VaginalniRedizajn
01.05.2007., utorak
Naime ovako!
|
Naime, ovako! Imam potrebu pisati često. Ne pišem za ikog od vas, već pišem više za sebe. Sve što ovdje napišem bez susprezanja ću reći bilo kome kog smatram adekvatnim za takvu vrstu priče. Ne jebu me tuđa mišljenja, mada mi je drago čuti i pročitati vaš stav o bilo kojoj temi jer volim ljude i njihove odn. naše derivacije i diferencijacije, niti me muče moguća prenesena značenja onog što napišem jer sam ih vrlo vjerojatno već i sam ili uz pomoć bliskih prijetelja ili profesionalalca proaktao. U stvarnom životu sam ako ne ista onda vrlo slična osoba ko što se i ovdje predstavljam. Ovi postovi ne mogu mi sjebati bilo koji aspekt moga života, pa zbog toga možda nesmotreno mislim da nemogu nit vaš. Ako sam ikoga od vas doveo u nezgodnu situaciju aj em sori! Nisam to odmah uvidio. Ovaj blog je jedno divno mjesto na kojem uistinu svatko od nas može biti onaj koji u dubini duše jest, ili onaj koji uistinu želi biti, ili postati, ili na trenutak želi osjetiti kako je to biti netko drugi. Osobno nemam potrebu biti netko drugi. Onaj kojim želim postati uvijek je moja težnja, moja aspiracija, to je ono na čem uvijek radim i ako Bog da uvijek će i biti, jer kad to prestanem željeti bolje je da me smaknu ili da me dragi bogek zeme k sabi. Ono što uistinu želim jest biti obožavan od osobe koju i ja obožavam. Znate li što to znači obožavati? Navodno, obožavati nekog ili nešto jest voljeti bezkompromisno bez ograničenja pa i smisla vatsoever. Pa se često i pitam mada u to i vjerujem, dali je to naš esenc!? Jer svi mi vjerujemo u neku vrstu božanstva, bilo ono božansko ili ovozemaljsko, i jeli, ako postoji bog u bilo kojem obliku, to u redu!? Sve su to pitanja, vjerujem, koja svi mi u manje-više istom obliku sami sebi postavljamo. Ali smatram da bez obzira na to sve, i ovaj blog i sve ljude na kugli zemaljskoj i sva božanstva i sva sranja koja su mi (vam) se dogodila i dogodit će mi (vam) se, ovaj blog, ovaj i bilo koji drugi oblik pražnjenja baterija u sličnom obliku neće riješiti probleme u stvarnom životu. Možda razjasniti neke stvari, možda ih staviti u drugu perspektivu ali nikako i nikad ih neće riješiti. Stoga apeliram na život bez elektroničke podrške ovih nepotrebnih aplikacija, smrt elektronici a njenim podanicima samo želim život, onaj stvarni. Toliko lijep, toliko ružan, toliko bolestan, zdrav, realan, nadrealan, mračan, blještav, mutan, nebitan, potrebit, lucidan, umobolan, divan, odvratan... Izađite nagi van i stanite bosom nogom na rosom preplavljenu travu u svitanje kad se ništa ne čuje osim naše svima dobro znane majke i recite da sam u krivu. Imam potebu pisati često, ali upravo zato ne pišem! Ja sam špijun. Dvostruki. Ding-dong. Joža Ding-dong! |
