VaginalniRedizajn
15.02.2008., petak
Čujem
|
Opet sanjam ljepotu i sunce, pa zamišljen dok ležim na terasi misli putuju, dolaze i odlaze. I uopće mi nije dosadno niti sam u kolotečini posla, ali stalno i konstantno proispitujem koji je ovo kurac!!! Do kad će trajati ova mržnja i ovaj ustajali smrad ljudi koji se raspadaju a još su živi. Ustajali smrad koji izvire baš iz mržnje, iz sile s negativnim predznakom. Kao klinac razmišljao sam kako bi to bilo biti slobodan, neovisan i da mogu, i kad bih bio pokazao bi svima kako je lako biti sretan i koliko su stvari jednostavne. Bio sam siguran da se neću promijeniti, i u osnovi i nisam ali sve se zakompliciralo, pa sad glumim, često loše i katkad se trgnem ali ne zadugo jer pojeli bi me kao noć. Ljudi su posesivni, ljubomorni, egoistični a strah im je utro put. Strah koji nas sve zgrabi samo ako mu malo daš. Strah je put do tamne strane. Strah vodi gnjevu, gnjev mržnji a mržnja patnji. Master Yoda A ti se često javiš u zadnje vrijeme, misleći pritom da te ne čujem, da ne znam da si još uvijek nesretna. Ali znam...znam, i tu sam...još uvijek. |
