uzorita

Ispunjeni negativnim nabojem prikupljenim življenjem današnjeg života, gubimo se u mraku misleći da smo sami. Vjerujem da je netko uz nas, voli nas bezgranično, bdije nad nama svakodnevno. Dovoljno je potražiti ga, poslušati svoj unutarnji glas. Pronaći put ka izlazu iz mraka tada je mnogo jednostavnije.
U posebnim, teškim trenucima (vjerujem da ih svi imamo ponekad), osjetim neku toplinu, jaku energiju koja me ispunjava i oslobađa se u meni. Znam da je čista duša uronila u mene i daje mi snagu za dalje... Sve negativno nestaje. To primanje prekrasno je, no da bi primio moraš i dati, nije važno što, kako, koliko, kome i gdje.
Važno je dati iskreno od sebe, dio sebe. Stalno davanje čini nas boljima.
Tada osjećamo...
Primamo natrag, te beskrajne valove miline...

klik