uzorita

26.12.2013., četvrtak

Zašto ne vjerujem više ljudima


Jer danas je sve samo interes...

"prijateljica" (u nastavku samo p) šalje mi (u nastavku uzorita) jutros sms:
p "Draga uzorita, tebi i tvojima želim mir i dobro Božića, uz puno zdravlja i ljudi dobre volje. Od srca, p."

uzorita - uzvraćam čestitku i usput želim roditelju p brzo ozdravljenje jer stalo mi je zaista. Pišem iskreno kako mi je ovaj Božić lijep, i da sam pomalo sretna unatoč što se ne usudim biti. Možda jer završavam ogroman poslovni projekt, osjećam olakšanje i da je ovaj Božić stoga pravi jer nema konfuzije i brige, blagdane provodim u miru, uživam...

Istog trenutka stiže novi sms:
p "Drago mi je zbog tebe i ponosna sam na tebe. Želim ti svu sreću do skorog kraja. Čujemo se!"

Zatim odmah stiže još jedan sms:
p "Imaš li broj mobitela XX? Daj mi ga please pošalji da mu se javim, nemam ga u novom mobitelu, a znam da kontaktirate. Hvala unaprijed."

Odgovaram pomalo razočarano, no ne i iznenađeno. Pa nije prva koja me iskorištava, pokušavam se fino izvuć...
uzorita - Imam negdje broj, potražit ću ali broj je ustupljen meni i nisam sigurna je li u redu da ga ti zoveš. XX je sada na godišnjem, ako ti je hitno kontaktiraj tajnicu ili piši mu na e-mail, na sve važno XX odgovara.

p "Ok, potraži please."

I znam da će ga zvati, kazati XX da sam joj ja dala broj da ga nazove - znači i preporuku usput, zeleno kod XX. Koma, više mi nije prijateljica. Nestalo je blagdansko ozračje...
uzorita - Izvoli broj moba 123456789, nisam sigurna da je u funkciji, XX je na godišnjem, blagdani su...

p "Hvala ti puno, naj, naj si..."

uzorita - ne odgovaram više na p broj



- 11:26 - Komentari (11) - Isprintaj - #

21.12.2013., subota

Pahulje


Photo by Alexey Kljatov


Nedostaje mi spososbnost da se svemu prilagodim. Nije jednostavno živjeti na mojoj putanji, čista, a opet prikrivena u težnji da ne odudaram od mutnog sivila unaokolo. Nije jednostavno za formalno društvo biti nerazumna, a težiti razumu. Trudim se. Godinama sakupljam i podižem samu sebe. Igram se u svom svijetu. Usput upijam sve što su mi ljudi spremni otpustiti, rastem pod sakupljenim blagom i ponekad ga raspršim kao oblak pahulje.

Kako su nevine želje ljudi u ovo doba godine. Na licima većine čitam tragove briga, težnji i nadanja. Zadubljena u te nijanse preživljavanja pristupam im, u želji da pomognem smijem se, nudim prijateljstvo svima jer ne vidim razlike. Najčešće moju spontanost i ljubaznost doživljavaju čudnim. Kao da ih uplaše dobre namjere. Ne navikli na iskrenost, odmjeravaju nepovjerljivo, najčešće odstupaju ili pokušavaju neprimjereno. Ponekad i ogrebu do boli svojom hladnoćom. No, to su samo mali ljudi, tješim se.
Ljudi su pahuljice, nisu moje pahulje. Samo su prolaznici. Rastope se kroz život, nestanu...

I stoga svijet promatram iz prikrajka. Upijam trenutke kad padaju moje pahulje, raduju svojom bjelinom, tišinom.
One ostavljaju trag.




- 21:37 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se