sed@tivi.blog.hr


 ne želim žaliti. samo smješiti se!

*Slušam Savage Garden: To the Moon and back*

Evo me, vratih se ja. Tada!! Ko neće izdržat, a? Svatko tko me imalo poznaje znat će da se volim inatit i baš kad ste napisali da neću izdržati, baš sam se inatio! Huha.



Isprva sam mislio napisati jedan post s temom, ali sam odlučio pisati o nečem drugom, a ovo ćemo ostaviti za neki drugi put. Zapravo, već sam bio napisao post, malo duži, ali kako smo imali problema s kompom izgubilo se sve..SVE!! Al oke. Idem ispočetka, baš kao i u prvom razredu. Zašto sam spomenuo prvi razred? E, pa zato što sam sad završio osmi i želim pisati o tome kako mi je bilo u osnovnoj školi..sva ta sjećanja... Teško bi ih bilo napisati sve u jedan post, jer ipak je to 8 godina druženja u jednoj zajednici.. U početku nas je bilo 29, novih, naravno, to je 1.
razred. Da. I nakon par dana, odmah 28, jer je jedna otišla, barem mislim... jer često neznam jesam li to sanjao ili je to bila java, a i bilo je davno (*možda se to dogodilo*). Ugl. Prvi razred mi je bilo nešto potpuno novo i uber cool, i "škola" mi je bila jako blizu. (*Ustvari to nije bila škola, to je bio mjesni odbor sa jednom prostorijom i dva wc-a*)...da, stvarno. I sjećam se, sjedio sam s jednom dje
vojčicom, koju sam i prvu upoznao...hehe, svašta smo mi prošli. Yap. Ali to je tek djelić sjećanja..I već u drugom razredu je došao jedan novi učenik, s kojim sam se tijekom vremeva svađao i mirio, ali zapravo smo bili jako dobri prijatelji, sada samo prijatelji. Neznam, ljudi se mijenjaju..Tako i ja. Treći razred..Mislim da su već onda neki "stari" otišli i stvarno mi je bilo žao, ali šta je tu je (*danas nisam u kontaktu s njima*). Zapravo, i došao je netko novi u trećem razredu, ali on nas nije mogao dovoljno upoznati, kao ni mi njega, naime, ostao je samo jedno polugodište. U četvrtom odoše troje..zapravo tri cure (ako ne i jedan dečko s njima), a dolazi jedan novi.. Ništa posebno, danas taj "novi" pravi probleme.. U petom razredu još novih (dvije cure). U dobrim sam odnosima s njima i nije mi žao što su došle.. Šestog razreda se i ne sjećam toliko (vrlo čudno za to, jer se sjećam prvog), ali mislim da nije bilo "novih pilića" hehe. Zapravo, bio je jedan novi. Da. Upravo sam se sjetio...veliki problem danas (*jedan od razloga zašto jedva čekam srednju*). Sedmi razred, opet novi, još jedan problem. Haha. Vrlo je zanimljivo kako nam dolaze samo problematični (*ali ja vjerujem da je to više pubertet nego neka problematika*). Stvarno vjerujem da je to pubertet. Ponašaju se tako djetinjasto za osmi razred..



Istina, i ja sam nekad pomalo djetinjast (*pjeva*), ali to je zato što mi je dosadno i želim da se i drugi zabave samnom, ali znam ja biti ozbiljan, da. Ali nisam tako djetinjast da se idem gađati žvaljavim, slinavim papirićima. Ko kakva djeca idu ispuhivat te slinave papiriće po drugima..i vi recite da mi je razred normalan. Koma. Haha, sjetih se jedne pjesme s kojom živciram jednu osobu. Zakon. *Miha, oš da ti otpjevam? hahahaha!* ...eto, sad vidite moju djetinjastost (wtf?)..
Osmi razred. Nitko novi. Ostalo je sve od prošle godine. Jadno. Nemam uopće riječi. Nose deziće u šk (dobro to je oke) i s njima špricaju noge (to nije oke)!!! Mislim, onak, to se inače pere! A ironija je u tome što je to ženski dezić, a nije za stopala! I jedva čekam srednju. Jedva čekam rastat se od ovog razreda. Neću žaliti. Niti trenutka. Sve zbog tih "novih". Ali nije sve zbog njih. Uopće nismo složni. Ni u prvom razredu. Ali jedino što smo se uspjeli dogovorit (da, mi) su majice za kraj osmog razreda. Ne daju nam da stavimo to što hoćemo na majice, al mi baš hoćemo. Zakon su majice. Rekli su nam da se ne inatimo, ali mi hoćemo. Jer smo mi tvrdoglavi i znam da se nije dobro inatit, ali katkad dobro dođe.. (čitaj i prvu rečenicu, hihi). Ja sam sad opisao osam godina kroz par rečenica, ali jednostavno je nemoguće opisati sve to na jednoj stranici, ma i na više. To treba doživjeti. Zar ja da pustim ijednu suzu zbog ovog razreda? Smješno. Stvarno smješno! Ali sad ide novi dio mog života, nova iskustva, nove stvari
Iako je to duplo manje od ovoga u osnovnoj školi, al šta je tu je....
Odlazim. I gotovo.



Tko zna što nas još čeka, kakav ćemo (usrani ili ne) razred dobit, koliko ćemo steći novih prijatelja, kakvi će nam biti odnosi s nastavnicima..
Sve se mijenja, sve. Ali uopće mi nije niti malo žao ovog razreda..suza iz moga oka ne ide! No no no...
I po zadnji put, moj razred iz osnovne škole, po zadnji put na slici s ovim osobama...

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

abcdefg

Usuditi se: to je cijena napretka.
_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _

Ovdje ne postoje granice.
Jedini izlaz je x u kutu.

Ja sam..
vesel.
tvrdoglav.
paranoičan.
brbljav.
mali fotograf.
lijen.
šaljiv.
u svom svijetu.
dosadan.
običan.
djete u vremenu.
jedinstven.
ovisan o točkicama.
ja.