originalna mongolska jurta dopremljena iz Mongolije i postavljena u sjevernoj Mađarskoj u mjestu Tar u sklopu Karma Ratna Dargye Linga- Karma Kagyu budističkog centra i memorijalnog centra Szandora Csome prvog ozbiljnog istraživača tibetanskog budizma sa zapada. Kao zanimljivost treba spomenuti da sam se tu našao krajem rujna 2007. godine stigavši vlakom iz Budimpešte u večernjim satima. Nisam uspio naći spomenuti kompleks jer se nalazi na izdvojenom mjestu izvan naselja. Nakon neuspješnog pokušaja komunikacije s nekim Mađarom već je bilo kasno i padao je mrak. Stoga sam zanoćio u grmlju iznad željezničke pruge na padini koju se može smatrati najzapadnijim obronkom planine Matre. Bez vreće za spavanje ali ležao sam na rezervnoj odjeći i na sloju mekane trave pa nije bilo jako neudobno. Jedino je u toku noći u nekoliko navrata počinjala lagana kišica koje se na sreću svaki put ubrzo smirila. Uglavnom sljedećeg jutra sam nakon malo lutanja s obronka planine ugledao stupu kako bliješti na suncu i uspio se orijentirati. Zaista prekrasan doživljaj sada kad se prisjećam užasno me hvata nostalgija!
Sljedeće godine sam se vratio u Karma Ratna Dargye Ling u mjesecu srpnju da bih sudjelovao u festivalu povodom rođendana Nj. Sv. Dalaj Lame (što sam i opisao na blogu u vidu opširnog putopisa). Tom prilikom dopušteno mi je prenoćiti u jurti i to je bilo moje prvo spavanje u toj nomadskoj nastambi.

Photobucket
Moja stambena jurta (ljetna)

Photobucket
Moja stambena jurta (opremljena za zimu)

Znači u ovoj jurti sam živio malo manje od dva mjeseca od 24.kolovoza do sredine listopada 2009.g. Smještena je u istočnoj četvrti Bayanzurh, Ulaan Baatar (Mongolija). Nalazi se u dvorištu Roerichova Shambhalskog Muzeja

Photobucket
Interijer jurte

Photobucket
Susjedna jurta

Ova jurta nalazi se 3m udaljena od moje stambene jurte i u njoj živi obitelj od 6 članova, između ostaloga njihova je funkcija kućepazitelja muzeja i zalijevanje trave i sadnica u dvorištu.
Jurte su spojene na električni vod iz susjedne kuće. Tekuća voda nabavlja se sa pipe iz obližnje automehaničarske radionice jer muzej još nema priključak na vodovod.
Inače moja stambena jurta ima promjer od 5.15 metara i naziva se "jurta od četiri zida" (prema broju rešetkastih drvenih "zidova" koji se ugrađuju kao vanjski kostur) dok je susjedna jurta od "pet zidova" i u promjeru je veća po mojoj procjeni oko 2 metra. (O komponentama i procesu sastavljanja jurte drugom prilikom).

Photobucket
Janova jurta

Ova jurta smještena je na planini Shatu Ling dvadesetak km sjeverno od Ulaan Baatara u sklopu Tilopa retreat centra u tradiciji Drikung kojim rukovodi iznimno sposoban i ekscentričan Nijemac Jan. O boravku na dotičnoj planini pisao sam opširno u jednom od postova iz mjeseca srpnja. Budući da onomad nisam objavio nikakve fotografije činim to sada:

Photobucket
Pogled na kamenitu padinu s mjesecem na nebu

Photobucket
Pogled na šumoviti greben

Photobucket
Pogled na Tilopa Centar

Photobucket
Ja na vratima hrama u sklopu Tilopa centra

- 23:32 - Komentari (4) - Isprintaj - #

Bijasmo u petak na pohodu po speleološkim objektima u okolici Lobora. Riječ je o stjenovitoj padini Poklon smještenoj nasuprot napuštenog loborskog kamenoloma popularno zvanog Šudrana

Photobucket
Pogled sa ceste na stjenoviti greben Poklona

Photobucket
Teški uspon sjevernim smjerom (ovaj put ipak nije bilo potrebno korištenje sigurnosne užadi)


Photobucket
Pred ulazom u špiljski objekt Poklon (u pozadini loborski kamenolom)

Photobucket
Ovaj pogled na cestu i kamenolom dočarava veliku visinu na kojoj se nalazi špilja

Photobucket
Kratki odmor unutar špiljskog objekta

Photobucket
Ručak- ovaj puta roštilj je izostao, jabuke se na brzinu mogu konzumirati i sirove

Photobucket
Ogromna devastirana padina- primjer lošeg gospodarenja šumom. Otpadno granje nije očiščeno niti nije započet proces pošumljavanja. Na desecima sličnih primjera sa Ivanščice može se očekivati da će padina i ostati u ovakvom stanju do daljnjega

Zahvaljujem Srećku na vrhunskim fotografijama.

Ostale fotografije s ekspedicije pogledajte ovdje.

- 18:17 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 21.01.2010.

Posljepodne u planini

Ustao sam iz kreveta oko 1 poslijepodne jako ljut jer nisam ustao ranije. Međutim ubrzo sam zamjetio da vani pada snijeg pa sam se donekle odobrovoljio i odlučio poći na biciklističko planinarsku ekspediciju. U ruksak sam ubacio tri jabuke i nešto rezervne odjeće. Bez obzira na snježnu mećavu dobro sam napredovao prema 7km udaljenome Loboru, cesta je bila čista i slik gume na biciklu nisu predstavljale problem. Stigao sam u Lobor bez problema i jako dobro raspoložen zbog neočekivanog zimskog ugođaja jedino me završni uspon u duljini od 250-300m me skoro dotukao… Ipak se na neki način mogu smatrati početnikom na biciklu budući da nisam vozio 7 mjeseci. Nakon tri kraća odmora evo me kod klijeti. Klijet smo u neka ranija vremena koristili za skladištenje bačva s vinom, a danas između ostaloga služi i kao bazni logor za kraće planinarske ture… Tu sam samo spremio bicikl i pojeo jednu jabuku i krenuo sam strminom iznad groblja do pustopoljine (bolje reći pustopadine) obrasle šipkovim grmljem.

Prilažem prigodnu pjesmu koju sam napisao pred nekoliko godina vjerojatno 2005-05. Naslov je Obrada jer je to obrada neke teme ali ne sjećam se koje:

OBRADA

Znam da negdje tamo gore
Nalazi se podno gore
Baš na onom tamo brijegu
Kraj je pusti sav u snijegu

Trava suha, glog i trnje
Suhi snijeg i suho grmlje
U večer zimsku moram poći
Zove me i ja ću doći.



Photobucket

Na vrhu sam kroz borov šumarak stigao do predjela zvanog Pavlek, riječ je o travniku kraj kojeg vodi asfaltirana cesta do planinskoga naselja Bezaki.

Photobucket
Borov šumarak (Pavlek)

Nedugo sam napredovao asfaltiranom cestom i onda skrenuo kolnim putem ka sjeveru. Područje u koje sam stigao ubrzo nakon napuštanja ceste kolokvijalno se naziva Puljek što je u ovom kraju Zagorja čest naziv bilo šumskih bilo poljskih lokaliteta. Tu sam na visoravni sa njivama i poljima uživao nekoliko trenutaka u sniježnoj vijavici i prisjećao se mjeseca svibnja prošle godine kada sam tu skupljao bagremove cvjetove za čaj. Bilo je to točno tjedan dana prije putovanja u Mongoliju i sjećam se da mi je to bilo vrlo važno jer godinama tradicionalno dolazim u te krajeve skupljati bagremov cvijet. Nisam siguran da li mi se sada to čini kao daleka prošlost ili je sve to vrijeme zapravo brzo proletjelo, uistinu nemam definitivnoga zaključka po tom pitanju…

Photobucket
Visoravan Puljek

Uglavnom napredovao sam dalje kolnim putem između njiva i promatrao ogromne pseće i ljudske tragove u snijegu nadajući se da nisu svježi jer takvo društvo mi sigurno ne treba u prekrasnom planinskom kraju. Još sam jednom zastao i uživao promatrajući snježni vihor koji je podigao vjetar na polju na oko 15m udaljenosti. Ubrzo nakon toga stigoh na cilj tzv. Gornju Šudranu, vrlo zanimljivu stijenu gdje se u prošlosti u manjim količinama nekomercijalno kopao šljunak , a danas je nažalost u blizini nekoliko automobilskih olupina, guma i još raznog krupnog otpada. Ovo je z mene mitsko mjesto iz djetinjstva, sjećam se kako smo jednog davno ljeta na školskim praznicima pokušavali nekoliko puta dosegnuti to mjesto i kako smo u etapama dolazili na spomenutu visoravan Puljek i tu se susretali s ljudima iz obližnjega sela, čak se sjećam jednoga starca koji je čuvao jato purana i upozoravao nas da se čuvamo vukova i lisica. To je na nas imalo mističan učinak jer smo bili sasvim mali možda 3 ili 4 razred ne znam… Uglavnom purana danas na visoravni ima otprilike koliko i onda vukova, siguran sam da je taj starac bio posljednji puranski pastir pa je i ovaj naš davni susret bio pravi povijesni događaj!

Na stijeni obrasloj travom i niskim drvećem pojeo sam još jednu jabuku i pripalio aartz u svome mjedenom gorioniku koji sam kupio u Ulaan Baataru na kultnoj Crnoj tržnici Narantul.

Photobucket
Gorionik (eng. incens burner)

Naziv Crna tržnica potječe iz komunističke ere kada je to bila jedina tržnica u gradu (valjda i cijeloj Mongoliji) gdje su svi mogli slobodno prodavati svoje proizvode i što bilo. Prije nastavka moram se ovdje nadovezati na čizme koje sam nosio danas, jer i one su kupljene u trgovini rabljene vojne opreme NATO Shop u blizini Narantula. Riječ je o njemačkim vojnim čizmama s kojima sam jako zadovoljan, ne samo zbog njihove ljepote nego su se pokazale i nepromočivima iako je riječ o običnoj koži, a ne o nekom suvremenom materijalu tipa gore-tex™. Čizme su izuzetno teške što mnogi smatraju manom ali meni su vrlo udobne i osjećam se sigurno u njima jer poput pancerica štite stopalo i zglob. Podstavljene su nekim krznom no nažalost nisu dovoljno tople, u redu su dokle se u njima konstantno hoda no u slučaju stajanja u mjestu brzo dolazi do hlađenja. Nekoliko puta sam sasvim izgubio osjet u stopalima čekajući u kasne sate na autobusnoj stanici u Ulaan Baataru.

Natrag na stijenu- dok sam ja tako uživao u pogledu snježna mećava se sve više pojačavala, a i bližila se večer. Još sam na jednu granu objesio molitvenu zastavicu mong. khadag ili tib. khata i krenuo natrag.

Photobucket
Molitvena zastavica (mong. khadag) na vrhu

Na povratku sam imao velikih problema jer se snijeg počeo primati za cestu i slik gume su dopuštale postizanje vrlo male brzine tako da sam 7km na povratku odvozio vjerojatno najsporije od kako vozim bicikl.

- 19:48 - Komentari (3) - Isprintaj - #

srijeda, 20.01.2010.

VVP and beyond

Photobucket
Pozdrav od mene

Bili smo na planinskoj ekspediciji za vikend. Samo Tomislav (geolog, biciklist, avanturist, skulptor i šamanist) i ja. Krenuli smo dosta kasno ali smo uslijed visoke kondicijske spremnosti vrlo brzo na biciklima dojurili do desetak kilometara udaljenog izvorišta Lobor zagorskoga vodovoda koje se nalazi oko 3 km sjeverno od mjesta Lobor i u prošlosti nam je često bilo mjesto sa kojega se polazilo na planinarenje po Ivanščici- gori koju je jednom naš suradnik Fazlija nazvao Zagorskim Altajem. Bicikle smo ostavili na čuvanje kod čuvara vodovoda i krenuli u laganu šetnju po šumskom putu. Led koji je otpadao s drveća i klizio šumskim padinama nakupljao se kraj puta kao nanosi lavine i konstantno je proizvodio zvukove i šumove tako da je izostala tišina planine ali mistični doživljaj planine nije bio narušen. Nakon početne lagane šetnje dospjeli smo u više predjele gdje je naše napredovanje znatno usporio snijeg sa ledenom korom kroz koji je bilo vrlo teško probijati se bez krplji jer je kora bila preslaba da bi se po njoj moglo normalno hodati. Treba spomenuti da smo putem još dok smo putovali na biciklima vidjeli čaplju, ponekad se zimi se ovdje u dolini potoka može vidjeti tu pticu inače rijetku u ovim krajevima. Nakon nekoliko kraćih odmora napokon smo osvojili sedamstotinjak metra visoki stjenoviti vrh koji za koji se je uobičajio naziv VVP što je skraćenica za Vrh Veličanstvenoga Pogleda. Naime vrh nema službenoga naziva niti nije popularan među planinarima, a u davne dane kada smo lutajući ovim krajem slučajno dospjeli na taj vrh ostali smo iznimno zadivljeni pogledom koji se pruža na jug i zapad, a zimi kada je vrijeme vedro mogu se vidjeti čak i Alpe na zapadu. Na vrhu smo zapalili malu vatricu na stjenovitom balkonu te sam obavio improviziranu puju tj. obred vatre. Za to mi je poslužio incens aartz tj. sušena i mljevena mongolska borovica specifičnog mirisa koji se može paliti u gorionicima ili se baca na vatru. Na žalost donio sam samo jedan mali paketić ovog incensa no važno je da je na njemu otisnuta slike planine Otgon Tenger u ajmagu Zavkhan na čijem vrhu prema vjerovanju boravi bodhisattva Vajrapani zaštitnik Mongolije. Na Otgon Tengri se ne uspinje nego se samo vrši khora tj. obredno kruženje oko planine isto kao u slučaju mnogo poznatijeg Mt. Kailasha. Također na paketiću otisnut je i natpis Očirvaanijn Utlaga- Očirvani je mongolski naziv za Vajrapanija, a značenje riječi utlaga mi nije poznato može biti jednostavno incens.

Photobucket
Na slici paketić spomenutog incensa, u pozadini Džingis Kan sa osmero konja na zidu moje sobe. Osam je dobar broj i simbolika osam konja je vjerojatno preuzeta iz budističke simbolike koja poznaje Osam Povoljnih Simbola (eng. Eight Auspicious Symbols)

Photobucket

Osim incensa u obredu vatre koristio sam i Molitvu Sedam Redova, vrlo praktičnu i korisnu molitvu koju nije teško zapamtiti. Posvećena je Padmasabhavi ovom prilikom donosim je ovdje sa prijevodom koji sam sam napravio sa engleskoga, mislim da je bit sadržaja dovoljno jasna. Iznimno je važno razumijevanje kako značenja jednostavnih mantri tako i cijelih molitvi. Korištenje tibetanskog jezika je vrlo važno jednostavno rečeno, molitva izrečena na hrvatskom, engleskom, njemačkom ili na mongolskom jeziku nije isto kao ona izrečena na tibetanskom, starokineskom, sanskrtu ili starohebrejskom. Nisu to naravno moje hipoteze već stajalište stručnjaka i ozbiljnih istraživača koji su došli do zaključka da spomenuti jezici potječu iz nekog drugog bitno drugačijeg vremena i da u sebi nose pozitivnu energiju koja se naravno oslobađa preko vibracija zvučnih valova i na taj način se realizira blagotvorni učinak za sva živa bića.

TSIG DUN SOL DEB
Molitva sedam redova

ORGYEN YÜL GYI NUB JANG TSAM
Na sjeveroistočnome rubu zemlje Urgyen

PEMA GESAR DONG PO LA
U peludnome srcu lotosa

YA CHEN CHOG BI NGÖ DRUB NYE
Čudesan si u savršenstvu svoga postignuća

PEMA JUNG NE ZHE SU DRAG
Poznat kao Porod Lotosov ti si

KHOR DU KHANDRO MANG PÖ KOR
Okružen krugom svojim Dakinija mnogih

KHYED KYI JE SU DAG DRUB KYI
Sljedeći te ja ću izvršavati

JIN GYI LOB CHIR SHEG SU SÖL
Moliti ću da dođeš i pokloniš svoj blagoslov

GURU PEMA SIDDHI HUNG
OM AH HUNG BENZAR GURU PEMA SIDDHI HUNG



Tomislav je u međuvremenu u skladu sa šamanskom tradicijom obavio obred postavljanja talismana na šamanskom stablu u blizini stjenovitog balkona.
Mislim da je Tomislav perspektivni šaman koji će u budućnosti imati puno posla jer treba oprati ljagu sa šamanizma u Hrvatskoj koju je nanio onaj psihički neuravnoteženi narkoman, bandićevac i hadezeovac Hodak…
Šamanizam i budizam su snažno povezani i isprepleteni u povijesti Mongolije, bez obzira na povremene nesuglasice i rivalske odnose dvije religije. Ja sam odavna prijateljski nastrojen prema konceptu šamana i šamanizma.

Photobucket
Šaman

Photobucket
Jesen na istom vrhu prije par godina (Šaman)

Nakon što je vatra dogorjela ispekli smo nekoliko jabuka na ražnju. Vrlo praktično je u zimskim uvjetima naložiti vatricu i nešto na brzinu ispeći u planini, jabuke se najčešće ne smatraju dobrim materijalom za roštilj ali ko ne vjeruje nek slobodno proba. Naravno čak i u zimskim uvjetima treba oprezno s vatrom i obavezno vatru do kraja pogasiti prije odlaska, a u druga godišnja doba vatru uopće ne treba ložiti u planini. Prije nego nastavim moram obratiti pažnju čitateljstva na vrlo gadnu pojavu u našim šumama- riječ je o tzv. quadovima tj. motornim terenskim vozilima na četiri kotača sa upravljačem poput motocikla. Unatrag nekoliko godina proširili su se ti quadovi poput kuge po Ivanščici i okolo… Ovaj puta nismo ih susreli, ali prije nekih dva tri tjedna dok je snijeg bio okopnio zamjetio sam značajan broj quadova, by-a i sličnih vozila na drugom dijelu planine…

Photobucket
Zalaz sunca

Eto toliko o izletu u planinu želim i ovim postom oživjeti i osvježiti ovaj zapušteni blog. Pomaže mi s vremena na vrijeme nešto napisati nisam ni trebao prestati…
Uglavnom nisam se dobro snašao od povratka u RH, često se osjećam umorno i bezvoljno iako se ne izlažem nekakvu naporu i možda čak malo usamljeno. Evo već mjesec dana nisam udahnuo ledeni ugljeni zrak Ulaanbaatara, nisam se vozio u 40 godina starom trolejbusu u kojem se može zadobiti ozebline na nožnim prstima, nisam ložio vatru u metalnoj kutiji sa nogama koja predstavlja supersofisticirtanu peć za grijanje jurte, nisam promatrao ples divovskih gavrana na metalnim krovovima, nisam čuo čudnovati ali prekrasni mongolski jezik (sad čak ne osjećam veliko grizodušje zbog neuspješnog učenja jezika jer se ispostavilo da sam i bez truda zapamtio više nego mnogi stranci koji su tamo godinama) i na kraju najvažnije- mjesec dana nisam vidio Mongolke tj. ne uživo pitao sam se što kad bih sve imao, sve stvari o kojima sanjam, a koje ne mogu kupiti, kad bi sve ovdje u RH bilo po mojem, kad bih ovdje imao neku svrhu života neki posao neku konkretnu zanimaciju ne bi ni to bilo dosta jer ne bih viđao Mongolke u svakodnevnom životu.
Photobucket
Šamansko stablo sa talismanima i pogled na zapad

- 00:34 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 12.01.2010.

Prajapati Gautami

Photobucket

Prajapati Gautami- sestra Buddhine majke i njegova pomajka nakon smrti Maye Devi u budističkoj povijesti zauzima mjesto prve žene koja je postala bhikkhuni tj. zaređena članica Arya Sanghe. Ova priča ostala je zabilježena u Pali Kanonu:

Prajapati koja, već bijaše laička sljedbenica Buddhe pošla je u park Nigrodha gdje je boravio Sakyamuni da od njega zatraži nauk koji dovodi do Najvišeg Ostvarenja: «Bilo bi vrlo korisno za mene Gospodine ako bi mi Onaj koji je savršen otkrio nauk koji ako je čuven sa usana Savršenog može omogućiti prebivanje u samoći i predanosti, entuzijazmu i čvrstoći u primjeni»
Buddha je odgovorio: «Ovako draga tetko Gautami, podučiti ću te o nauku općenito. Na svijetu postoje loše religije i te treba izbjegavati. Kako možeš prepoznati lošu religiju?
Ako se za neki nauk možeš uvjeriti da ta doktrina navodi na strast, agresiju, vezivanje, bogatstvo i slavu, pohlepu, nemir, društvenost, lijenost, uživanje u nanošenju zla- za takav nauk možeš sa sigurnošču reči: 'To nije Dharma; to nije disciplina Aryi; to nije nauk Učitelja'

Ali učenja koja navode na nestanak strasti i agresije, nevezanost, materijalno siromaštvo, umjerenost, smirenost, osamu, energiju i uživanje u bezazlenosti- za takvu doktrinu možeš sa sigurnošču reči- 'To je Dharma; to je disciplina Aryi; to je nauk Učiteljev.'»

Prajapati Gautami je bila zadovoljna ovom korisnom lekcijom i nekoliko dana kasnije vratila se Tathagati sa novim zahtjevom: «Bilo bi dobro Gospodine kada bi Onaj koji je savršen dopustio ženama da napuste život u kućanstvu i prijeđu u život beskućništva kako nalaže Dharma i disciplina koju je proglasio Tathagata.»

Tri puta je Prajapati iznosila ovaj zahtjev i tri puta je Buddha odbijao govoreći: «Dosta Gautami! Ne zahtjevaj da se ženama dopusti da napuste život u kućanstvu i prijeđu u život beskućništva kako nalaže Dharma i disciplina koju je proglasio Tathagata!»

Na to je Prajapati Gautami zaključila: «Onaj koji je savršen ne dopušta ženama da se priključe sanghi» postala je žalosna i ogorčena. Očiju punih suza odala je poštovanje Tathagati hodajući oko njega u krug u smjeru kazaljke na satu (kao što se danas kruži oko stupe i odaje poštovanje prosvjetljenomu umu). Nakon toga je otišla.

Stigla je hladna jesenska sezona, redovnici su završili izradu svojih halja i Onaj koji je savršen nakon što je u Kapilavastu boravio koliko je htio uputio se prema Vaisali, glavnom gradu Vajisa i Liccavisa.
Kada je stigao tamo smjestio se u Dvorani sa Zašiljenim Krovom u Velikom Šumarku. U međuvremenu Prajapati Gautami je odrezala kosu i odjenula žutu halju i otputila se iz Kapilavaste sa velikom skupinom žena koje su se željele odreći svjetovnog. Među njima bila je i kraljevna Yasodhara, Sakyamunijeva žena.
Putujući u etapama žene iz naroda Sakya stigle su u Vaisali i došle do Mahavane i zaustavile se na ulaznom trijemu Kutagarasale.

Tada je redovnik Ananda vidio Prajapati kako stoji tamo na čelu skupine žena sa otečenim i prašnjavim nogama, žalosna lica i suzama u očima. «Zašto stojite tu vani, o Gautami?» pitao je Ananda.

«O poštovani Ananda, to je zato jer Onaj koji je savršen ne dopušta ženama da napuste kućanstvo i žive u beskučništvu kako nalaže Dharma i disciplina koju je on proglasio!»

«Kako ti to znaš Gautami? Da li si mu uputila svoj zahtjev?»

«Da Gospodine Ananda»- žalosno je odgovorila Prajapati «Pitala sam ga dok je boravio u Kapilavasti i odbio je dopustiti.»

«U tome slučaju Gautami ostani ovdje još neko vrijeme, a ja ću pitati Onoga koji je savršen da li će dopustiti zaređenje žena.»

Tada Ananda ode unutra u samostan i pristupi Tathagati. Tri puta je Ananda iznosio zahtjev da se ženama dopusti zaređenje i tri puta ga je Buddha odbijao govoreći: «Dosta Ananda! Ne traži da se dopusti zaređenje žena kako nalaže Dharma i disciplina koju sam proglasio ja!»

Tada je Ananda zaključio: «Očito je da Učitelj odbija dopustiti ženama da se priključe Sanghi. Što ako ga pitam na drugčiji način? Tada je Ananda pitao Onog koji je savršen: «Gospodine, da li su žene sposobne, ukoliko bi napustile život u kućanstvu, ostvariti plodove Ulaska u Struju svijesti?»

-«Žene su sposobne za to, Ananda»- odgovorio je Tathagata.
-«Gospodine da li su žene sposobne ostvariti plodove Jednostrukog Povratka?»
-«Da, Ananda.»
-«A Ne-povratka?»
-«Tako je Ananda.»
-«Što je s Arhatstvom?»
-«Da Ananda, žene su sposobne postići Arhatstvo.»

Na to Ananda se obrati Buddhi riječima: «Tada, Gospodine ako su žene u stanju postići plodove četiriju nadsvjetovnih puteva razmotri kako velika dobročiniteljica je bila Prajapati Gautami. Ona je sestra majke Onoga koji je savršen, i kao njegova skrbnica i pomajka hranila ga je svojim mlijekom kada je njegova majka umrla.
Bila bi dobra stvar, Gospodine, da se ženama dopusti da napuste kućanstva u prijeđu u beskućništvo kako nalaže Dharma i disciplina koju je priglasio Onaj koji je savršen.»

Tathagata je razmotrio Anandine riječi i tada je odgovorio riječima: «Ananda, ukoliko Prajapati Gautami prihvati osam strogih pravila, neka se to smatra kao njezino puno zaređenje.»

1.) ''Redovnica- bhikkhuni, iako zaređena makar i sto godina uvijek mora prva pozdraviti redovnika, ustati pred njim, pomoliti se pred njim sa sklopljenim rukama i naklonom iskazati poštovanje, čak i ako je redovnik zaređen tek prvi dan.
2.) Redovnica neće provesti kišnu sezonu u regiji u kojoj nema redovnika.
3.) Redovnica će tražiti od redovnika savjet u dane, mladog i punog mjeseca i u vrijeme kada redovnik dolazi održati propovijed.
4.) Na kraju meditacijskog povlačenja kišne sezone, redovnica će biti pozvana da primi kritike od strane savjeta redovnika i redovnica u vezi s prekršajima koji su viđeni, čuveni ili se na njih sumnja.
5.) Redovnica kriva za ozbiljan prekršaj biti će na uvjetnom roku godinu dana.
6.) Kada redovnica provede dvije godine vježbajući zavjete, tada može zatražiti puno zaređenje.
7.) Redovnica ne smije ukoriti niti svađati se sa redovnikom ni u kojem slučaju.
8.) Redovnice ne smiju podučavati ili savjetovati redovnike, samo obrnuto.''
«Ova pravila treba poštovati, cijeniti, uvažavati i obožavati i ne smiju se prekršiti sve dok bude trajao život. Ananda, ako Prajapati Gautami prihvati ovih osam strogih pravila neka joj se to prizna kao puno zaređenje.»

Ananda je odmah izašao k Prajapati i prenio joj osam strogih pravila koja je primio od Buddhe.

Skupinom žena koje su pratile Prajapati od Kapilavaste odmah se pronio glas zadovoljstva i sve su rado prihvatile osam pravila za redovnice.
Mnoge od tih žena, uključujući Prajapati i Yasodharu ubrzo su postigle Nirvanu. Istinska sreća je napokon bila njihova- sreća koju vrijeme ne može uništiti niti je podložna utjecajima bogova ili demona.

Ananda se vratio k Onome koji je savršen, poklonivši se sa poštovanjem reče: «Prajapati Gautami je prihvatila osam strogih pravila. Sestra majke Onoga koji je savršen je zaređena.»

Buddha je odgovorio: «Ananda, da ženama nije dopušteno da napuste kućanstvo i prijeđu u beskućništvo prema Dharmi i disciplini koju je proglasio Tathagata, vjerski život bi trajao dugo vremena, dobar život bi trajao tisuću godina. Ali ženama je dopušteno zaređenje, Ananda, vjerski život neće trajati dugo, dobar život trajati će samo pet stotina godina.»

''Kao što su obitelji u kojima ima puno žena i malo muškaraca podložne napadima razbojnika i lopova, tako i kongregacija u kojoj su žene primile zaređenje ne traje dugo.

Kada napasni kukolj zahvati uspješno rižno polje ili bolest crvene hrđe zahvati polje trske, ni jedno ne traje dugo. Tako je i s vjerskim životom Sanghe koja je prihvatila žene.

Ananda, kao što čovjek koji predviđa iskopa jarak za veliki rezervoar da voda ne bi istekla, tako sam i ja predviđajući proglasio ovih osam strogih pravila da se ne prekrše sve dok traje život.»

- 19:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

petak, 08.01.2010.

Biti živ!

Poštovani čitaoci bloga Vajrapani želim Vam od srca sve najbolje u novoj 2010. godini.
Nadam se da će netko zalutati ovamo ili se će netko od vjernih čitatelja prisjetiti ovoga projekta oko kojeg smo se okupljali od sredine 2007. godine. Nećemo se pretvarati da se ništa nije dogodilo. Učinio sam neoprostiv grijeh prema projektu Vajrapani i sada osjećam da se nemam pravo vratiti i nastaviti ali niti ne želim odbaciti uspomene na dobrobit koja je proizašla iz ovog bloga. U vrijeme kada sam počeo s radom imao sam samo dobru namjeru i ništa drugo i to je bilo dovoljno, mislim da sam (zajedno sa stručnim suradnikom Fazlijom čiji doprinos odmah moram naglasiti) otvorio ljudima dobar izvor konkretnih informacija o povijesti i zemljopisu budizma, a ušli smo i u filozofske teme te djela budističkih mislioca itd. Za mene osobno ovaj blog je bio definitivno Svjetiljka na Putu možda ne baš do Prosvjetljenja ali do druge najvažnije stvari- do Mongolije. Kada sam na kraju otišao u Mongoliju život mi se previše promijenio i zbog neiskustva, neorganiziranosti, lijenosti zapostavio sam blog, nemam nikakve isprike. Svima koji su čekali nove postove, izvještaje, putopise, fotografije i sve ono čemu je ovdje mjesto poručujem- žao mi je, oprostite nisam ispunio svoju dužnost, nisam bio dorastao zadatku.
Vratio sam se u Hrvatsku prije Božića i nakon “aklimatizacije“ počeo sam polako sagledavati stvari i sve što se dogodilo proteklih sedam mjeseci. Moja ideja glede budućnosti ovog bloga je sljedeća, namjeravam nastaviti objavljivati postove no ne vjerujem da će to biti više nego jednom, dvaput mjesečno. Također teme bloga biti će iz moje arhive koju sam pripremio prije puta u Mongoliju tj. nastavci članaka o povijesti budizma u Mongoliji i na Tibetu. Ne namjeravam sada naknadno objavljivati nikakve putopise niti pisati o svojim doživljajima. Naravno fotografije ću napokon objaviti preko nekog foto servisa kad se malo uputim u to. Eto tako bi trebao funkcionirati ovaj blog sve do mojega povratka u Mongoliju koje se predviđa i iščekuje u ožujku. Nisam još odlučio što tada, imao sam neku ideju o novom blogu ali baš ne bi bilo logično pokretati još jedan kad ni ovoga nisam redovito održavao zato ćemo se i dalje nadam se čitati ovdje. Nadam se da sam ovime barem pojasnio situaciju posjetiocima bloga, znači ne očekujte nešto spektakularno, idemo polako ne pokušavajući nikamo dospjeti.sretan Evo samo toliko od mene za sada.

E, da sigurno vas zanima značenje naslova ovog posta! Naime prije mnogo godina imao sam mobitel nekakav da ne reklamiram sada proizvođača, prije nisam imao tako napredni mobitel koji bi imao planer s kalendarom pa sam u njemu zapisao podsjetnik za 1. siječanj. 2010. godine, jednostavno napisao sam "Biti živ." Naravno taj mobitel je odavno napustio život ali meni je ta anegdota ipak ostala u sjećanju. Uistinu i dan danas na početku 2010. godine sam živ, a dok je čovjek živ ima nade za sve pa i za ovaj blog! Pozdrav svima i uživajte u snijegu! thumbup

- 00:00 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< siječanj, 2010 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (3)
Prosinac 2013 (3)
Studeni 2013 (3)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (4)
Svibanj 2012 (7)
Travanj 2012 (4)
Ožujak 2012 (3)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (4)
Prosinac 2011 (6)
Studeni 2011 (8)
Listopad 2011 (9)
Rujan 2011 (11)
Kolovoz 2011 (7)
Srpanj 2011 (8)
Lipanj 2011 (9)
Svibanj 2011 (6)
Travanj 2011 (2)
Ožujak 2011 (2)
Veljača 2011 (3)
Siječanj 2011 (3)
Prosinac 2010 (1)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (1)
Kolovoz 2010 (1)
Srpanj 2010 (1)
Lipanj 2010 (5)
Svibanj 2010 (1)
Ožujak 2010 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • Photobucket
    povijesno-informativni blog o tibetanskom budizmu
    Mongolija, Tibet, Himalaje -povijest, geografija i kultura
    Planinarenje, biciklizam, radikalni antielitizam,
    a ni to nije sve

    Photobucket

    Photobucket

    CURRENT MOON

Linkovi

  • Photobucket

    Um je preteča svih stvari, um ih stvara i njima upravlja. Tko sa lošom namjerom govori ili radi, tog patnja prati kao kotač volovsku zapregu.

    Um je preteča svih stvari, um ih stvara i njima upravlja. Tko sa dobrom namjerom govori ili radi, tog sreća prati nerazdruživo kao sjena
    Buddha Sakyamuni

    Onaj tko se svim raspoloživim sredstvima
    Trudi postići zadovoljstva samsare
    I nije mu stalo do nikoga osim njega samog
    Toga se može nazvati Inferiornom Osobom.

    Onaj tko zapostavlja životne užitke
    I okreće se od grešnih djela
    Ali ipak brine samo za svoj osobni mir
    Taj treba biti nazvan Osrednjom Osobom.

    Onaj tko sasvim traži potpuno dokinuće
    Svih patnji svih bića jer njihova patnja
    Pripada njegovom vlastitom toku svijesti
    Taj jest Superiorna Osoba.

    Atisha, "Svjetiljka na Putu do Prosvjetljenja"


    Jedna baklja može raspršiti tminu koja traje tisuću eona.
    -Tilopa

    Tri stvari ne mogu biti dugo sakrivene; Sunce, Mjesec i Istina
    -Buddha Shakyamuni

    Kada pravilno ispitaš svoj um, prestaješ za svoje probleme okrivljavati druge.
    -Lama Thubten Yeshe

    Ako vjeruješ svemu što pročitaš bolje ti je da se ostaviš čitanja
    -Japanska poslovica

    Ti sam dužan si nešto poduzeti, Buddhe su samo učitelji.
    -Budistička poslovica

    Obrazovanje nije iznenadno kao masakr, ali je, dugoročno gledano, smrtonosnije.
    –Mark Twain

    -Moderni čovjek živi u obmani da zna što želi, dok u stvari želi ono što se od njega očekuje da želi
    -Erich Fromm

    Nije nikakav znak zdravlja biti dobro prilagođen bolesnom društvu.
    -Krishnamurti

    Stekni vlast nad svojim mislima, njima možeš činiti što god želiš
    -Platon

    Makni se! Zaklanjaš mi sunce.
    -Diogen iz Sinope

    Ako sam slobodan to je samo zato jer uporno bježim.
    -Jimi Hendrix

    Neznalice postavljaju pitanja na koje su mudri ljudi odgovorili pred tisuće godina.
    -Johann Wolfgang von Goethe

    Kada postane očigledno da se cilj neće moći ostvariti, nemoj promjeniti cilj, promjeni postupak ostvarenja cilja.
    -Konfucije

    Pijevac kukuriče samo kad ugleda svjetlost zore. Stavite ga u tamu i nikad neće zakukurikati. Ja sam vidio svjetlo i kukuričem!
    -Muhammad Ali

    Kakva bi tišina nastala kad bi svi ljudi govorili samo ono što znaju.
    -Karel Čapek

    Istina je da smo ujedno fantastačna bića ali si tako lako prerežemo krila u čast onoga što se zove "matrica".
    -Neverin

    Avalokitešvara ima svoje planove i uopće ne mora značiti da se oni i ne provode. Božansko suosjećanje ima vrlo široku platformu koja nije na prvu loptu...
    -Mariano Aureliano

    Moja poanta je bila ta da mi se čini da većina ljudi stupi u život jako nesigurno, a onda počne raditi samo ono što vide oko sebe; ponavljati neke određene obrasce ponašanja. Nakon nekog vremena život uzme svoj zamah i nema više vremena za preispitivanje i uskoro smo u penziji i čekamo da smrt pokuca na vrata.
    -Unusual suspect

    Brak između kapitalizma i demokracije je gotov.
    -Slavoje Žižek, slovenski filozof, u govoru prosvjenicima na Wall Streetu

    “Intuitivni um sveti je dar, a racionalni um onaj koji vjerno služi.
    Stvorili smo društvo koje odaje počast slugama, a koje je zaboravilo na dar.” - Einstein

    Opasno je živjeti u svijetu i to ne zbog onih koji čine zlo, već zbog onih koji to gledaju i ništa ne čine.
    -Albert Einstein

    Parafrazirati ću Thoreaua… radije nego ljubav, nego novac, vjeru, slavu i poštenje… daj mi istinu.
    Christopher McCandless (Alexander Supertramp)

    Nemoj pokušavati postati netko
    Nemoj sebe pretvarati u nešto
    Nemoj biti meditant.
    Nemoj postati prosvjetljen.
    Kada sjediš, sjedi.
    Kada hodaš, hodaj.
    Ne teži ničemu.
    Ne opiraj se ničemu.
    -Ajhan Chah

    Ne šalji um u potragu za samim sobom;
    nema uma, njegova suština je prazna.
    Pa ipak, iako prazan, nema mu kraja,
    i sve je jasno.
    U velikom spokoju, gde jasnoća i praznina nisu odvojeni,
    budi vrhunski meditant neometene meditacije nemeditacije.
    -Lama Gendun Rimpoche

    Ako koristiš svoj um za proučavanje stvarnosti nećeš razumjeti niti svoj um niti stvarnost.
    Ako proučavaš stvarnost ne koristeći um, razumjeti ćeš oboje.
    -Bodhidharma


    Nisam ovdje ni tamo.
    Nisam u pravu niti u krivu.
    Ne postojim,ali nisam ne-postojeć.
    Nit sam u Samsari niti u Nirvani.
    Svim Buddhama klanjam se zbog učenja o praznini. Hvala Vam!

    Photobucket
    Pobjednička zastava Buddhine Mudrosti
    Šesnaesti Gyalwa Karmapa Rangjung Rigpe Dorje vidio je ovu zastavu u snu i objavio „Gdje se god bude vila ova zastava Dharma će cvjetati“ Povijesno gledano predviđanja Karmapi pokazala su se točnima

    Photobucket
    Pravo je tibetanskoga naroda samoodređenje i slobodna praksa tradicije Prosvjetljenja u svojoj vlastitoj zemlji.

    Moja religija je živjeti i umrijeti bez žaljenja.
    -Milarepa

    Ako imaš neku određenu vjeru ili religiju to je dobro. Ali preživjeti možeš i bez njih!
    -14. Dalaj Lama Tenzing Gyatso

    Veliki orao istoka
    Maše krilima i leti s lakoćom
    Lebdeći slobodno na nebu
    Bez ikakva straha od pada.
    Na isti način nevezani yogi
    Prirodno živi u zabačenim i izoliranim mjestima,
    Ne radi straha od buke ili smetnje
    Nego zato jer je to put siddha.
    -Milarepa


    Dok trčiš za svojim mislima
    poput psa si koji ganja bačeni mu štap
    Svaki put kad je štap bačen trčiš za njim
    Umjesto toga budi poput lava
    koji umjesto da lovi štap
    svoj pogled skreće prema bacaču.
    Na lava se štap baca samo jedanput!
    -Milarepa


    Mila'i Mgur Bum, Milarepina Pjesma Ljubavi i Suosjećanja

    Photobucket

    Prostirem se pred Marpom Prevoditeljem
    Neka me blagoslovi i čuva od sukoba

    Blagoslov moga lame dopire do mojeg uma
    Nikada me nisu porazile smetnje

    Meditirajući na ljubav i suosjećanje
    Zaboravio sam na razliku između sebe i drugih

    Meditirajući na svojeg lamu
    Zaboravio sam one koji su utjecajni i moćni

    Meditirajući uporno na svoj yidam
    Zaboravio sam na prosti svijet osjetila

    Meditirajući na upute tajne tradicije
    Zaboravio sam dijalektičke knjige

    Održavajući čistu svjesnost
    Zaboravio sam iluzije neznanja

    Meditirajući na osnovnu prirodu uma- Trikayu
    Zaboravio sam svoje nade i strahove

    Meditirajući na ovaj život i onaj nakon njega
    Zaboravio sam na strah od rođenja i smrti

    Iskusivši radost osamljenosti
    Zaboravio sam na potrebu ugađanja prijateljima i rođacima

    Usvojivši učenje u svoj tijek svijesti
    Zaboravio sam upuštati se u doktrinarne polemike

    Meditirajući na ono što ne nastaje, ne nestaje i ne traje
    Odbacio sam sve konvencionalne forme

    Meditirajući na percepciju svih fenomena u vidu Dharmakaye
    Zaboravio sam na sve konceptualne forme meditacije

    Boraveći u nepromijenjenom stanju prirodnosti
    Zaboravio sam putove licemjerja

    Živeći ponizno u tijelu i umu
    Zaboravio sam prijezirnost i aroganciju velikaša

    Načinivši samostan unutar svoga tijela
    Zaboravio sam samostan izvan njega

    Prigrlivši duh radije nego slovo
    Zaboravio sam igre riječima


    Ova priča o oslobođenju Milarepe
    Poput Dragulja koji ispunjava želje sjajeći svjetlom akcije
    Osvijetlila je učenje svih Buddha
    I ispunila nade i težnje osjetilnih bića.
    Neka ovaj dragocjeni dar bude ugodan Buddhama prošlosti.

    Photobucket
    Arya Nagarjuna

    Buddha je neke ljude podučavao učenjem dualizma da im pomogne
    izbjeći grijeh i zadobiti duhovnu dobrobit.
    Druge je podučavao ne-dualizmu, koji je nekima bio zastrašujuć.

    Prinijeti kao žrtvu tri stotine posuda hrane triput dnevno ne može se mjeriti sa
    duhovnom korišću koja se postigne jednim trenutkom ljubavi.

    Sve filozofije su mentalne fabrikacije.
    Nikada nije postojala jedna jedinstvena doktrina po kojoj bi pojedinac mogao spoznati pravu srž stvari.
    -Nagarjuna

    Photobucket
    Myanmar resistance

  • Niti na nebu
    Niti na dnu oceana
    Ni u planinskoj špilji
    Ne može se naći mjesto na svijetu
    Gdje može krivac uteći
    Od posljedica svoje krivnje.
    Buddha, Dh 127


    Odajem poštovanje umu,
    koji je poput dragulja koji ispunjava želje,
    kojim možemo postići sve naše ciljeve.
    Priroda uma osnova je svega;
    ni u Samsari, ni u Nirvani, ničega nema što iz njega ne izvire.
    Guhyagarbha tantra

    Na putu ka istini
    čovjek moze napraviti
    samo dvije greške.
    Da ne prođe cijelim putem,
    ili - da ne krene.
    -Buddha


    "Ja nisam, Ja neću biti.
    Ja nemam, Ja neću imati.
    Ovo plaši svu djecu…,
    I ubija strah u mudrima."
    -Nagarjuna


    Uzrok nemira jest egocentrični um. Kada pojedinac
    prihvati ideju o "Ja" egu nema kraja! Samo Buddha je rekao
    da je to "Ja" bez osnove, nitko drugi nije. Prema tome nema
    druge metode osim njegove da se postigne potpuni mir.
    -Kamalasila


    Kakva god je radost na svijetu
    Proizlazi iz želje da drugi budu sretni,
    A kakva god je patnja na ovom svijetu
    Proizlazi iz želja da ja budem sretan.

    Postoji li potreba da se kaže nešto više?
    Djetinjasti rade u svoju korist,
    Buddhe rade za dobrobit drugih.
    Pogledaj samo razliku među njima!
    -Shantideva


    U radosti i boli svi su jednaki
    Dakle budi čuvar svih kao samoga sebe
    -Shantideva

    Spasi me od sumnje, toga strašnog duha,
    Okrutnog koji plovi nebom
    Krajnje sljepoće, koji šteti
    Mojem stremljenju ka uvjerenju,
    Koji ubija moje oslobođenje
    -Prvi Dalaj Lama Gedun Drub


    Ako se pokušaš na trenutak sprijateljiti
    s neprijateljem postat će ti prijatelj.
    Ako se ponašaš prema prijatelju kao
    prema neprijatelju isto će se tako promjenit
    i u suprotno. Zato mudri nikada ne podliježu
    vezivanju za hranu, odjeću ili ugled kao ni za
    prijatelje i neprijatelje razumijevajući ne-trajnost
    privremenih odnosa. Otac postaje sin u
    drugom životu, majka postaje žena,
    neprijatelj prijatelj. Sve se uvijek mijenja.
    Prema tome ništa nije definitivno u Samsari.
    -Shakyamuni Buddha


    Photobucket
    Buddha reče i ovo:

    "Duga je noć onom koji bdije, dug je put budalastome, koji ne zna za zakon istine.
    Ako putnik ne sretne boljeg od sebe ili bar ravnog sebi, bolje je da sam produži svojim putem,
    jer sa budalastim nema korisnog prijateljstva.

    Budalast čovjek koji je svjestan svojih gluposti, mudar je bar u tome,
    ali budala koja sebe smatra mudrim, stvarno je prava budala.
    Budalasti je najveći neprijatelj samom sebi, jer on čini losa djela koja mu donose samo gorke plodove.

    Jedno djelo je loše djelo kada se čovjek zbog njega mora kajati i njegove plodove sa strahom i suzama primati.
    A dobro djelo je ono djelo za koje se čovjek ne kaje i
    čiji plod prima radosno i zadovoljno."

    " Moji sinovi pripadaju meni i ovo bogatstvo pripada meni.
    Ovakvim mislima budalast čovjek muči sebe.
    Pa, on sam ne pripada sebi, kako će onda sinovi i bogatstvo?"

    "Dobro je lako činiti od dobrog, ali teško od lošeg.
    Loše je lako činiti od lošeg, ali teško od dobrog."

    "Volja za životom je zakon života,
    ko ga ne ispunjava nestaje,
    odnosi ga bujica okolnosti.
    Junak koji stvarno živi,
    uživa radosti življenja."

    Nitko na svijetu ne može promijeniti Istinu. Ono što možemo i trebamo učiniti jest tražiti istinu i služiti joj jednom kada ju pronađemo. Pravi sukob je unutarnji sukob. Iznad okupacijskih vojski i hekatombi eksterminacijskih logora postoje dva nepomirljiva neprijatelja unutar svake duše: dobro i zlo, grijeh i ljubav. Od kakve koristi su pobjede na bojnim poljima ako bivamo poraženi u dubini našeg samog bitka?
    -- Sv. Maximilian Kolbe

    „Als die Nazis die Kommunisten holten, habe ich geschwiegen; ich war ja kein Kommunist.
    Als sie die Sozialdemokraten einsperrten, habe ich geschwiegen; ich war ja kein Sozialdemokrat.
    Als sie die Gewerkschafter holten, habe ich nicht protestiert; ich war ja kein Gewerkschafter.
    Als sie mich holten, gab es keinen mehr, der protestieren konnte.“
    -Martin Niemöller

    Photobucket

    Lice Tibeta se mijenja ali po volji kineskih vlasti. Tibetanci u svojoj zemlji polako postaju manjina. O tome u našim medijima ni slova a predsjednik Josipović, kao i ostali svjetski političari, putuju u Kinu i dive se njihovim dostignućima. Svaka im čast na dostignućima u ekonomiji, ali, po mom mišljenju, u ljudskim pravima su u Tibetu i Xinjiangu danas najbliže fašizmu.
    -Stipe Božić

    Photobucket

    Ovo je moja bitka i samo je na meni da snagu svoju usporedim sa snagom tih čudovišta i samo je moja uloga ovdje biti herojem.
    -Beowulf

    Beowulf: kažu da imate čudovište ovdje? Da je vaša zemlja prokleta?
    Vojnik: Zar tako kažu?
    Wiglaf: Bardovi pjevaju o sramoti Hrothgarovoj od smrznutog sjevera do obala Vinlanda.
    Vojnik: Zar je sramota biti žrtva moćnih demona…
    Beowulf: Ja sam Beowulf i došao sam ubiti vaše čudovište.

    …ako umremo bit će to za slavu… ne za zlato!
    Misliš da si ti prvi koji me pokušao ubiti?
    -Beowulf



    free counters

    Free Counter
    Free Counter


    Locations of visitors to this page

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se