Buddha Dharma u svakodnevnom životu i dalje od toga

Nakon razgledavanja pećina spustili smo se do rijeke. Sada je vrlo niska, no za vrijeme i poslije monsuna nabuja. Kažu da je vrijeme poslije monsuna najbolje za posjetiti ove krajeve jer u to doba vegetacija nabuja i sve vrvi životom.

Po povratku na mjesto odakle kreću autobusi za Aurangabad uhvatio me moj trgovac. Pošto mu nije uspjela igra sa kristalom morao je odigrati neku drugu da spasi obraz. Postao je vrlo angažiran oko pronalaska autobusa kojim ćemo nastaviti put. Pronašao nam je jedan u kojem je bilo taman 5 slobodnih mjesta za nas. Zauzvrat otišao sam pogledati njegovu trgovinu koja je imala bogat izbor kamenja i kristala. Osjećao sam se kao da mi u Dubravi prodaju ciglu. Nisam kupio niti jedan kamen. Ali sam kupio naručeni poklon iz Hrvatske.

U autobus smo se jedva ugurali. Ž. i G. su sjedili u kabini sa vozačem (te kabine su ogromne), C. je sjedila naprijed, a T. i ja na kraju autobusa.

U Aurangabad stižemo predvečer. Autobus nas ostavlja (na sreću) blizu hotela koji sam odabrao iz LP-a. Hotel je relativno ok, osim što nam je na početku, prije luftanja soba smrdila ko da je netko pijan spavao u njoj tjedan dana. Pa dok se ne sredi T. i ja smo pošli tražiti internet cafe. U Indiji inače nismo niti u jednom trenutku bili bez interneta, svakodnevno smo se javljali mailovima, internet cafe može se pronaći doslovno svugdje.

Lutati po mraku ulicama Aurangabada nije ugodno. Nimalo. Aurangabad je pretežno muslimanski grad, muškarci buljakaju kao i na sjeveru. No našli smo odličan IC i nakon njega vratili se sigurno u hotel.

Sutra slijedi Ellora.