VaginalniRedizajn

21.01.2012., subota

Pogled, prelet, predznak

Teško se staviti u perspektivu objekta. Vidjeti se kakvim vidimo druge ljude. Biti kritični prema sebi onako kako smo prema njima. Želim to. Trudim se ići prema tome. Imam osjećaj da tek tada mogu promijeniti ono što mi se ne sviđa na sebi, i odlučiti kojem društvu pripadam. Nisam savršen niti ću ikada to posatati - premisa je od koje svako od nas treba krenuti. Tek tada smo podložni promjeni, a ona je uvijek neophodna. Želja za postojanjem je stalna i sveobuhvatna i tek kada je spoznamo željni smo a i voljni biti "bolji", jer uvijek valja krenuti od sebe. Interesantno je da dođemo do tih stvari uvijek kada nam je teško u životu i kad nas narav života tome usmjeri. Ostale trenutke smo samo kritični prema okolini, i mada znamo neke stvari i učimo od životnog iskustva, rijetko isto primjenjujemo na svoj život. Naš život je mali, nebitan sve dok ga takvim upražnjavamo.
Tvrdim da znamo kada naš život postane nebitan, potrošački ako želite. Tvrdim da smo svjesni svojih potreba i požuda, obijesnih zadovoljenja i impregnirane sreće. Tvrdim da znamo bolje. Tvrdim da možemo bolje. Tvrdim da želimo bolje. Ja sam taj koji čini sebe. Ja sam taj koji želi sebe. Kroz sebe siguran sam da činim i vas. Isto kao i kroz sebe želite i činite nas.
Imam osjećaj da smo na prekretnici društva u globalnom pogledu. Samo trebamo pogledati u sebe i reflektirati ono što znamo, što smo iskusili, naučili, postigli i što želimo biti. Mi smo društvo koje kreira svaki zakon, svaki odnos sve što nas čini ljudima. Svaku točku morala i ljudskih načela mi stvaramo. Samo trebamo naučiti što je to.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.