VaginalniRedizajn

11.03.2010., četvrtak

Hodao je vinogradom polako, bilo je predvečerje ožujka mjeseca, vrlo ugodno i toplo za to vrijeme godine. U ruci nosio je štap, podupirući njime svoje tijelo svakim drugim korakom, s ugodom udišući i s olakšanjem izdišući mirišljav svjež zrak obavijen proljetnim začinom. Na leđima stiskala ga je pletena košara za drva, pritišćući mu ramena zbog čeg je izgledao star i umoran, a star je i bio. Umoran manje, ali volio se tako kretati znajući da ga netko zasigurno gleda. Ako nitko drugi mali s kućice na brijegu prema kojoj se i kretao. Nije mu se žurilo a i košara je bila puna granja za potpalu čineći je teškom. Stara murva šuštala je pored stare kućice prelijevajući boje zalazećeg sunca na svojem još uvijek malom i nerazvijenom lišću podsjećajući starog na brezu. Mirišalo je. Kako je mirišalo! Došao je do zadnje terase vinograda i stao pred 7 stepenica. Sedam stepenica do kućice. Klijeti. Vikendice. Doma. Stari nije tamo živio i to mu nije bio dom, ali u zadnje vrijeme osjećao je sve veću privrženost kućici a sve manju privrženost ljudskom svijetu, ljudima i svemu u što ljudi moraju gurati svoj dugačak nos. Skinuo je šešir i potegao podlakticom po očima i čelu. Uznojio se pomalo. Mali ga je gledao netremice u oči stojeći kao kakva omanja prikaza sedam stepenica iznad njega. Plavim očima da bi se na trenutak svako preplašio kad bi ga prvi put vidio. Oči svijetlo plave, blještavo plave sa crnom točkom u sredini. Hipnotizirajuće. Mali se spusti niz stepenice i ponudi starom flašu vode. Stari kimne malom, otpije gutljaj, pa drugi, pa nagne i popije oveći treći i četvrti gutljaj lakomo žedno. Spusti flašu da je mali uzme, primi ga nježno kao da odlaže ruku na njegov vrat pa se skupa popnu do vrha. Priđu bliže zidu kućice pa skine košaru sa granjem, sjednu na klupicu pred ulaznim vratima pa počnu prekapati po granju, povremeno prislanjajući pokoju grančicu na uho i trljajući je kao da traže savršenu cigaru. Mali odjednom skoči s oduševljenjem i pruži starom grančicu netom poslušanu. Stari je uzme prisloni uz uho protrlja i nasmije se. Mali radosno digne ruke u zrak i potrči na gornji kat, uđe u kuću i brzo izađe noseći dva ruksaka svaki na jednom ramenu. Stari se popne do ceste noseći grančicu, pozove malog do sebe puhne u grančicu i poče crtati velik pravokutnk po starom stablu. Viši no širi. Puhne još jednom, stavi na leđa jedan ruksak, odloži desnu ruku na vrat maloga i zajedno prođu kroz stablo.

-Imamo dvoje!! - čulo se kao s razglasa. Iz stabla upravo su iskoraknuli mladić i djevojka. Prostorija u kojoj su se našli bila je golema, poput prirodnog hangara bez svoda sa gomilom stabala svakih 10-ak metara po jedno. Djevojka crveno-smeđe kose u dugoj crvenkastoj haljini bosih nogu, i mladić plave valovite kose, ne preduge u laganoj majci i kratkim pripijenim hlačama takođe bos oboje sa ruksakom na leđima. Pogledaju se, zagrle i nasmiju crveneći se pomalo.
- Slijedeći put se ne vraćamo - ona reče, primi ga za ruku i pogleda u hipnotizirajuće plave oči. Prihvati njenu ruku pa zajedno krenu prema izlazu.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se