59 sekundi
 (c) Ben Dodson Pročitala sam ovaj vikend odličnu knjigu, "59 Seconds"  . U knjizi autor predstavlja rezultate raznih psiholoških i socioloških (i još kakvih) istraživanja na jednostavan način, za nas laike. Cilj knjige je i predstaviti nam te uvide tako da ih možemo koristiti u svakodnevnom životu. Fasciniraju me i rezultati, i kako znanstvenicima svakakva istraživanja padnu na pamet, i spoznaja da smo ljudi ustvari jedne naivne životinje kojima je lako manipulirati. Naravno, bolje da manipuliramo sami sobom nego da netko drugi to iskoristi, zato vam toplo preporučam čitanje knjige.  A i stvarno je zanimljiva, kao što vam mogu potvrditi svi članovi moje obitelji koje sam nagovorila da pročitaju knjigu.  Evo samo nekoliko preporuka koje sam ja zapamtila jer su mi se činile korisne za moju životnu situaciju: - U ovom materijalističkom svijetu imamo sve više stvari, a sve manje zadovoljstva i sreće. Da biste izbjegli pritiske svoje okoline (susjed ima novi auto, drugi susjedi su renovirali kuhinju, kolegica na poslu ima novu garderobu, kolega novi iPhone...) i bili zadovoljni onim što imate, umjesto da čeznete za uvijek novim stvarima, redovito se podsjećajte na ono što već imate - vodite "dnevnik zahvalnosti". - Iako je uobičajeni savjet za proživljavanje traumatičnih iskustava da pričate o njima (s prijateljima, psihijatrom...), puno bolje je da pišete o njima. Iz nekog razloga pisanje nam pomaže da prihvatimo i ublažimo neugodna iskustva. - Za što dulju i bolju vezu s partnerom, pišite o njoj. Slično kao i "dnevnik zahvalnosti", to nam pomaže da više cijenimo ono što već imamo, tj. vezu. - Da biste ostvarili svoje ciljeve, napravite detaljne planove kako doći do njih. Dok god ne znate točno koji je sljedeći korak kojeg morate napraviti na svom putu do cilja, samo ćete sanjariti. - Kad smo već kod sanjarenja, ono samo po sebi nije loše - ako želite malo bijega od realnosti. Ukoliko želite da vam vizualizacija pomogne pri ostvarenju cilja, nemojte vizualizirati kako će izgledati kad taj cilj ostvarite (npr. kad se obogatite), nego vizualizirajte naporan rad koji je potreban za postizanje cilja (npr. duge noći koje ste proveli radeći i sl.) - Djecu treba hvaliti kako bi stekla što više samopouzdanja, ali pohvalite njihov trud i rad, a ne pamet/talent/vještinu. Čim dijete pohvalite kako je pametno/spretno/ima smisla za nešto itd., ono će krenuti linijom manjeg otpora, birajući lakše zadatke, jer se boji neuspjeha, pogotovo zato jer na talent i inteligenciju nema utjecaja, za razliku od uloženog truda. - Malo sam sumnjičava prema ovom savjetu, ali kaže knjiga da kod djece oštre zabrane ("ne smiješ piti, ne smiješ van, ne smiješ slušati tu muziku...") funkcioniraju tako da zabranjeno voće postane slađe i da umjesto toga treba koristiti razumne preporuke ("ako piješ, oštetit ćeš si mozak i imati problema sa zdravljem"). Ne mogu baš zamisliti kako bih nekom 2-godišnjaku uspješno objasnila da trčanje preko ceste nije dobro za njegovo zdravlje bez korištenja oštrih riječi.  Autor knjige ima i web stranicu/blog na kojem možete naći još zanimljivog materijala. Kao i sa svim drugim savjetima, "your mileage may vary", kako kažu Ameri. Tj. ovisi o vama i vašoj specifičnoj situaciji koliko će vam savjeti pomoći. Meni se čine zanimljivi i vrijedni isprobavanja - javite kako vam ide! |
