kuckologija

Morao sam reagirati. Procita san nesto na necijen postu (necu govoriti o kome se radi jer nije bitan) sto me natiralo da se ukljucin i pojasnin neke stvari … radi se o povjerenju. Naime, doticnik kaze da je povjerenje stvar vremena i da ga triba zasluziti…iliti steci… e sad, to funkcionira kao jedna od beskrajno glupih fraza ljudskog (zenskog?) roda kao sto su : iznimka koja potvrduje pravilo (wtf, iznimka je iznimka…ne potvrduje nista osim toga da je iznimka (ako mi sad neko zeli argumentirati da je pravilo potvrdeno samim time sto je odredena situacija okarakterizirana kao iznimka…)), «pa ti mene ne volis takvu kakva jesam….zelis me mijenjati?!?!?!» - fuck yeah! Ljudi se minjaju, cili zivot, ne postoje dvi osobe koje jedna drugoj odgovaraju bez ikakvih promjena, …. Ali da se ja vratim povjerenju…povjerenje i vrime nisu povezani…otvorenost da, iskrenost da, … povjerenje ne. Bez obzira koliko vrimena proslo nikad…ali bas nikad ne mozemo biti sigurni da nas neka osoba nece zajebati…..dokaz…pa koliko brakova propadne jer muz pocne npr tuci zenu….a zena definitivno nije mislila da ce je tuci kad se udavala…i vjerovala mu je…nakon mozda nekoliko godina poznanstva i veze. Primjera ima svuda oko nas. Moj stari kaze da nekome mozes virovati tj da ga poznas nakon sto s njim poides dvi vrice soli (s obzirom na to koliko se malo soli stavi na hranu triba dosta dugo dok se skupe dvi vrice….), e sad, on ima pravo i to je razlog zasto ga niko nikad nije zajeba ali to je isto tako razlog zasto nema niti jednog jedinog prijatelja. Povjerenje je stvar odluke, ako ga odlucis nekome dati riskiras, riskiras puno, ali to je rizik koji moramo prihvatiti da bi…bili ljudi…a vrime ne umanjuje taj rizik niti malo…primjer…imao sam prijateljicu, bila mi je kao sestra…poznavali smo se desetak godina, prijatelji bili nekih 4….nakon dosta vremena imala je svu moju ljubav i povjerenje…..zajebala me, unisila me, jedina osoba koja sad ima moje srce zna koliko je to tezak posao upravo zbog toga sto mi je ona ucinila. Nakon 10 + 4 godina … sad sam odlucio svoje puno povjerenje pokloniti (puno – potpuno, bez zadrske) curi koju znam nepunih misec dana i znate sto….isto je, ako je «to to» ili ako je ona dobra osoba nece me zajebati, ako nije hoce….bez obzira na vrime. Bez obzira sto znam da sam u pravu napraviti cemo malu anketu…cisto da vidim koliko vas je potpalo pod utjecaj filmova, cosma i slicnih sranja … dakle, s obzirom da sam ja lin i ne da mi se traziti ankete, odite na blog od Pamsweetpea i izrazite ono sto nazalost svaka budala smije imati -svoje misljenje



tio sam napisati jos nesto….ali necu





aj bog

I posljednje rici bile su mu rici nade.

Stricek Karol hvala ti na svemu.

Bio sam u Zadru kad je drzao misu na trgu Sv. Donata i prolazio rivom ... Dok je prolazio kraj mene osicao sam se tako dobro, mirno, a pogled na njega bio je...lip, ugodan. Bez obzira koje ste vjere morate priznati da je Ivan Pavao jedan dobar covik koji crpi snagu iz te svoje dobrote. Molim Vas, svi koji ovo citate, prekrizite se u spomen na ovog velikog covika. Ne zna se jos pouzdano da li je mrtav, ja osobno imam neki osjecaj da nije, ali je sigurno da ce uskoro biti. Cvrsto sam uvjeren da mu je zao sto odlazi jer voli ovaj svit i nas ljude na njemu, ali sam isto tako uvjeren da se ne boji smrti jer zna sto ga ceka i za razliku od nas koji kazemo da virujemo a svejedno se stalno pitamo; on zna di ide. Ako jos nije mrtav onda znam sto prozivljava jer sam to prosao nedavno s babom....tilo se gasi, organi otkazuju....to moze jako dugo trajati, kod nje je trajalo 15 dana, nadam se da ce on otici puno lakse i bez patnje...to mu od srca zelim. Kad sam cuo da je gotovo (bez obzira da li je mrtav ili ziv gotovo je) zaplakao sam. Ne znam, taj covik ima u sebi toliko ljubavi za nas da valjda jednostavno mora u nama biti nesto ljubavi i za njega.


Neka mu je vjecna hvala i slava