VaginalniRedizajn
28.03.2008., petak
Nešto
|
- Dobro došli, uđite. Imamo malih tehničkih problema pa mi je žao što će neki od vas morati pričekati da se vrate gore. Da...prozivka će početi čim sve bude u krajnjem redu, ne bismo željeli da neki od vas ostanu ovdje nezasluženo. No bitno je samo ispuniti ova dva obrasca tako da krenemo čim prije. Mislite na svoga bližnjega i možda dobijete oprost, hahaha. Šala mala. Azo daj im podijeli ostatak ovih obrazaca, idem na jednu kratku. Sunce je peklo za poludjet', a mali Gavrilo je gledao u njeg, brišući suze svaki put kad bi spustio pogled. Stari teretnjak kretao je iz hangara u potpalublju radi čega se tresao cijeli brod. Staro govno govorio bi njegov otac, prvi časnik Prokletih. Ma što njegov otac rekao on je volio ovaj brod. Poznavao je svaki njegov korak, kutak, i rupicu iz koje je gledao kapetana kako pije brlju i slini po Madam iz brodskog bara. Stari prdonja bi se onesvijestio svaki put, ali svejedno bi bar jednom tjedno tražio utjehu žene i boce. Otac mu je jednom rekao da jedno ide uz drugo. To mu nije bilo jasno, jer njegov otac nije nikada pio a bio je s majkom već petnaest godina. Majka je mrzila te pripreme, kako su ih nazivali, gdje bi mladić, po njezinim riječima dijete, otišao na krstaricu kako bi tri mjeseca pratili krizne situacije i živjeli po vojničkom kodeksu što bi ih trebalo očeličiti, pripremiti i upoznati sa svim promjenama koje ih očekuju u ovom dijelu života. Gavrilo je rekao majci da je u krivu, jer on će uskoro postati muškarac, pa dovraga, već zna sve o oružju i prepoznati sve činove. Za to je dobio iza uha od majke, ali nije bio siguran jel to zbog dovraga ili oružja. Te večeri majka i otac su se jako posvađali, a čuo je da se svađaju duboko u noć, na kraju je otac nešto srušio a majka zavrištala. Već se uplašio, kad su se počeli cerekati. Vrijeme je za večeru, otac je sigurno već u kabini, pomislio je. Došao je do vrata otvorio ih a otac je sjedio na podu i pio. - Sine, rat je počeo. Majka je mrtva. |
