uzorita

13.08.2008., srijeda

Povezani

Photobucket


Vjerujem da smo svi na neki način duboko povezani i u virtualnom i u vanjskom svijetu. Dio nas je u zraci Sunca, u sjaju zvijezda, pjevu ptica, u svakoj kapi kiše...
Osjećamo ugodu uživajući u njima tj. u sebi samima. Do određene mjere povezani smo sa svime što nas okružuje i tako bismo morali promatrati i svijet u kojem živimo, kojeg smo dio, bez obzira na naše različitosti. Time utječemo na ljude s kojima kontaktiramo, preko njih na ljude koji njih okružuju, a tako utječemo i na ostatak svijeta. Ne čudi da svaka promjena u nama ili u ljudima oko nas utječe i na naše živote. Nevažno je prepoznajemo li tu povezanost sa stvarima oko nas, ona nas svakodnevno dostiže.

Kroz svoju percepciju života mi u virtuali pokušavamo najbolje što možemo i znamo pružiti drugima svoje misli, prijateljstva i ljubavi kroz okvire naših iskustava. No s vremenom shvatila sam da ti okviri koje najčešće preuzimamo od okruženja u kojem se nalazimo u njemu jedino i imaju neku svrhu. Oni za većinu ljudi i u vanjskom i u virtualnom svijetu nemaju neke koristi, ljudi danas na svaku vrstu veze većinom gledaju kroz korist. Nestala je spontanost iskrenog druženja, davanja sebe, predaje drugima iz čistog srca, koje s vremenom može prerasti u mnogo veće i dublje odnose. Virtuala bi nam u tome samo morala pomagati, spajati nas, navoditi da pronađemo srodne duše.

Kao takvi ne možemo stvarati dalje bolju budućnost, raditi na dobrobiti svih zajedno. Ljudi misle samo na trenutak u kojem jesu, na sebe. Svijet kao i ljude počinju doživljavati kroz vanjsko, ljepota, bolji izgled i borba za njega (marketing) preuzima naše živote. Nakon što nas privuče vanjsko počinjemo razmišljati o unutarnjem, a onda je već kasno jer veza je već ostvarena, nesvjesno smo se navikli na prisutnost određenih ljudi, životinja, predmeta u našim životima, postalo nam je ugodno u njihovoj blizini, usvojili smo zajedničke navike, kontakti su preduboki i ne možemo ih se lako odreći.
Svojom površnošću uvukli smo sami sebe u mrežu iz koje je izlaz teško pronaći.

Krajnje je vrijeme da progledamo, postanemo ozbiljniji i iz te izbrisane granice odnosa nas i ostatka svijeta izvučemo pouku. To nam može pokazati put u bolju budućnost.
Moramo otvoriti oči i shvatiti da u nedalekoj Gruziji ponovno umiru tisuće ljudi, ostaju bez svojih najmilijih, bez svojih domova... Svijet mirno gleda, ignorirajući navikao već na pregršt sličnih informacija i slika koje su nam danas dostupnije nego u prošlosti. Olimpijske igre traju, nekako mi se učinilo da su time izgubile svoju vjerodostojnost, postale samo još jedan dobar marketinški potez u nizu...

Jesmo li mi i sami odgovorni?



Jedna od fascinantnih stvari u vezi s konceptom virtualnog svijeta, u kojem imate mogućnost mijenjati sadržaj stvarnog svijeta, jest ta da se briše granica između vašeg vlastitog tijela i ostatka svijeta.
Jaron Lanier, dizajner virtualnih svijetova






- 18:54 - Komentari (38) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (3)
Lipanj 2008 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Linkovi

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se