Buddha Dharma u svakodnevnom životu i dalje od toga

Na izlazu iz hramova sa lijeve strane nalazi se par trgovina sa suvenirima i nakitom. T. je zaželjela da pogleda malo kakvo imaju prstenje. I tu počinje “Mala škola uspješnog cjenkanja”. Do sada smo se nenaviknuti na takav oblik trgovine (u Indiji se za sve cjenka), cjenkali sramežljivo i skidali smo sitne iznose sa originalne cijene. Do sada.

U trgovini smo pronašli stvarno lijepih srebrnih prstena. T. je za oko zapeo jedan sa velikim Tigrovim okom. Prodavač je primijetio i počeo tražiti od nas da kažemo cijenu. Uh. Mi pitamo Ž.-a jer on zna kako se cijene kreću u Puthapartiju. Kaže nam 600 Rp uvrh glave. Mi tražimo da nam prodavač prvi kaže cijenu pa da počnemo sa cjenkanjem. Neće niti on reći svoju cijenu. Pregovori su izgleda zapeli. Niti jedna strana ne popušta. T. kaže da joj se ne da natezati i da idemo. Krećemo ka izlazu i tada prodavač kaže cijenu. 1800 Rp. Ha ha ha ha ha i ha. Traži nas ponovo našu cijenu. T. kaže 600 Rp. Zapanjen je i iznenađen. Ne može, nikako. Ok. Izlazimo iz trgovine i prelazimo cestu da vidimo što tamo ima. Prodavač nešto viče za nama, ali ga ignoriramo, jedino čujem da viče ime od T. koje je čuo dok nas je C. zvala. Okupljamo se i krećemo prema selu. Prodavač dotrči do nas i nudi 900 Rp. Opa, prepolovili smo cijenu. T. je neumoljiva, 600 Rp. Prodavač odmahuje i odlazi. Lagano šetuckamo selom prema hotelu, prešli smo već kilometar dva kad se odjednom pored nas zaustavlja auto i iz njega se pruža ruka sa prstenom. 800 Rp. T. se i dalje drži svoje cijene. Auto ubrzava i nestaje u prašini koju je ostavio iza sebe. Mi se vračamo u hotel da se malo odmorimo. Nakon desetak minuta netko kuca na vrata. Otvaram i G. na vratima se smije i kaže nam da je ispred hotela prodavač i da pristaje na 600 Rp. Sad nemamo izbora, a i prsten je lijep, spuštamo se i obavljamo transakciju. E tako se cjenka.