jelenski blog

subota, 30.09.2017.

Nema povijest kraja

Isprike uvaženom čitateljstvu zbog kašnjenja posljednjeg nastavka iz serijala o neobičnom Šestom Kundunu- Tsangyangu Gyatsu, jedinom iz loze Kunduna koji nije želio živjeti kao redovnik. Svi koji prate serijal već znaju kako se situacija razvila i nema potrebe da nešto ponavljam u uvodu. Tko ima potrebu može se podsjetiti gdje smo stali u nastavku pod naslovom: Sebi dosljedan. Ovaj nastavak morati će biti malo duži da bi smo obuhvatili sve što još treba biti obuhvaćeno. Za one kojima je možda previše čitati odlomke koje sam uvrstio prijedlog da se odmah otkoturaju dolje do kraja gdje mogu pronaći "Moj osvrt". Ali u tom slučaju napominjem da moj osvrt nije siže radnje obrađene u ovim odlomcima (prevedenim iz knjige Fourteen Dalai Lamas- A Sacred Legacy of Reincarnation, G.H. Mullin) nego je to kao što mu i sam naziv veli- samo moj osvrt na temelju kojega nećete biti u stanju formirati vlastiti (osvrt ;-)) Napominjem također da u ovom tekstu koji sam selektirao kao finalni nastavak serijala uključena su i osobna iskustva i razmišljanja autora navedene knjige G.H. Mullina, kao i osvrt na temu samog sadašnjeg Četrnaestog Kunduna Tenzinga Gyatsa. Zato pamet u glavu i sretno!

...
Kao što je ranije spomenuto postoji i tradicionalna predaja prema kojoj je scena smrti na jezeru Kunganor bila ili varka ili se nije ni dogodila. Prema tome izvještaju Šesti Dalaj lama je živio još mnogo godina.
Svakako je moguće da je pješčana oluja zahvatila karavanu pri čemu je Šesti uspio pobjeći. Ako se je to dogodilo nije teško zamisliti da su njegovi čuvari službeno prijavili da je umro i da su tijelo kremirali na licu mjesta, kako bi izbjegli kaznu za svoju nesposobnost.
Nije nezamislivo niti da su njegovi mongolski čuvari i sprovodnici bili ganuti mnogim propovjedima i učenjima koje je Šesti davao tijekom putovanja i nisu htjeli da ga snađe zla sudbina u Pekingu. Nije nemoguće da su prema Šestom razvili jači osjećaj odanosti nego prema svojem vlastitom kanu i jednostavno su ga pustili.

Legendu da je Šesti izbjegao smrt na jezeru Kunganor prvi je književno obradio mongolski redovnik Dargye Nomanhan. On je 1757. godine napisao biografiju Šestog Dalaj lame u kojoj je poseban naglasak stavljen na period od njegovog nestanka na jezeru Kunganor pa do njegove konačne smrti nekih četrdesetak godina kasnije. U svome djelu Dargye Nomanhan tvrdi da je još kao dijete prvi put upoznao Šestog (ili barem tibetanskog lamu koji se predstavljao kao Šesti) godine 1716. što bi značilo devet godina nakon što je Šesti navodno umro na Kunganoru.
Prema Dargyeu Nomanhanu nakon što je izbjegao smrt na Kunganoru Šesti je putovao diljem Centralne Azije, uključujuči centralni i južni Tibet, sjevernu Indiju, Mongoliju, Kinu, čak je posjetio i svoj zavičaj u Monyulu. Putem je izvodio brojna čudesna djela i podučavao male skupine vjernika. Čak se incognito vratio u Lhasu i posjetio tamo sve velike samostane. Međutim brzo je shvatio da je život u centralnom Tibetu preopasan za njega i vratio se na istok u Amdo (tibetansku pokrajinu koju su djelomično nastanili Mongoli- cca teritorij današnje kineske pokrajine Qinghai, prim. prev.). S vremenom tamo je ustanovio i postao opet samostana Jakrung, malog meditacijskog hermitnjaka u regiji Pari, pokrajine Amdo, a ustanovio je još jedan takav hermitnjak u mongolskoj pokrajini Alashan (u današnoj kineskoj pokrajini Unutrašnja Mongolija prim. prev.)

Taj biografski zapis koji je napisao mongolski redovnik Dargye Nomanhan nije našao put do šireg čitateljstva, a Tibetanci nisu niti znali za njega sve do stoljeće i pol kasnije. Prvi put je izvještaj privukao pažnju tibetanskih učenjaka tek 1889. kad je jedan drugi mongolski redovnik slavni Damcho Gyatso Dharmatala uključio njegov sažetak u svoj izuzetno uspješan rad Hor Choijung- koji se bavi općenito poviješču religije (tj. Dharme) u Mongoliji.
Čini se da od strane Tibetanaca nisu potegnute neke značajnije sumnje glede toga nije li možda Dargye Nomanhan sam izmislio mit o "skrivenim godinama" u životu Šestog. Slijedom toga otvorio se prostor za razne špekulacije.

Možda je utemeljitelj i prvi opat samostana Jakrung fizički sličio Šestom Dalaj lami te je tako nastao čitav splet legendi. Dargye Nomanhan je možda prikupio mnoge takve legende i kompilirao ih u lako čitljivi izvještaj. Međutim on je tvrdio da ima pristup svesku zabilješki koje je napisao sam Jakrung lama u kojem taj lama eksplicitno kaže da je on Šesti Dalaj lama. Da li je ta tvrdnja bila istinita ili je Jakrung lama samo namjeravao do kraja iskoristiti svoju fizičku sličnost sa Šestim?
Kako god bilo stotine duhovnih mjesta širom Centralne Azije u narodnoj predaji nose blagoslov Šestoga. U današnje vrijeme kineske turističke agencije reklamiraju kinesku svetu planinu Wu-tai shan između ostaloga i kao mjesto gdje je dosta vremena proveo Šesti Dalaj lama.
I Dargye Nomanhan u svojem izvještaju kaže da je Šesti tijekom svojih "izgubljenih godina" nekoliko puta posjetio svetu kinesku planinu Wu-tai shan (planina je vrlo daleko od Tibeta ali u vrijeme dinastija Song i Yuan tamo su koegzistirali tibetanski i kineski samostani. prim. prev.) Planina Wu-tai shan je karakteristična po svojih pet vrhova, hodočasnici i danas u sklopu posjete jednom od njoh, pohode i piju iz izvora vode za koji se vjeruje da je blagoslovio Šesti i tako izvorskoj vodi dao iscjeljujuća svojstva.

Postoji i treća tradicionalna predaja o sudbini Šestog. Ta tradicija drži se tvrdnje da on zapravo nikada nije umro nego je, slično kao što je učinio i Padmasambhava tisuću godina ranije, demonstrirao tantrički siddhi besmrtnosti.
Prema toj predaji "smrti" koje se pripisuju Šestom, a koje su opisane u dva prethodna tumačenja obje su bile lažne. Prva lažna smrt je bila dok je bio u mongolskom zarobljeništvu, a druga mnogo godina kasnije kad je bio ostarjeli opat provincijskog samostana.
U oba ta slučaja fingirao je smrt kako bi pomogao učenicima i potaknuo ih na meditiaciju na netrajnost i smrt i potaknuo ih da uspostave s njim čvrste karmičke veze tako da im bude u stanju što učinkovitije pomoći u budućim životima. U oba slučaja ostavio je "ljusku" tj. svoje pojavno tijelo kao relikviju kako bi sljedbenici mogli ostvariti duhovne zasluge brigom i pogrebnim obredom za njegove tjelesne ostatke. U stvarnosti međutim u oba slučaja jednostavno je "povukao" svoju duhovnu prisutnost sa jedne scene da bi ju manifestirao drugdje.
Prema toj predaji on je živ i dan danas i nastavlja lutati svijetom incognito kako bi donio duhovnu dobrobit i transformaciju onima koji su spremni. Pojavljuje se onda kaj je najviše potreban, a najmanje očekivan i odrađuje svoju duhovnu pomagačku magiju praktički neopažen.
Ta je predaja vrlo popularna među laičkim pukom Tibeta i ljudi govore o "susretima s Šestim Dalaj lamom" vrlo slično kao što Amerikanci govore o viđenjima Elvisa.
Međutim ta tradicija ima i značajan prestiž nad ostalima. Npr. Trinaesti Kundun spomenuo ju je Sir Charlesu Bellu (ambasadoru britanske kolonije Indije u Tibetu) tijekom jednog od njihovih mnogih sastanaka tvrdeći da čak i u tom vremenu- u ranim 1920-ima i dalje stižu izvještaji ljudi koji tvrde da su vidjeli Šestoga na ulicama Lhase.

Osobno vjerujem da je ta treća verzija života Šestog Dalaj lame- Šesti kao besmrtnik- zapravo točna situacija. Štoviše čini mi se da sam ga susreo prošli put kad sam bio u Lhasi. I dalje je nestašan kao što je i bio.

***

Bez obzira je li ili nije Šesti preživio incident na Kunganoru i nastavio dugo živjeti nakon toga ili ja čak sasvim izbjegao smrt i nastavio kao besmrtnik, 1708. g. dječak je rođen u regiji Litang i prepoznat je kao njegova legitimna reinkarnacija te je posljedično ustoličen kao Sedmi Kundun- Kalzang Gyatso.
Ta prividna kontradikcija u kronologiji ne predstavlja za Tibetance duhovni problem. Nemaju nikakvih problema s prihvaćanjem Sedmog kao legitimne inkarnacije čak i ako je Šesti i dalje živ jer prirodno je da visoki bodhisattva ima moć poslati stotine, pa i tisuće svojih emanacija.
Tibetanci bi jednostavno rekli da je Šesti shvatio kako u svojem utjelovljenju Šestoga ne može ispuniti svoje dužnosti kao Dalaj lama u Lhasi zbog karmičkih ograničenja bića koja je trebalo u to doba "trenirati" tj. Mongola, Tibetanaca i Mandžuraca/Kineza. Stoga je poslao svoju konvencionalniju tj. manje radikalnu emanaciju koja se manifestirala u vidu djeteta rođenog u Litangu koje je prepoznato kao Sedmi Kundun.

Možda Šesti jest zaista umro na jezeru Kunganor. Možda je to što je njegovo tijelo hitro kremirano predstavljalo povoljnu okolnost za jednoga ili više ljudi koji su mu bili fizički slični da putuju pod njegovim identitetom i tako primaju veliku dobrodošlicu i štovanje kamo god bi išli. Takav fenomen smo mogli posvjedočiti i u novijim vremenima u slučaju nekoliko članova obitelji posljednjeg ruskog cara. Budući da je carska obitelj, uključujći svu djecu nestala nakon komunističke revolucije, pretpostavlja se da su ubijeni, brojni mitovi su se pojavili glede njihove sudbine i pojavilo se više ljudi kako u Europi tako i drugdje koji su tvrdili da su oni upravo nestali pripadnici ruske carske obitelji.
S druge pak strane možda je Šesti izbjegao smrt na Kunganoru i proživio ostatak svoga prirodnog života kao što u njegovoj biografiji tvrdi Dargye Nomanhan. Ili je možda izbjegao obje smrti i nastavio egzistirati kao besmrtni nestaško.
Što se tiče lame koji je umro u Amdu 1746.g. za kojeg je Dargye Nomanhan vjerovao da je Šesti, nedugo nakon njegove smrti, dječak je pronađen u toj regiji i ustoličen kao njegova reinkarnacija. Poznata kao Jakrung Lama ta loza reinkarnacija nastavila se do danas. Sadašnju inkarnaciju upoznao sam 1992. u Nepalu. Skromno mi se predstavio kao reinkarnacija Šestog Dalaj Lame.

***

Kao što je prije rečeno Šesti Kundun je bio jedina inkarnacija u toj lozi koja je odabrala ne živjeti kao redovnik. Njegova odluka da se razmonaši očigledno je imala drastične posljedice.
Suvremeni tibetanski i zapadnjački učenjaci često donose zaključak da je njegovo neortodoksno ponašanje se pojavilo kao posljedica toga što je prepoznat i ustoličen tako kasno u životu. Većina Kunduna su taj obred prijelaza u monaštvo prošli dok su bili u dobi između tri i pet godina, dok Šesti je imao četrnaest u vrijeme svoga ustoličenja.
Ta teorija čini se slabom. Nakon svega Šesti je već u dobi od tri godine prepoznat i ustoličen kao reinkarnacija Zhalu Khenpo lame (podsjetimo se na nastavak:I mjesec i sunce prim. prev.) skoro jednakog po važnosti kao i sam Dalaj lama. Nadalje tijekom svojih dvaneset godina boravka u utvrdi Tsona Dzong omogućeni su mu izvrsni učitelji i edukacija slična onoj koju su primali i njegovi prethodnici.

Jednom sam pitao Njegovu Svetost, sadašnjeg Dalaj lamu da udijeli neke svoje misli o toj temi, a Njegova Svetost je odgovorila: "Moj osjećaj jest da je on imao tajni plan. Zaključio je da je sistem reinkarnacije previše nezgrapan za njegovu poziciju poglavara nacije. Mislim da je shvatio kako period između smrti jednoga Dalaj lame i zrelosti sljedećega predstavlja previše opasnosti za stabilnost nacije. Posljedično tome odlučio je slijediti tradiciju ranih Sakya lama koji su održavali tradiciju hereditarne sukcesije."
Drugim riječima sadašnji Dalaj lama ovdje sugerira da je Šesti želio okončati običaj da Dalaj lama živi u celibatu kao redovnik i umjesto toga htio je uspostaviti sistem mistične monarhije.
Njegova Svetost zaključila je riječima: "Nažalost za njega plan mu se izjalovio. Možda Tibetanci i njihovi učenici Mongoli nisu bili spremni za takav korak nego su željeli i dalje sistem s redovnikom na čelu. U svakom slučaju rezultat je bio njegovo uklanjanje s pozicije i vjerojatno čak njegova smrt."

***

Napokon u zaključku moglo bi biti interesantno prenijeti tibetansku usmenu predaju koja se tiče Šestog Dalaj lame, a koju mi je ispričao jedan od mojih pokojnih učitelja, Uzoriti Geshe Ngawang Dagrye. Prema toj tradiciji Šesti je sam isplanirao svoje uklanjanje s položaja, a Lhazang kan bio je svjesni suradnik koji mu je pomogao ostvariti naum.
Kaže se da je Šestom prorečeno da će se oženiti i dobiti nasljednika koji je trebao biti nešto kao kralj Arthur Centralne Azije. Da su vrline svijeta bile dovoljno visoke proročanstvo bi se ispunilo. Taj kraljević bi ujedinio Tibet, mongolska plemena i Madžursku Kinu pod svojim prosvjetljenim vodstvom i odatle bi sav poznati svijet doveo pod svoju vlast. Ukratko postao bi chakravartin, univerzalni imperator, on bi započeo zlatno doba koje bi trajalo tisuću godina.
No čitav niz uvjeta trebao se poklopiti kako bi takva sudbina bila moguća. Prema zapisima osobito dvije stvari morale su povoljno se odigrati- porast vrlina u svijetu i umanjenje kolektivne negativne karme svijeta.
Nažalost suprotno se dogodilo na ta dva područja. Umjesto da umnože svoje vrline ljudi su ih samo potrošili na jalove površnosti. Također umjesto da pročiste svoju negativnu karmu u toj ključnoj prekretnici ljudske povijesti čovječanstvo je svoje negativnosti umnožilo. To nije bilo tako samo u Tibetu, radi se momentu koji je zahvatio čitavi svijet.
Kao posljedica toga čitavi sistem proročanstva se izokrenuo oko svoje osi. To "izokretanje" značilo je da će Šesti umjesto sina koji bi uveo svijet u tisućgodišnji period prosvjetljenja, mira i prosperiteta, dobiti sina koji bi postao gladan moći i otpočeo bi doba tiranije.

Šesti je osjetio tu promjenu jedne noći dok je išao na sastanak sa svojom ljubavnicom s kojom je trebao začeti sina. Odmah je znao da su se okolnosti iz korijena promijenila i da je plan A propao. Stoga je prešao na plan B. Okrenuo se na mjestu, otšetao kući i noć proveo sam.
Nakon toga osmislio je vlastito uklanjanje s položaja, a Lhazang kan je u toj predstavi odigrao svoju ulogu antagonista. U to vrijeme je također izvršio misterijske pripreme
za svoju hitru reinkarnaciju u Litangu u vidu Sedmog Dalaj lame.

(Kraj serijala)


Moj osvrt: U ovom finalnom nastavku dobili smo na uvid sve relevantne verzije i teorije sudbine Šestog Kunduna. Ima tu svega, od sasvim konvencionalnih shema preko intrigantnih "teorija zavjere" pa do vrlo ezoteričnih tumačenja. Ono u čemu je ostao sebi dosljedan čak i ako je preživio incident na Kunganoru bila je njegova nepredvidljivost i neukrotivost. Vidjeli smo da jedna od verzija zagovara ono na što nitko od nas nije mogao računati čitajući prethodne nastavke- da se vratio monaštvu i proživio ostatak života kao utemeljitelj i opat jednog malog samostana. Za jedne inspiracija, za druge anatema, ali svima nedokučiv u svojoj magičnoj osebujnosti. A takav će i ostati zauvijek.

Dodatak tj. osvrt na ovu priču koji ja imam potrebu napisati nije povezan sa špekulacijama o sudbini Šestog koliko sa povijesno-političkom vizurom Centralne Azije koja se formirala nakon što je on zabljesnuo i zgasnuo na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće u Zemlji Snijega.
Završna priča o proročanstvu i "mističnoj monarhiji" koju je trebao utemeljiti na dobrobit čitave Euroazije je prirodno moja omiljena teorija. Ne zato jer vjerujem u doslovnost te priče, nego jednostavno zato što ona, makar bila samo jedna romantizirana narodna fantazija tibetanskog puka, opet i kao takva daje naslutiti neka vrlo konkretna i vrlo lako objašnjiva kretanja na političkoj, religijskoj i ekonomskoj sceni ondašnjega svijeta. To je vrijeme kad polako državna uređenja prelaze s religijsko-aristokratske koncepcije ka tzv. nacionalnim državama. Možda su neki skloni misliti da je ta ondašnja pojava "nove mode" u vidu nacionalnih država i propadanje starih zasada karakteristična samo za Europu ali stvar se odigrala na svoj način i u ovom trokutu- Tibet-Mongolija- Kina.
U tome trenutku u povijesti ta tri naroda su bila najbliže nekakvom relativnom prijateljstvu. Također u tome trenutku stvari su bile na vagi, utjecaj religije na politički život bio je dosta jak, pravi poguranac u pravom smjeru mogao je zasigurno dovesti do realizacije onoga o čemu se govori u proročanstvu- do velikog ujedinjenja u državu u kojoj bi tibetanski budizam/"lamaizam" bio državna religija. Ne zaboravimo pri tome da Mandžurci koji su vladajuća klasa u Kini (Dinastina Qing) gledaju prema tibetanskom budizmu za duhovno vodstvo, a nisu skloni kineskom budizmu, isto kao je svojevremeno kad su Kinom vladali Mongoli (Dinastija Yuan) državna religija je bila tibetanski budizam s kojim Mongoli posjeduju specifičnu karmičku poveznicu još od vremena Kublaj-kana i njegovog duhovnog učitelja Sakya Paghpe. I Mandžurci- narod po porijeklu blizak Mongolima, a ne Han Kinezima, osjećao je bližom i privlačnijom tibetansku tradiciju od tradicije budizma koja se razvila kod Han Kineza (ch'an budizam). Dakle u tom jednom vremenskom prozorčiću moglo se nešto u teoriji ishoditi, kao što i proročanstvo kaže, trebalo se puno toga poklopiti, ali u konačnici vjerojatnost za to nažalost nikad nije bila naročito velika.

Umjesto religijske objedinjavajuće premise, dva od tri naroda- Ojrat Mongoli i Mandžurci okrenuli su se beskrajnom ratu, a Tibetanci koje je početak toga velikog mandžursko-ojratskog obračuna grdno zahvatio (i donio najkrvaviju epizodu tibetanske povijesti sve do 20.st. i kineske invazije) ostali su toliko zaplašeni da su se povukli u sebe i krenuli putem sve većega izolacionizma i zaostajanja za ostatkom svijeta što ih je na kraju koštalo i konačnog gubitka suvereniteta u 20. stoljeću. Tako umjesto jedinstvene države pod prosvjetljenim vodstvom, koja da je ostvarena mogla se suprotstaviti i raznim vanjskim neprijateljima koji su počeli nagrizati Aziju- (britanski i ruski kolonijalizam, islamizacija, kristijanizacija itd... ) dobili smo politički slabi Tibet koji polako klizi u smrtni zagrljaj Pekinga, Halh Mongolija ta slavna i sveta zemlja je još od 1691. tek puka pokrajina u sastavu carstva Dinastije Qing grca pod teretom qingovskih poreza, gladi i epidemija bolesti poput velikih boginja te na zapadu Ojrat Mongolija gdje karizmatični ratnički vođe još održavaju posljednju u povijesti neovisnu državu nomada- Džungarski kanat- sve dok i njih ne zbriše s povijesne pozornice nastupajuća qingovska sila... i tako o nekim od tih tema možda ćemo još pričati kad za to dođe vrijeme... Možda ćemo spomenuti kako se proveo novi vladar Tibeta Lhazang kan nakon što je svrgnuo Šestog i postavio na poziciju Kunduna svoga marionetskog kandidata. Što će biti kad na Tibet dođu i Džungar Mongoli da se osvete Lhazangovim Hošutima za smrt svoga saveznika Desija Sangye Gyatsa? Moguće je da ćemo jednog lijepog dana zaista porazgovarati i o tim stvarima... ali ne danas.
(Niti sutra ;-))

- 21:23 - Komentari (24) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 11.09.2017.

Sebi dosljedan

U prethodnom nastavku vidjeli smo kako se u izvedbi Lhazang-kana i njegovih Hošut Mongola, pod tutorstvom mandžurskog dvora u Pekingu, te uz prešutno odobravanja dijela visokoga klera iz Lhase, Tibetom zakotrljala "konzervativna revolucija". Svaka od zainteresiranih strana u toj revoluciji imala je naravno svoje vlastite interese koje smo također već spomenuli. Prethodni nastavak završio je tragičnim krajem Desija Sangye Gyatsa. Mladi Šesti Dalaj lama čiji ne-redovnički životni stil je i bio neposredni povod čitavoj akciji, sada je ostao bez političkog zaleđa, ali i bez svake fizičke zaštite. Lhazang je zauzeo Lhasu nekoliko dana poslje tibetanske nove godine. U ovom nastavku naći ćemo barem djelomično razrješenje ove političke i religijske zavrzlame odigrane na početku 18.stoljeća u Zemlji Snijega.

Sedamnaestoga dana u godini Vatrenog Psa (1706.) Lhazang-kan ušao je u Potalu u pratnji manjeg naoružanog odreda i "uhitio" Šestog Dalaj lamu- Tsangyanga Gyatsa. Sljedećeg dana redovnici samostana Drepung Loseling organizirali su seansu sa Prorokom iz Nechunga i postavili pitanje da li je Šesti uopće reinkarnacija Velikog Petog ili je Desi instalirao na tron pogrešno dijete. (Iz konteksta možemo pretpostaviti da su seansu organizirali obični redovnici samoinicijativno bez znanja svojih visokih lama prim. prev.) Prorok im je dao sasvim jasan odgovor: nema nikakve greške, reinkarnacija je prava!
Kao posljedica toga odgovora dvjestotinjak ohrabrenih redovnika nekoliko dana kasnije ušlo je u mongolski tabor gdje su Šestoga držali pod vrlo slabom stražom. Silom su odveli Šestoga iz tabora i odveli ga u samostan Drepung pod svoju zaštitu.
Ovdje je moguće da je malobrojna mongolska straža bila jednostavno iznenađena prepadom velikog broja redovnika, ali vrlo je moguće da su imali naredbu od Lhazanga, koji je bio predani budist ili se barem takvim htio prikazati, da redovnicima u Lhasi ne smiju nauditi. Prema nekim izvještajima u oslobađanju Šestog iz pritvora nisu sudjelovali samo redovnici iz Drepunga nego se uključilo i obično građanstvo Lhase.

U svakome slučaju taj incident bio je vrlo ozbiljna stvar i stavio je Lhazang-kana u posramljen položaj. Kad se sljedećeg dana vratio u grad sa glavninom svoje vojske Lhazang je opkolio samostan Drepung i dao redovnicima ultimatum da predaju Šestoga ili se suoče sa njegovim gnjevom.
To je bio tradicionalni mongolski ultimatum koji kad je bio upućen značilo je da je stvar došla do kraja- ako se predaju bez bitke bit će pošteđeni, ali ako bitka započne svi na poraženoj strani biti će ubijeni. Takvu praksu uveo je još sam Džingis-kan četiristotinjak godina ranije i bila je jedan od razloga zašto su mongolske vojske mogle brzo osvojiti mnogobrojne gradove i kraljevstva u 13. i 14. stoljeću. Malo gradova ili čak kraljevstava Centralne Azije je bio spremno na borbu znajući da ako budu poraženi, a vrlo vjerojatno hoće, čitavo stanovništvo, sa ženama i djecom, će biti ubijeno.

Šesti je apelirao na redovnike da ga puste iz samostana da ide s Lhazangom, jer nema šanse da bi redovnici mogli zadržati mongolsku vojsku i sve će samo završiti u besmislenom krvoproliću.
Redovnici su pristali pustiti ga da ide s Lhazangom ako im dade tri obećanja: da neće dopustiti Mongolima da mu naude, da neće napustiti Tibet i da će im se vratiti neozlijeđen. Što se ticalo redovnika Prorok iz Nechunga rekao je svoje- to je autentična reinkarnacija Velikog Petog Dalaj lame, dakle živi Buddha i shodno tome posjeduje tantričke moći da održi svako obećanje koje dade.
Tako je razriješena kriza koja je mogla rezultirati pokoljem stotina redovnika i uništenjem samostana Drepung Loseling. Šesti je išetao ležerno kroz dveri Drepunga nizbrdo i predao se Lhazang-kanu.

Nedugo nakon toga mongolska karavana zadužena za transport Šestoga napustila je Lhasu putujući na istok s ciljem da ga transportiraju u Peking na dvor svojeg saveznika mandžurskog cara.


****
Što se zbilo potom i na koji je način ispunio svoja tri obećanja dana redovnicima iz Drepunga kazuje se na razne načine.
Neki kažu dok je karavana napuštala Lhasu narod se okupio na ulicama da ga isprate sa suzama u očima. Odjedom je iz gomile se otrgnulo neko dijete i potrčalo prema konju na kojem je jahao Šesti. Dijete je nosilo isto ime kao on- Tsangyang i stoga je djetetova majka doviknula: "Tsangyang, vrati se!" Šesti Dalaj lama čuvši da su zazvali njegovo ime okrenuo se prema majci i otpjevao stihove:
O bijeli ždralu
Posudi mi svoja krila.
Daleko neću ići
A iz Litanga ću se vratiti.


Kao što će se ispostaviti kasnije dječak koji je identificiran kao Sedmi Dalaj lama rođen je u regiji Litang pokrajine Kham na istoku Tibeta.
Drugi pak kažu da te proročanske riječi Šesti nije otpjevao dok je napuštao Lhasu nego da ih je prije napisao u pismu jednoj svojoj ljubavnici i to dami koju je namjeravao oženiti i tako ispuniti drevno proročanstvo.

Kako je karavana putovala prema sjeveroistoku vijest o njihovoj misiji putovala je pred njima. Putovanje je bilo sporo jer od Šestog su očekivali da usput narodu daje blagoslove i učenja, okupilo bi se i više tisuća ljudi da ga susretnu. Čini se da Mongoli nisu imali ništa protiv toga i dopuštali su takve manifestacije bez problema. Vjerojatno da održe dobre odnose s tibetanskim narodom, da izbjegnu nepotrebne trzavice i da pokažu svima kako nemaju namjeru nauditi Šestom.
Kad su stigli u Dam Šesti Dalaj lama počeo je pokazivati znakove bolesti. Simptomi su se pojačavali sa svakim novim danom sve dok putujuća družina nije stigla na jezero Kunganor nedaleko od tibeto-mongolske granice. (Kunganor je malo jezero smješteno južno od velikog jezera Qinghai, u današnjoj istoimenoj kineskoj pokrajni, prim. prev)
Nekoliko različitih izvora tvrdi da je upravo na tome mjestu Šesti primjenio strategiju kojom je ispunio tri obećanja koja je dao redovnicima u samostanu Drepung.

Bila je rana večer i putnici karavane su postavljali šatore za noćenje. Iznenada je izašao on iz svoga šatora. Na opće iznenađenje bio je odjeven u raskošni crni kostim tantričko-šamanske tradicije (autor navodi termin "crne kape", ali ne navodi izrijekom naziv bonpo ali možemo iz konteksta pretpostaviti da se radi upravo o tome, prim. prev.). Za pojasom nosio je obredni bodež (phurba, prim. prev.) koji je i Veliki Peti često koristio u tantričkim obredima. Šesti je pogledao okupljene i rekao: "Sve što imam ovdje sa sobom, a osobito ovaj misterijski bodež i tantrički kostim treba dati mojoj reinkarnaciji".
Nakon što je tako rekao počeo je bubnjati intenzivnim ritom u svoj mali ručni bubanj, istovremeno izvodeći ritualni ples.
Iznenada se podigao maleni vihor, što je i bilo uobičajeno na planinskim prijevojima. Izgledalo je kao da se vihor pojačava kako se ubrzavao ritam bubnja i njegovi tjelesni pokreti, sve dok su ga promatrači jedva mogli vidjeti od kovitlanja prašine. Unutar vihora vidjeli su kao da se pojavljuju maleni eksplozivni izboji iskri i vatre.
Kao veliko finale svoga plesa Šesti je poskočio uvis i prizemljio se s u meditacijskom položaju, s prekriženim nogama i tijelom savršeno uspravnim u dramatičnoj nepomičnosti.
Svi su čekali u zapanjenoj tišini gledajući netremice u njegov posjednuti lik. Vjetar se smirio i prašina se slegla.
Naposlijetku jedan od atendanata je pristupio sjedećem liku. Čim ga je pregledao atendanta je odmah svladao plač jer Šesti je prestao disati. Preminuo je kako se čini namjernom projekcijom svijesti iz tijela metodom tantričke meditacije.
Tako je ispunio dva od tri obećanja dana redovnicima iz Drepunga- da neće napustiti Tibet i da neće dopustiti Mongolima da mu naude.
Što se tiče trećeg obećanja da će im se vratiti neozlijeđen to je ispunio brzim ponovnim rođenjem u Litangu i povratku u Lhasu u liku Sedmog.


Moj dodatak: kao što je život Šestog Kunduna bio kontroverzan takva je morala biti i njegova smrt. Čak niti ova visokoromantična verzija njegova odlaska (koja je time Tibetancima i najmilija tj. pučki općeprihvaćena) nije kraj kontroverze. U sljedećem i posljednjem nastavku ćemo razmotriti neke alternativne teorije koje u drugačijem svjetlu tumače sudbinu Šestog temeljenu na premisi da zapravo nije umro na jezeru Kunganor, da je scena ritualne smrti bila ili predstava ili se uopće nije dogodila, te da je prava istina o njemu čak još intrigantnije prirode.

- 20:20 - Komentari (32) - Isprintaj - #

subota, 02.09.2017.

Konzervativna revolucija

U prošlome nastavku vidjeli smo kako je mladi Šesti Kundun Tsangyang Gyatso svojim odricanjem od monaškog života izazvao pomutnju među konzervativnim klerom triju glavnih samostana Lhase. Ne imajući sredstava prisile nad mladićem morali su tolerirati njegovo ponašanje, osobito zato jer uz njega je i dalje čvrsto stajao njegov Desi-
.Sangye Gyatso, koji je odigrao ključnu ulogu u njegovom pronalasku kao reinkarnacije Velikog Petog. Sangye Gyatso iako razočaran odlukom Šestog da se ne zaredi, nije sumnjao u njegovu autentičnost. Da li iz čiste vjere u njega ili možda samo zbog nemogućnosti da posumnja u svoju ulogu u pronalasku Šestog, to ne možemo znati.
Bez obzira što je Sangye Gyatso 1703. godine formalno prepustio titulu Desija svome sinu Ngawangu Rinchenu i dalje je sam nadzirao stvari iz sjene i bio je u stanju okupiti na svoju stranu tibetansku vojsku. Dokle je Tibetom vladao Sangye Gyatso iz sjene ili kako bilo i Šesti je bio siguran na svojoj poziciji oko toga nije bilo nikakve dvojbe.
Ironijom sudbine oni isti Hošutski Mongoli koji su spasili Velikog Petog usred velikog građanskog rata na Tibetu u prvoj polovici 17. st. te omogućili njegov uspon na poziciju svjetovnog vladara čitavog Tibeta sada će svojom intervencijom otpočeti jedan lanac ekstremno nepovoljnih događaja.
Mislim da zato prije nastavka trebamo reći par riječi o Hošutima. Otprije znamo da su se Mongoli nakon propasti Mongolske Imperije podijelili na dvije velike grane- Ojrate na zapadu i Halhe na istoku. Također znamo već da je Halha Mongolija (otprilike današnja država Mongolija + istočna polovina kineske pokrajine Unutrašnje Mongolije) godine 1691. izgubila svoj suverenitet i potpala pod vrhovnu vlast Dinastije Qing- mandžurske dinastije koja vlada Kinom.
No možda netko neće znati da Zapadni Mongoli- Ojrati i dalje su prpošni kao i prije, vladaju na svom teritoriju (današnji krajnji zapad Mongolije + kineske pokrajine Xinjiang, Qinghai, Gansu i zapadni dio Unutrašnje Mongolije) održavaju posljednju u povijesti neovisnu državu nomada, na zapadu šire se na zemlju muslimanskih Kazaha, a na istoku uznemiravaju i samu Dinastiju Qing. Glavnina Ojrata organizirana je u plemensku konfederaciju Dzun Gar (Lijeva Ruka) po čemu je nastao naziv Džungarija ili Džungarski kanat i skupni naziv za ta plemena- Džungari.
Ali nisu sva ojratska plemena u sklopu Džungarskog kanata- jedan dio Hošuta koji nas zanima momentalno su posebni po tome što njeguju bliže odnose s Tibetom i čak sa Dinastijom Qing nego sa ostalim Ojratima. Razloge za to nalazimo u već spomenutoj prijateljskoj pomoći Velikom Petom Kundunu tijekom građanskog rata na Tibetu, ali i u činjenici da su Hošuti bili prvi među Ojratima koji su se obratili na budizam i vodili su svojim primjerom druga ojratska plemena u obraćenje. Naselili su samu tromeđu Tibeta, Kine i Mongolije, tamo je 1642. veliki Gušri-kan (prijatelj i spasitelj Velikog Petog) utemeljio Hošutski kanat- odande će Hošuti šezdesetak godina kasnije zaigrati pod vodstvom karizmatičnog Gušrijevog unuka- Lhazang-kana, jednu novu vrlo opasnu igru.
Kako je počela ta igra vidjet ćemo u ovom odlomku:


Gušri-kan, poglavar Hošut Mongola imao je ključnu ulogu u dovođenju na svjetovnu vlasti Velikog Petog 1642.g. Nakon toga mnogi Hošuti naselili su se u regiji Kokonor (Hoh nor- Plavo jezero, danas se naziva Qinghai, prim. prev.) , pokrajine Amdo gdje se sjeveroistočna granica TIbeta susreče s Mongolijom na sjeveru i Kinom na istoku. Također mnogi Hošuti su većinu vremena provodili u Lhasi.

U godini Vodene Ovce (1703.) Gušrijev unuk Lhazang postao je hošutski kan. Lhazang je bio predani budist i bio je duboko privržen Velikom Petom Dalaj Lami. Bio je prisutan kada je Šesti doveden u centralni Tibet i logorovao je s njim u Nyelam mjesec dana kada je Šesti prvi puta stigao u dolinu Kyisho. Također Lhazang je bio na ceremoniji ustoličenja Šestog u Potali. Dapače Lhazang je služio kao atendant mladom Šestom u vrijeme dok je potonji još bio redovnički novak.Kasnije kad je Šesti prijetio da će se razmonašiti i kad je putovao u samostan Tashi Lhunpo na razgovor s Pančen lamom, Lhazang kan je opet bio jedan od okupljenih tamo koji su ga pokušavali odgovoriti od razmonašenja.

Nedugo prije negoli je Lhazang kan postao vladar Hošuta Desi Sangye Gyatso povukao se s pozicije regenta i prepustio titulu svome sinu Ngawangu Rinchenu. Vjerojatno bi, sada već bivši Desi, proživio ostatak života mirno i zatajno, ali kad je na nebu zasjala Lhazangova zvijezda, bivši Desi postao je vrlo zabrinut. Znao je za Lhazangove otvorene kritike na račun neortodoksnog ponašanja Šestog Dalaj Lame i brinuo se da će hošutski poglavar to iskoristiti kao izliku da se umješa u tibetanske poslove.
Imao je dobre razloge za zabrinutost. Hošuti su nedavno skovali savez sa mandžurskim carem i to savezništvo predstavljalo je opasnost po suverenitet Tibeta. Da bi održao ravnotežu moći Desi je pažljivo njegovao tibetansko savezništvo sa Mongolima Džungarima. Tako je računao da će držati Mandžurce na distanci. Međutim sad kada je u predvorju Tibeta vladao nezadovoljni i nepredvidivi Lhazang-kan situacija je postala vrlo osjetljiva.

Mandžurci osobito nisu voljeli exDesija (u daljnje tekstu Desi) Zamjerali su mu što je tajio smrt Velikog Petog od njih, a također zamjerali su mu savezništvo s Džungarcima koje su smatrali prijetnjom svome carstvu. Nadalje zamjerili su mu činjenicu da je pod raznim izgovorima odbio tijekom godina brojne zahtjeve mandžurskoga cara Kangxija. Među tim zahtjevima bio je i onaj da Pančen lama dođe u Peking i da daje učenja na carskom dvoru. Pančen lama nije htio ići jer brinuo se da će drastična promjena klime i nadmorske visine predstavljati ozbiljnu možda i smrtnu ugrozu po zdravlje. (Zaista mnogi Tibetanci koji su posjećivali Kinu u to vrijeme tamo su i umrli, ali to nije bilo toliko povezano s klimom koliko sa zaraznim bolestima poput velikih boginja, prim. prev.) Tom prilikom Desi se izložio za Pančena i stavio "veto" na mandžursku pozivnicu pod objašnjenjem da Pančen lama ima previše obaveza u Tibetu. Car Kangxi to je uzeo kao osobnu uvredu, time je vatra prijezira prema Desiju Sangyeu Gyatsu još i više potpaljena.

Zbog tih i ostalih sličnih okolnosti Mandžurci su bili oduševljeni usponom Lhazang kana. Vidjeli su to kao priliku da se riješe Sangyea Gyatsa i da uvedu Tibet dublje u svoju sferu utjecaja. Znali su da Lhazang zamjera Desiju što mu je tajio smrt Velikog Petog, a znali su i da Lhazang sumnja kako je Desi Šestog nepravilo izabrao i postavio na tron Dalaj lame.
Shodno tome Mandžurci su ubrzo počeli nagovarati Lhazang-kana da nastupi na Lhasu, izvede udar, ukloni Šestog iz Potale i na njegovo mjesto postavi drugog redovnika.
Lhazang je sa svoje strane bio i više nego voljan. Za njega ta situacija je bila prilika da zadobije povjerenje Mandžuraca i u isto vrijeme da unaprijedi svoj status među Mongolima i Tibetancima. Počeo je širiti glasinu da je Šesti zapravo Desijev krvni sin i da uopće nije reinkarnacija Velikog Petog.
Lhazang je morao postupati vrlo oprezno jer Šesti je i dalje bio izuzetno omiljen među tibetanskim običnim narodom. Stoga je potajno pristupio visokim lamama triju glavnih samostana Lhase (Ganden, Drepung i Sera) kako bi od njih zatražio blagoslov za svoj pothvat. Računao je s time da i njih jako uznemirava ponašanje Šestog i da su ogorčeni Desijevim vladanjem u vezi cijele stvari, osobito s time što je Desi i njima tajio smrt Velikog Petog. Visoki lame dali su Lhazangu svoje "prešutno odobravanje".

Lhazangu treba pošteno priznati da je svoj plan uklanjanja Desija Sangyea Gyatsa i Šestog Dalaj Lame iz javnog života osmislio krajnje humano. Nije namjeravao nauditi nije jednom od njih dvojice. (u prilog toj tvrdnji postoji nekoliko vjerodostojnih izvještaja, što će biti spomenuto u nekim sljedećom nastavcima, prim. prev.)


(Moj dodatak: odlomak ovdje ne spominje detalje ali ja ću dodati par rečenica radi cjelovitije slike- 1705. u jeku molitvenog festivala Monlam, nedugo nakon Losara (tibetanske nove godine), Lhazang kan je nastupio na Lhasu, Desi je pokušao pružiti otpor ali tibetanska vojska je bila sasvim nespremna i općenito preslaba za tu dobro organiziranu hošutsku navalu, Desi je brzo izgubio četiristotinjak vojnika i morao je kapitulirati.)

Kad se Desi predao Lhazang je naredio da bude izgnan iz Lhase na svoje staro imanje u Gongkar (područje gdje je u današnje vrijeme smještena zračna luka Lhase).
Da je taj nalog izvršen Sangye Gyatso bi zasigurno ostatak života proživio bez političke moći, ali u dostojanstvu i udobnosti svoga doma.
Nažalost stvari se nisu odvijale po planu- jedna od Lhazang-kanovih žena bila je tibetanska princeza ratničkoga porijekla- imenom Tsering Tashi. U mlađim danima bila je Desijeva ljubavnica. Prema narodnoj predaji Desi ju je odbacio i time jako povrijedio njene osjećaje. Sada je dobila priliku za svoju osvetu. Desija koji je bio razoružan i bespomoćan oteli su njeni ljudi i prebacili ga potajno u Tolung gdje ga je Tsering Tashi smaknula odsjekavši mu glavu. Tako je taj briljantni um, renesansni čovjek Tibeta Desi Sangye Gyatso stradao zbog gnjeva prezrene žene.


P.S.
Oni od vas koji pažljivo prate vremensku liniju, znati će da je početak 18. st. vrijeme kad se Tibetom počinju smucati i prvi Europljani. Osobito ćete se sjetiti jednog koji se boraveći u Lhasi dobro sprijateljio s Lhazangom, to je bio jezuit Ippolito Desideri, o kojem je bilo riječi u jednom davnom nastavku pod naslovom Neustrašivi Ippolito. Njegovi izvještaji su odličan nepristran izvor informacija koji nam govori da Lhazang kan nije bio zao čovjek, iako velikih svjetovnih ambicija bio je prilično moralan i opuštenog vedrog duha (naravno u toj fazi kan još nije mogao znati da niti on sam neće više živ otići s Tibeta ;-)
U sljedećem nastavku ćemo pratiti što će biti s mladim buntovnikom Šestim Dalaj lamom, sad kad je njegov jedini pravi zaštitinik Desi Sangye Gyatso izgubio glavu, a vlast je uzeo jedan Mongol u dosluhu s barem dijelom visokoga klera kojem je Šesti već dugo bio trn u oku.

- 19:38 - Komentari (9) - Isprintaj - #

petak, 25.08.2017.

Opasnost

U prošlom nastavku upoznali smo "tri asa" ove povijesne priče koju pratimo, a rastali smo se s njima u trenutku dok je sve još bilo prilično idilično. Mladi Šesti Kudun doveden je u svoju rezidenciju- u novodovršenu velebnu Potalu, koju je započeo graditi Veliki Peti, a konačni dovršetak koje je nadgledao regent Desi Sangye Gyatso. Kad je mladog Šestog smjestio na tron nakon što je petnaest godina morao održavati briljantnu varku da je Veliki Peti živ i u dubokom meditacijskom povlačenju, Desi je zasigurno već pomislio da je najteže prošlo i da stvari nadalje se imaju odvijati glatko, kako bi i dolikovalo za prijestolnicu Zemlje Snijega.
A u ovom nastavku ćemo napokon doznati odakle prijeti prava opasnost za mir i poredak mlade nacije koja je tek počela se formirati politički kao suverena država.

Mladi Šesti živio je u Potali, bio je to život uronjen u strog režim studija. Pančen lama uveo ga je u tu fazu edukacije davši mu dugačak popis učenja i inicijacija u startu. Zadatak da ga vode kroz svakodnevni proces izučavanja raznih područja budističkoga znanja dobili su njegovi osobni učitelji
Prve dvije godine izgledalo ja kao da je udubljen u studije svim svojim srcem, no do treće godine počeo je pokazivati znakove nezadovoljstva, a na četvrtoj godini Desi je postao ozbiljno zabrinut.

Šesti je sada bio u dvadesetoj godini života i bilo je vrijeme za puno monaško zaređenje. Do toga trenutka živio je prvo kao pred-novak, a zatim kao redovnički novak (tj. živio je u "novicijatu" kako se to razdoblje pripreme za zaređenje naziva npr. u katoličkim redovima, prim. prev.) Kad je Desi obavijestio Šestog da je vrijeme za puno zaređenje, mladić mu je odgovorio da još nije donio konačnu odluku po tom pitanju.
Desi je poslao pismo Pančen lami i tražio od njega da iskoristi svoj utjecaj na momka. Pančen je Šestom napisao nekoliko pisama ali nije ga mogao nagovoriti da se pokori Desijevoj želji. Na kraju Pančen je zatražio od Šestog da dođe k njemu u samostan Tashi Lhunpo da osobno porazgovaraju o svemu.
U pokrajini Shigatse (gdje se nalazio Pančenov samostan Tashi Lhunpo, prim. prev.) visoki lame i svjetovni poglavari organizirali su konferenciju koja se podudarala sa dolaskom Šestog u posjet. Nadali su se da će svjedočiti konačno zaređenju Šestog Dalaj lame. Međutim koliko god su ga molili i preklinjali da slijedi tradicionalni smjer u životu jednog Dalaj lame, Šesti je ostao čvrst u svojoj odluci da neće položiti redovničke zavjete punog zaređenja. Još gore, obavijestio ih je da će "vratiti" i novačke zavjete i postati laik! Kad se skupina vratila u Lhasu nekoliko tjedana kasnije Šesti više nije nosio redovničku odjeću.
Kasnije je o tim okolnostima napisao pjesmu:

Pokušao sam um držati usredotočen
U prisutnosti mojih uzvišenih lama
Ali što da kažem! Sam od sebe on je odjurio.
Daleko ka mislima o ljubavi.


Nema nikakve naznake da do toga trenutka svog života Šesti nije bio vjeran zavjetima redovničkog novaka i tom činjenicom su se tješili visoki lame. Pred-novački stupanj ima 8 zavjeta, novački 36, a potpuno zaređeni redovnik polaže 253 zavjeta. Sve tri stupnja zajedno čine čovjeka redovnikom i sva tri stupnja podrazumjevaju celibat i apstinenciju od alkohola (ili bilo kakvih opijata, prim. prev.)
U budističkoj tradiciju živjeti kao redovnik pa prekršiti zavjete smatra se izvorom ekstremno negativne karme. Pravilan način da se čovjek razmonaši jest da formalno "vrati" zavjete inicijacijskom majstoru koji ga je zaredio. Oslobođen obaveza zavjeta pojedinac onda može započeti laički životni stil tj. između ostaloga i upuštati se u seksualne odnose, konzumirati alkoholna pića itd. Osoba koja prekrši redovničke zavjete više se ne može ponovno zarediti, međutim onaj tko "vrati" zavjete prije nego ih prekrši u kasnijem životu ima puno pravo ponovno se zarediti. U teoriji pojedinac bi mogao tijekom života više puta mijenjati životni stil od redovnika do laika čiste savjesti ako bi te promjene radio na korektan način. Tako da kad je Šesti vratio zavjete i razmonašio se visoki lame su se nadali da samo prolazi kroz mladenačku krizu i da će se ubrzo predomisliti i opet se zarediti.

No to se nije dogodilo. Iako je nastavio živjeti u Potali pustio je kosu da mu raste u dugim pramenovima koji su padali preko ramena i skoro do struka te je počeo nositi nakit poput drugih gradskih mladića. Kao i sva ostala tibetanska mladež pleo je kosu u dugačke pletenice koje bi ukrašavao koraljnim ili tirkiznim ukrasima, pa omatao oko tjemena glave ili puštao da mu padaju niz leđa. Njegova strast više nije bio studij budističkih spisa, umjesto toga dane je provodio u streličarstvu i konjičkom jahanju s prijateljima, a noću bi lutao ulicama Lhase od jedne gostionice do druge u potrazi za zabavama, uzbuđenjem i lijepim ženama.

Omiljeno gradsko odredište bila mu je četvrt Shol smještena izravno iza Potale. Čak do kraja 20. stoljeća zadržao se običaj da se većina kuća u toj četvrti bojila pročelja sa žutim obrubom. Prema narodnoj predaji kada je Šesti umro svaka djeva u Lhasi koja je s njime provela noć obojila je obiteljsku kuću žutom bojom njemu u čast.

Šesti je u tome periodu života napisao mnoge ljubavne pjesme, sve u četiri ili osam stihova. Obično se pjevaju polako, vrlo melodično i uobičajeno kao pjesme napitnice. Ovo su neke od najomiljenijih u tibetanskom narodu:

Riječi ispisane crnom tintom
Uništiti će lako i mala kaplja vode
Ali ljubav riše sliku na srcu
Koja je duboka i ostaje zauvijek


ili

Bilo je to povoljno vrijeme
Za slanje dobrih misli u vjetar
Mlada dama iznimnog znamenja
Povela me kući i dala mi svoju ljubav.


i

Njeni bijeli zubi i blistav osmjeh
Upućen svima tada prisutnima
Ali krajičak njenog oka
Govorio je o ljubavi koje je samo za mene


Teško je reći da li je Šesti zaista bio toliko uspješan u romantičnim poduhvatima kao što mu to pripisuje narodna predaja, ali svakako da ga je njegova uzvišena pozicija Dalaj lame, zajedno sa pristalim izgledom i šarmom kojim je bio blagoslovljen, činila jednim od najpoželjnijih neženja u Lhasi. Međutim kao i svi ljubavnici i on je ponekad završio sa slomljenim srcem. Kako piše u jednoj od svojih pjesama:

Bio sam lovac na srca
I ulovio sam divnoga anđela.
Ali jao, drugi gospodin među muškarcima
Oteo je od mene.

Dok je ona, dragocjeno blago, bila moja
Ne čuvah je dovoljno pažljivo
Sada je ima drugi
A moja jedina utjeha je moja bol.




Moj osvrt:
Da Kundun (ili Dalaj lama ako vam je to poznatiji termin) mora biti redovnik bilo je nepisano pravilo, istina nikad prije i nikad poslje nije se dogodilo da jedan to ne želi biti. No dogodilo se sa Šestim i visoki lame iz triju glavnih samostana Lhase našli su se u nezgodnom položaju. Neortodoksno ponašanje Šestog svakako ih je frustriralo, ali u krajnjoj liniji nisu imali nikakvog sredstva prisile kojim bi ga "prizvali pameti". Titulu Kunduna nisu mogli samo tako opozvati i pronaći nekog drugog za to mjesto, tko bi od njih mogao istupiti i kazati: to nije pravi Kundun! Smjenimo ga! Tko će onda pronaći drugoga? Previše bi takav čin povukao reperkusija. Bila je to nezgodna situacija zaista. Najkonzervativniji među njima sumnjali su u Desija Sangye Gyatsa, nije li možda on kriv za pronalazak pogrešnog djeteta i njegovu instalaciju na tron u Lhasi? Kako god bilo Sangye Gyatso smatrao je svoj posao završenim i titulu Desija je predao svome sinu te se namjeravo povući iz javnog života. Za razliku od visokih lama običan puk nije bio nimalo uznemiren neobičnom pojavom mladog Šestog Kunduna, naprotiv u narodu je bio vrlo popularan. Da je sve ostalo samo unutarnje pitanje Tibeta moguće da bi Šestom takvo ponašanje prošlo bez ikakvih posljedica, ali iz susjedstva su promatrači već pažljivo pratili što se događa u Lhasi. Neobična pojava mladog Šestog bila je upravo zeleno svjetlo koje su čekali da se umiješaju u tibetansku politiku. Promatrači su naravno bili Mongoli plemena Hošut pod vodstvom Lhazang-kana s jedne i Kinezi pod vlašću mandžurskih careva s druge strane. Lhazang je onaj "četvrti as" kojeg ćemo bolje upoznati u sljedećem nastavku, a vidjet ćemo kakve će posljedice njegovo uplitanje donijeti Tibetu, osobito Desiju Sangye Gyatsu i Šestom Kundunu.

- 20:30 - Komentari (21) - Isprintaj - #

subota, 19.08.2017.

Prilično idilično

U prethodnom nastavku zbližili smo se sa Desijem Sangyeom Gyatsom, sposobnim i inteligentnim namjesnikom, "renesansnim čovjekom" koji upravlja u Lhasi dok je mali Šesti na "čuvanju" u zabačenoj utvrdi na jugoistočnom rubu Tibeta. U ovom odlomku vidjet ćemo kako će se i kada Šesti napokon pokrenuti prema ispunjenju svoje sudbine.
...
Sljedećih 12 godina mladi Šesti i njegovi roditelji živjeli su u utvrdi Tsona Dzong dok je Desi Sangye Gyatso u Lhasi radio na ispunjenju vizionarskih ciljeva koje je započeo Veliki Peti. Dovršetak Potale, jednog od najvećih graditeljskih ostvarenja ljudske povijesti bilo je možda i njegovo najvažnije ostvarenje, ali ništa manji posao bio je na političkom osnaživanju jedinstva među raznim kraljevstvima i plemenima koja su sačinjavala novoformiranu odnosno novoujedinjenu tibetansku naciju. Trebalo je uspostavili temelje na kojima će različiti stanovnici Tibeta moći ostvarivati svoje potrebe. Desi je također u tajnosti proveo mumifikaciju tijela Velikog Petog te je u Potali dao sagraditi grandioznu stupu u koju je uložena ta sveta relikvija.

U međuvremenu mladi Šesti bio je zaokupljen edukacijom. Počevši sa čitanjem i pisanjem, preko memoriziranja molitvi i obreda koji su osnova tantričkog budizma, do uvoda u kompleksnu materiju budističke povijesti i filozofije. Njegovo naukovanje u tom smislu nije se razlikovao od onoga koje bi prolazi bilo koji mladić na putu klasičnog obrazovanja, s tim dodatkom što je Desi naputio njegove učitelje da mu prenesu važna djela koja je napisao Peti, a također i njegova vlastita (Desijeva) djela uključujući ona s područja lingvistike, poezije, astronomije/astrologije.

Nažalost život u Tsona Dzongu u nekim momentima nije bio naročito sretan za obitelj mladog Šestog, a Desi je o tome saznao tek mnogo kasnije. Nekoliko godina ranije dječakova majka podigla je tužbu protiv svoga brata, dakle ujaka od Šestog, u vezi s nekim sporom oko zemljišta. To je izazvalo ujakov gnjev i on je iskoristio svoje veze i utjecaj među upraviteljima regije Tsona koji su onda činili sve da otežaju život obitelji. Kad je Desi napokon saznao o tome upraviteljima je oduzeo njihove položaje, ali u međuvremenu je prošlo skoro čitavo desetljeće tijekom kojeg su dječakove majku i oca kontinuirano uznemiravali guvernerski poltroni. Iako je to bilo neugodno iskustvo za obitelj Tibetanci su smatrali da je i to bio jedan povoljan znamen- jer zar nije stoljećima ranije i sam Milarepa također mnogo patio zbog zlog ujaka?

U godini Drvenog Psa, (1694.) Desi je ponovno održao seansu s Prorokom iz Nechunga i pitao da li je vrijeme sazrelo da se objavi smrt Velikog Petog i da se izvrši ustoličenje Šestog. Riječi proroka bile su sasvim nejasne. Međutim Desi je naposlijetku odlučio obavijestiti mandžurskoga cara Kangxija o svemu, ali je i zatražio da drži sve u tajnosti još neko vrijeme.

Dvije godine kasnije dječak i njegovi roditelji su službeno obaviješteni da mali nije reinkarnacija Zhalu Khenpo lame nego samog Velikog Petog. (što ne znači da nisu to znali i prije, nego je značilo da više ne moraju tajiti pravu istinu)
Sljedeće godine- 1697. vijest je puštena u javnost. Desi je sastavio objavu u kojoj je opisao kako mu je Veliki Peti na samrtnoj postelji dao uputstvo o tajnosti, a opisao je i detalje potrage i pronalaska Šestog. Datum objave odredio je Prorok iz Nechunga, bilo je to u povoljnom četvrtom mjesecu (Saga Dawa, prim. prev.) tibetanskog kalendara, u kojem pada i godišnja svetkovina Buddhinog prosvjetljenja (Saga Dawa Duchen/Vesakh, prim. prev.)

Nekoliko mjeseci kasnije dječak je odveden iz Tsona Dzonga u Nangkartse. Tamo je susreo II. Pančen Lamu Lobsanga Yeshea. Od Pančena je primio prvi stupanj zaređenja (tzv. pred-novačke zavjete) i razne duhovne transmisije. Obred zaređenja u prednovicijat održan je sedamnaestog dana devetog mjeseca. Tom prilikom dječak je u skladu s tradicijom primio i novo ime- Lopsang Rigzin Tsangyang Gyatso. Zadnja dva dijela toga imena- Tsangyang Gyatso (Ocean Melodije), postati će njegovo ime pod kojim je kasnije upamćen u povijesti.

Dvojica visokih lama iz škole Nyingma, Terdak Lingpa iz samostana Mindroling i Pema Trinley iz samostana Dorje Drak doputovali su u Nangkartse da bi susreli dječaka. Obojica su bili vrlo bliski Velikom Petom i sada su dali razna učenja iz svoje škole mladom Šestom. Terdak Lingpa također mu je dao tajno tantričko ime Tome Tsal kojim je Šesti kasnije u životu rado koristio kao svoje knjževno ime i njime potpisao nekoliko svojih djela.

Sljedećeg mjeseca povorka je napokon krenula prema Lhasi putujući u velikoj karavani. Svake noći bi logorovali u šatorima i logor se ubrzo proširio na dvjestotinjak šatora. U skladu s tradicijom koju je ustanovio Treći kad je putovao u Mongoliju, šator mladog Šestog bio je smješten u centar, a ostali su raspoređeni oko njega u koncentričnim četverokutima, tako da su formirali prikaz tantričke mandale. Identitet dječaka sada je bio poznat svima tako da su se velike skupine puka formirale pored ceste da bi usput primili blagoslov, zbog toga je putovanje teklo vrlo sporo.

U Nyetangu čekao ga je Desi Sangye Gyatso, prvi put je susreo dječaka u čije ime je vladao Tibetom. Tamo su ostali sljedećih mjesec dana, tijekom toga vremena oko njih je narastao pravi grad od šatora. Svi važni tibetanski i mongolski poglavari kao i predstavnici mandžurskog cara došli su da mu odaju štovanje i prime njegov blagoslov. Većina redovnika iz tri najveća samostana u Lhasi (Ganden, Drepung i Sera) bili su prisutuni kao i stotine redovnika iz svih manjih samostana i hermitnjaka centralnog Tibeta.
Karavana se pokrenula prema Lhasi i napokon su stigli u Potalu gdje je ceremonija ustoličenja Šestog Kunduna održana dvadeset i petog dana desetog mjeseca, a to je bio dan Ganden Ngabchu (Festival Maslačnih Svjetiljki). Pančen lama je doputovao iz svog samosana Tashi Lhunpo iz udaljene regije Shigatse da bi prisustvovao svečanosti. Šesti Kundun bio je u svojoj petnaestoj godini, to je bio zaista sretan dan za mladića kao i za čitav tibetanski narod.

-iz knjige Fourteen Dalai Lamas, Sacred Legacy of Reincarnation, Glenn H. Mullin

Moj dodatak: nakon što smo u ovom nastavku vidjeli kako je iza petnaestak godina tajnosti ipak više manje glatko protekla tranzicija već bi smo mogli pomisliti da će tako idilično proteći i čitav život Šestog Kunduna. Ali u sljedećem nastavku dolazi obrat u suprotno i bit će nam baš zanimljivo pratiti kakvo će se klupko zaplesti i kako će se odmatati, najvažnije je za sada da smo upoznali glavne aktere, Desija, Šestog, Pančena, a četvrtoga asa, onog problematičnog, ćemo upoznati putem kad dođe vrijeme za to.

- 20:39 - Komentari (9) - Isprintaj - #

subota, 12.08.2017.

Renesansni Desi

U prethodnom nastavku pod naslovom I mjesec i sunce vidjeli smo kako je tekla i kako je uspješno okončana tajna potraga za dječakom reinkarnacijom Velikog Petog Kunduna- Lobsanga Gyatsa. Vidjeli smo kako su posao unatoč mnogim poteškoćama odradila dvojica redovnika, pouzdanih operativaca na terenu te kako je iz Lhase potragu koordinirao tadašnji regent, odnosno potkralj ili kako mu na tibetanskom jeziku titula glasi- Desi, imenom Sangye Gyatso. Spomenuli smo i da Desi mora odžavati privid da je Veliki Peti još uvijek živ, to jest njegovu smrt mora tajiti od javnosti u skladu s Kundunovom posljednjom željom još petnaestak godina. Prethodni nastavak završio je s privremenim preseljenjem Šestog i njegovih roditelja te dvojice redovnika koji su ga pronašli iz dječakovog rodnog sela u utvrdu Tsona Dzong gdje su trebali biti sigurniji od eventualnih napada ratnika iz susjednog Butana. No taj smještaj u utvrdi ispostavio se dugotrajnijim nego što je bilo zamišljeno. U ovom nastavku ćemo se osvrnuti na samu osobu regenta- Desija, na njegovu životnu priču zbog koje ga se može s pravom nazvati "renesasnim čovjekom" Tibeta.

...
Dok su boravili u Tsona Dzongu redovnici su poslali izvještaj Desiju Sangye Gyatsu i zatražili savjet. Desi je organizirao susret (senasu) sa Prorokom iz Nechunga i upitao što je činiti. Nechung Prorok odgovorio je da vrijeme još nije sazrelo da se objavi smrt Velikog Petog i da se prizna pronalazak sljedeće inkarnacije.
Privremeni boravak u Tsona Dzongu postao je stoga trajnije riješenje te su dječak i njegovi roditelji smješteni u hramskom kompleksu u sklopu utvrde. Ovdje su nastavili živjeti sljedećih 12 godina, a Desi je k dječaku slao učitelje i izdaleka pratio njegov napredak. Dvojica redovnika koji su dječaka i otkrili ostali su uz njega i dvaput godišnje bi putovali u Lhasu da osobno predaju izvještaj Desiju i da prime nove instrukcije u vezi toga kojim smjerom treba ići dječakova edukacija. Čitavo to vrijeme dječak je živio pod imenom Zhalu Khenpo lame (tj. za javnost dječak je bio predstavljen kao ta reinkarnacija), a Desi Sangye Gyatso u njegovo ime je vladao Tibetom. Varka da je Peti i dalje živ i zdrav pažljivo se održavala preko tvrdnje da je on tobože u dugom meditacijskom povlačenju.

Zapadnjacima se ideja da se takva varka mogla održavati 15 godina čini nevjerojatnom. Ali za Tibetance odsutnost Petog iz javnog života kroz takav dugi vremenski period nije predstavljala nešto strašno čudno. Navikli su da njihovi lame zaista odu na povlačenja na deset, dvadeset pa i više godina. Jedan problem međutim s kojim se morao suočiti Desi da bi održao varku bila je obaveza da se Kundun mora ceremonijalno pojaviti nekoliko puta godišnje, makar samo nakratko. Obično to bi se odvijalo tako da bi se Kundun pojavio sjedeći na balkonu hrama Jokhang. Desi Sangye Gyatso uredio je da umjesto Dalaj lame na balkonu sjedi jedan redovnik iz samostana Namgyal Dratsang. Redovnik je donekle sličio Velikom Petom, a čak je i pustio brčiće kakve je nosio Peti. Izdaleka lako je mogao odigrati svoju ulogu, osobito zato jer budući da je bio formalno u "meditacijskom povlačenju" ispred njegovog sjedišta na balkonu bila je (kao simbol te odvojenosti od svijeta) postavljena tanka zavjesa tako da je bio još manje vidljiv.

Od svakog visokog lame očekuje se da prima u audijenciju i da daje blagoslov uglednim hodočasnicima koji dolaze izdaleka pa ni Dalaj lama nije iznimka od toga pravila. Redovnika iz Namgyal Dratsanga koji je igrao ulogu Velikog Petog pozvali bi i da se pojavi u toj funkciji. Opet pod izlikom da je u meditacijskom povlačenju hodočasnike se držalo da distanci tako da nisu mogli priči "Dalaj lami". Uobičajeno je da netko tko je u meditacijskom povlačenju tantričke tradicije ne smije razgovarati s ljudima osim sa svojim učiteljima i atendantima, ta tradicija služila je kao objašnjenje hodočasnicima zašto mogu dobiti samo blagoslov "na daljinu".
Čitavom tom predstavom orkestrirao je vješto Desi Sangye Gyatso koji kroz tih 15 godina je vladao Tibetom kao regent u ime Velikog Petog (istovremeno u ime Velikog Petog čiju smrt je tajio baš kao i u ime malenog Šestog čiji pronalazak slijedom toga nije smio javno obznaniti prim. prev.). Desi je bio dakle ključna figura koja je određivala sudbinu mladog Šestog stoga bit će korisno da razmotrimo ukratko tko taj Desi zapravo bio.

...

Sangye Gyatso rođen je u godini Vodene Zmije- 1653. godine- jedanaest godina nakon što je Veliki Peti Dalaj lama uzašao na poziciju i duhovnog i svjetovnog poglavara (nakon građanskog rata prim. prev.) novoujedinjene tibetanske nacije. Bio je nećak Desija Trinleya Gyatsa koji je 1660. naslijedio prvog Desija Sonama Chopela (umro 1657) Tako je Trinley Gyatso postao drugi Desi Velikog Petog Dalaj lame (funkcija Desija je zamišljena da bude kao povjerenik za svjetovne tj. političke poslove Dalaj lame dok je on živ i da formalno vlada u prijelazno vrijeme između dvojice Dalaj lama prim. prev). Po rođenju nećak Trinleya Gyatsa dobio je ime Konchok Dondrub.
Dječak je priključen Dalaj laminoj sviti već u ranoj dobi. Veliki Peti direktno se zainteresirao za njega i kad je dječak imao osam godina primio je novački stupanj zaređenja od samog Velikog Petog. Prilikom zaređenja Veliki Peti dao mu je u skladu s tradicijom novo ime- Sangye Gyatso - "Buddhinski Ocean" i to je ime koje je nastavio koristiti kao svoje osobno ime nadalje do kraja života.
Od toga trenutka nadalje dječak je prisustvovao praktički svakom učenju koje je davao Veliki Peti. Također omogućeni su mu izvrsni učitelji tako da je primio opširno klasično obrazovanje. Kasnije u životu i on sam postao je ugledni budistički učenjak, a mnoga od njegovih djela i danas služe kao udžbenici. Njegovi radovi na temu tibetanske povijesti, medicine, astronomije, klasične poetske kompozicije i lingivstike tibetanskog jezika brzo su postala novi nacionalni standard. Zaista uspjeh njegovih djela omogućio je kulturološko razumijevanje Tibeta kakvo se održalo do današnjih dana zato se i može reći da u tibetanskoj povijesti njegovo ime stoji slično kao ime Francisa Bacona na Zapadu.

Sangyeov genij bio je očigledan od njegove rane mladosti, tako da kad je Veliki Peti otpustio svoga trećeg Desija 1675. godine, Veliki Peti saznao je da taj Desi iako je bio redovnik imao je ljubavnicu, posao Dalaj laminog "potkralja" ponuđen je Sangyeu Gyatsu iako je on u to vrijeme imao samo 22 godine. Sangye Gyatso odbio je ponudu tvrdeći da je premlad i da još nije završio svoje obrazovanje. Međutim pozicija Desija oslobodila se opet 1679. godine i opet je Veliki Peti pozvao Sangyea Gyatsa da služi. Tada je Sangye Gyatso prihvatio posao i ostao je "potkralj"/Desi Velikog Petog i to je ostao još dugo nakon što je potonji preminuo. Zapravo Sangye Gyatso držao je funkciju Desija sve do vlastite tragične smrti 1705.

Iako je Desi Sangye Gyatso, kako je spomenuto prije, primio redovničko zaređenje u djetinjstvu, od Velikog Petog, kad je odrastao i postao mladić razmonašio se i usvojio slobodarski životni stil zbog kojeg je u narodu bio vrlo popularan. Prema narodnoj predaji u široj regiji Lhase nije bilo ni jedne neudane žene koju nije odveo u krevet. Stoga kad je mnogo godina kasnije njegov mladi štićenik- Šesti Dalaj lama objavio svoju namjeru da se razmonaši, a Desi ga je očajavajući pokušavao odgovoritit od toga nauma, nije baš mogao govoriti s pozicije moralnog autoriteta po tom pitanju.

To što se Desi razmonašio i postao laik za Tibetance nije predstavljao problem. Većina Tibetanaca slala je nekoliko svoje djece da postanu redovnici iili redovnice u vrlo mladoj dobi, često ne samo s očekivanjem nego i nadom da će se djeca vratiti svjetovnom životu kad odrastu (dosegnu punoljetnost). Desi je bio poštovan zbog svoje posvećenosti poslu većina kojeg je bila ionako političke naravi pa time i možda primjerenija za laički stil života. Nadalje monogamija nije bila kulturološka norma u Tibetu niti za muškarce niti za žene pa stoga na Desija zbog njegove reputacije ženskara nitko nije gledao podozrivo. Zapravo izgleda da je bilo sasvim suprotno- Tibetancima je ostao u kolektivnom sjećanju kao jedan od velikih pionira Tibetanske nacije, kako politički, tako i kulturno.
Međutim, kako ćemo kasnije vidjeti, Desi Sangye Gyatso nije bio nimalo drag mandžurskom caru (Kangxiju, prim. prev.) a to ga je na kraju i odvelo u propast.



Moj dodatak: sada kad smo se zbližili sa Desijem i kada smo shvatili njegovu povijesnu ulogu lakše ćemo pratiti daljnji zaplet i događaje koliko fascinantne toliko i tragične u nekim momentima. U ovom periodu povijesti Tibet se još oporavlja od razornog građanskog rata u kojem su ratoborni kraljevi regija Tsang i Beri zamalo uništili budističku školu Gelug sa čijim posvemašnjim usponom se nisu mogli pomiriti (tibetanska aristokracija je mahom pripadala starijoj školi Karma Kagyu i uspon Gelugpa nije im odgovarao). U tome građanskom ratu koji je od početka imao i jaku komponentu sektaškog obračuna između "reformiranih" i "nereformiranih" , (vrlo slično zapravo kao Tridesetogodišnji rat između katolika i protestanata koji je u isto to vrijeme bijesnio u Europi) Gelugpe, a time i Petog Dalaj lamu spasio je mongolski kan Gušri koji im je pritekao u pomoć, porazio svjetovnu aristokraciju i dokinuo njihove kraljeve te tako omogućio da se Tibet prvi put ujedini pod novom vrstom vlasti s Kundunom (Dalaj lamom) kao religijskim ali i svjetovnim vladarom. Desi Sangye Gyatso, junak ovog odlomka, vidjeli smo rodio se tek 11 godina nakon tih monumentalnih zbivanja, ali i njega će u drugoj polovici života između svih ostalih briga dopasti i "poslovanje" i s Mongolima i s Mandžurskim carom iz Pekinga, a kako će se u tome snaći i što će biti s njegovim mladim štićenikom Šestim Dalaj lamom to ćemo vidjeti u nekom od sljedećih nastavaka.

- 22:16 - Komentari (18) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 24.07.2017.

Fotosafari



Pitanje je koliko ste razmislili o lovu na bamije u Zagorju. A odgovor glasi niti približno koliko ste trebali. To je još jedna od takvih stvari, dugačak je taj popis...





Zanimljiva je to biljka- nezaobilazan sastojak cajunskog gulaša od aligatora u Louisiani (popularni gumbo), a navodno da se i u Bosni dosta koristi spremljena na razne načine.
Kako god bilo preporučam svima dodati bamiju na vrt, osobito zato jer ljeta su sve vruća, a njoj to paše.

I cvijet je vrlo lijep, što je i logično jer bamija pripada porodici hibiskusa.

Vrtne buče spavaju u hladu...



... ali ne zadugo

To su buče za bučnicu, od običnih buča razlikuje ih samo što su izdužene i ne puze nadugo i naširoko pa ne zauzimaju puno mjesta na vrtu. Vrlo praktična stvar.

Ima tu i nekih kapitalaca, kao paradajz od 0,6kg i jedan od 0,5 ne znam sad više koji je od ta dva ovaj na slici.

bamija, komorač i gore jedna bijela tikvica.

cherry rajčice





To je sve s krumpirom išlo u pećnicu, a onda hitro je pojedeno, nije se stiglo dokumentirati.

Ova slika je od prije par godina ali uklapa se u ovu temu jer prikazuje gotovo jelo, bamija+ butternut tikva.



Da bi vrt bio siguran čuvaju ga kobre među biljkama, (to ćete sigurno znati tko su i što su)





Nešto je i u loncima, ne želeći biti mainstream poput Copernice koja u loncima drži začinsko bilje i povrće, ja tako držim dvije jele i jedan orah.

Za desert, čekaj dok smokve narastu.

Oznake: bamije, aligator, gumbo

- 00:00 - Komentari (21) - Isprintaj - #

utorak, 13.06.2017.

I mjesec i sunce

... Tsewang Lhamo je tijekom trudnoće iskusila mnoge povoljne znakove. U noći začeća sanjala je da ide po vodu na izvor. Kad se sagnula da zagrabi vodu ugledala je peterostruku vadžru koja se spustila uspravno da dlan njene ruke. Imala je osjećaj da se radi o nečem izuzetno dragocjenom i da to treba čuvati sa velikom skrbi, zato ju je položila nježno u svoju bluzu. Neke druge noći u snu je rukama skinula mjesec i sunce i prinijela ih grudima i tako držala dok se nisu rastvorili u njezino tijelo. Usnula je nekom drugom prilikom i san u kojem ju je posjetilo mnogo lama iz tradicija Gelug i Nyingma i oni su joj dali blagoslove i opunomoćenja. Također sanjala je da je mnogo ljudi posjetilo je kod kuće, iskazivalo joj veliko štovanje i položili je na visoki tron.
Otac, Tashi Tenzin, je također usnuo mnoge povoljne snove, vidio je sunce i mjesec okružene planetima i zvijezdama kako se pojavljuju istovremeno na nebu, a okruživala ih je velika duga. Iznenada mjesec je pao s neba u krilo njegove supruge i istopio se u njen trbuh.
Mnogo se prirodno znamenje manifestiralo tijekom trudnoće. Izgledalo je kao da duge okružuju kući skoro čitavo vrijeme, cvijeće je cvjetalo posvuda. Mnoge povoljne ptice i druge životinje su se pojavljivale kad god je netko dolazio ili odlazio iz kuće.
Zbog tih i ostalih znakova svi su znali da se začeto posebno dijete.

Kad je dan rođenja stigao majka je porodila dječaka skoro bez boli i neugode. U trenutku rođenja u cijelom kraju osjetio se lagani potres, istovremeno se nebom prolomio glasan grom.

Otac koji je i sam bio ugledan lama u Nyingma tradiciji dao je djetetu ime Sangnak Tenzin (Nositelj Tantričkog Znanja). Nekoliko dana kasnije to ime je ipak promijenjeno u povoljnije ime Ngawang Norbu (Dragocjeni Mastor Učenja)
Dječakove prve riječi su bile: "Ja nisam malo dijete. Letio sam iz Potale u Tsonu. Ako pođemo u Potalu sve tamo bit će moje." Spominjao je i mnogo imena redovnika koji su bili bliski Petom govoreći: "Svi oni su moji redovnici."

Ubrzo nakon što je Veliki Peti preminuo njegov regent Desi Sangye Gyatso diskretno je poslao glas u regiju Monyul da se prikupljaju imena djece rođene pod povoljnim okolnostima. Budući da nije želio odati pravu prirodu potrage, jer smrt Velikog Petog morala je do daljnjeg ostati tajna, obznanio je da se traži reinkarnacija drugog slavnog lame koji je nedugo tome umro, a to je bio Zhalu Khenpo, poglavar uglednog samostana Zhalu u regiji Tsang.

U godini Drvenog Vola (1685.) kada je dijete imalo dvije godine Desi je kao nastavak preliminarnih istraga poslao dvoje redovnikaa u regiju Monyul da ispitaju svu djecu sa liste koja je načinjena, a također da izvide ima li osim tih i nekih drugih kandidata.
Njihovi prvi pokušaji bili su frustrirajući, u pismu Desiju poručili su: "Teško je tragati u regiji Mon. Kad ljudi posumnjaju da tražimo reinkarnaciju važnog lame, svi dovode svoju djecu i predstavljaju ih kao kandidate i izmišljaju o njima razne priče."

Međutim dvije vrane uskoro su počele slijediti redovnike i graktati na njih. Vrane su se ponašale kao da ih vode putem, svaki put kad su se redovnici našli u dvojbio glede toga kojim putem krenuti samo su trebali pogledati u nebo i vidjeti ponašanje vrana.

S vremenom stigli su i u kuću lame Tashi Tenzina da ispitaju toga dječaka koji je navodno govorio opširno o Lhasi. Tražili su da vide dijete ali roditelji su oklijevali dati pristanak jer dječak je u to vrijeme bio nešto bolestan. Međutim ipak su na kraju pristali.
Sastanak je bio razočaranje za redovnike. Kad su ga upoznali dječak je bio usporen i ošamućen i nije pokazivao nikakav interes za njih. Pokazali su mu dvije molitvene brojanice, jednu koja je pripadala Velikom Petom i još jednu sličnu, ali dječak je jednostavno uzeo obje.
Majka se ispričala zbog dječakovog ponašanja i predložila da sada odu i vrate se kroz nekoliko dana kada se dijete sasvim oporavi. Redovnici su otišli sa zaključkom da dijete nije objekt njihove potrage. Nisu imali namjeru vratiti se da ga ponovno vide. Nastavili su svoje pješačko putovanje po regiji Monyul.
Nakon nekog vremena na putu stariji redovnik osjetio je jake bolove u kuku tako intenzivne da se više skoro nije mogao pomicati. Također pojavila se opet jedna od onih vrana koje su ih prije vodile putem i počela se ponašati kao da im se ruga.
Odlučili su ulogoriti se preko noći na tome mjestu. U stariji redovnik sanjao je da mu se ukazao Prorok iz Nechunga vrlo nezadovoljan i ljut te mu je rekao:
"Vaša potraga ne uspijeva jer kandidate ne ispitujete dovoljno rigorozno. Zato su vas sad snašle ove teškoće."

Ujutro je redovnik opet bio dobro i tijekom sljedećih mjeseci su prehodali sve krajeve te regije i ispitali na desetine djece ali kod ni jednoga nisu pronašli pravo znamenje. Onda su stiglu u Gyamu gdje je živio poznati vidovnjak/pustinjak. Od njega su zatražili savjet. Vidovnjak je izvršio svoje mistične opservacije i odgovorio: "Lutali ste mnogim mjestima bez uspjeha. Ali vi ste već vidjeli dijete. To dijete je emanacija Avalokitešvare i njegova praksa je Avalokitešvarina, iako neke prepreke opstruiraju njegovo prepoznavanje." Onda su redovnici pitali što im je nadalje činiti, a vidovnjak im je nakon što je izvršio novi misterijski uvid, odgovorio: "Dječak je emanacija govora Avalokitešvare. Vi trebate načiniti još prikaz Avalokitešvare koji će simbolizirati prosvijetljeno tijelo i prinijeti brojanicu kao simbol prosvjetljenog uma. Tada će tijelo, govor i um biti ujedinjeni i vaša potraga će uspjeti."

Iako je taj savjet ohrabrio dvojicu redovnika još uvijek nisu znali u kojem smjeru točno nastaviti. Onda su se krenuli pažljivo prisjećati svih dogodovština sa svoga putovanja dok se nisu prisjetilii dječaka kojega su olako odbacili. Odlučili su da će poći da ga opet vide.
Dok su se pribrižavali kući dječak se vani igrao. Ovaj put se duboko zagledao u redovnike, mahao im je i počeo dozivati obojicu po imenu. Kad je vidio vreću
sa obrednim predmetima koju su nosili dječak je zaplesao i rekao: "Dođite odmah! Pokažite mi moje stvari!"
Stariji redovnik pitao je dječaka: "Da li si ti reinkarnacija Zhalu Khenpa?", a dječak mu je odgovrio: "Nisam ja Zhalu Khenpo, ja sam Lobsang Gyatso. Ne želim živjeti ovdje. Želim ići u Potalu. Ja sam najveći od svih."
Onda su mu pokazali dvije statue, jednu Tsongkhape i drugu Petog Dalaj lame i pitali ga da li zna tko su oni. Dječak je uzeo statuu Petog i radosno uzviknuo: "To sam ja! To sam ja!"

Tijekom sljedećih sedam dana dvojica redovnika su diskretno i ležerno testirali dječaka pokazujući mu svakodnevno neki predmet koji je pripadao Velikom Petom zajedno s istim takvim predmetom koji nije bio njegov.
Prvoga dana pokazali su mu obredni bodež (phurba) koji je Veliki Peti često nosio na brojanici oko vrata i jedan takav sličan koji Peti nije nikad dotaknuo. Dječak je izabrao pravi i držao ga na srcu.
Sljedećeg dana pokazali su mu statuu Padma Sambhave i yoginke Yeshe Tsogyal, dvoje utemeljitelja tradicije Nyingma. Dječak je uzeo statue u svoje malene ruke i položio ih na glavu s velikim poštovanjem. Također su mu pokazali i statuu Karmapa lame koji je bio suvremenik Velikog Petog, tu statuu je primio u ruke kao igračku i počeo se igrati s njime kao da se igra sa prijateljem ili bratom.
Trećeg dana pokazali su mu običan jednostavno pisani mali tekst koji je pripadao Velikom Petom i jedan raskošno pisan dugačak tekst koji nije. On je željno zgrabio tekst koji je pripadao Velikom Petom i izjavio: "To je moje. Imam mnogo takvih u Potali." Onda je otvorio tekst i pretvarao se da čita.
Četvrtog dana pokazali su mu dva šešira, jedan koji je pripadao Velikom Petom i jedan koji je bio standardni redovnički šešir. Oba šešira je dugo držao u rukama, ne govoreći ništa, a onda je stavio na glavu ispravni šešir.
Petoga dana pokazali su mu dva mala nožića od kojih je jedan pripadao Velikom Petom. Odmah je uzeo pravi nožić i počeo s njime čačkati zube baš kao što je to činio Peti.
Šestog dana pokazali su mu tantrički set ornamenata od kosti koji je koristio Peti i jedan sličan set koji nije. Opet je dječak izabrao ispravno.
Naposlijetku sedmog dana pokazali su mu šalicu za čaj koja je pripadala Velikom Petom i jednu običnu šalicu. Dječak je izabrao pravu šalicu i uzviknuo: "Ovo je moje!"
Ti testovi i mnogi razgovori koje su redovnici vodili sa dječakom uvjerili su ih da su pronašli dijete koje su tražili.

U tom uvjerenju poslali su pismo Desiju Sangyeu Gyatsu i izvjestili ga o svome uspješnom okončanju potrage. Desi je bio presretan ali odgovorio im je da dječaka i dalje moraju predstavljati javnosti kao reinkarnaciju Zhalu Khenpa jer smrt Petog još nije objavio javnosti nego je i dalje održavao privid da je on živ i u dugačkoj meditacijskoj sekluziji.
Pojavila se zabrinutost za djetetovu sigurnost jer odnosi između TIbeta i Butana su bili napeti u to vrijeme, a Tsona je ležala u blizini granice te dvije zemlje. Osim toga kineski špijuni bili su posvuda. Zbog toga dvojica redovnika nagovarala su dječakove roditelje da se presele na neko vrijeme u sigurnije mjesto, predložili su Shawoog. Roditelji su prihvatili i počeli su se spremati na put.
Na dan polaska manifestirali su se mnogi povoljni znaci u prirodi. Blagi potres u kojem nitko nije ozlijeđen i lagani pljusak kiše. Dok su jahali iz sela duge su se pojavljivale uokolo
Kad su stigli na prijevoj dječak je rekao: "Spustite me ovdje. Želim se oprostiti sa svojim selom i kućom." Na taj način je, iako je imao jedva 3 godine pokazao autoritet svoje pojave i razumijevanje događaja koji su se zbivali oko njega.
Kada su došli u Shawoog svi su bili zdvojni jer širile su se glasine da su butanski vojnici prisutni u tom kraju, međutim dijete ih je uvjeravalo da se ništa loše neće dogoditi. Opet i to je uzeto kao znak njegove zrelosti i autoriteta.

Vrane su inače bile rijetko viđene u okolici Tsone. Međutim dvije su se nastanile na krovu kuće dječakovih roditelja uskoro nakon što je majka zatrudnjela (misli se na one iste vrane koje su vodile redovnike,prim. prev.) Sada kad je cijela obitelj putovala i te vrane su pošle s njima i kružile su čitavo vrijeme iznad karavane i nadzirale put pred njima. Kasniji pisci i biografi Šestog smatrali su te vrane emanacijama dharmičkoga protektora Mahakale, specijalnog zaštitnika svih Dalaj lama.
Putujuća družina (dječak, roditelji i dvojica redovnika) pozvana je da se na neko vrijeme skloni u utvrdu Tsona Dzong, tom prilikom vrane su se nastanile na krovu utvrde.
Tijekom svoga putovanja skupina je dijete javnosti predstavljala kao reinkarnaciju Zhalu Khenpo lame, potajno međutim štovali su ga kao Šestog Dalaj lamu.

...

Moj dodatak: prevedoh par redaka iz knjige "Fourteen Dalai Lamas- Sacred Legacy of Reincarnation" od G.H: Mullina. Malo nešto da bude za pročitati od ozbiljne i konkretne tematike za deseti rođendan bloga (koji bješe zapravo još onu prošlu nedjelju (4.-oga ;-) A zapravo je zgodan uvod u biografiju Šestog Dalaj Lame koji je postao veliki tragičar, možda i najkontroverzniji u čitavoj lozi tih inkarnacija, a svejedno omiljen u tibetanskom narodu do današnjih dana. Ono što je trebao biti privremeni smještaj u utvrdi Tsona Dzong za dječaka i roditelje potrajalo je spletom okolnosti dugih 12 godina tijekom kojih je Tibetom u njegovo ime vladao regent Sangye Gyatso održavajući sve vrijeme iluziju da je Veliki Peti još živ i u dugačkom meditacijskom povlačenju. U nekom budućem nastavku nadam se da će biti prilike da vidimo kako je teklo dalje njegovo obrazovanje i mladost i kakvu je to pomutnju mladi Šesti priredio svojim tutorima te uznemirio jako i Mongole koji su u to vrijeme pažljivo pratili kako "diše" Tibet u religijsko-političkom smislu.


P.S. nešto sasvim nevezano, ali nađoh maloprije u vrtu ko naručeno samo za gospona @Vlada da mi ne bude zakinut, ubrana zdjelica (susjedovih ;-) malina, a među njima (na njima) kao kralj sjedi jedan neobičan dvostruki tajberi, hibrid kupine i maline koji isto dozrijeva sada kad i malina.



- 20:41 - Komentari (29) - Isprintaj - #

subota, 06.05.2017.

Par svibanjskih bedastoća

Neke slike slabe mobitelske kvalitete koje sam danas "pokupio" putem :-P











kombinirani pogon 3 u 1- vinograd/jostinjak/breskvik

A evo je (na drugoj lokaciji nevezano za prethodne slike) njezino veličanstvo... ali neće reći tko je! To bude pitalica- pa nek pogađa kome je volja, (a vi za koje znamo da znate pustite one koji nisu sigurni da se igraju ;-))








Uglavnom sad cvate prvi put onak pravo, lani je bio jedan ovakav grozd cvjetova.

A primjetio sam svaki put kad ju posjetim obavezno mora na cvjetovima biti barem jedan ovaj zeleni neki hruštu sličan kornjaš... reklo bi se da je to tzv zlatna mara, a izgleda da će i ona uzeti svoj dio kolača :-PP Zapravo me to čak niti ne srdi...
Jer sve su to ionak samo bedastoće :-D

Ako se radi ičega treba čovjek zbilja srditi onda to može biti radi toga što navodno da peta sezona Vikinga ide tek u studenom!? :-O



Oznake: Zlatna mara, Ragnar Lodbrok, jostinjak

- 23:21 - Komentari (48) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 27.02.2017.

Vuki

Začuo sam da će se djelomično krčiti jedan vinograd, pa sam se sam pozvao. To je uvijek radosna prigoda, vinograda ionako ima previše, a ljudima trate vrijeme, novac i zdravlje...

Gazda iako inače prilično tradicionalno-konvencionalni lik, sa našom lokalnom tradicijom vinogradarstva i vinarstva nikad nije saživio, a i ono generičko argumentiranje: "nema se vremena, drugi životni prioriteti,"... pa dobro, onda sjecimo!

Navodno da na mjestu posječenog dijela vinograda posaditi će nekoliko marelica i nektarina. Sretno mu bilo s time! I nadam se da mu neće oduzimati previše vremena.

Pozdravlja vas pas Vuki.

Vuki je jedna diciplinirana, gospodska persona. Ostavio je na mene jako dobar dojam.

Gablec je bezmesni.

Vukiju to ništa nije smetalo.
Konzumirao je gljive (pohane bukovače) i kuhana jaja i kukuruzni kruh, jedino je preskočio gemišt, reče da bez svoje zdjelice ne može piti- iz čaše ne umije nikako :-((

Starinska zagorska klijet iznutra. Obratite pažnju na to gdje je smještena pipa na bačvi. Pitam se u sebi da li će se iz vinograda koji bude sada u znatno smanjenom obujmu moći napuniti ovaj ogromni lagev :-S Ali to je pitanje oko kojeg neka mozga gazda, vjerujem da će lako doskočiti problemu (jer vodovod, koliko znam, još nije presušio ;-)

Neke alatke koje smo koristili za vađenje trsova, čavala iz stupova, skidanje žice i naposlijetku čupanje stupova.



Plodovi rada na krčenju vinograda su ove hrpe korisnih stvari, trsovina je savršena zamjena za ugljen na roštilju, rozgve za potpalu u peći, drveni stupovi već za neku ogradu, popravak preostalog dijela vinograda ili za ogrijevno drvo.


Oznake: pas Vuki, trsovina, drveni stupovi

- 19:51 - Komentari (67) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< rujan, 2017  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Rujan 2017 (3)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (1)
Lipanj 2017 (1)
Svibanj 2017 (1)
Veljača 2017 (1)
Prosinac 2016 (2)
Studeni 2016 (1)
Listopad 2016 (3)
Rujan 2016 (3)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (3)
Lipanj 2016 (2)
Travanj 2016 (2)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Prosinac 2015 (2)
Studeni 2015 (2)
Listopad 2015 (2)
Rujan 2015 (1)
Kolovoz 2015 (2)
Srpanj 2015 (2)
Lipanj 2015 (1)
Svibanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Veljača 2015 (2)
Siječanj 2015 (3)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (1)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (2)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (4)
Veljača 2014 (3)
Siječanj 2014 (3)
Prosinac 2013 (3)
Studeni 2013 (3)
Rujan 2013 (3)
Kolovoz 2013 (2)
Srpanj 2013 (3)
Lipanj 2013 (3)
Svibanj 2013 (2)
Travanj 2013 (2)
Ožujak 2013 (3)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

  • jelenske teme

    CURRENT MOON


























Linkovi

  • Um je preteča svih stvari, um ih stvara i njima upravlja. Tko sa lošom namjerom govori ili radi, tog patnja prati kao kotač volovsku zapregu.

    Um je preteča svih stvari, um ih stvara i njima upravlja. Tko sa dobrom namjerom govori ili radi, tog sreća prati nerazdruživo kao sjena
    Buddha Sakyamuni

    Onaj tko se svim raspoloživim sredstvima
    Trudi postići zadovoljstva samsare
    I nije mu stalo do nikoga osim njega samog
    Toga se može nazvati Inferiornom Osobom.

    Onaj tko zapostavlja životne užitke
    I okreće se od grešnih djela
    Ali ipak brine samo za svoj osobni mir
    Taj treba biti nazvan Osrednjom Osobom.

    Onaj tko sasvim traži potpuno dokinuće
    Svih patnji svih bića jer njihova patnja
    Pripada njegovom vlastitom toku svijesti
    Taj jest Superiorna Osoba.

    Atisha, "Svjetiljka na Putu do Prosvjetljenja"


    Jedna baklja može raspršiti tminu koja traje tisuću eona.
    -Tilopa

    Kada pravilno ispitaš svoj um, prestaješ za svoje probleme okrivljavati druge.
    -Lama Thubten Yeshe

    -Moderni čovjek živi u obmani da zna što želi, dok u stvari želi ono što se od njega očekuje da želi
    -Erich Fromm

    Nije nikakav znak zdravlja biti dobro prilagođen bolesnom društvu.
    -Krishnamurti

    Ako sam slobodan to je samo zato jer uporno bježim.
    -Jimi Hendrix

    Neznalice postavljaju pitanja na koje su mudri ljudi odgovorili pred tisuće godina.
    -Johann Wolfgang von Goethe

    Kada postane očigledno da se cilj neće moći ostvariti, nemoj promjeniti cilj, promjeni postupak ostvarenja cilja.
    -Konfucije

    Pijevac kukuriče samo kad ugleda svjetlost zore. Stavite ga u tamu i nikad neće zakukurikati. Ja sam vidio svjetlo i kukuričem!
    -Muhammad Ali

    Kakva bi tišina nastala kad bi svi ljudi govorili samo ono što znaju.
    -Karel Čapek

    Po meni čovjek treba marljivo brusiti vlastiti dijamant, ne preostaje mu ništa baš ništa drugo za raditi u životu. Odnosno, nit ne može ništa drugo nego ili dangubiti (što ležeći, što kopajući po vrtu, što filozofirajući i premišljajući) ili aktivno brusiti. Ako je priroda njegovog dijamanta jednostavnost, rezultat će i biti jednostavnost. Biti će jednostavan na početku , na putu i na cilju. Ako je pak kompleksnost, kompliciranost (ili što god drugo smatrali opreci jednostavnosti) , biti će onda to. Jednostavno, ne može biti ništa drugo.
    -Lilianke

    Istina je da smo ujedno fantastačna bića ali si tako lako prerežemo krila u čast onoga što se zove "matrica".
    -Neverin

    Avalokitešvara ima svoje planove i uopće ne mora značiti da se oni i ne provode. Božansko suosjećanje ima vrlo široku platformu koja nije na prvu loptu...
    -Mariano Aureliano

    Moja poanta je bila ta da mi se čini da većina ljudi stupi u život jako nesigurno, a onda počne raditi samo ono što vide oko sebe; ponavljati neke određene obrasce ponašanja. Nakon nekog vremena život uzme svoj zamah i nema više vremena za preispitivanje i uskoro smo u penziji i čekamo da smrt pokuca na vrata.
    -Unusual suspect

    “Intuitivni um sveti je dar, a racionalni um onaj koji vjerno služi.
    Stvorili smo društvo koje odaje počast slugama, a koje je zaboravilo na dar.” - Einstein

    Opasno je živjeti u svijetu i to ne zbog onih koji čine zlo, već zbog onih koji to gledaju i ništa ne čine.
    -Albert Einstein

    Parafrazirati ću Thoreaua… radije nego ljubav, nego novac, vjeru, slavu i poštenje… daj mi istinu.
    Christopher McCandless (Alexander Supertramp)

    Ne šalji um u potragu za samim sobom;
    nema uma, njegova suština je prazna.
    Pa ipak, iako prazan, nema mu kraja,
    i sve je jasno.
    U velikom spokoju, gde jasnoća i praznina nisu odvojeni,
    budi vrhunski meditant neometene meditacije nemeditacije.
    -Lama Gendun Rimpoche

    Ako koristiš svoj um za proučavanje stvarnosti nećeš razumjeti niti svoj um niti stvarnost.
    Ako proučavaš stvarnost ne koristeći um, razumjeti ćeš oboje.
    -Bodhidharma


    Nisam ovdje ni tamo.
    Nisam u pravu niti u krivu.
    Ne postojim,ali nisam ne-postojeć.
    Nit sam u Samsari niti u Nirvani.
    Svim Buddhama klanjam se zbog učenja o praznini. Hvala Vam!

    Pobjednička zastava Buddhine Mudrosti
    Šesnaesti Gyalwa Karmapa Rangjung Rigpe Dorje vidio je ovu zastavu u snu i objavio „Gdje se god bude vila ova zastava Dharma će cvjetati“ Povijesno gledano predviđanja Karmapi pokazala su se točnima

    Pravo je tibetanskoga naroda samoodređenje i slobodna praksa tradicije Prosvjetljenja u svojoj vlastitoj zemlji.

    Veliki orao istoka
    Maše krilima i leti s lakoćom
    Lebdeći slobodno na nebu
    Bez ikakva straha od pada.
    Na isti način nevezani yogi
    Prirodno živi u zabačenim i izoliranim mjestima,
    Ne radi straha od buke ili smetnje
    Nego zato jer je to put siddha.
    -Milarepa


    Dok trčiš za svojim mislima
    poput psa si koji ganja bačeni mu štap
    Svaki put kad je štap bačen trčiš za njim
    Umjesto toga budi poput lava
    koji umjesto da lovi štap
    svoj pogled skreće prema bacaču.
    Na lava se štap baca samo jedanput!
    -Milarepa


    Mila'i Mgur Bum, Milarepina Pjesma Ljubavi i Suosjećanja

    Prostirem se pred Marpom Prevoditeljem
    Neka me blagoslovi i čuva od sukoba

    Blagoslov moga lame dopire do mojeg uma
    Nikada me nisu porazile smetnje

    Meditirajući na ljubav i suosjećanje
    Zaboravio sam na razliku između sebe i drugih

    Meditirajući na svojeg lamu
    Zaboravio sam one koji su utjecajni i moćni

    Meditirajući uporno na svoj yidam
    Zaboravio sam na prosti svijet osjetila

    Meditirajući na upute tajne tradicije
    Zaboravio sam dijalektičke knjige

    Održavajući čistu svjesnost
    Zaboravio sam iluzije neznanja

    Meditirajući na osnovnu prirodu uma- Trikayu
    Zaboravio sam svoje nade i strahove

    Meditirajući na ovaj život i onaj nakon njega
    Zaboravio sam na strah od rođenja i smrti

    Iskusivši radost osamljenosti
    Zaboravio sam na potrebu ugađanja prijateljima i rođacima

    Usvojivši učenje u svoj tijek svijesti
    Zaboravio sam upuštati se u doktrinarne polemike

    Meditirajući na ono što ne nastaje, ne nestaje i ne traje
    Odbacio sam sve konvencionalne forme

    Meditirajući na percepciju svih fenomena u vidu Dharmakaye
    Zaboravio sam na sve konceptualne forme meditacije

    Boraveći u nepromijenjenom stanju prirodnosti
    Zaboravio sam putove licemjerja

    Živeći ponizno u tijelu i umu
    Zaboravio sam prijezirnost i aroganciju velikaša

    Načinivši samostan unutar svoga tijela
    Zaboravio sam samostan izvan njega

    Prigrlivši duh radije nego slovo
    Zaboravio sam igre riječima


    Ova priča o oslobođenju Milarepe
    Poput Dragulja koji ispunjava želje sjajeći svjetlom akcije
    Osvijetlila je učenje svih Buddha
    I ispunila nade i težnje osjetilnih bića.
    Neka ovaj dragocjeni dar bude ugodan Buddhama prošlosti.

    Arya Nagarjuna

    Buddha je neke ljude podučavao učenjem dualizma da im pomogne
    izbjeći grijeh i zadobiti duhovnu dobrobit.
    Druge je podučavao ne-dualizmu, koji je nekima bio zastrašujuć.

    Prinijeti kao žrtvu tri stotine posuda hrane triput dnevno ne može se mjeriti sa
    duhovnom korišću koja se postigne jednim trenutkom ljubavi.

    Sve filozofije su mentalne fabrikacije.
    Nikada nije postojala jedna jedinstvena doktrina po kojoj bi pojedinac mogao spoznati pravu srž stvari.
    -Nagarjuna

  • Niti na nebu
    Niti na dnu oceana
    Ni u planinskoj špilji
    Ne može se naći mjesto na svijetu
    Gdje može krivac uteći
    Od posljedica svoje krivnje.
    Buddha, Dh 127


    Odajem poštovanje umu,
    koji je poput dragulja koji ispunjava želje,
    kojim možemo postići sve naše ciljeve.
    Priroda uma osnova je svega;
    ni u Samsari, ni u Nirvani, ničega nema što iz njega ne izvire.
    Guhyagarbha tantra

    Na putu ka istini
    čovjek moze napraviti
    samo dvije greške.
    Da ne prođe cijelim putem,
    ili - da ne krene.
    -Buddha


    "Ja nisam, Ja neću biti.
    Ja nemam, Ja neću imati.
    Ovo plaši svu djecu…,
    I ubija strah u mudrima."
    -Nagarjuna


    Uzrok nemira jest egocentrični um. Kada pojedinac
    prihvati ideju o "Ja" egu nema kraja! Samo Buddha je rekao
    da je to "Ja" bez osnove, nitko drugi nije. Prema tome nema
    druge metode osim njegove da se postigne potpuni mir.
    -Kamalasila


    Kakva god je radost na svijetu
    Proizlazi iz želje da drugi budu sretni,
    A kakva god je patnja na ovom svijetu
    Proizlazi iz želja da ja budem sretan.

    Postoji li potreba da se kaže nešto više?
    Djetinjasti rade u svoju korist,
    Buddhe rade za dobrobit drugih.
    Pogledaj samo razliku među njima!
    -Shantideva


    U radosti i boli svi su jednaki
    Dakle budi čuvar svih kao samoga sebe
    -Shantideva

    Spasi me od sumnje, toga strašnog duha,
    Okrutnog koji plovi nebom
    Krajnje sljepoće, koji šteti
    Mojem stremljenju ka uvjerenju,
    Koji ubija moje oslobođenje
    -Prvi Dalaj Lama Gedun Drub


    Ako se pokušaš na trenutak sprijateljiti
    s neprijateljem postat će ti prijatelj.
    Ako se ponašaš prema prijatelju kao
    prema neprijatelju isto će se tako promjenit
    i u suprotno. Zato mudri nikada ne podliježu
    vezivanju za hranu, odjeću ili ugled kao ni za
    prijatelje i neprijatelje razumijevajući ne-trajnost
    privremenih odnosa. Otac postaje sin u
    drugom životu, majka postaje žena,
    neprijatelj prijatelj. Sve se uvijek mijenja.
    Prema tome ništa nije definitivno u Samsari.
    -Shakyamuni Buddha


    Buddha reče i ovo:

    "Duga je noć onom koji bdije, dug je put budalastome, koji ne zna za zakon istine.
    Ako putnik ne sretne boljeg od sebe ili bar ravnog sebi, bolje je da sam produži svojim putem,
    jer sa budalastim nema korisnog prijateljstva.

    Budalast čovjek koji je svjestan svojih gluposti, mudar je bar u tome,
    ali budala koja sebe smatra mudrim, stvarno je prava budala.
    Budalasti je najveći neprijatelj samom sebi, jer on čini losa djela koja mu donose samo gorke plodove.

    Jedno djelo je loše djelo kada se čovjek zbog njega mora kajati i njegove plodove sa strahom i suzama primati.
    A dobro djelo je ono djelo za koje se čovjek ne kaje i
    čiji plod prima radosno i zadovoljno."

    " Moji sinovi pripadaju meni i ovo bogatstvo pripada meni.
    Ovakvim mislima budalast čovjek muči sebe.
    Pa, on sam ne pripada sebi, kako će onda sinovi i bogatstvo?"

    "Dobro je lako činiti od dobrog, ali teško od lošeg.
    Loše je lako činiti od lošeg, ali teško od dobrog."

    "Volja za životom je zakon života,
    ko ga ne ispunjava nestaje,
    odnosi ga bujica okolnosti.
    Junak koji stvarno živi,
    uživa radosti življenja."

    Nitko na svijetu ne može promijeniti Istinu. Ono što možemo i trebamo učiniti jest tražiti istinu i služiti joj jednom kada ju pronađemo. Pravi sukob je unutarnji sukob. Iznad okupacijskih vojski i hekatombi eksterminacijskih logora postoje dva nepomirljiva neprijatelja unutar svake duše: dobro i zlo, grijeh i ljubav. Od kakve koristi su pobjede na bojnim poljima ako bivamo poraženi u dubini našeg samog bitka?
    -- Sv. Maximilian Kolbe

    „Als die Nazis die Kommunisten holten, habe ich geschwiegen; ich war ja kein Kommunist.
    Als sie die Sozialdemokraten einsperrten, habe ich geschwiegen; ich war ja kein Sozialdemokrat.
    Als sie die Gewerkschafter holten, habe ich nicht protestiert; ich war ja kein Gewerkschafter.
    Als sie mich holten, gab es keinen mehr, der protestieren konnte.“
    -Martin Niemöller

    Lice Tibeta se mijenja ali po volji kineskih vlasti. Tibetanci u svojoj zemlji polako postaju manjina. O tome u našim medijima ni slova a predsjednik Josipović, kao i ostali svjetski političari, putuju u Kinu i dive se njihovim dostignućima. Svaka im čast na dostignućima u ekonomiji, ali, po mom mišljenju, u ljudskim pravima su u Tibetu i Xinjiangu danas najbliže fašizmu.
    -Stipe Božić


    Ovo je moja bitka i samo je na meni da snagu svoju usporedim sa snagom tih čudovišta i samo je moja uloga ovdje biti herojem.
    -Beowulf

    Beowulf: kažu da imate čudovište ovdje? Da je vaša zemlja prokleta?
    Vojnik: Zar tako kažu?
    Wiglaf: Bardovi pjevaju o sramoti Hrothgarovoj od smrznutog sjevera do obala Vinlanda.
    Vojnik: Zar je sramota biti žrtva moćnih demona…
    Beowulf: Ja sam Beowulf i došao sam ubiti vaše čudovište.

    …ako umremo bit će to za slavu… ne za zlato!
    Misliš da si ti prvi koji me pokušao ubiti?
    -Beowulf



    free counters

    Free Counter
    Free Counter


    Locations of visitors to this page

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se