VaginalniRedizajn
13.07.2007., petak
Jedno mjesto
|
Obično se budim oko pola sedam kad sam tamo. Najčešće zato jer mi vrućina već udari u šator pa nemogu dulje spavati. Ponekad je to kakav povjetarac koji razbaca ono šiblje što raste u plićini rijeke odmah do mog šatora. Možda korak il' dva od mojih nogu kad ležim u šatoru. Leđa me redovno zabole kad tamo spavam jer želim biti što bliže prirodi, osjetiti je onak kak Bog zapovijeda pa ne koristim nikakve luftiće i slična sranja. Pokoji karton samo, protiv vlage. Par metara iznad glave je put po kojem škvadra ide na plažu, ili na kavicu kod tete Mace. Izađem van iz šatora, onog starog poljskog, prave male tvrđave u uporedbi s ovim novima u obliku iglua. Plavo narančasti je. Operem zube jer bez toga ne mogu ujutro gdje god da sam, pa onako bos zaobiđem mali izvor i stanem na mali molić uz rijeku pa gledam snenim očima kako se priroda budi. A onda skočim u nju. Hladno dozlaboga! Par zamaha i odmah nazad pa čim izađem osjetim kako mi krv šiklja kroz vene pumpajućim ritmom ćuke. Nevjerojatno dobro!!! Skočim još koji put tek toliko da dokažem sebi da nisam papak i da me nije strah infarkta pa onda ako je sve po planu zapalim jednu tek toliko da mi se oči stisnu a osjetila naoštre kao gepardu prije trka. Ljepotica! Doručak, pa kavica i čitanje novina u pristojnom restoranu (WC-u) kod tete Mace. Ona je zakon. Na žalost restoran zadnje tri godine vodi njezin sin, a on totalno nije tip za to. Teta Maca je ženska od cca. 60 godina al onak prava domaća, stokilašica, uvijek vedra osmijeha, u pregači i totalno nas voli. Vjerojatno zato što dolazimo tamo već 7,8 godina i nikad ne radimo sranja, pristojni i dobro odgojeni za razliku od svih ovih seronja koji su počeli prije 4,5 godina dolazit, zagađivat lokalni izvor i radit pizdarije. Kurac su oni moj svjesni ljepote čije su tamo dio. Rijeka, toliko divna i gostoljubiva da u suton kad sve malo utihne i sve što čuješ je pokoja ptica i bućkanje pokoje ribice, smiri svoj veo i na trenutak imam osjećaj da sam sam na svijetu potpuno zadovoljan i najsretniji upravo na pola puta između obala, pa zatvorim oči i stopim se s njome. A onda izađem na obalu pa gledam na suprotnu stranu i sve čekam kad će neki vilenjak izaći iz grmlja spustiti svoj luk i tobolac, pa napunit' svoju čuturicu, pogledat me i polako krenut' svojim putem. Neću vam reć gdje je. Ne želim tamo nikog osim možda neke femine da bude točno onako... Želim da, već kad mora, tamo dođe po mene. |
03.07.2007., utorak
a prayer
|
I seem to be so ravenly black inside and weird outside. Could be cause I dream of Thee for Thee must be perfect sized. And then I think too much, too hard. Six is great but seven's grace. Morning with a spread of mist. Is it time for my dosage yet? I felt it when I looked at you. The chills, the fear, the warmth you spear me with. I know I was made for something else; The more I give, the more I've got. I want to say what you mean to me. The way you move, things that startle you. But home is my higher ground, and you, you must go far away. Go away I want to change for you, for me, 'cause I'd like to be a variety. No one else can make me real, to really see, to see at last. Then I would take all of you, and make of you all of me. For good. Or am I just no good? |
