jelenski blog

subota, 19.08.2017.

Prilično idilično

U prethodnom nastavku zbližili smo se sa Desijem Sangyeom Gyatsom, sposobnim i inteligentnim namjesnikom, "renesansnim čovjekom" koji upravlja u Lhasi dok je mali Šesti na "čuvanju" u zabačenoj utvrdi na jugoistočnom rubu Tibeta. U ovom odlomku vidjet ćemo kako će se i kada Šesti napokon pokrenuti prema ispunjenju svoje sudbine.
...
Sljedećih 12 godina mladi Šesti i njegovi roditelji živjeli su u utvrdi Tsona Dzong dok je Desi Sangye Gyatso u Lhasi radio na ispunjenju vizionarskih ciljeva koje je započeo Veliki Peti. Dovršetak Potale, jednog od najvećih graditeljskih ostvarenja ljudske povijesti bilo je možda i njegovo najvažnije ostvarenje, ali ništa manji posao bio je na političkom osnaživanju jedinstva među raznim kraljevstvima i plemenima koja su sačinjavala novoformiranu odnosno novoujedinjenu tibetansku naciju. Trebalo je uspostavili temelje na kojima će različiti stanovnici Tibeta moći ostvarivati svoje potrebe. Desi je također u tajnosti proveo mumifikaciju tijela Velikog Petog te je u Potali dao sagraditi grandioznu stupu u koju je uložena ta sveta relikvija.

U međuvremenu mladi Šesti bio je zaokupljen edukacijom. Počevši sa čitanjem i pisanjem, preko memoriziranja molitvi i obreda koji su osnova tantričkog budizma, do uvoda u kompleksnu materiju budističke povijesti i filozofije. Njegovo naukovanje u tom smislu nije se razlikovao od onoga koje bi prolazi bilo koji mladić na putu klasičnog obrazovanja, s tim dodatkom što je Desi naputio njegove učitelje da mu prenesu važna djela koja je napisao Peti, a također i njegova vlastita (Desijeva) djela uključujući ona s područja lingvistike, poezije, astronomije/astrologije.

Nažalost život u Tsona Dzongu u nekim momentima nije bio naročito sretan za obitelj mladog Šestog, a Desi je o tome saznao tek mnogo kasnije. Nekoliko godina ranije dječakova majka podigla je tužbu protiv svoga brata, dakle ujaka od Šestog, u vezi s nekim sporom oko zemljišta. To je izazvalo ujakov gnjev i on je iskoristio svoje veze i utjecaj među upraviteljima regije Tsona koji su onda činili sve da otežaju život obitelji. Kad je Desi napokon saznao o tome upraviteljima je oduzeo njihove položaje, ali u međuvremenu je prošlo skoro čitavo desetljeće tijekom kojeg su dječakove majku i oca kontinuirano uznemiravali guvernerski poltroni. Iako je to bilo neugodno iskustvo za obitelj Tibetanci su smatrali da je i to bio jedan povoljan znamen- jer zar nije stoljećima ranije i sam Milarepa također mnogo patio zbog zlog ujaka?

U godini Drvenog Psa, (1694.) Desi je ponovno održao seansu s Prorokom iz Nechunga i pitao da li je vrijeme sazrelo da se objavi smrt Velikog Petog i da se izvrši ustoličenje Šestog. Riječi proroka bile su sasvim nejasne. Međutim Desi je naposlijetku odlučio obavijestiti mandžurskoga cara Kangxija o svemu, ali je i zatražio da drži sve u tajnosti još neko vrijeme.

Dvije godine kasnije dječak i njegovi roditelji su službeno obaviješteni da mali nije reinkarnacija Zhalu Khenpo lame nego samog Velikog Petog. (što ne znači da nisu to znali i prije, nego je značilo da više ne moraju tajiti pravu istinu)
Sljedeće godine- 1697. vijest je puštena u javnost. Desi je sastavio objavu u kojoj je opisao kako mu je Veliki Peti na samrtnoj postelji dao uputstvo o tajnosti, a opisao je i detalje potrage i pronalaska Šestog. Datum objave odredio je Prorok iz Nechunga, bilo je to u povoljnom četvrtom mjesecu (Saga Dawa, prim. prev.) tibetanskog kalendara, u kojem pada i godišnja svetkovina Buddhinog prosvjetljenja (Saga Dawa Duchen/Vesakh, prim. prev.)

Nekoliko mjeseci kasnije dječak je odveden iz Tsona Dzonga u Nangkartse. Tamo je susreo II. Pančen Lamu Lobsanga Yeshea. Od Pančena je primio prvi stupanj zaređenja (tzv. pred-novačke zavjete) i razne duhovne transmisije. Obred zaređenja u prednovicijat održan je sedamnaestog dana devetog mjeseca. Tom prilikom dječak je u skladu s tradicijom primio i novo ime- Lopsang Rigzin Tsangyang Gyatso. Zadnja dva dijela toga imena- Tsangyang Gyatso (Ocean Melodije), postati će njegovo ime pod kojim je kasnije upamćen u povijesti.

Dvojica visokih lama iz škole Nyingma, Terdak Lingpa iz samostana Mindroling i Pema Trinley iz samostana Dorje Drak doputovali su u Nangkartse da bi susreli dječaka. Obojica su bili vrlo bliski Velikom Petom i sada su dali razna učenja iz svoje škole mladom Šestom. Terdak Lingpa također mu je dao tajno tantričko ime Tome Tsal kojim je Šesti kasnije u životu rado koristio kao svoje knjževno ime i njime potpisao nekoliko svojih djela.

Sljedećeg mjeseca povorka je napokon krenula prema Lhasi putujući u velikoj karavani. Svake noći bi logorovali u šatorima i logor se ubrzo proširio na dvjestotinjak šatora. U skladu s tradicijom koju je ustanovio Treći kad je putovao u Mongoliju, šator mladog Šestog bio je smješten u centar, a ostali su raspoređeni oko njega u koncentričnim četverokutima, tako da su formirali prikaz tantričke mandale. Identitet dječaka sada je bio poznat svima tako da su se velike skupine puka formirale pored ceste da bi usput primili blagoslov, zbog toga je putovanje teklo vrlo sporo.

U Nyetangu čekao ga je Desi Sangye Gyatso, prvi put je susreo dječaka u čije ime je vladao Tibetom. Tamo su ostali sljedećih mjesec dana, tijekom toga vremena oko njih je narastao pravi grad od šatora. Svi važni tibetanski i mongolski poglavari kao i predstavnici mandžurskog cara došli su da mu odaju štovanje i prime njegov blagoslov. Većina redovnika iz tri najveća samostana u Lhasi (Ganden, Drepung i Sera) bili su prisutuni kao i stotine redovnika iz svih manjih samostana i hermitnjaka centralnog Tibeta.
Karavana se pokrenula prema Lhasi i napokon su stigli u Potalu gdje je ceremonija ustoličenja Šestog Kunduna održana dvadeset i petog dana desetog mjeseca, a to je bio dan Ganden Ngabchu (Festival Maslačnih Svjetiljki). Pančen lama je doputovao iz svog samosana Tashi Lhunpo iz udaljene regije Shigatse da bi prisustvovao svečanosti. Šesti Kundun bio je u svojoj petnaestoj godini, to je bio zaista sretan dan za mladića kao i za čitav tibetanski narod.

-iz knjige Fourteen Dalai Lamas, Sacred Legacy of Reincarnation, Glenn H. Mullin

Moj dodatak: nakon što smo u ovom nastavku vidjeli kako je iza petnaestak godina tajnosti ipak više manje glatko protekla tranzicija već bi smo mogli pomisliti da će tako idilično proteći i čitav život Šestog Kunduna. Ali u sljedećem nastavku dolazi obrat u suprotno i bit će nam baš zanimljivo pratiti kakvo će se klupko zaplesti i kako će se odmatati, najvažnije je za sada da smo upoznali glavne aktere, Desija, Šestog, Pančena, a četvrtoga asa, onog problematičnog, ćemo upoznati putem kad dođe vrijeme za to.

- 20:39 - Komentari (7) - Isprintaj - #

subota, 12.08.2017.

Renesansni Desi

U prethodnom nastavku pod naslovom I mjesec i sunce vidjeli smo kako je tekla i kako je uspješno okončana tajna potraga za dječakom reinkarnacijom Velikog Petog Kunduna- Lobsanga Gyatsa. Vidjeli smo kako su posao unatoč mnogim poteškoćama odradila dvojica redovnika, pouzdanih operativaca na terenu te kako je iz Lhase potragu koordinirao tadašnji regent, odnosno potkralj ili kako mu na tibetanskom jeziku titula glasi- Desi, imenom Sangye Gyatso. Spomenuli smo i da Desi mora odžavati privid da je Veliki Peti još uvijek živ, to jest njegovu smrt mora tajiti od javnosti u skladu s Kundunovom posljednjom željom još petnaestak godina. Prethodni nastavak završio je s privremenim preseljenjem Šestog i njegovih roditelja te dvojice redovnika koji su ga pronašli iz dječakovog rodnog sela u utvrdu Tsona Dzong gdje su trebali biti sigurniji od eventualnih napada ratnika iz susjednog Butana. No taj smještaj u utvrdi ispostavio se dugotrajnijim nego što je bilo zamišljeno. U ovom nastavku ćemo se osvrnuti na samu osobu regenta- Desija, na njegovu životnu priču zbog koje ga se može s pravom nazvati "renesasnim čovjekom" Tibeta.

...
Dok su boravili u Tsona Dzongu redovnici su poslali izvještaj Desiju Sangye Gyatsu i zatražili savjet. Desi je organizirao susret (senasu) sa Prorokom iz Nechunga i upitao što je činiti. Nechung Prorok odgovorio je da vrijeme još nije sazrelo da se objavi smrt Velikog Petog i da se prizna pronalazak sljedeće inkarnacije.
Privremeni boravak u Tsona Dzongu postao je stoga trajnije riješenje te su dječak i njegovi roditelji smješteni u hramskom kompleksu u sklopu utvrde. Ovdje su nastavili živjeti sljedećih 12 godina, a Desi je k dječaku slao učitelje i izdaleka pratio njegov napredak. Dvojica redovnika koji su dječaka i otkrili ostali su uz njega i dvaput godišnje bi putovali u Lhasu da osobno predaju izvještaj Desiju i da prime nove instrukcije u vezi toga kojim smjerom treba ići dječakova edukacija. Čitavo to vrijeme dječak je živio pod imenom Zhalu Khenpo lame (tj. za javnost dječak je bio predstavljen kao ta reinkarnacija), a Desi Sangye Gyatso u njegovo ime je vladao Tibetom. Varka da je Peti i dalje živ i zdrav pažljivo se održavala preko tvrdnje da je on tobože u dugom meditacijskom povlačenju.

Zapadnjacima se ideja da se takva varka mogla održavati 15 godina čini nevjerojatnom. Ali za Tibetance odsutnost Petog iz javnog života kroz takav dugi vremenski period nije predstavljala nešto strašno čudno. Navikli su da njihovi lame zaista odu na povlačenja na deset, dvadeset pa i više godina. Jedan problem međutim s kojim se morao suočiti Desi da bi održao varku bila je obaveza da se Kundun mora ceremonijalno pojaviti nekoliko puta godišnje, makar samo nakratko. Obično to bi se odvijalo tako da bi se Kundun pojavio sjedeći na balkonu hrama Jokhang. Desi Sangye Gyatso uredio je da umjesto Dalaj lame na balkonu sjedi jedan redovnik iz samostana Namgyal Dratsang. Redovnik je donekle sličio Velikom Petom, a čak je i pustio brčiće kakve je nosio Peti. Izdaleka lako je mogao odigrati svoju ulogu, osobito zato jer budući da je bio formalno u "meditacijskom povlačenju" ispred njegovog sjedišta na balkonu bila je (kao simbol te odvojenosti od svijeta) postavljena tanka zavjesa tako da je bio još manje vidljiv.

Od svakog visokog lame očekuje se da prima u audijenciju i da daje blagoslov uglednim hodočasnicima koji dolaze izdaleka pa ni Dalaj lama nije iznimka od toga pravila. Redovnika iz Namgyal Dratsanga koji je igrao ulogu Velikog Petog pozvali bi i da se pojavi u toj funkciji. Opet pod izlikom da je u meditacijskom povlačenju hodočasnike se držalo da distanci tako da nisu mogli priči "Dalaj lami". Uobičajeno je da netko tko je u meditacijskom povlačenju tantričke tradicije ne smije razgovarati s ljudima osim sa svojim učiteljima i atendantima, ta tradicija služila je kao objašnjenje hodočasnicima zašto mogu dobiti samo blagoslov "na daljinu".
Čitavom tom predstavom orkestrirao je vješto Desi Sangye Gyatso koji kroz tih 15 godina je vladao Tibetom kao regent u ime Velikog Petog (istovremeno u ime Velikog Petog čiju smrt je tajio baš kao i u ime malenog Šestog čiji pronalazak slijedom toga nije smio javno obznaniti prim. prev.). Desi je bio dakle ključna figura koja je određivala sudbinu mladog Šestog stoga bit će korisno da razmotrimo ukratko tko taj Desi zapravo bio.

...

Sangye Gyatso rođen je u godini Vodene Zmije- 1653. godine- jedanaest godina nakon što je Veliki Peti Dalaj lama uzašao na poziciju i duhovnog i svjetovnog poglavara (nakon građanskog rata prim. prev.) novoujedinjene tibetanske nacije. Bio je nećak Desija Trinleya Gyatsa koji je 1660. naslijedio prvog Desija Sonama Chopela (umro 1657) Tako je Trinley Gyatso postao drugi Desi Velikog Petog Dalaj lame (funkcija Desija je zamišljena da bude kao povjerenik za svjetovne tj. političke poslove Dalaj lame dok je on živ i da formalno vlada u prijelazno vrijeme između dvojice Dalaj lama prim. prev). Po rođenju nećak Trinleya Gyatsa dobio je ime Konchok Dondrub.
Dječak je priključen Dalaj laminoj sviti već u ranoj dobi. Veliki Peti direktno se zainteresirao za njega i kad je dječak imao osam godina primio je novački stupanj zaređenja od samog Velikog Petog. Prilikom zaređenja Veliki Peti dao mu je u skladu s tradicijom novo ime- Sangye Gyatso - "Buddhinski Ocean" i to je ime koje je nastavio koristiti kao svoje osobno ime nadalje do kraja života.
Od toga trenutka nadalje dječak je prisustvovao praktički svakom učenju koje je davao Veliki Peti. Također omogućeni su mu izvrsni učitelji tako da je primio opširno klasično obrazovanje. Kasnije u životu i on sam postao je ugledni budistički učenjak, a mnoga od njegovih djela i danas služe kao udžbenici. Njegovi radovi na temu tibetanske povijesti, medicine, astronomije, klasične poetske kompozicije i lingivstike tibetanskog jezika brzo su postala novi nacionalni standard. Zaista uspjeh njegovih djela omogućio je kulturološko razumijevanje Tibeta kakvo se održalo do današnjih dana zato se i može reći da u tibetanskoj povijesti njegovo ime stoji slično kao ime Francisa Bacona na Zapadu.

Sangyeov genij bio je očigledan od njegove rane mladosti, tako da kad je Veliki Peti otpustio svoga trećeg Desija 1675. godine, Veliki Peti saznao je da taj Desi iako je bio redovnik imao je ljubavnicu, posao Dalaj laminog "potkralja" ponuđen je Sangyeu Gyatsu iako je on u to vrijeme imao samo 22 godine. Sangye Gyatso odbio je ponudu tvrdeći da je premlad i da još nije završio svoje obrazovanje. Međutim pozicija Desija oslobodila se opet 1679. godine i opet je Veliki Peti pozvao Sangyea Gyatsa da služi. Tada je Sangye Gyatso prihvatio posao i ostao je "potkralj"/Desi Velikog Petog i to je ostao još dugo nakon što je potonji preminuo. Zapravo Sangye Gyatso držao je funkciju Desija sve do vlastite tragične smrti 1705.

Iako je Desi Sangye Gyatso, kako je spomenuto prije, primio redovničko zaređenje u djetinjstvu, od Velikog Petog, kad je odrastao i postao mladić razmonašio se i usvojio slobodarski životni stil zbog kojeg je u narodu bio vrlo popularan. Prema narodnoj predaji u široj regiji Lhase nije bilo ni jedne neudane žene koju nije odveo u krevet. Stoga kad je mnogo godina kasnije njegov mladi štićenik- Šesti Dalaj lama objavio svoju namjeru da se razmonaši, a Desi ga je očajavajući pokušavao odgovoritit od toga nauma, nije baš mogao govoriti s pozicije moralnog autoriteta po tom pitanju.

To što se Desi razmonašio i postao laik za Tibetance nije predstavljao problem. Većina Tibetanaca slala je nekoliko svoje djece da postanu redovnici iili redovnice u vrlo mladoj dobi, često ne samo s očekivanjem nego i nadom da će se djeca vratiti svjetovnom životu kad odrastu (dosegnu punoljetnost). Desi je bio poštovan zbog svoje posvećenosti poslu većina kojeg je bila ionako političke naravi pa time i možda primjerenija za laički stil života. Nadalje monogamija nije bila kulturološka norma u Tibetu niti za muškarce niti za žene pa stoga na Desija zbog njegove reputacije ženskara nitko nije gledao podozrivo. Zapravo izgleda da je bilo sasvim suprotno- Tibetancima je ostao u kolektivnom sjećanju kao jedan od velikih pionira Tibetanske nacije, kako politički, tako i kulturno.
Međutim, kako ćemo kasnije vidjeti, Desi Sangye Gyatso nije bio nimalo drag mandžurskom caru (Kangxiju, prim. prev.) a to ga je na kraju i odvelo u propast.



Moj dodatak: sada kad smo se zbližili sa Desijem i kada smo shvatili njegovu povijesnu ulogu lakše ćemo pratiti daljnji zaplet i događaje koliko fascinantne toliko i tragične u nekim momentima. U ovom periodu povijesti Tibet se još oporavlja od razornog građanskog rata u kojem su ratoborni kraljevi regija Tsang i Beri zamalo uništili budističku školu Gelug sa čijim posvemašnjim usponom se nisu mogli pomiriti (tibetanska aristokracija je mahom pripadala starijoj školi Karma Kagyu i uspon Gelugpa nije im odgovarao). U tome građanskom ratu koji je od početka imao i jaku komponentu sektaškog obračuna između "reformiranih" i "nereformiranih" , (vrlo slično zapravo kao Tridesetogodišnji rat između katolika i protestanata koji je u isto to vrijeme bijesnio u Europi) Gelugpe, a time i Petog Dalaj lamu spasio je mongolski kan Gušri koji im je pritekao u pomoć, porazio svjetovnu aristokraciju i dokinuo njihove kraljeve te tako omogućio da se Tibet prvi put ujedini pod novom vrstom vlasti s Kundunom (Dalaj lamom) kao religijskim ali i svjetovnim vladarom. Desi Sangye Gyatso, junak ovog odlomka, vidjeli smo rodio se tek 11 godina nakon tih monumentalnih zbivanja, ali i njega će u drugoj polovici života između svih ostalih briga dopasti i "poslovanje" i s Mongolima i s Mandžurskim carom iz Pekinga, a kako će se u tome snaći i što će biti s njegovim mladim štićenikom Šestim Dalaj lamom to ćemo vidjeti u nekom od sljedećih nastavaka.

- 22:16 - Komentari (18) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 24.07.2017.

Fotosafari



Pitanje je koliko ste razmislili o lovu na bamije u Zagorju. A odgovor glasi niti približno koliko ste trebali. To je još jedna od takvih stvari, dugačak je taj popis...





Zanimljiva je to biljka- nezaobilazan sastojak cajunskog gulaša od aligatora u Louisiani (popularni gumbo), a navodno da se i u Bosni dosta koristi spremljena na razne načine.
Kako god bilo preporučam svima dodati bamiju na vrt, osobito zato jer ljeta su sve vruća, a njoj to paše.

I cvijet je vrlo lijep, što je i logično jer bamija pripada porodici hibiskusa.

Vrtne buče spavaju u hladu...



... ali ne zadugo

To su buče za bučnicu, od običnih buča razlikuje ih samo što su izdužene i ne puze nadugo i naširoko pa ne zauzimaju puno mjesta na vrtu. Vrlo praktična stvar.

Ima tu i nekih kapitalaca, kao paradajz od 0,6kg i jedan od 0,5 ne znam sad više koji je od ta dva ovaj na slici.

bamija, komorač i gore jedna bijela tikvica.

cherry rajčice





To je sve s krumpirom išlo u pećnicu, a onda hitro je pojedeno, nije se stiglo dokumentirati.

Ova slika je od prije par godina ali uklapa se u ovu temu jer prikazuje gotovo jelo, bamija+ butternut tikva.



Da bi vrt bio siguran čuvaju ga kobre među biljkama, (to ćete sigurno znati tko su i što su)





Nešto je i u loncima, ne želeći biti mainstream poput Copernice koja u loncima drži začinsko bilje i povrće, ja tako držim dvije jele i jedan orah.

Za desert, čekaj dok smokve narastu.

Oznake: bamije, aligator, gumbo

- 00:00 - Komentari (21) - Isprintaj - #

utorak, 13.06.2017.

I mjesec i sunce

... Tsewang Lhamo je tijekom trudnoće iskusila mnoge povoljne znakove. U noći začeća sanjala je da ide po vodu na izvor. Kad se sagnula da zagrabi vodu ugledala je peterostruku vadžru koja se spustila uspravno da dlan njene ruke. Imala je osjećaj da se radi o nečem izuzetno dragocjenom i da to treba čuvati sa velikom skrbi, zato ju je položila nježno u svoju bluzu. Neke druge noći u snu je rukama skinula mjesec i sunce i prinijela ih grudima i tako držala dok se nisu rastvorili u njezino tijelo. Usnula je nekom drugom prilikom i san u kojem ju je posjetilo mnogo lama iz tradicija Gelug i Nyingma i oni su joj dali blagoslove i opunomoćenja. Također sanjala je da je mnogo ljudi posjetilo je kod kuće, iskazivalo joj veliko štovanje i položili je na visoki tron.
Otac, Tashi Tenzin, je također usnuo mnoge povoljne snove, vidio je sunce i mjesec okružene planetima i zvijezdama kako se pojavljuju istovremeno na nebu, a okruživala ih je velika duga. Iznenada mjesec je pao s neba u krilo njegove supruge i istopio se u njen trbuh.
Mnogo se prirodno znamenje manifestiralo tijekom trudnoće. Izgledalo je kao da duge okružuju kući skoro čitavo vrijeme, cvijeće je cvjetalo posvuda. Mnoge povoljne ptice i druge životinje su se pojavljivale kad god je netko dolazio ili odlazio iz kuće.
Zbog tih i ostalih znakova svi su znali da se začeto posebno dijete.

Kad je dan rođenja stigao majka je porodila dječaka skoro bez boli i neugode. U trenutku rođenja u cijelom kraju osjetio se lagani potres, istovremeno se nebom prolomio glasan grom.

Otac koji je i sam bio ugledan lama u Nyingma tradiciji dao je djetetu ime Sangnak Tenzin (Nositelj Tantričkog Znanja). Nekoliko dana kasnije to ime je ipak promijenjeno u povoljnije ime Ngawang Norbu (Dragocjeni Mastor Učenja)
Dječakove prve riječi su bile: "Ja nisam malo dijete. Letio sam iz Potale u Tsonu. Ako pođemo u Potalu sve tamo bit će moje." Spominjao je i mnogo imena redovnika koji su bili bliski Petom govoreći: "Svi oni su moji redovnici."

Ubrzo nakon što je Veliki Peti preminuo njegov regent Desi Sangye Gyatso diskretno je poslao glas u regiju Monyul da se prikupljaju imena djece rođene pod povoljnim okolnostima. Budući da nije želio odati pravu prirodu potrage, jer smrt Velikog Petog morala je do daljnjeg ostati tajna, obznanio je da se traži reinkarnacija drugog slavnog lame koji je nedugo tome umro, a to je bio Zhalu Khenpo, poglavar uglednog samostana Zhalu u regiji Tsang.

U godini Drvenog Vola (1685.) kada je dijete imalo dvije godine Desi je kao nastavak preliminarnih istraga poslao dvoje redovnikaa u regiju Monyul da ispitaju svu djecu sa liste koja je načinjena, a također da izvide ima li osim tih i nekih drugih kandidata.
Njihovi prvi pokušaji bili su frustrirajući, u pismu Desiju poručili su: "Teško je tragati u regiji Mon. Kad ljudi posumnjaju da tražimo reinkarnaciju važnog lame, svi dovode svoju djecu i predstavljaju ih kao kandidate i izmišljaju o njima razne priče."

Međutim dvije vrane uskoro su počele slijediti redovnike i graktati na njih. Vrane su se ponašale kao da ih vode putem, svaki put kad su se redovnici našli u dvojbio glede toga kojim putem krenuti samo su trebali pogledati u nebo i vidjeti ponašanje vrana.

S vremenom stigli su i u kuću lame Tashi Tenzina da ispitaju toga dječaka koji je navodno govorio opširno o Lhasi. Tražili su da vide dijete ali roditelji su oklijevali dati pristanak jer dječak je u to vrijeme bio nešto bolestan. Međutim ipak su na kraju pristali.
Sastanak je bio razočaranje za redovnike. Kad su ga upoznali dječak je bio usporen i ošamućen i nije pokazivao nikakav interes za njih. Pokazali su mu dvije molitvene brojanice, jednu koja je pripadala Velikom Petom i još jednu sličnu, ali dječak je jednostavno uzeo obje.
Majka se ispričala zbog dječakovog ponašanja i predložila da sada odu i vrate se kroz nekoliko dana kada se dijete sasvim oporavi. Redovnici su otišli sa zaključkom da dijete nije objekt njihove potrage. Nisu imali namjeru vratiti se da ga ponovno vide. Nastavili su svoje pješačko putovanje po regiji Monyul.
Nakon nekog vremena na putu stariji redovnik osjetio je jake bolove u kuku tako intenzivne da se više skoro nije mogao pomicati. Također pojavila se opet jedna od onih vrana koje su ih prije vodile putem i počela se ponašati kao da im se ruga.
Odlučili su ulogoriti se preko noći na tome mjestu. U stariji redovnik sanjao je da mu se ukazao Prorok iz Nechunga vrlo nezadovoljan i ljut te mu je rekao:
"Vaša potraga ne uspijeva jer kandidate ne ispitujete dovoljno rigorozno. Zato su vas sad snašle ove teškoće."

Ujutro je redovnik opet bio dobro i tijekom sljedećih mjeseci su prehodali sve krajeve te regije i ispitali na desetine djece ali kod ni jednoga nisu pronašli pravo znamenje. Onda su stiglu u Gyamu gdje je živio poznati vidovnjak/pustinjak. Od njega su zatražili savjet. Vidovnjak je izvršio svoje mistične opservacije i odgovorio: "Lutali ste mnogim mjestima bez uspjeha. Ali vi ste već vidjeli dijete. To dijete je emanacija Avalokitešvare i njegova praksa je Avalokitešvarina, iako neke prepreke opstruiraju njegovo prepoznavanje." Onda su redovnici pitali što im je nadalje činiti, a vidovnjak im je nakon što je izvršio novi misterijski uvid, odgovorio: "Dječak je emanacija govora Avalokitešvare. Vi trebate načiniti još prikaz Avalokitešvare koji će simbolizirati prosvijetljeno tijelo i prinijeti brojanicu kao simbol prosvjetljenog uma. Tada će tijelo, govor i um biti ujedinjeni i vaša potraga će uspjeti."

Iako je taj savjet ohrabrio dvojicu redovnika još uvijek nisu znali u kojem smjeru točno nastaviti. Onda su se krenuli pažljivo prisjećati svih dogodovština sa svoga putovanja dok se nisu prisjetilii dječaka kojega su olako odbacili. Odlučili su da će poći da ga opet vide.
Dok su se pribrižavali kući dječak se vani igrao. Ovaj put se duboko zagledao u redovnike, mahao im je i počeo dozivati obojicu po imenu. Kad je vidio vreću
sa obrednim predmetima koju su nosili dječak je zaplesao i rekao: "Dođite odmah! Pokažite mi moje stvari!"
Stariji redovnik pitao je dječaka: "Da li si ti reinkarnacija Zhalu Khenpa?", a dječak mu je odgovrio: "Nisam ja Zhalu Khenpo, ja sam Lobsang Gyatso. Ne želim živjeti ovdje. Želim ići u Potalu. Ja sam najveći od svih."
Onda su mu pokazali dvije statue, jednu Tsongkhape i drugu Petog Dalaj lame i pitali ga da li zna tko su oni. Dječak je uzeo statuu Petog i radosno uzviknuo: "To sam ja! To sam ja!"

Tijekom sljedećih sedam dana dvojica redovnika su diskretno i ležerno testirali dječaka pokazujući mu svakodnevno neki predmet koji je pripadao Velikom Petom zajedno s istim takvim predmetom koji nije bio njegov.
Prvoga dana pokazali su mu obredni bodež (phurba) koji je Veliki Peti često nosio na brojanici oko vrata i jedan takav sličan koji Peti nije nikad dotaknuo. Dječak je izabrao pravi i držao ga na srcu.
Sljedećeg dana pokazali su mu statuu Padma Sambhave i yoginke Yeshe Tsogyal, dvoje utemeljitelja tradicije Nyingma. Dječak je uzeo statue u svoje malene ruke i položio ih na glavu s velikim poštovanjem. Također su mu pokazali i statuu Karmapa lame koji je bio suvremenik Velikog Petog, tu statuu je primio u ruke kao igračku i počeo se igrati s njime kao da se igra sa prijateljem ili bratom.
Trećeg dana pokazali su mu običan jednostavno pisani mali tekst koji je pripadao Velikom Petom i jedan raskošno pisan dugačak tekst koji nije. On je željno zgrabio tekst koji je pripadao Velikom Petom i izjavio: "To je moje. Imam mnogo takvih u Potali." Onda je otvorio tekst i pretvarao se da čita.
Četvrtog dana pokazali su mu dva šešira, jedan koji je pripadao Velikom Petom i jedan koji je bio standardni redovnički šešir. Oba šešira je dugo držao u rukama, ne govoreći ništa, a onda je stavio na glavu ispravni šešir.
Petoga dana pokazali su mu dva mala nožića od kojih je jedan pripadao Velikom Petom. Odmah je uzeo pravi nožić i počeo s njime čačkati zube baš kao što je to činio Peti.
Šestog dana pokazali su mu tantrički set ornamenata od kosti koji je koristio Peti i jedan sličan set koji nije. Opet je dječak izabrao ispravno.
Naposlijetku sedmog dana pokazali su mu šalicu za čaj koja je pripadala Velikom Petom i jednu običnu šalicu. Dječak je izabrao pravu šalicu i uzviknuo: "Ovo je moje!"
Ti testovi i mnogi razgovori koje su redovnici vodili sa dječakom uvjerili su ih da su pronašli dijete koje su tražili.

U tom uvjerenju poslali su pismo Desiju Sangyeu Gyatsu i izvjestili ga o svome uspješnom okončanju potrage. Desi je bio presretan ali odgovorio im je da dječaka i dalje moraju predstavljati javnosti kao reinkarnaciju Zhalu Khenpa jer smrt Petog još nije objavio javnosti nego je i dalje održavao privid da je on živ i u dugačkoj meditacijskoj sekluziji.
Pojavila se zabrinutost za djetetovu sigurnost jer odnosi između TIbeta i Butana su bili napeti u to vrijeme, a Tsona je ležala u blizini granice te dvije zemlje. Osim toga kineski špijuni bili su posvuda. Zbog toga dvojica redovnika nagovarala su dječakove roditelje da se presele na neko vrijeme u sigurnije mjesto, predložili su Shawoog. Roditelji su prihvatili i počeli su se spremati na put.
Na dan polaska manifestirali su se mnogi povoljni znaci u prirodi. Blagi potres u kojem nitko nije ozlijeđen i lagani pljusak kiše. Dok su jahali iz sela duge su se pojavljivale uokolo
Kad su stigli na prijevoj dječak je rekao: "Spustite me ovdje. Želim se oprostiti sa svojim selom i kućom." Na taj način je, iako je imao jedva 3 godine pokazao autoritet svoje pojave i razumijevanje događaja koji su se zbivali oko njega.
Kada su došli u Shawoog svi su bili zdvojni jer širile su se glasine da su butanski vojnici prisutni u tom kraju, međutim dijete ih je uvjeravalo da se ništa loše neće dogoditi. Opet i to je uzeto kao znak njegove zrelosti i autoriteta.

Vrane su inače bile rijetko viđene u okolici Tsone. Međutim dvije su se nastanile na krovu kuće dječakovih roditelja uskoro nakon što je majka zatrudnjela (misli se na one iste vrane koje su vodile redovnike,prim. prev.) Sada kad je cijela obitelj putovala i te vrane su pošle s njima i kružile su čitavo vrijeme iznad karavane i nadzirale put pred njima. Kasniji pisci i biografi Šestog smatrali su te vrane emanacijama dharmičkoga protektora Mahakale, specijalnog zaštitnika svih Dalaj lama.
Putujuća družina (dječak, roditelji i dvojica redovnika) pozvana je da se na neko vrijeme skloni u utvrdu Tsona Dzong, tom prilikom vrane su se nastanile na krovu utvrde.
Tijekom svoga putovanja skupina je dijete javnosti predstavljala kao reinkarnaciju Zhalu Khenpo lame, potajno međutim štovali su ga kao Šestog Dalaj lamu.

...

Moj dodatak: prevedoh par redaka iz knjige "Fourteen Dalai Lamas- Sacred Legacy of Reincarnation" od G.H: Mullina. Malo nešto da bude za pročitati od ozbiljne i konkretne tematike za deseti rođendan bloga (koji bješe zapravo još onu prošlu nedjelju (4.-oga ;-) A zapravo je zgodan uvod u biografiju Šestog Dalaj Lame koji je postao veliki tragičar, možda i najkontroverzniji u čitavoj lozi tih inkarnacija, a svejedno omiljen u tibetanskom narodu do današnjih dana. Ono što je trebao biti privremeni smještaj u utvrdi Tsona Dzong za dječaka i roditelje potrajalo je spletom okolnosti dugih 12 godina tijekom kojih je Tibetom u njegovo ime vladao regent Sangye Gyatso održavajući sve vrijeme iluziju da je Veliki Peti još živ i u dugačkom meditacijskom povlačenju. U nekom budućem nastavku nadam se da će biti prilike da vidimo kako je teklo dalje njegovo obrazovanje i mladost i kakvu je to pomutnju mladi Šesti priredio svojim tutorima te uznemirio jako i Mongole koji su u to vrijeme pažljivo pratili kako "diše" Tibet u religijsko-političkom smislu.


P.S. nešto sasvim nevezano, ali nađoh maloprije u vrtu ko naručeno samo za gospona @Vlada da mi ne bude zakinut, ubrana zdjelica (susjedovih ;-) malina, a među njima (na njima) kao kralj sjedi jedan neobičan dvostruki tajberi, hibrid kupine i maline koji isto dozrijeva sada kad i malina.



- 20:41 - Komentari (29) - Isprintaj - #

subota, 06.05.2017.

Par svibanjskih bedastoća

Neke slike slabe mobitelske kvalitete koje sam danas "pokupio" putem :-P











kombinirani pogon 3 u 1- vinograd/jostinjak/breskvik

A evo je (na drugoj lokaciji nevezano za prethodne slike) njezino veličanstvo... ali neće reći tko je! To bude pitalica- pa nek pogađa kome je volja, (a vi za koje znamo da znate pustite one koji nisu sigurni da se igraju ;-))








Uglavnom sad cvate prvi put onak pravo, lani je bio jedan ovakav grozd cvjetova.

A primjetio sam svaki put kad ju posjetim obavezno mora na cvjetovima biti barem jedan ovaj zeleni neki hruštu sličan kornjaš... reklo bi se da je to tzv zlatna mara, a izgleda da će i ona uzeti svoj dio kolača :-PP Zapravo me to čak niti ne srdi...
Jer sve su to ionak samo bedastoće :-D

Ako se radi ičega treba čovjek zbilja srditi onda to može biti radi toga što navodno da peta sezona Vikinga ide tek u studenom!? :-O



Oznake: Zlatna mara, Ragnar Lodbrok, jostinjak

- 23:21 - Komentari (48) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 27.02.2017.

Vuki

Začuo sam da će se djelomično krčiti jedan vinograd, pa sam se sam pozvao. To je uvijek radosna prigoda, vinograda ionako ima previše, a ljudima trate vrijeme, novac i zdravlje...

Gazda iako inače prilično tradicionalno-konvencionalni lik, sa našom lokalnom tradicijom vinogradarstva i vinarstva nikad nije saživio, a i ono generičko argumentiranje: "nema se vremena, drugi životni prioriteti,"... pa dobro, onda sjecimo!

Navodno da na mjestu posječenog dijela vinograda posaditi će nekoliko marelica i nektarina. Sretno mu bilo s time! I nadam se da mu neće oduzimati previše vremena.

Pozdravlja vas pas Vuki.

Vuki je jedna diciplinirana, gospodska persona. Ostavio je na mene jako dobar dojam.

Gablec je bezmesni.

Vukiju to ništa nije smetalo.
Konzumirao je gljive (pohane bukovače) i kuhana jaja i kukuruzni kruh, jedino je preskočio gemišt, reče da bez svoje zdjelice ne može piti- iz čaše ne umije nikako :-((

Starinska zagorska klijet iznutra. Obratite pažnju na to gdje je smještena pipa na bačvi. Pitam se u sebi da li će se iz vinograda koji bude sada u znatno smanjenom obujmu moći napuniti ovaj ogromni lagev :-S Ali to je pitanje oko kojeg neka mozga gazda, vjerujem da će lako doskočiti problemu (jer vodovod, koliko znam, još nije presušio ;-)

Neke alatke koje smo koristili za vađenje trsova, čavala iz stupova, skidanje žice i naposlijetku čupanje stupova.



Plodovi rada na krčenju vinograda su ove hrpe korisnih stvari, trsovina je savršena zamjena za ugljen na roštilju, rozgve za potpalu u peći, drveni stupovi već za neku ogradu, popravak preostalog dijela vinograda ili za ogrijevno drvo.


Oznake: pas Vuki, trsovina, drveni stupovi

- 19:51 - Komentari (67) - Isprintaj - #

petak, 23.12.2016.

Galdan je bio gladan

U zajedničkim šetnjama kroz povijest Centralne Azije u 16. i 17. stoljeću daleko smo odmakli. Baš sam nedavno prelistao par zadnjih postova koje sam na tu temu objavio ove godine da vidim na čemu smo. Godina se bliži kraju ali naša studijska šetnja tek je započela. U prethodnom nastavku vidjeli smo što se zbiva južno od Velikog Zida, vidjeli smo kako su nakon domaće dinastije Ming Kinom zavladali opet strani vladari- Mandžurci sa svojom dinastijom Qing.

Još prije toga smo u ovom nastavku vidjeli kako su se Istočni Mongoli, Halhe uspjeli nakon perioda kaosa donekle konsolidirati pod vodstvom dvoje karizmatičnih i sposobnih ratnika- kraljice Mandughai i njezinog mladog supruga Dayan-kana. Obranili su se od nasrtaja mingovske Kine kao i od svoje mongolske braće sa zapada, od Ojrata.
Nepomirljivo rivalstvo između Ojrata i Halhi zapečatilo je u sudbinu neovisne mongolske države na kraju 17. stoljeća. Istočni Mongoli bili su nemoćni da se odupru krvavim osvajačkim pohodima Galdana Bošigta, moćnog ojratskog kana, a sa sjevera teritoriji Halha Mongolije načeti su bili i osvajanjima ruskih Kozaka oko Bajkalskog jezera, u takvim okolnostima prihvatili su 1691. g. podaništvo cara Kangxija- ili drugim riječima u zamjenu za vojnu pomoć protiv Galdanovih vojski halhaski kanovi pod vodstvom svog vjerskoga vođe- prvog Bogd Gegena- Zanabazara uveli su do tada neovisne mongolske zemlje u uniju sa qingovskom Kinom.
Bio je to spasonosni zagrljaj s Pekingom koji je dobro funkcionirao dok je bio živ Zanabazarov veliki prijatelj, plemeniti car Kangxi, ali nakon njega se čitava stvar izrodila u najgori košmar i nacrnji period povijesti mongolskog naroda iz kojeg će se uz maksimalne žrtve izvući tek dvjestotinjak godina kasnije- 1921. godine.

Uz sve to na umu neće nas iznenaditi propitkivanje povijesne uloge Prvog Bogda, propitkivanje koje se osobito intenziviralo krajem 20. st. nakon pada komunizma kada je i interes za nacionalnu povijest u Mongoliji doživio renesansu i traje do današnjih dana. Koja je pozicija tih propitkivača nazovimo ih tako? Ukratko ovakva: postupak Zanabazara, Prvog Bogd Gegena je bio pogrešan, umjesto stranom vladaru Kangxiju Halh Mongoli trebali su se predati Galdanu Bolšigtu koji je ipak bio Mongol iako Ojrat. Takav scenarij je trebao dovesti do stvaranja ujedinjene mongolske nacije, moćne države na velikom teritoriju od Tibeta do Mandžurije koja nikad ne bi pala u qingovsko vazalstvo i koja bi kao takva suverena država doživjela i današnje dane.

Gledano na prvu i sa čisto svjetovno-političkog gledišta moglo bi se možda i uvažiti neke argumente osporavatelja povijesne uloge Zanabazara. Svakako njihova hipoteza je jedna lijepa fantazija koju možemo uvrstiti u žanr alternativne povijesti. Velika prednost svake fantazije nad realnim okolnostima je ta što njen scenarij ovisi isključio o fantastu koji se u nju upušta.
S druge strane bodhisattve koji se ne podaju svjetovnim fantazijama niti momentalnim trzajima emocija ne mogu stvari gledati tako površno. Što to sve zapravo znači? Zašto bi jedan utjelovljeni bodhisattva namjerno uveo svoj narod u dva stoljeća patnje i nazadovanja ako je moglo biti drugačije? Da li je nešto moglo realno biti drugačije?

Da bi smo se mogli odmaknuti od pukih špekulacija i potražiti kvalitetnije odgovore na ta pitanja morati ćemo smo se upoznati intimno sa dvojicom narodnih vođa u to vrijeme tragičnog bratoubilačkog rata između Zapadnih Mongola- Ojrata i Istočnih Mongola- Halha. Da li je Zanabazar pokušao sve što je mogao u svrhu sklapanja mira s Galdanom Bošigtom, da li je Galdan Bošigt sa svoje strane bio spreman na ikakve ustupke prema Zanabazaru i Halh Mongolima ili se možda radilo o nekoj bizarnoj osobnoj vendeti koji je on vodio protiv Zanabazara? Da li su korijeni njihove zavade još u djetinjstvu kad su obojica boravila u Lhasi na školovanju u tibetanskim samostanima, u jednom drugačijem periodu kad su mongolski plemići svoju djecu radije vidjeli kao redovnike nego kao stepske ratnike... Zanabazar je tome putu duhovnosti ostao vjeran do kraja života, bio je redovnik, njegova funkcija svjetovnog vladara je bila ceremonijalna, bio je moralni autoritet prije svega- politikom i ratovima bavili su se tradicionalni plemićki vladari- kanovi koji su nadzirali svaki svoj kanat. Zapravo je Halh Mongolija u to vrijeme funkcionirala kao jedno neuobičajeno napredno društvo. Činilo se da stvari kreću na bolje, kultura se razvijala na svakom koraku, sagrađeni su mnogi samostani, osobito nakon što se Zanabazar vratio sa putovanja u Tibet i doveo sa sobom mnogo tibetanskih majstora i umjetnika.

Ali Galdanu Bošigtu se nešto dogodilo iako je dvadesetak godina mladosti proveo u studiju budizma ipak je na kraju pošao putem drevnih mongolskih navada- rata, političkih intriga i osvajanja. 1670. godine u Lhasu je stigla njegova majka s vješću da su polubraća ubila njegovog pravog brata Senggea koji je desetak godina bio vrhovni ojratski kan. Galdan Bošigt je uskoro skinuo lamsku halju i njegova karijera u duhovnom zvanju je bila svršena priča. Vratio se u domovinu, oženio bratovu udovicu i poveo pristaše protiv uzurpatora. Vladao je čvrsto i dobro među svojim Ojratima, rastjerao je uzurpatore i uveo reda među posvađano plemstvo na unutrašnjem planu, na vanjskom planu držao je kazaške muslimane pod kontrolom na zapadu, 1683.g. jedna njegova armija dosegla je na zapad sve do Taškenta, uspostavio je diplomatske i trgovinske odnose s Rusima na sjeveru, da se nije 1688. godine upustio u tragični pohod prema istoku na Halhe mogao je ostati upamćen u povijesti kao relativni pozitivac.

Znajući da Kozaci na Bajkalu pokušavaju osvojiti teritorij koji je bio pod nadzorom jednog halhaskog kanata Galdan Bošigt se urotio s njima i isplanirao simultanu invaziju. Moderni modeli pušaka koje su Galdanu poslali Rusi kao dio dogovora oko podjele halhaskog teritorija su doprinjeli munjevitom napredovanju njegove vojske u smjeru istoka. Istovremeno s nastupom Ojrata prema istoku i Kozaci su krenuli u napad na sjeveru i porazili Halhe na Bajkalskom jezeru. Nakon nekoliko teških poraza od Ojrata Halhe su se pokušali organizirati otpor u čemu ih je, (u tome trenutku samo moralnom podrškom) podupirao i car Kangxi, ali već je bilo prekasno, Halh Mongolija je pala, a Zanabazar i nekoliko njegovih kanova povukli su se na teritorij pod nadzorm Kangxija.

Da je želio jednostavno ujediniti mongolsku naciju Galdan Bošigt mogao je priznati Bogd Gegena Zanabazara za vjerskog poglavara svih mongolskih budista, s ovaj mu zasigurno ne bi puno smetao u svjetovnim poslovima. Mogao je prihvatiti i neki od brojnih poziva na dijalog koji je Zanabazar upućivao Ojratima u vremenu pred rat.

Ali Galdan Bošigt je želio sve za sebe i to bez kompromisa, svjetovne ambicije su ga izludile, možemo pretpostaviti da s obzirom na budistički edukaciju koju je primio u mladosti bio je barem djelomično svjestan toga što mu se događa i to ga je samo dodatno izluđivalo. Lik Zanabazara, toga duhovnog principa, živog bodhisattve postao je u njegovom umu osobna nemeza, na njega je projicirao sve svoje osobne frustracije i neostvarene snove. U prilog tome možemo pogledati kako se odnosio tijekom pohoda preko Istočne Mongolije. Sve što je imalo veze sa Zanabazarom je temeljito uništavao. Samostan Erdene Zuu koji je počeo graditi Zanabazarov pradjed Abataj-kan, Galdan Bošigt je dao porušiti. Možda i najveća šteta je uništenje samostana Sargidiin Hiid koji se Zanabazar dao sagraditi nakon povratka iz Tibeta i koji je bio pravo remek djelo arhitekture, gradnja toga samostana trajala je vrlo dugo i je završila samo osam godina prije rata, Sargidiin je bio mjesto kojem je Zanabazar namjenio ulogu monastičkog središta čitave Mongolije. Galdan Bošigt je uništio Sargidiin, a sve redovnike koje su njegovi vojnici uhvatili tamo je dao kastrirati i ostaviti da iskrvare. Slično su prolazili i svi samostani i hramovi koji su bili na neki način povezani sa Zanabazarovim likom i djelom.
Iz svega možemo zaključiti da se u slučaju Galdan Bošigtove kampanje protiv Halh Mongolije radilo o nečem mnogo dubljem i mračnijem od pokušaja da se objedini mongolske zemlje. Galdan Bošigt postao je očigledno opsjednut mržnjom spram Zanabazara i duhovne čistoće koju je Zanabazar predstavljao u tom krvavom svijetu.

Čini se da je Galdan Bošigt prema kraju potonuo u megalomaniju i odvojio se od stvarnosti potpuno jer nije respektirao niti Kangxija niti je reagirao na njegova upozorenja da se okani Halh Mongolije. Isto tako ignorirao je pozive s Tibeta od Petog Dalaj Lame Lobsaga Gyatsa da prekine rat.
Kad se na strani Halha konačno uključio Kangxi, ratoborni ali i produhovljeni car, najveći od svih careva koji su vladali Kinom, sreća je morala napustiti Galdana Bošigta. Ojrati su se dobro držali u početku ali nisu mogli protiv nekoliko qingovskih armija, uključujući i onu koju je vodio car Kangxi osobno. Porazom u odlučujućoj bitci 1696. Bitka kod Zuun Mod-a (Bitka kod Stotinu Stabala) (koja se odigrala na lokaciji nekoliko desetaka kilometara od današnjeg glavnog grada Mongolije) njihova prisutnost na teritoriju Halha je okončana. U bitci kod Stotinu Stabala poginula je i kraljica Anu, Galdanova žena, tj. udovica njegovog brata koju je oženio još onda kad se vratio s Tibeta, a koja je također bila vrlo sposobna ratnica.
Pomoć od Rusa više nije mogao očekivati jer 1689. godine Rusko Carstvo i Dinastija Qing sklopili su sporazum u Nerčinsku (povijesni prvi sporazum Rusije i Kine) kojim su razgraničili svoje interesne sfere.
Time je kao geopolitički igrač Galdan Bošigt de facto "potrošen". U takvoj situaciji dvije godine nakon poraza kod Zuun Moda ubio se otrovom u svome skrovištu na planini Altaj, okružen sa malobrojnim preostalim sljedbenicima (ili prema drugim izvorima jednostavno je umro od neke bolesti).

Halha Mongolija je tako bila osigurana ali ne više kao samostalna država nego kao provincija qingovske Kine. Ojrati su pak na zapadu (na teritoriju današnje kineske pokrajine Xinjiang) i nakon Galdana Bošigta i dalje ostali utjecajan faktor i prijetnja zapadnim granicama qingovske Kine. Još će puno krvi biti proliveno dok Dinastija Qing ne dokrajči posljednju slobodnu nomadsku državu- Ojratski Kanat. Te najgore epizode qingovsko-ojratskog rata su tek slijedile u 18. stoljeću. Ali to je već druga priča u koju zasada ne trebamo ulaziti.

Kad smo tako razmotrili čitavu nesretnu epizodu s ojratsko-halhaskim ratom nameće se možda pravo pitanje- a ono sada više ne glasi što je moglo biti da su se Halhe predali Ojratima nego pitanje glasi što je moglo biti da Galdan Bošigt nije tako daleko zastranio od puta duhovnosti i podao se nezajažljivoj gladi za jadnim privatnim svjetovnim strastima nego da je prihvatio Zanabazara kao duhovnog brata i kao bodhisattvinski moralni svjetionik?
Moglo se tada zaista dogoditi nešto čudesno- velika panbudistička država preko ogromnih područja Centralne Azije u koju bi vrlo vjerojatno ušao i Tibet (jer 5. Dalaj Lama je bio učitelj Zanabazarov i bliski prijatelj), a onda možda i Mandžurija (a time i čitava Kina) jer ne zaboravimo da u tim ranim danima dinastije Qing Mandžurci se još nisu stigli jako "pokineziti" već su održavali svoj izvorni kulturni identitet koji je bio puno bliži mongolskom negom onome Han Kineza. Također Mandžurci na čelu s Kangxijem su u tom periodu se ugledali na Petog Dalaj Lamu kao na duhovni autoritet Srednje Azije, nesumnjivo je tibetanska tradicija budizma bila Mandžurcima tog trenutka bliža od kineske tradicije, i tako dalje i tako bliže...
No! Budući da se ništa od toga nije dogodilo jedino što nam preostaje u nekim budućim šetnjama kroz povijest pobliže se upoznati s onime što se jest dogodilo. U svojem proučavanju specifičnih povijesnih zbivanja našao sam da je stvarnost nekako uvijek uspijeva biti spektakularnija od svih fantazija :-))
Pogledati ćemo kako je dalje tekla obnova Halh Mongolije pod nadzorom Zanabazara i pod pokroviteljstvom njegovog prijatelja cara Kangxija i što je bilo dalje nakon njih. Tim putem ćemo krenuti nekog sad još nedefiniranog (ali vjerojatno ne baš bliskog) datuma!

U međuvremenu- veselite se! ;-))


Oznake: Zanabazar, Galdan Bošigt, Kangxi

- 23:55 - Komentari (47) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 05.12.2016.

Blogoigra vikinška vatrica

Careful what you wish
Careful what you say
Careful what you wish you may regret it
Careful what you wish you just might get it

-- stihovi iz pjesme King nothing

Tako smo željeli blogoigru i dobili blogoigru (božićnu, više manje). Mastermind koji stoji iza inicijative išao je na tzv. multiple choice formu pitalice (s mogućnošću dodavanja ekstra odgovora ili joker "ne želim odgovoriti" barem sam tako ja shvatio, ali potrudio sam se gdje god je bilo moguće ispoštovati originalne ponuđene odgovore). Impresivno je kratko vrijeme od inicijalne ideje do realizacije, a i pitanja su samo prividno ležerna, ne zavaravajmo se, zapravo su prava bihevioristička i profilerska, svaka čast mastermindu ;-)



1.Ja sam:
A)djevojka sa lanenom kosom
B)automehaničar iz Trokuta
C)na putu prosvjetljenja
D)jelen


2.Osjećam se:
A)čist' oke
B)neprilagođeno-kao sa druge planete
C)kad narastem bit će bolje
D)sretno što sam živ/živa

3.Imam:
A)nedovoljno vremena za nešto pametnije od ovakvih igara
B)svo vrijeme svijeta
C)taman da ovo odigram
D)pokvareni sat u autu pa svugdje stižem na vrijeme, čak i uz igranje igrica

4.Noću:
A)čekam da prođe
B)puno puta piškim
C)bojim se mraka i provalnika
D)čitam/jedem/živim punim plućima
E)ne želim odgovoriti na ovo pitanje


5.Dan:
A)svaki mi je isti, živim ko na traci
B)je ono kad se ja probudim a sunce uskoro zađe
C)mi počinje (luđačkim) bljeskom u očima- eto još jedne avanture predamnom!
D)24sata- pola mrak, pola svjetlo, čemu filozofije i poezija.... (osobito nije potrebna poezija!!!)


6.Volim gledati filmove i dršćem od uzbuđenja pred TVom:
A)kad štrklja krv iz glave glumca
B)rišu flomićem po trbuhu pacijenta da bi mu u idućem kadru otuda vadili salo
C)kada im konj pobjegne u šumu
D)kada se rover skoro skrha na Marsu
E)kad su prisutni dinosauri


7.Sramim se hodati ulicom kada:
A)ne osjećam ljubav prema bližnjima (na ulici)
B)osjećam ljubav prema bližnjima (na ulici)
C)volim samo sebe
D)mi je odjeća prešarena
E)u vrećici nosim pivske flašice pa zveckaju


8.Stvarno uvijek perem ruke poslije:
A)obavljanja nužde
B)dolaska iz tramvaja ili autobusa

C)rukovanja sa novcem
D)bureka


9.Kad gledam u nebo
A)mislim na voljenu osobu gledajući zvijezde
B)tražim naznake koje potvrđuju lošu prognozu za sutra
C)čekam znak od prijatelja svemiraca
D)pravim se da sam u dubokim mislima da me ostave na miru
E)fotografirati ću oblake da imam što staviti na blog


10.Vjerujem u:
A)duhove
B)male zelene
C)politiku
D)samopomoć


11.Živcira me:
A)uvijek netko
B)nikad nitko
C)netko nikad
D)netko uvijek
E)Netko Nitko (nekad)


12.Volim:
A)sebe
B)svoju mamu
C)koga ne smijem
D)'voljeti' je komplicirani pojam
E)nekog tko nije naveden


13.Slobodna/slobodan sam:
A)obaviti što moram
B)činiti kako želim
C)od sviju nereda
D)utorkom
E)"biti slobodan" je komplicirani pojam


14.Slušam:
A)Mate Mišu
B)najradije tišinu
C)muziku (momentalno Twisted sister, Twisted Christmas album)
D) (svoju)djecu kako pjevaju


15.Veselim se:
A)što će Božić doći
B)što će Božić proći
C)Božićnim pobožnostima
D)prejedanju od Božića do Nove godine
E)poklonima


- 20:19 - Komentari (36) - Isprintaj - #

srijeda, 09.11.2016.

Dinastija

Prije mnogo mjeseci u ovom članku govorili smo o tome kako su mongolski kanovi od Kublaj-kana do Toghan Temura u periodu od 1271 do 1368. vladali Kinom kao dinastija koju Kinezi nazivaju Yuan. A onda smo vidjeli pad dinastije Yuan i povratak mongolske nacije u arhaično stanje rascjepkanih i međusobno zavađenih plemena. I konačno vidjeli smo kako se mongolski etnos podijelo na dvije velike cjeline koje će biti veliki međusobni rivali ali i geopolitički čimbenici čitave Srednje Azije tijekom budućih stoljeća- Ojrat Mongoli na zapadu i Halh Mongoli na istoku. No u svemu tome košmaru međuplemenskih ratova i usputnih ratova s Kinezima mongolska plemena su ipak na svojem teritoriju održavala vlastite vladarske loze (većinom) još iz vremena Džingisa i njegovih potomaka tzv. Velikih Kanova, što znači jednostavno da su Mongolima tada i dalje vladali mongolski vladari.
S obzirom da svi dobro znamo iz novije povijesti podatak kako je današnja država Mongolija stekla neovisnost od Kine tek 1921.g. naći ćemo se pred zagonetnom o tome što se u međuvremenu dogodilo, kada je i kako uopće došlo do toga da mongolska izvorna postojbina, čak i sva ona ogromna stepa sjeverno od pustinje Gobi dospije pod vlast stranih vladara, careva u Pekingu. Kakvu je ulogu u tome odigrao jedan sveti čovjek, Prvi Bogd Gegen, da li je on, jedan utjelovljeni bodhisattva, mogao učiniti katastrofalnu grešku u prosudbi što mu mnogi Mongoli i dan danas predbacuju? Ili se radi o nečem drugom? O nečem što umovima konvencionalnih nazora, onima koji traže instant rješenja- na prvu loptu, ne može biti jasno, budući da pravi razmjeri njegovog postupka u 17. st. tek u ovim našim vremenima imaju do kraja razjasniti se...

Da bi mogli uopće krenuti u razmatranje tih specifičnih intriga prvo ćemo morati upoznati se, makar samo površno i s poviješću druge strane- tj. same Kine jer nadalje sve do početka 20ih godina 20. stoljeća i povijest Mongolije bit će nerazdruživa s poviješću Kineskog Carstva.
O tome da se kineska povijest može podijeliti na vladavine raznih "Dinastija" vjerojatno ste svi čuli, ako nikako drugačije onda sigurno iz humorističnih filmova gdje obično netko razbije dragocjenu porculanski vazu iz koje već Dinastije... Dinastija je bilo mnogo jer se i povijest Kine proteže neprekinuto kroz nekoliko tisućljeća ali na sreću za naše potrebe dovoljno će biti da kao povijesni orijentir upamtimo samo četiri posljednje Dinastije: Song, Yuan, Ming i Qing.

-Dinastija Song (960.–1279.) nam sada neće biti više osobito interesantna nego ćemo ju uzeti samo kao povijesni okvir. Bila je to kineska dinastija još u vrijeme Džingis kana, to su bili njegovi zakleti neprijatelji i velik dio života Džingis je posvetio pobjedi nad Dinastijom Song, a Songovci su s druge strane u stoljećima svoje vladavine ulagali mnogo napora u podmuklo podrivanje društava stepskih nomada (atentati, sponzoriranje plemenskih ratova i sl.) sve kako bi nomade, uključujući i Mongole držali u stanju primitvne neorganizirane zajednice, naravno zato jer su ih doživljavali kao prijetnju za svoju visoko razvijenu urbanu civilizaciju.

-Dinastija Yuan (1271.–1368.) mongolska dinastija koju je utemeljio Džingisov unuk- Kublaj kan, nakon što je u građanskom ratu porazio brata Ariq Bokea i preselio prijestolnicu Mongolske imperije iz Har Horina u Peking. On je i slomio posljednji otpor Dinastije Song na jugu Kine.

-Dinastija Ming (1368.-1644.) dinastija je Han Kineza koji su svrgnuli posljednjeg mongolskog vladara iz Dinastije Yuan.

-Dinastija Qing (1644.–1911.) posljednja u nizu carskih dinastija koje su vladale Kinom sve do proglašenja republike 1911., utemeljena je nakon što su Dinastiju Ming svrgnuli Mandžurci tj. Džurčen misteriozni narod sa sjeveroistoka, daleki rođaci sibirskih Evenka. Manđurci su usvojili kinesku kulturu i tako se asimilirali da su ih i pravi tj. Han Kinezi lako prihvatili kao svoje prirodne vladare. Prvi vladar iz Dinsatije Qing koji je zasjeo na kinesko prijestolje je bio kratkoživući car Shunzhi (1638.– 1661.) ali zato je njegov sin, veliki car Kangxi vladao šezdeset godina i postao car s najdužom vladavinom u čitavoj kineskoj povijesti. Kangxi je ostao upamćen kao naomiljeniji, najmoralniji i najuspješniji kineski car, a o čemu svjedoči i to da je u tradiciji sjevernog budizma uobičajilo se Kangxija smatrati jednim od nekolicine chakravartina koji su se pojavili u povijesti ćovječanstva. To jest jedan od "prosvjetljenih vladara", što ne treba brkati sa Prosvjetljenjem u religijskom smislu nego shvatiti više u europskom smislu tzv.prosvjetiteljstva- univerzalni vladar koji je pokrenuo u vrijeme svoje vladavine značajan civilizacijski napredak.
O caru Kangxiju i njegovom poznanstvu, pa i prijateljstvu s prvim mongolskim Bogd Gegenom ćemo nadam se još mnogo raspravljati u nekim budućim prigodama. Kangxijevi nasljednici su kako to nerijetko biva, ispali sasvim drugačije osobe od toga plemenitog Mandžurca- Kangxijev sin Yongzheng i unuk Qianlong ironijom sudbine bit će odgovorni u 18. st. za najgore zločine i nesumnjivo najcrnji period mongolske povijesti. I o tome u nekim budućim prigodama.


Oznake: Qing, Kangxi, Bogd Gegen

- 19:43 - Komentari (34) - Isprintaj - #

srijeda, 26.10.2016.

"š.kć", špilja Sv. Lucija i (tko je očistio?) izvor Koprivnjak

U prošlom nastavku smo vidjeli potočić Dugi jarek, vidjeli smo što se dogodilo s njegovim pritokom- Slapom anđela, te smo preko grebena između Dugog jarka i Šebestjanovca popeli se na neimenovani vrh visok sedamsto šezdesetak metara gdje rastu orijaška stabla.

A nakon toga smo nastavili šumskom cestom prema visokim predjelima Ivanščice. Brzo smo se priključili na magistralnu planinsku cestu (Prigorec- vrh Ivanščice)...

... na makadamsku cestu smo stigli naravno kod neprežaljene "bukve s raskižja" o kojoj sam već pričao, koja je bila pravi prirodni spomenik ovog mjesta, a koju su idioti iz nekih neshvatljivih razloga morali srušiti... Smjerokaz na panju samo još pogoršava dojam jer ne mogu se ne zapitati koliko bi ljepše bilo da je tabla postavljena na veliko deblo koje bi davalo hladovinu nad planinskim raskrižjem.

Ipak nisam tu previše loše volje... našao sam usput neku odbačenu vrečicu u koju sam počeo skupljati smeće kraj puta... ovdje me kolega uhvatio u situaciji kad sam čak malo i zaplesao cestom... misleći da me nitko ne gleda :-S

... a uhvatio je i jednog vižljastog trkača koji se zaputio prema vrhu planine... tko zna možda je to bio baš jedan naš bloger za kojeg znamo da je u tom điru ;-))
Ali mi imamo drugačiju putanju, okrećemo prema nižim predjelima, jer na vrhu nema više ništa zanimljivo za nas :-P

Prolazimo pored "š.kć." kako smo uvijek nazivali ovaj objekt, koji je tako označavan na starijim topografskim kartama Ivanšćice- vjerojatno skraćenica od "šumska kuća", kako god odavno je taj objekt bez neke funkcije.


No nedaleko od njega, svega par minuta hoda nalazi se kota V. Obršje. koju smo posjetili u sklopu plana da posjetimo baš sve vrhove Ivanščice koji su viši od 700m. V. Obršje nije zapravo posebni planinski vrh, nego je zgodna točka koja je dobro vidljiva iz sjeverne nizine, zbog čega je i priblilježena na kartama kao izmjerena kota.
... i vratili smo se prema makadamu i njime se još neko vrijeme spuštali prema sjeveru...

tako s podrapanom vrećicom u kojoj su flaše i drugo smeće koje sam skupio putem, te u majci s rastegnutim rukavima... održavam više klošarski nego planinarski imidž, to sam tek naknadno shvatio, stoga se ispričavam jer nema druge fotke, a ovo je važno mjesto koje treba spomenuti- tu se odvajamo od makadamske magistrale prema zapadu po tzv. "Lepoglavskoj vilinskoj stazi" prije puno godina dok oni koji su taj smjer nazvali tako još nisu za njega niti znali, mi smo to nazivali "Sjeverni prolaz" i njime smo priječili put od dalekih zapadnih livada Ivanščice (Vučikovec i Pregereski krči) do ovamo.


Ubzo nakon toga počinje lijevati kiša.
Kod ovog lovačkog objekta napuštamo i "Lepoglavsku vilinsku stazu" i okrećemo na jug preko stjenovite padine koja je sad jako skliska pa teško napredujemo i dugo vrludamo. Idemo pokušati naći špilju Sv. Lucija. Najveću špilju na gori Ivanščici, tj. do sada pronađenu.

I evo je.


Desetak metara je moguće provlačiti se po stijenama koje mjestimično pokriva izmet šišmiša... Slike iz unutrašnjosti ne mogu biti bolje od ovih koje slijede, ne s našom foto "opremom" jer posjet špilji moram napomenuti dogodio se sasvim nenadano jer smo zbog kiše odlučili skratiti šetnju.
Eto to je to, za sada, dok ne posjetimo špilju s pravim fotoaparatom i detaljnije dokumentiramo interijer.

Lokacija Sv. Lucije je stvarno izuzetna, ja sam ovdje bio sada prvi put, a kolega je sudjelovao u jednoj ekspediciji ovamo prije više godina.
Zaključili smo da je ova špilja jedna pozicija koja je odlično branjena prirodnim uvjetima sa svih strana
U slučaju pojave nepomirljivih razlika između društva i pojedinca, pojedinac se može povući ovamo i dugo se održavati- off the grid
S gornje strane ulaz je nepristupačan zbog stjenovitih vrleti, a s donje strane nemoguće je poduzeti brz i neprimjetan pristup. Što će reći da pojedinac bi, hipotetski govoreći, ovdje i u završnom činu "dogovaranja" sa društvom/državom mogao pružati oštre "argumente", nanoseći znantne gubitke opsadnicima tijekom (zavisno o zalihama) dužeg vremena... pri tome naravno čuvajući posljednji "argument" za sebe ;-)

U takvim i sličnim kreativnim promišljanjima spuštamo se u guduru i slijedimo je do izvora Koprivnjak.

Izvor Koprivnjak imali ste prilike upoznati u ovoj reportaži: Izvor čeka strpljivo kad smo tamo našli hrpu smeća koju onda nismo mogli ponijeti...

I gle čuda, skoro dva mjeseca kasnije ista hrpa smeća (plus četiri pet dodatnih boca) pričekala nas je točno tamo gdje smo ju ostavili!! :-O :-D Baš neobično :-S

Ovaj put spakirali smo to u vrečice i otpremili do reciklažnih kontejnera, a to me podsjetilo na lijepu inicijativu "vreće sreće" koju su nekih ne tako davnih godina provodili kolega @Unusual suspect i njegovi komadnosi u okolici Varaždina. Kad sam o tome čitao na njegovom blogu jako me se dojmilo. Od sad pokušavam više ne ići u planinu bez barem jedne vreće za smeće.

Oznake: Lepoglavska vilinska staza, "sjeverni prolaz", vreće smeća

- 21:46 - Komentari (28) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< kolovoz, 2017  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Kolovoz 2017 (2)
Srpanj 2017 (1)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (3)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (3)
Prosinac 2013 (3)
Studeni 2013 (3)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (3)
Veljača 2013 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • jelenske teme

    CURRENT MOON


























Linkovi

  • Um je preteča svih stvari, um ih stvara i njima upravlja. Tko sa lošom namjerom govori ili radi, tog patnja prati kao kotač volovsku zapregu.

    Um je preteča svih stvari, um ih stvara i njima upravlja. Tko sa dobrom namjerom govori ili radi, tog sreća prati nerazdruživo kao sjena
    Buddha Sakyamuni

    Onaj tko se svim raspoloživim sredstvima
    Trudi postići zadovoljstva samsare
    I nije mu stalo do nikoga osim njega samog
    Toga se može nazvati Inferiornom Osobom.

    Onaj tko zapostavlja životne užitke
    I okreće se od grešnih djela
    Ali ipak brine samo za svoj osobni mir
    Taj treba biti nazvan Osrednjom Osobom.

    Onaj tko sasvim traži potpuno dokinuće
    Svih patnji svih bića jer njihova patnja
    Pripada njegovom vlastitom toku svijesti
    Taj jest Superiorna Osoba.

    Atisha, "Svjetiljka na Putu do Prosvjetljenja"


    Jedna baklja može raspršiti tminu koja traje tisuću eona.
    -Tilopa

    Kada pravilno ispitaš svoj um, prestaješ za svoje probleme okrivljavati druge.
    -Lama Thubten Yeshe

    -Moderni čovjek živi u obmani da zna što želi, dok u stvari želi ono što se od njega očekuje da želi
    -Erich Fromm

    Nije nikakav znak zdravlja biti dobro prilagođen bolesnom društvu.
    -Krishnamurti

    Ako sam slobodan to je samo zato jer uporno bježim.
    -Jimi Hendrix

    Neznalice postavljaju pitanja na koje su mudri ljudi odgovorili pred tisuće godina.
    -Johann Wolfgang von Goethe

    Kada postane očigledno da se cilj neće moći ostvariti, nemoj promjeniti cilj, promjeni postupak ostvarenja cilja.
    -Konfucije

    Pijevac kukuriče samo kad ugleda svjetlost zore. Stavite ga u tamu i nikad neće zakukurikati. Ja sam vidio svjetlo i kukuričem!
    -Muhammad Ali

    Kakva bi tišina nastala kad bi svi ljudi govorili samo ono što znaju.
    -Karel Čapek

    Po meni čovjek treba marljivo brusiti vlastiti dijamant, ne preostaje mu ništa baš ništa drugo za raditi u životu. Odnosno, nit ne može ništa drugo nego ili dangubiti (što ležeći, što kopajući po vrtu, što filozofirajući i premišljajući) ili aktivno brusiti. Ako je priroda njegovog dijamanta jednostavnost, rezultat će i biti jednostavnost. Biti će jednostavan na početku , na putu i na cilju. Ako je pak kompleksnost, kompliciranost (ili što god drugo smatrali opreci jednostavnosti) , biti će onda to. Jednostavno, ne može biti ništa drugo.
    -Lilianke

    Istina je da smo ujedno fantastačna bića ali si tako lako prerežemo krila u čast onoga što se zove "matrica".
    -Neverin

    Avalokitešvara ima svoje planove i uopće ne mora značiti da se oni i ne provode. Božansko suosjećanje ima vrlo široku platformu koja nije na prvu loptu...
    -Mariano Aureliano

    Moja poanta je bila ta da mi se čini da većina ljudi stupi u život jako nesigurno, a onda počne raditi samo ono što vide oko sebe; ponavljati neke određene obrasce ponašanja. Nakon nekog vremena život uzme svoj zamah i nema više vremena za preispitivanje i uskoro smo u penziji i čekamo da smrt pokuca na vrata.
    -Unusual suspect

    “Intuitivni um sveti je dar, a racionalni um onaj koji vjerno služi.
    Stvorili smo društvo koje odaje počast slugama, a koje je zaboravilo na dar.” - Einstein

    Opasno je živjeti u svijetu i to ne zbog onih koji čine zlo, već zbog onih koji to gledaju i ništa ne čine.
    -Albert Einstein

    Parafrazirati ću Thoreaua… radije nego ljubav, nego novac, vjeru, slavu i poštenje… daj mi istinu.
    Christopher McCandless (Alexander Supertramp)

    Ne šalji um u potragu za samim sobom;
    nema uma, njegova suština je prazna.
    Pa ipak, iako prazan, nema mu kraja,
    i sve je jasno.
    U velikom spokoju, gde jasnoća i praznina nisu odvojeni,
    budi vrhunski meditant neometene meditacije nemeditacije.
    -Lama Gendun Rimpoche

    Ako koristiš svoj um za proučavanje stvarnosti nećeš razumjeti niti svoj um niti stvarnost.
    Ako proučavaš stvarnost ne koristeći um, razumjeti ćeš oboje.
    -Bodhidharma


    Nisam ovdje ni tamo.
    Nisam u pravu niti u krivu.
    Ne postojim,ali nisam ne-postojeć.
    Nit sam u Samsari niti u Nirvani.
    Svim Buddhama klanjam se zbog učenja o praznini. Hvala Vam!

    Pobjednička zastava Buddhine Mudrosti
    Šesnaesti Gyalwa Karmapa Rangjung Rigpe Dorje vidio je ovu zastavu u snu i objavio „Gdje se god bude vila ova zastava Dharma će cvjetati“ Povijesno gledano predviđanja Karmapi pokazala su se točnima

    Pravo je tibetanskoga naroda samoodređenje i slobodna praksa tradicije Prosvjetljenja u svojoj vlastitoj zemlji.

    Veliki orao istoka
    Maše krilima i leti s lakoćom
    Lebdeći slobodno na nebu
    Bez ikakva straha od pada.
    Na isti način nevezani yogi
    Prirodno živi u zabačenim i izoliranim mjestima,
    Ne radi straha od buke ili smetnje
    Nego zato jer je to put siddha.
    -Milarepa


    Dok trčiš za svojim mislima
    poput psa si koji ganja bačeni mu štap
    Svaki put kad je štap bačen trčiš za njim
    Umjesto toga budi poput lava
    koji umjesto da lovi štap
    svoj pogled skreće prema bacaču.
    Na lava se štap baca samo jedanput!
    -Milarepa


    Mila'i Mgur Bum, Milarepina Pjesma Ljubavi i Suosjećanja

    Prostirem se pred Marpom Prevoditeljem
    Neka me blagoslovi i čuva od sukoba

    Blagoslov moga lame dopire do mojeg uma
    Nikada me nisu porazile smetnje

    Meditirajući na ljubav i suosjećanje
    Zaboravio sam na razliku između sebe i drugih

    Meditirajući na svojeg lamu
    Zaboravio sam one koji su utjecajni i moćni

    Meditirajući uporno na svoj yidam
    Zaboravio sam na prosti svijet osjetila

    Meditirajući na upute tajne tradicije
    Zaboravio sam dijalektičke knjige

    Održavajući čistu svjesnost
    Zaboravio sam iluzije neznanja

    Meditirajući na osnovnu prirodu uma- Trikayu
    Zaboravio sam svoje nade i strahove

    Meditirajući na ovaj život i onaj nakon njega
    Zaboravio sam na strah od rođenja i smrti

    Iskusivši radost osamljenosti
    Zaboravio sam na potrebu ugađanja prijateljima i rođacima

    Usvojivši učenje u svoj tijek svijesti
    Zaboravio sam upuštati se u doktrinarne polemike

    Meditirajući na ono što ne nastaje, ne nestaje i ne traje
    Odbacio sam sve konvencionalne forme

    Meditirajući na percepciju svih fenomena u vidu Dharmakaye
    Zaboravio sam na sve konceptualne forme meditacije

    Boraveći u nepromijenjenom stanju prirodnosti
    Zaboravio sam putove licemjerja

    Živeći ponizno u tijelu i umu
    Zaboravio sam prijezirnost i aroganciju velikaša

    Načinivši samostan unutar svoga tijela
    Zaboravio sam samostan izvan njega

    Prigrlivši duh radije nego slovo
    Zaboravio sam igre riječima


    Ova priča o oslobođenju Milarepe
    Poput Dragulja koji ispunjava želje sjajeći svjetlom akcije
    Osvijetlila je učenje svih Buddha
    I ispunila nade i težnje osjetilnih bića.
    Neka ovaj dragocjeni dar bude ugodan Buddhama prošlosti.

    Arya Nagarjuna

    Buddha je neke ljude podučavao učenjem dualizma da im pomogne
    izbjeći grijeh i zadobiti duhovnu dobrobit.
    Druge je podučavao ne-dualizmu, koji je nekima bio zastrašujuć.

    Prinijeti kao žrtvu tri stotine posuda hrane triput dnevno ne može se mjeriti sa
    duhovnom korišću koja se postigne jednim trenutkom ljubavi.

    Sve filozofije su mentalne fabrikacije.
    Nikada nije postojala jedna jedinstvena doktrina po kojoj bi pojedinac mogao spoznati pravu srž stvari.
    -Nagarjuna

  • Niti na nebu
    Niti na dnu oceana
    Ni u planinskoj špilji
    Ne može se naći mjesto na svijetu
    Gdje može krivac uteći
    Od posljedica svoje krivnje.
    Buddha, Dh 127


    Odajem poštovanje umu,
    koji je poput dragulja koji ispunjava želje,
    kojim možemo postići sve naše ciljeve.
    Priroda uma osnova je svega;
    ni u Samsari, ni u Nirvani, ničega nema što iz njega ne izvire.
    Guhyagarbha tantra

    Na putu ka istini
    čovjek moze napraviti
    samo dvije greške.
    Da ne prođe cijelim putem,
    ili - da ne krene.
    -Buddha


    "Ja nisam, Ja neću biti.
    Ja nemam, Ja neću imati.
    Ovo plaši svu djecu…,
    I ubija strah u mudrima."
    -Nagarjuna


    Uzrok nemira jest egocentrični um. Kada pojedinac
    prihvati ideju o "Ja" egu nema kraja! Samo Buddha je rekao
    da je to "Ja" bez osnove, nitko drugi nije. Prema tome nema
    druge metode osim njegove da se postigne potpuni mir.
    -Kamalasila


    Kakva god je radost na svijetu
    Proizlazi iz želje da drugi budu sretni,
    A kakva god je patnja na ovom svijetu
    Proizlazi iz želja da ja budem sretan.

    Postoji li potreba da se kaže nešto više?
    Djetinjasti rade u svoju korist,
    Buddhe rade za dobrobit drugih.
    Pogledaj samo razliku među njima!
    -Shantideva


    U radosti i boli svi su jednaki
    Dakle budi čuvar svih kao samoga sebe
    -Shantideva

    Spasi me od sumnje, toga strašnog duha,
    Okrutnog koji plovi nebom
    Krajnje sljepoće, koji šteti
    Mojem stremljenju ka uvjerenju,
    Koji ubija moje oslobođenje
    -Prvi Dalaj Lama Gedun Drub


    Ako se pokušaš na trenutak sprijateljiti
    s neprijateljem postat će ti prijatelj.
    Ako se ponašaš prema prijatelju kao
    prema neprijatelju isto će se tako promjenit
    i u suprotno. Zato mudri nikada ne podliježu
    vezivanju za hranu, odjeću ili ugled kao ni za
    prijatelje i neprijatelje razumijevajući ne-trajnost
    privremenih odnosa. Otac postaje sin u
    drugom životu, majka postaje žena,
    neprijatelj prijatelj. Sve se uvijek mijenja.
    Prema tome ništa nije definitivno u Samsari.
    -Shakyamuni Buddha


    Buddha reče i ovo:

    "Duga je noć onom koji bdije, dug je put budalastome, koji ne zna za zakon istine.
    Ako putnik ne sretne boljeg od sebe ili bar ravnog sebi, bolje je da sam produži svojim putem,
    jer sa budalastim nema korisnog prijateljstva.

    Budalast čovjek koji je svjestan svojih gluposti, mudar je bar u tome,
    ali budala koja sebe smatra mudrim, stvarno je prava budala.
    Budalasti je najveći neprijatelj samom sebi, jer on čini losa djela koja mu donose samo gorke plodove.

    Jedno djelo je loše djelo kada se čovjek zbog njega mora kajati i njegove plodove sa strahom i suzama primati.
    A dobro djelo je ono djelo za koje se čovjek ne kaje i
    čiji plod prima radosno i zadovoljno."

    " Moji sinovi pripadaju meni i ovo bogatstvo pripada meni.
    Ovakvim mislima budalast čovjek muči sebe.
    Pa, on sam ne pripada sebi, kako će onda sinovi i bogatstvo?"

    "Dobro je lako činiti od dobrog, ali teško od lošeg.
    Loše je lako činiti od lošeg, ali teško od dobrog."

    "Volja za životom je zakon života,
    ko ga ne ispunjava nestaje,
    odnosi ga bujica okolnosti.
    Junak koji stvarno živi,
    uživa radosti življenja."

    Nitko na svijetu ne može promijeniti Istinu. Ono što možemo i trebamo učiniti jest tražiti istinu i služiti joj jednom kada ju pronađemo. Pravi sukob je unutarnji sukob. Iznad okupacijskih vojski i hekatombi eksterminacijskih logora postoje dva nepomirljiva neprijatelja unutar svake duše: dobro i zlo, grijeh i ljubav. Od kakve koristi su pobjede na bojnim poljima ako bivamo poraženi u dubini našeg samog bitka?
    -- Sv. Maximilian Kolbe

    „Als die Nazis die Kommunisten holten, habe ich geschwiegen; ich war ja kein Kommunist.
    Als sie die Sozialdemokraten einsperrten, habe ich geschwiegen; ich war ja kein Sozialdemokrat.
    Als sie die Gewerkschafter holten, habe ich nicht protestiert; ich war ja kein Gewerkschafter.
    Als sie mich holten, gab es keinen mehr, der protestieren konnte.“
    -Martin Niemöller

    Lice Tibeta se mijenja ali po volji kineskih vlasti. Tibetanci u svojoj zemlji polako postaju manjina. O tome u našim medijima ni slova a predsjednik Josipović, kao i ostali svjetski političari, putuju u Kinu i dive se njihovim dostignućima. Svaka im čast na dostignućima u ekonomiji, ali, po mom mišljenju, u ljudskim pravima su u Tibetu i Xinjiangu danas najbliže fašizmu.
    -Stipe Božić


    Ovo je moja bitka i samo je na meni da snagu svoju usporedim sa snagom tih čudovišta i samo je moja uloga ovdje biti herojem.
    -Beowulf

    Beowulf: kažu da imate čudovište ovdje? Da je vaša zemlja prokleta?
    Vojnik: Zar tako kažu?
    Wiglaf: Bardovi pjevaju o sramoti Hrothgarovoj od smrznutog sjevera do obala Vinlanda.
    Vojnik: Zar je sramota biti žrtva moćnih demona…
    Beowulf: Ja sam Beowulf i došao sam ubiti vaše čudovište.

    …ako umremo bit će to za slavu… ne za zlato!
    Misliš da si ti prvi koji me pokušao ubiti?
    -Beowulf



    free counters

    Free Counter
    Free Counter


    Locations of visitors to this page

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se