ponedjeljak, 31.01.2011.
|
Da mi je živjeti negdje daleko od svega gdje pjev ptica nagovješčuje jutro,
u podnožju planina i neukroćenih grana gdje jedino nebo određuje granice. Tamo gdje oblaci nemaju kraja i vjetar je poput kista, samo trag u beskraju. Na obzorju samoće i divljeg cvijeća, pored jezera u društu veselih zrikavca pjevati ču sjetno. Na livadi ispunjenoj srečom izgraditi ču svoj dom, na zelenim pašnjacima, daleko od svih.˙   |
