sve što je ali ne i ti

ponedjeljak, 31.01.2011.

Da mi je živjeti negdje daleko od svega gdje pjev ptica nagovješčuje jutro,
u podnožju planina i neukroćenih grana gdje jedino nebo određuje
granice. Tamo gdje oblaci nemaju kraja i vjetar je
poput kista, samo trag u beskraju.
Na obzorju samoće i divljeg cvijeća, pored jezera u društu veselih zrikavca
pjevati ču sjetno. Na livadi ispunjenoj srečom izgraditi ču svoj dom,
na zelenim pašnjacima, daleko od svih.˙



- 13:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

utorak, 18.01.2011.

Pitam se što vidim kad gledam kroz prozor,
ponad prljavog neba, rastrganih grana i potrovanih ptica,
sivog krova, oronulih fasada skučenog li lica;
prepunih cesta, praznih dućana,
bez ljubaznih gesta,
izlazim iz stana.
Kuda li se svi žure, pretrčavaju cestu,
bez osmjeha na licu neki ljube se na mjestu,
dok nezaposlenost raste a problemu se ne vidi kraja,
u novinama nikad ništa, slike bez zavičaja.

- 15:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se