jelenski blog

petak, 23.09.2016.

Lopta

Ako bi netko htio (pokušati) objasniti kakvu sam to čudnu loptu našao u jednom vinogradu gdje sam bio pozvan u berbu danas?






Ako ne bude nitko znao stavit ću jednu dodatnu sliku koja će možda pojasniti, a možda i ne... a ako bude točan odgovor svejedno ću staviti i tu sliku, ali to najranije u nedjelju navečer, jer sutra i preksutra sam, vjerovali ili ne, u berbi grožđa :-O

Dodatak:

Za one kojima bi pitanje o lopti možda bilo ipak preteško našao sam eto još jednu sliku onoga nesretnog "kapitalca", mislim da ova je zapravo najmanje loša iz serije koju sam napravio, pa možete kontemplirati nad time o kojoj sorti je uopće riječ. Dati ću samo hint da je nazvana prema jednom gradu u Vojvodini, nekad davno ('70-'80-e ako se ne varam) bila je popularna za sadnju i kod nas u Zagorju no danas je već rijetkost i istisnule su ju neke druge "modernije" sorte grožđa.

Update:
budući da su majstori za prirodne fenomene @GP-ZG i @gogoo već determinirali loptu ajd i ja sam uranio sa slikom koju sam obećao. A pitanje o sorti grozda kapitalca nek još stoji :-))


Evo dakle mlade i stare puhare, pronađene na lokaciji već dobro poznatoj po puharama. Kako kaže gazda vinograda pohane su odlične, ništa lošije od vrganja :-))

Oznake: lopta, kapitalac, sorte grožđa

- 18:39 - Komentari (9) - Isprintaj - #

četvrtak, 22.09.2016.

Kapitalac

Stigla je jesen, danas. To je dobra stvar. Nemam nekih prigodnih fotografija, iako je materijala vrijednog "ovjekovječivanja" baš bilo ovih dana, jedino je trebalo uzeti mobitel u ruke... a za to ne treba biti lijen... :-( što može biti problem, ako čovjek jest (lijen).



Samo se eto uhvatio jedan kapitalac :-P

Oznake: kapitalac

- 20:40 - Komentari (10) - Isprintaj - #

petak, 16.09.2016.

Izvor čeka strpljivo...

Ne predaleko u planini nalazi se izvor Koprivnjak. Kao mlađi znao sam tu češće dovesti se na mountain bike-u.

Neku večer prihvatio sam poziv (inicijativu) za trčanje do Koprivnjaka, da se razbije "monotonija" trčanja po konvencionalnim stazama ili oko nogometnog igrališta.
Nije samo po sebi trčanje u planini loša zamisao, (iako nije niti briljantna) ali tema je sad nešto sasvim drugo.

Izvor koji je nekad davno uređen, koji je izgledao uredno i dobro uklopljeno u prirodni okoliš, sada je zatrpan plastičnim pivskim flašama i vrećicama.

Ovako je to izgledalo:


Slikano s mobitelom u sumrak, ali mislim da se vidi dovoljno.

Smeće nismo imali čime transportirati pa smo ga na kraju samo složili na jednu hrpu i učvrstili kamenjem, da ne raznosi vjetar, nadamo se da će ekipa iz lokalnog PD Pusti Lobor uskoro riješiti problem (jer eto i oni su kao i mi problem već ustanovili, fotkali i objaviti na svojim stranicama te najavili akciju čišćenja :-)). Eto da smo samo znali mogli smo ponijeti veliku vreću i ugodno ih iznenaditi, ali onda opet tako bi smo im uskratili zadovoljstvo čišćenja planine... a to je veliko zadovljstvo zaista :-)) Ima u planini dosta smeća za svakoga, samo još se treba učvrstiti u navici da se uvijek ponese vreća! Za svaki slučaj.

Budući da se radi o zagađenju izvora ambalažom od alkoholnih napitaka, cijela stvar me podsjetila na jedan jako dobar (iako strašno dug) ruski/burjatski film Bulag svjatoj istočnik (Bulag- sveti izvor) koji sam već prije dosta vremena odgledao na yutubeu, a koji problematizira teme alkoholizma i nemara za prirodnu (i kulturnu) baštinu. Svakako preporučam pogledati:
target=_blank>https://www.youtube.com/watch?v=GBIG6OrXq5c

Oznake: izvor, Bulag, alkoholna pića

- 20:37 - Komentari (23) - Isprintaj - #

srijeda, 17.08.2016.

Mala nostalgična šetnja

Malo brčkam se u potočiću Šumeci s nostalgijom se prisjećajuči djetinjstva. Sad je to sve izgaženo šumarskom mehanizacijom, a onda je ovdje bilo lijepo šljunčano korito u kojem sam prilikom jedne od prvih ili čak prve svoje planinarske šetnje, odmah u ljeto nakon završetka osmog razreda, pronašao poveću školjku sigurno iz vremena Panonskog mora... da... nema se više što pronaći tu danas. Sve je ugaženo kotačima teških stojeva. Nemoguće je sad vama u glavi bez slika prispodobiti kako je to izgledalo nekad. :-P

Ali barem školjku još čuvam!

Kako bilo potočić Šumeci je samo start, prvi od ciljeva subotnje večernje šetnje je jedna gradina, najzapadnija gradina gore Ivanščice- Pusti Lobor.

Likovac zlikovac raste uz stazu.

Sparina je jača nego što sam očekivao da će biti kasno posljepodne pa mijenjam majicu i tako slučajno nastaje fina demonstracija prikrivnog efekta odjeće... na prvoj slici osobito, a trebalo je crni ruksak još zamijeniti zelenim i ruke i lice natrljati potočnim blatom i to bi onda bilo to...

Na ovim vrtoglavim visinama od petstotinjak metara n.m. čak drijen još nije dozrio... u nizini je već otpao s grana.



O njenoj povijesti samo kratko:

Lobor se prvi put spominje 1244. kao posjed, a 1259. kao utvrda koju hrvatsko-ugarska kraljica Marija oduzima plemiću Puchinu, sinu Urbana i poklanja varaždinskom županu Mihajlu. Početkom 14. st. kao vlasnik spominje se Thomas Niger. O njemu je kao o Crnom Tomi Loborskom do danas sačuvana legenda u loborskom
kraju, a u svojim ga djelima spominje i Marija Jurić Zagorka. Navodno je bio izrazito okrutan, a u svoj je zamak dovlačio otete žene, neovisno o tome jesu li bile seljanke, sluškinje ili plemkinje. Po predaji je stradao kada je oteo lijepu Katicu, kćer gospodara obližnjeg Oštrca Babonića (iako nije poznato da su Babonići ikad držali tu utvrdu), u koju je bio zaljubljen mladi plemić Vladimir Zmajić. Uz pomoć sluge Petra, čiju je Ljubicu Crni Toma također obeščastio, mladi Zmajić zajedno sa svojim stricem Franjom Tahijem Susedgradskim provaljuje u utvrdu, ubija Crnog Tomu i njegova ortaka Haramića te oslobađa lijepu Katicu.
Lobor je 1399. zajedno s cijelom Zagorskom županijom, dobila obitelj Celjski. Nakon Celjskih utvrdom su gospodarili Katarina Branković (od 1456.), ban Ivan (Jan) Vitovac i sinovi mu Ivan, Juraj i Vilim (od 1457.), Jakob Székely (oko 1489.), Ivaniš Korvin (od 1494.), Franjo Berislavić(od 1504.), Ivan IV. Bánffy (od 1517.) i obitelj Keglević (od 1525.-1905.) koja ga je napustila krajem 16. ili početkom 17. st. kada se preselila u novi dvorac Loborgrad.

-izvor citata: http://www.casopis-gradjevinar.hr/assets/Uploads/JCE-55-2003-12-07.pdf

...a također omogućili su i "knjigu posjeta" :-))

Kakva je to samo vrsta vraga?? Da li se to Črni Toma Loborski ukazuje u levitaciji :-S hm... hm... :-(( :-P

Ne zadržavajući se predugo na ovom bliskom izletištu odosmo dalje u visine, u zemlju jastrebova.

Grebenom Jastrebinca na sjever. Kad smo bili već u višim predjelima začusmo preko brda nekakvo bubnjanje i ostale glazbene ritmove... to je zasigurno vjetar sa planine donio zvuke "Jailhouse festivala" iz Lepoglave... a to je nešto o čemu bi više mogao znati naš brat po planinskoj "alma mater" @Unusual suspect ;-))

Uglavnom već smo prilično daleko odmakli u smjeru sjevera pa bilo bi bezveze vratiti se istim putem, a ne posjetiti obližnje mistične planinske livade i orhidejske vrtove.

Do tamo trebalo je prevaliti preko 772m visokog neimenovanoga vrha:

Ovo je taj vrh, a ono tamo dolje u lijevoj strani se prije 15-ak godina vidjela prostrana livada, danas je to kao što vidite samo gustiš. Nestaje stanište za rijetke biljne svojte, održavanje planinskih livada zavisilo je o ljudskoj aktivnosti, od držanja stoke, od života u podplaninskim selima kakav je zaselak Labaši kraj Starog Golubovca. Ta jedna rijetka intervencija ljudi u prirodu koja je bila dobra stvar je zamrla, a tisuću drugih štetnih navika i povoda za intervencije u planinu je zaživjelo...

Usporedite recimo sljedeće dvije slike:

prvo ova je od subotnje večeri,

...i ova je od jednog davnog jutra godine 2001:

(crvena mrlja sam ja s ruksakom i vrećom za spavanje koja je izvana obješena na ruksak, može se vidjeti ako se dobro pogleda :-)) to je sken fotografije slikane nekim antiknim fotićem, ali slikano više manje s istog mjesta kao ona prethodna, subotnja- najbolja je to demonstracija siline kojom šuma preuzima ove nekad prostrane livade!

U ona vremena kao "šator" mi je uobičajeno služila neka kabanica koja se kao šatrosko krilo mogla prebaciti preko kolca ili povezati s nekom granom, vrlo low tech i bez suvišnih komplikacija koje sa sobom nosi današnja outdoors mitomanija :-P
Sjećam se kako su toga davnog ljeta na Pregerskim krčima nam se "pridružili" usred noći neki lovokradice, pa su i pripucali uokolo, nedaleko našeg logora. Na naše povike da prekinu paljbu tvrdili su nam da su zapravo oni u patroli da ne bi "tko krao divljač"... (haha koji smijeh :-D) razgovor je tako prošao dovikivanjem u mraku, nismo nikoga vidjeli ustvari...
Zaista kad danas promislim o tome mogli su nas sasvim fino postrijeljati kao "sjedeće patke" što bi ono rekli Amerikosi ili "kakti zajce" po domaći rečeno, jer kako onda, a tako i danas svakojakoga škarta u ljudskom obličju može se dosmucati u planinu... nikad se ne zna tko će naići na koga, da li luđega od sebe ili ne... ali to nas nikad nije pokolebalo u namjeri da se vraćamo u srce planine, na ovo i razna druga mjesta... no sad sam već malo zabrazdio u sentimentalnosti :-P

Pri zadnjem večernjem svjetlu hvatamo nekoliko hrvatskih karanfila,

...starog znanca vilinsko sito (carlina acaulis)

i nešto plavetno što bojim se da ipak nije bazgin kaćun tj. vrsta orhideje koja nastanjuje ove livade, bazgin kaćun treba biti crvenkast i puno ljepši od ove biljčice... a možda i ja nemam pojma o orhidejama :-S
Nešto malo ipak sam načuo i prema tome bi orhidejske vrtove trebalo pohoditi najbolje u proljeće ili rano ljeto, inače nedaleko od Pregerskih krča u smjeru zapada je i puno veća i poznatija orihdejska livada- Vučikovec: http://www.zagorje-priroda.hr/akcija-prebrojavanja-bazginog-kacuna

Za daljnje čitanje preporučam svoju reportažu s posjeta Pregerskim krčima u sad već davno predbožićno vrijeme 2013. godine: http://blog.dnevnik.hr/vajrapani/2014/02/1631737281/neistrazeni-zapad-i-poglavlje-drugo.html

Na spustu s Pregerskih krča idemo natrag direktno s livade u korito potočića Šumeci, tamo nalazimo veliko stanište velebilja (atropa belladona). Ta biljka inače i nije pretjerano rijetka u ovom dijelu planine ali na ovom mjestu raste baš jako velika, neka stabalca su debljine prsta. Već je pao mrak i ne može se dalje slikat s mobitelom.


Na kraju uključujem i ovaj video kojega je kolega youtuber-vrisaktisine/aka glasnogovornik snimio u donjem i najprostranijem dijelu livade, to je dio Pregerskih krča koji bi se još mogao spasiti ako se zaustavi širenje šume i livada počne opet kositi, nažalost to nije izgledno.

Šetnja završava s "ulovom" od tri staklene flaše, dvije plastične i jednim kanistrom od ulja... to smo izmjestili s planine u reciklažne kontejnere. Gore u gustišu Pregerskih krča primjetio sam i jedan stari lonac ali nisam htio dirati jer može biti da služi kakvom asketu za kuhanje juhe :-S

Oznake: Šumeci, Pusti Lobor, Jastrebinec

- 16:55 - Komentari (33) - Isprintaj - #

nedjelja, 17.07.2016.

Hranidbeni tornjić







Što napraviti i kako to posložiti na smisleni način...?

Može ovako

A može i onako

Preslag(iv)anje ;-)

Pitanje je što se želi postići, kakva struktura :-S

Na patišone dolazi ljetna jabuka, tzv. hrženjka, sad je njihovo vrijeme, nažalost ih je ove godine mraz jako pokosio, malo ih ima. Linija ili mrlja koju vidite preko jabuke je "ožegotina" od mraza, većinom sve hrženjke koje su preživjele imaju takav podsjetnik na travanjski jaki mraz.

Paradajz s vrha tornja isto kao i kruške koje vidite su žrtve olujnog vjetra, nisu zrele, a bilo mi je žao ostaviti ih, možda za dan-dva omekšaju do stupnja uvjetne jestivosti?

Oni ogrozdi od prošli put već su u međuvremenu sapali na male brojeve, ali sad su poprimili pravu boju, da barem imam više od jednog grma od njih bi rado pokušao spraviti egzotično vino od ogrozda ;-)

Patišoni? Naravno najbolji su pripremljeni na francuski način, a to se napravi tako da se izreže gore na patišonu "poklopac", zatim se patišon izdube, oguli, nafila se s nečim već prema ukusu "poklopac" se vrati i onda se peče, može u pećnici, ali može u dubljoj tavi na ulju, još se na to nariba sira i to je više-manje to. Ovo je recept: http://www.coolinarika.com/recept/punjeni-patison-na-francuski-nacin/
Tako će vjerujem završiti kroz par dana i patišoni sa gornjih slika, jabuka je već dok ovo pišem u "unutrašnjem svijetu" ogrozdi također, a zelena rajčica se negdje zametnula :-))

Oznake: ogrozd, patišon, tornjić

- 21:06 - Komentari (30) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 11.07.2016.

lipnji i srpnji u slikama










































Ključ za razumijevanje: fotografije ili niz fotografija koje su odvojene većim razmakom pripadaju u zasebni lokacijski kontekst.

Oznake: lipanj, srpanj, slike

- 18:06 - Komentari (19) - Isprintaj - #

subota, 02.07.2016.

Prijavite jelenka!

Ako ga vidite. Prije neku večer dok sam trčao jedan jelenak me pogodio u glavu i odbio se, te je odmah aterirao. Nadam se da mu nije bilo ništa, (moja) kosa je ublažila udar. Osim toga letač izgleda masivan samo naoko, sa tim svojim oklopom i rogovima, no to je varka, ne bi on niti letio da nije lagan ko perce.
Taj sudar podsjetio me da bi bilo dobro proširiti obavijest koju sam nedavno primio, a to je da prijavljujete viđenja jelenaka.
Vjerujem da vam je poznat njegov karakterističan i simpatičan let u uspravnom položaju.

Kako su jelencima za njihov životni ciklus potrebni trula srušena stabla , tako ih je i sve manje jer ljudi intenzivno ekspolatiraju šume i ne ostavljaju praktični nikakv komad drveta da trune u šumi. Izgleda kako negdje u ovoj šumi su jelenci ipak našli povoljno stanište. Štoviše jednoga sam primjetio doma u preletu preko dvorišta prije nekoliko dana.

Zašto ga treba prijaviti? Evo odlomka sa biologija.com.hr:

Dragi prirodoljupci! Državni zavod za zaštitu prirode treba vašu pomoć u potrazi za posebnim stanovnicima šuma! Kako pomoći u zaštiti naših najugroženijih kornjaša, pročitajte u nastavku.

Sjećate li se prošlogodišnje potrage za jelenkom? Ukoliko da, znajte da i ove godine nastavljamo potragu za podacima o jelenku, a da potraga bude zanimljivija i korisnija, proširit ćemo je s još dvije vrste koje također pripadaju najbrojnijoj skupini životinja na našem planetu, skupini kornjaša ili tvrdokrilaca (Coleoptera), a to su - alpinska strizibuba i velika četveropjega cvilidreta.

Pitate se zašto tragamo baš za njima?! Evo nekoliko razloga zašto su nam baš one bitne i zanimljive

pročitajte članak

Kako točno prijaviti viđenje jelenka i na koju adesu e-pošte možete saznati i ovdje:
http://www.dzzp.hr/novosti/bez-podkategorije/jeste-li-ih-vidjeli!-1499.html
Koliko sam shvatio, može se dobiti nagrada: "komplet Crvenih knjiga ugroženih biljnih i životinjskih vrsta Republike Hrvatske"





Ovo su slike od lani iz iste šume. Definitivno se radi o čvrstom uporištu jelenaka.

Oznake: Jelenak, masivni letač

- 22:33 - Komentari (18) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.06.2016.

Neustrašivi Ippolito

Rođen u Toskani 1684.g., u imućnoj obitelji školovao se u isusovačkoj školi, a zatim i na visokim učištima, te je i sam pristupio tom redovničkom redu. Po završetku školovanja Ippolito Desideri je nastavio raditi kao predavač na tim istim isusovačkim učilištima u Orvietu, Arezzu i Rimu. 1712. godine poglavar-General Družbe Isusove M. Tamburini prihvatio je Desiderijevu želju da ga pošalje u indijsku misiju. U jesen iste godine Desideri je otplovio iz Lisabona na portugalskom brodu na dugo jednogodišnje putavanje do indijske luke Goa. Tako je započela životna priča i putovanje čovjeka kojemu je sudbina namjenila vrlo specifičnu ulogu. Ippolitto Desideri je postao prvi Zapadnjak koji je živio u Lhasi, glavnom gradu Tibeta također prvi Zapadnjak za kojeg se pouzdano zna da je naučio tibetanski jezik, a bez ikakve sumnje bio prvi Zapadnjak koje je silom prilika naučio i ponešto o tibetanskom budizmu, kako ćemo vidjeti u drugom dijelu teksta.

Po dolasku u Indiji putovao je sjevernim dijelom zemlje, od Delhija do Agre (gdje je bilo isusovačko sjedište) i natrag. U Delhiju je susreo svoga nadređenog portugalskog redovnika Emanuela Freyrea. Zajedno su otputovali u Srinagar, prijestolnicu Kašmira, tamo je Desideri teško obolio od crijevne bolesti zbog čega je zamalo umro, a nastavak njihovog putovanja morao je pričekati šest mjeseci. Sljedeća etapa puta odvela ih je još dalje u visoke Himalaje u kraljevstvo Ladakh i njegovu prijestolnicu Leh. Tamo ih je ladački kralj lijepo primio, Desideri je htio ondje ostati i isusovačku misiju uspostaviti upravo u Lehu, međutim njegov suputnik Freyre, koji mu je bio nadređeni u redovničkoj hijerarhiji, inzistirao je da nastave prema Tibetu sve do Lhase, a što je i bio izvorni zadatak koji su dobili od svoga poglavara u Rimu.

Zimsko putovanje preko bespuća visokih prijevoja Himalaje, pa zatim dugim karavanskim putem preko tibetanske visoravni sve do daleke Lhase u Centralnom Tibetu dvojica tako nespremih, neupućenih i usamljenih putnika teško da bi mogla preživjeti. No kako se kaže "sreća prati hrabre", tako je bilo i s neustrašivim redovnicima. Ono što nisu mogli znati još u tome trenutku bile su specifične političke okolnosti na Tibetu u 18. stoljeću. Tibetom su već stotinjak godina vladali strani vladari, Hošut Mongoli, još otkako su se umiješali u građanski rat između suprostavljenih tibetanskih kraljeva i dvaju pripadajućih budističkih škola (Gelug i Karma Kagyu). U vrijeme dolaska Desiderija i Freyrea jugozapadnom graničnom pokrajnom Tibeta upravljala je mongolska upraviteljica provincije, koja je zapravo bila samo vršiteljica te dužnosti kratko nakon smrti upravitelja, njenog supruga. I ona je sa svojom karavanom polazila na put prema Lhasi da preda dužnost novom guverneru. Zahvaljujući njezinoj dobroj volji Desideri i Freyre su pod zaštitom vojničke karavane sigurno stigli u Lhasu u proljeće 1716. godine- sedam mjeseci nakon polaska iz Leha.

Interesantno samo nekoliko tjedana po dolasku u Lhasu, Freyre je zaključio da je zadatak uspješno izvršen tj. da je misija uspostavljena i otputio se s karavanama najbržim putem direktno na jug preko Katmandua i natrag u Delhi. Desiderija je ostavio samog na Tibetu kao upravitelja misije. Istina ujesen te godine posjetila su ga u Lhasi trojica kapucina (kapucini su jedan od ogranaka franjevačkog reda). Tako su tih dana u jesen 1716. Tibetanci imali prvu put u svojoj povijesti priliku vidjeti kako se ulicama Lhase šetaju neki bijelci, a takve prilike neće biti opet sljedećih skoro 200 godina sve do početka 20. stoljeća i britanske invazije na Tibet pod vodstvom Francisa Younghusbanda.

Kapucini su pak smatrali Tibet svojom domenom u kojoj imaju pravo provoditi svoju tzv. evangelizaciju (jer su kapucini već u to vrijeme imali neku misiju na južnim granicama Tibeta s Nepalom). Uglavnom su bili protiv konkurencije od strane isusovaca u toj novoj i neistraženoj zemlji (iako je "konkurencija" u tom trenutku bio samo Desideri) stoga su apelirali u Rim kod Kongregacije za evangelizaciju da jezuite (isusovce) opozovu s Tibeta. Kapucinski prigovor je naposlijetku i uvažen od strane Kongregacije no kako su u 18. stoljeću komunikacije išle nešto sporije Desideri je ostao u Tibetu skoro 6 godina tijekom čega je doživio nevjerojatne pustolovine, sprijateljio se s hošutskim vladarom Tibeta Lađang-kanom, naučio tibetanski jezik, živio u budističkim samostanima, saznao za postojenje institucije Dalaj Lama (te prigodno svome katoličkom zvanju zaključio da se radi nesumnjivo o "vražjim poslima"), svjedočio velikom i krvavom ratu koji je obilježio prijelaznu epohu kad su Džungar Mongoli svrgnuli s vlasti Hošutske Mongole, zamalo je unovačen u tibetansku ustaničku vojsku i tome slične peripetije.

Što se tiče kontakta s budističkim učenjima spominje se da prema njegovim bilješkama najviše muke mu je zadavao princip Praznine, tj. praznost svih složenih fenomena odnosno reperkusije te praznosti, te naravno princip reinkarnacije, što je i sasvim razumljivo, jer pravilno razumijevanje tih pojmova i dan danas izmiče ne samo ne-budistima nego i mnogima koji su i formalno na putu budističkog studija. Nema sumnje da je Desideri napustio Tibet kao gorljivi kršćanski prozelitist kakav je i došao, no s druge strane Desideri priznaje da je našao znatne podudarnosti katoličkoga i budističkoga nauka glede važnosti moralnog i etičkog ponašanja, mislim da je to za ono vrijeme i ondašnji domet uvida prilično velika stvar. Nakon tibetanske epizode Desideri je nastavio s radom u Indiji, 1727. se vratio u Rim, gdje je i umro 1733.g.

Za daljnje čitanje i detaljnije upoznavanje s biografijom preporučljivo:
http://www.ippolito-desideri.net/biografia/?lang=en
http://jaar.oxfordjournals.org/content/78/3/830.short?rss=1

A zašto je meni osobno važan i vrijedan spomena taj sposoban i hrabar čovjek to su njegovi izvještaji o druženju s Lađang-kanom s kojim je ostvario odnos prijateljstva i povjerenja vrlo sličan odnosu koji je nekoliko stoljeća ranije uspostavio Marko Polo s Kublaj-kanom. Nadalje upravo ona svjedočanstva povijesnog momenta kad su tri sile zaratile u raznim kombinacijama na Tibetu (Hošuti, Džungari i Tibetanci) dok se nije umiješala i četvrta- Manđurci (koji su tada vladali čitavom Kinom), a upravo njihova uloga u okončanju mongolske dominacije na Tibetu je temelj na kojem i današnje kineske vlasti grade legitimitet za prisvajanje Tibeta.
Kad bude prilike o tim temama nešto konkretno bih želio napisati, i prevesti pripadajuće odlomke iz knjige Fourteen Dalai Lamas, Sacred Legacy of Reincarnation od Glenna H. Mullina, a onda ćemo se opet spominjati Ippolita Desiderija i njegovih dogodovština, zato sam riješio kako je najbolje prvo jedan tekst posvetiti samo njemu da se upoznamo svi zajedno s tim imenom, a ne da onda kasnije u tekstovima se pojavljuje usput kao referenca eto neko talijansko ime koje nikome neće značiti ništa i neće ga moći svrstati u kontekst 18. stoljeća i Tibeta. Nadam se da će ovaj uvodni tekst biti stoga od koristi jednom kad dobije svoju nadogradnju, naravno ne mogu obećati da će to biti u bliskoj budućnosti.

Oznake: Hošuti, Džungari, Lađang kan

- 17:07 - Komentari (15) - Isprintaj - #

srijeda, 01.06.2016.

Zagonetka

Zagonetni smajli u mraku. Što bi to moglo biti? :-S uslikano jučer navečer.
Fotografije su autorski rad kolege "glasnogovornika" i objavljene su ovdje uz njegovo dopuštenje. Sa svoje strane mogu posvjedočiti da se radi o prirodnom fenomenu, iako malo je uranio ove godine taj fenomen :-))

Oznake: zagonetka, smajli, fenomen

- 19:29 - Komentari (28) - Isprintaj - #

četvrtak, 28.04.2016.

Mic po mic

Stoljeće i pol je jedva prošlo od našeg zadnjeg susreta s Mongolima. Džingis, Ogotaj, Subutaj i europska kampanja, pa zatim vrhunac carstva za vladevine Kublaj kana, seoba prijestolnice iz Har Horina u Peking, sve to je sad samo daleko sjećanje na izgubljeni svijet.

Pogledajmo ukratko što se u međuvremenu događalo- otkako su 1368. kineski pobunjenici iz Pekinga protjerali Toghana Temüra posljednjeg vladara mongolske dinastije ništa više nije bilo isto. Samo stopedesetak godina nakon Džingisa Mongoli su se morali vratiti na sjevernu stranu pustinje Gobi.

Toghanov sin Ayurshiridhara je pokušavao objediniti plemena oko stare prijestolnice Har Horina (obično se u zapadnoj literaturi naziva iskrivljeno Karakorum) koju je počeo raditi Džingis, a dovršio Ogotaj. Tamo je namjeravao obnoviti snagu na izvornim mongolskim stepama. Sanjao je da će se jednoga dana vratiti u Peking na prijestolje koje je njegov otac izgubio...

Međutim u Kini se uspostavila dinastija Ming čiji vladari su bili Han Kinezi, njihovo vrijeme je stiglo. Mingovska vojska se osilila i više puta provaljivala na mongolski teritorij, 1380.g. dosegli su Har Horin i razorili ga, a 1388. nanijela je Mongolima najteži poraz poslije kojeg je nastalo rasulo među mongolskim plemenima.
Prvi put od vremena Džingisa nad svim plemenima više nije vladao jedan kan nego su neka plemena proglasila autonomiju, ubrzo su se zavadila i počela ratovati međusobno, povijest Mongola se preokrenula u stanje anarhije prije Džingis kana.

Na zapadu su zavladali Ojrati, skupina mongolskih plemena koja za vrijeme Imperija bila marginalna, jer nisu (za razliku od istočnih Mongola ili "džingisida") bili u krvnom srodstvu s drevnom vladarskom lozom Bordžigin, koja je potekla još od Kabul Kana (Džingisovog pradjeda).

u 15. st. pod vodstvom karizmatičnoga Esen-kana Ojrati su pokorili istočne Mongole/džingiside, a 1449.g. stigli su nadomak Pekinga. Esen-kan je u bitci zarobio mingovskog cara Ying-tsunga, ali kineski generali su i bez njega uspjeli odbiti Ojrate i protjerati ih na sjever preko Gobija.
1455. Esen-kan umire i dominacija Ojrata slabi. Istočni Mongoli se nakon dugogodišnjeg rasula ponovno bude i to prvi put u svojoj povijesti pod vodstvom jedne žene- katun (kraljica) Mandughai Setsen ili Mandughai Mudra.
Udovica Manduul-kana koji je ubijen (otrovan) u klanovskoj jagmi za vlast. U seriji bitaka 1491./92. izbacuje Ojrate s teritorija istočnih Mongola, nameće im stroge uvjete mira te ponovno uspostavlja dominaciju loze džingisida. Osim s Ojratima obračunava i s mingovskim Kinezima protiv kojih bilježi nekoliko pobjeda.

Valja napomenuti da bitke Mandughai Khatun nisu bitke pod navodnicima, ona je u tradiciji mongolskih vojskovođa u svakom trenutku rame uz rame sa svojom vojskom, nosi kacigu i mač i jaše sa svojim suborcima. Tako i u trudnoći kad je ranjena u borbi.
Mandughai je vladala kao regent, a za muža i budućeg kana je izabrala mladog plemića Batmunk Dayana izravnog potomka Džingisove loze. Kad je dječak napunio 19 godina udala se za njega i formalno ga predstavila kao novoga kana, ali njen utjecaj je u svemu i dalje bio dominantan.

I Dayan Batmunk se pokazao kao sposobni ratnik te su on i Mandughai usprkos razlici u godinama bili idealan par, vratili su značajne mongolske teritorije na jugu koje su u godinama rasula zaposjeli Kinezi, suzbili su i novu pobunu Ojrata na zapadu. Kinezi su zbog njihovih aktivnosti počeli obnavljati i proširivati već zapušten Kineski Zid te masovno primjenjivati barutne topove kako bi ostvarili prednost na bojnom polju.

Na planu unutarnjih refromi Dayan kan i Mandughai katun raspustili su feudalni sistem "taiša" tj. korumpirane lokalne vlastele i državu organizirali na zdravijim organizacijskim temeljima, podijelili su teritorij istočnih Mongola na 6 tümena. Na prijelazu iz 15. u 16. stoljeće to dvoje izuzetnih ljudu kao da je obnovilo dio stare slave i visokih moralnih standarda iz vremena osvita Mongolske Imperije. Zahvaljujući njima Mongoli su se vratili iz totalnog rasula i sljedećih stotinjak godina Mongoli su živjeli skladno na unutarnjem planu, bez građanskih ratova, a na vanjskom planu su čak povećavali teritorij.
Čak i kineski povjesničari su Dayan kana nazivali "svetim carem" koji je obnovio davnu mongolsku slavu. No ključnu ulogu u toj renesansi bez ikakve sumnje odigrala je ipak najviše Mandughai katun kao regentica, Dayanova mentorica i naposlijetku supruga.
Povijesna je nepravda što Mandughai Mudra iako faktička vladarica u jednom jako teškom, sudbonosnom periodu mongolske povijesti nije mogla i formalno biti uvrštena na popis mongolskih kanova jer ta uloga je bila rezervirana za muške "džingisoviće"- tj. nasljednike loze Bordžigin. Zato ako gledate kronologiju mongolskih vladara kroz stoljeća vidjet ćete da nakon njezinog prvog muža (otrovanog) Manduul kana slijedi odmah njen drugi muž Dayan kan, a Mandughai katun se spominje uvijek posebno.
Mongolski film iz '80-ih snimljen prema njenoj životnoj priči možete pogledati s engleskim titlovima, (u tražilicu na youtubu upisati "Queen Mandukhai the Wise") Gledanjem filma umanjit ćete povijesnu nepravdu prema ovoj iznimnoj ženi. Ja sam pokušao gledati nekoliko minuta ali izgleda da nisam dovoljno jaki entuzijast :-S

Mandughai je umrla oko 1510.g. a Dayan-kan (najkasnije) 1543.

Njihov sin Barsbold preuzeo je mjesto kana iako je Dayan za života izabrao izravno već svoga nasljednika i to unuka Bodi Alagha. Barsbold je smatrao da ne treba riskirati prijelaznu nestabilnost s mladim neiskusnim novim kanom.
Nekoliko godina kasnije Bodi Alagh je uz potporu jednog od stričeva suprotstavio se stricu uzurpatoru- Barsboldu. Situacija kakva je u vremenima prije Dayana i Mandughai uobičajeno rezultirala krvavim klanovskim borbama.
Ali za čudo, tada se dogodilo da su suprotstavljene strane, prisjetivši se naslijeđa Dayan kana i Mandughai katun i bratoubilačkih ratova koji su prethodili njima, postigle dogovor i prvi put je jedan kan mirno predao titulu rivalskom kandidatu. Barsbold je priznao nećaka Bodhi Alaga za vrhovnog kana. Govori se da je ta predaja kanovske titule na Barsbolda djelovala tako potresno da je nedugo poslje umro od tuge. Naravno može biti da je umro iz nekog drugog razloga.

No ono po čemu je Barsbold još važniji je sin kojeg je ostavio iza sebe, a to je već dobro nam poznati Altan kan koji je vladao južnim Tümed Mongolima, a s kojim je započela jedna nova era i sasvim nova i neslućena povijesna uloga mongolskog naroda. O Altan kanu i o tome koga je on i odakle pozvao u goste te kako je svoga gosta poetski imenovao, o tome smo govorili već dosta puta, ne sumnjam da svi to znate, pa neću ponavljati.
Ovim kratkim pregledom samo sam htio napraviti poveznicu, zatvoriti prazninu između epoha o kojima smo svi ponešto načuli ali nismo mogli povezati u koherentnu cjelinu. Tako se mic po mic približavamo poznavanju imena i termina iz dalekih prostorno-vremenskih koordinata, a s kojima se danas-sutra možemo nenadano susresti u osobnoj sadašnjosti :-)


Oznake: Mandughai katun, Dayan, Altan

- 20:47 - Komentari (46) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< rujan, 2016  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Rujan 2016 (3)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (3)
Prosinac 2013 (3)
Studeni 2013 (3)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (3)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (3)
Listopad 2012 (5)
Rujan 2012 (3)
Kolovoz 2012 (3)
Srpanj 2012 (3)
Lipanj 2012 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • jelenske teme

    CURRENT MOON


























Linkovi

  • Um je preteča svih stvari, um ih stvara i njima upravlja. Tko sa lošom namjerom govori ili radi, tog patnja prati kao kotač volovsku zapregu.

    Um je preteča svih stvari, um ih stvara i njima upravlja. Tko sa dobrom namjerom govori ili radi, tog sreća prati nerazdruživo kao sjena
    Buddha Sakyamuni

    Onaj tko se svim raspoloživim sredstvima
    Trudi postići zadovoljstva samsare
    I nije mu stalo do nikoga osim njega samog
    Toga se može nazvati Inferiornom Osobom.

    Onaj tko zapostavlja životne užitke
    I okreće se od grešnih djela
    Ali ipak brine samo za svoj osobni mir
    Taj treba biti nazvan Osrednjom Osobom.

    Onaj tko sasvim traži potpuno dokinuće
    Svih patnji svih bića jer njihova patnja
    Pripada njegovom vlastitom toku svijesti
    Taj jest Superiorna Osoba.

    Atisha, "Svjetiljka na Putu do Prosvjetljenja"


    Jedna baklja može raspršiti tminu koja traje tisuću eona.
    -Tilopa

    Kada pravilno ispitaš svoj um, prestaješ za svoje probleme okrivljavati druge.
    -Lama Thubten Yeshe

    -Moderni čovjek živi u obmani da zna što želi, dok u stvari želi ono što se od njega očekuje da želi
    -Erich Fromm

    Nije nikakav znak zdravlja biti dobro prilagođen bolesnom društvu.
    -Krishnamurti

    Ako sam slobodan to je samo zato jer uporno bježim.
    -Jimi Hendrix

    Neznalice postavljaju pitanja na koje su mudri ljudi odgovorili pred tisuće godina.
    -Johann Wolfgang von Goethe

    Kada postane očigledno da se cilj neće moći ostvariti, nemoj promjeniti cilj, promjeni postupak ostvarenja cilja.
    -Konfucije

    Pijevac kukuriče samo kad ugleda svjetlost zore. Stavite ga u tamu i nikad neće zakukurikati. Ja sam vidio svjetlo i kukuričem!
    -Muhammad Ali

    Kakva bi tišina nastala kad bi svi ljudi govorili samo ono što znaju.
    -Karel Čapek

    Po meni čovjek treba marljivo brusiti vlastiti dijamant, ne preostaje mu ništa baš ništa drugo za raditi u životu. Odnosno, nit ne može ništa drugo nego ili dangubiti (što ležeći, što kopajući po vrtu, što filozofirajući i premišljajući) ili aktivno brusiti. Ako je priroda njegovog dijamanta jednostavnost, rezultat će i biti jednostavnost. Biti će jednostavan na početku , na putu i na cilju. Ako je pak kompleksnost, kompliciranost (ili što god drugo smatrali opreci jednostavnosti) , biti će onda to. Jednostavno, ne može biti ništa drugo.
    -Lilianke

    Istina je da smo ujedno fantastačna bića ali si tako lako prerežemo krila u čast onoga što se zove "matrica".
    -Neverin

    Avalokitešvara ima svoje planove i uopće ne mora značiti da se oni i ne provode. Božansko suosjećanje ima vrlo široku platformu koja nije na prvu loptu...
    -Mariano Aureliano

    Moja poanta je bila ta da mi se čini da većina ljudi stupi u život jako nesigurno, a onda počne raditi samo ono što vide oko sebe; ponavljati neke određene obrasce ponašanja. Nakon nekog vremena život uzme svoj zamah i nema više vremena za preispitivanje i uskoro smo u penziji i čekamo da smrt pokuca na vrata.
    -Unusual suspect

    “Intuitivni um sveti je dar, a racionalni um onaj koji vjerno služi.
    Stvorili smo društvo koje odaje počast slugama, a koje je zaboravilo na dar.” - Einstein

    Opasno je živjeti u svijetu i to ne zbog onih koji čine zlo, već zbog onih koji to gledaju i ništa ne čine.
    -Albert Einstein

    Parafrazirati ću Thoreaua… radije nego ljubav, nego novac, vjeru, slavu i poštenje… daj mi istinu.
    Christopher McCandless (Alexander Supertramp)

    Ne šalji um u potragu za samim sobom;
    nema uma, njegova suština je prazna.
    Pa ipak, iako prazan, nema mu kraja,
    i sve je jasno.
    U velikom spokoju, gde jasnoća i praznina nisu odvojeni,
    budi vrhunski meditant neometene meditacije nemeditacije.
    -Lama Gendun Rimpoche

    Ako koristiš svoj um za proučavanje stvarnosti nećeš razumjeti niti svoj um niti stvarnost.
    Ako proučavaš stvarnost ne koristeći um, razumjeti ćeš oboje.
    -Bodhidharma


    Nisam ovdje ni tamo.
    Nisam u pravu niti u krivu.
    Ne postojim,ali nisam ne-postojeć.
    Nit sam u Samsari niti u Nirvani.
    Svim Buddhama klanjam se zbog učenja o praznini. Hvala Vam!

    Pobjednička zastava Buddhine Mudrosti
    Šesnaesti Gyalwa Karmapa Rangjung Rigpe Dorje vidio je ovu zastavu u snu i objavio „Gdje se god bude vila ova zastava Dharma će cvjetati“ Povijesno gledano predviđanja Karmapi pokazala su se točnima

    Pravo je tibetanskoga naroda samoodređenje i slobodna praksa tradicije Prosvjetljenja u svojoj vlastitoj zemlji.

    Veliki orao istoka
    Maše krilima i leti s lakoćom
    Lebdeći slobodno na nebu
    Bez ikakva straha od pada.
    Na isti način nevezani yogi
    Prirodno živi u zabačenim i izoliranim mjestima,
    Ne radi straha od buke ili smetnje
    Nego zato jer je to put siddha.
    -Milarepa


    Dok trčiš za svojim mislima
    poput psa si koji ganja bačeni mu štap
    Svaki put kad je štap bačen trčiš za njim
    Umjesto toga budi poput lava
    koji umjesto da lovi štap
    svoj pogled skreće prema bacaču.
    Na lava se štap baca samo jedanput!
    -Milarepa


    Mila'i Mgur Bum, Milarepina Pjesma Ljubavi i Suosjećanja

    Prostirem se pred Marpom Prevoditeljem
    Neka me blagoslovi i čuva od sukoba

    Blagoslov moga lame dopire do mojeg uma
    Nikada me nisu porazile smetnje

    Meditirajući na ljubav i suosjećanje
    Zaboravio sam na razliku između sebe i drugih

    Meditirajući na svojeg lamu
    Zaboravio sam one koji su utjecajni i moćni

    Meditirajući uporno na svoj yidam
    Zaboravio sam na prosti svijet osjetila

    Meditirajući na upute tajne tradicije
    Zaboravio sam dijalektičke knjige

    Održavajući čistu svjesnost
    Zaboravio sam iluzije neznanja

    Meditirajući na osnovnu prirodu uma- Trikayu
    Zaboravio sam svoje nade i strahove

    Meditirajući na ovaj život i onaj nakon njega
    Zaboravio sam na strah od rođenja i smrti

    Iskusivši radost osamljenosti
    Zaboravio sam na potrebu ugađanja prijateljima i rođacima

    Usvojivši učenje u svoj tijek svijesti
    Zaboravio sam upuštati se u doktrinarne polemike

    Meditirajući na ono što ne nastaje, ne nestaje i ne traje
    Odbacio sam sve konvencionalne forme

    Meditirajući na percepciju svih fenomena u vidu Dharmakaye
    Zaboravio sam na sve konceptualne forme meditacije

    Boraveći u nepromijenjenom stanju prirodnosti
    Zaboravio sam putove licemjerja

    Živeći ponizno u tijelu i umu
    Zaboravio sam prijezirnost i aroganciju velikaša

    Načinivši samostan unutar svoga tijela
    Zaboravio sam samostan izvan njega

    Prigrlivši duh radije nego slovo
    Zaboravio sam igre riječima


    Ova priča o oslobođenju Milarepe
    Poput Dragulja koji ispunjava želje sjajeći svjetlom akcije
    Osvijetlila je učenje svih Buddha
    I ispunila nade i težnje osjetilnih bića.
    Neka ovaj dragocjeni dar bude ugodan Buddhama prošlosti.

    Arya Nagarjuna

    Buddha je neke ljude podučavao učenjem dualizma da im pomogne
    izbjeći grijeh i zadobiti duhovnu dobrobit.
    Druge je podučavao ne-dualizmu, koji je nekima bio zastrašujuć.

    Prinijeti kao žrtvu tri stotine posuda hrane triput dnevno ne može se mjeriti sa
    duhovnom korišću koja se postigne jednim trenutkom ljubavi.

    Sve filozofije su mentalne fabrikacije.
    Nikada nije postojala jedna jedinstvena doktrina po kojoj bi pojedinac mogao spoznati pravu srž stvari.
    -Nagarjuna

  • Niti na nebu
    Niti na dnu oceana
    Ni u planinskoj špilji
    Ne može se naći mjesto na svijetu
    Gdje može krivac uteći
    Od posljedica svoje krivnje.
    Buddha, Dh 127


    Odajem poštovanje umu,
    koji je poput dragulja koji ispunjava želje,
    kojim možemo postići sve naše ciljeve.
    Priroda uma osnova je svega;
    ni u Samsari, ni u Nirvani, ničega nema što iz njega ne izvire.
    Guhyagarbha tantra

    Na putu ka istini
    čovjek moze napraviti
    samo dvije greške.
    Da ne prođe cijelim putem,
    ili - da ne krene.
    -Buddha


    "Ja nisam, Ja neću biti.
    Ja nemam, Ja neću imati.
    Ovo plaši svu djecu…,
    I ubija strah u mudrima."
    -Nagarjuna


    Uzrok nemira jest egocentrični um. Kada pojedinac
    prihvati ideju o "Ja" egu nema kraja! Samo Buddha je rekao
    da je to "Ja" bez osnove, nitko drugi nije. Prema tome nema
    druge metode osim njegove da se postigne potpuni mir.
    -Kamalasila


    Kakva god je radost na svijetu
    Proizlazi iz želje da drugi budu sretni,
    A kakva god je patnja na ovom svijetu
    Proizlazi iz želja da ja budem sretan.

    Postoji li potreba da se kaže nešto više?
    Djetinjasti rade u svoju korist,
    Buddhe rade za dobrobit drugih.
    Pogledaj samo razliku među njima!
    -Shantideva


    U radosti i boli svi su jednaki
    Dakle budi čuvar svih kao samoga sebe
    -Shantideva

    Spasi me od sumnje, toga strašnog duha,
    Okrutnog koji plovi nebom
    Krajnje sljepoće, koji šteti
    Mojem stremljenju ka uvjerenju,
    Koji ubija moje oslobođenje
    -Prvi Dalaj Lama Gedun Drub


    Ako se pokušaš na trenutak sprijateljiti
    s neprijateljem postat će ti prijatelj.
    Ako se ponašaš prema prijatelju kao
    prema neprijatelju isto će se tako promjenit
    i u suprotno. Zato mudri nikada ne podliježu
    vezivanju za hranu, odjeću ili ugled kao ni za
    prijatelje i neprijatelje razumijevajući ne-trajnost
    privremenih odnosa. Otac postaje sin u
    drugom životu, majka postaje žena,
    neprijatelj prijatelj. Sve se uvijek mijenja.
    Prema tome ništa nije definitivno u Samsari.
    -Shakyamuni Buddha


    Buddha reče i ovo:

    "Duga je noć onom koji bdije, dug je put budalastome, koji ne zna za zakon istine.
    Ako putnik ne sretne boljeg od sebe ili bar ravnog sebi, bolje je da sam produži svojim putem,
    jer sa budalastim nema korisnog prijateljstva.

    Budalast čovjek koji je svjestan svojih gluposti, mudar je bar u tome,
    ali budala koja sebe smatra mudrim, stvarno je prava budala.
    Budalasti je najveći neprijatelj samom sebi, jer on čini losa djela koja mu donose samo gorke plodove.

    Jedno djelo je loše djelo kada se čovjek zbog njega mora kajati i njegove plodove sa strahom i suzama primati.
    A dobro djelo je ono djelo za koje se čovjek ne kaje i
    čiji plod prima radosno i zadovoljno."

    " Moji sinovi pripadaju meni i ovo bogatstvo pripada meni.
    Ovakvim mislima budalast čovjek muči sebe.
    Pa, on sam ne pripada sebi, kako će onda sinovi i bogatstvo?"

    "Dobro je lako činiti od dobrog, ali teško od lošeg.
    Loše je lako činiti od lošeg, ali teško od dobrog."

    "Volja za životom je zakon života,
    ko ga ne ispunjava nestaje,
    odnosi ga bujica okolnosti.
    Junak koji stvarno živi,
    uživa radosti življenja."

    Nitko na svijetu ne može promijeniti Istinu. Ono što možemo i trebamo učiniti jest tražiti istinu i služiti joj jednom kada ju pronađemo. Pravi sukob je unutarnji sukob. Iznad okupacijskih vojski i hekatombi eksterminacijskih logora postoje dva nepomirljiva neprijatelja unutar svake duše: dobro i zlo, grijeh i ljubav. Od kakve koristi su pobjede na bojnim poljima ako bivamo poraženi u dubini našeg samog bitka?
    -- Sv. Maximilian Kolbe

    „Als die Nazis die Kommunisten holten, habe ich geschwiegen; ich war ja kein Kommunist.
    Als sie die Sozialdemokraten einsperrten, habe ich geschwiegen; ich war ja kein Sozialdemokrat.
    Als sie die Gewerkschafter holten, habe ich nicht protestiert; ich war ja kein Gewerkschafter.
    Als sie mich holten, gab es keinen mehr, der protestieren konnte.“
    -Martin Niemöller

    Lice Tibeta se mijenja ali po volji kineskih vlasti. Tibetanci u svojoj zemlji polako postaju manjina. O tome u našim medijima ni slova a predsjednik Josipović, kao i ostali svjetski političari, putuju u Kinu i dive se njihovim dostignućima. Svaka im čast na dostignućima u ekonomiji, ali, po mom mišljenju, u ljudskim pravima su u Tibetu i Xinjiangu danas najbliže fašizmu.
    -Stipe Božić


    Ovo je moja bitka i samo je na meni da snagu svoju usporedim sa snagom tih čudovišta i samo je moja uloga ovdje biti herojem.
    -Beowulf

    Beowulf: kažu da imate čudovište ovdje? Da je vaša zemlja prokleta?
    Vojnik: Zar tako kažu?
    Wiglaf: Bardovi pjevaju o sramoti Hrothgarovoj od smrznutog sjevera do obala Vinlanda.
    Vojnik: Zar je sramota biti žrtva moćnih demona…
    Beowulf: Ja sam Beowulf i došao sam ubiti vaše čudovište.

    …ako umremo bit će to za slavu… ne za zlato!
    Misliš da si ti prvi koji me pokušao ubiti?
    -Beowulf



    free counters

    Free Counter
    Free Counter


    Locations of visitors to this page

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se