30.03.2010., utorak

Skeneri



Hmmm, kako bih mogla postati bolji pisac? Klik - na tisuće linkova do online lekcija, blogova, savjeta za pisce. Hmmm, Japan je tako zanimljiv, možda da naučim japanski? Klik - na tisuće linkova do knjiga, online lekcija, audio tečaja, blogova...

Nekad je istraživanje ideje koja nam je upravo pala na pamet zahtijevalo puno više truda. U najmanju ruku je trebalo otići do knjižnice ili pronaći odgovarajuću literaturu, vrlo vjerojatno smo morali potražiti nekog eksperta i njegove savjete... U međuvremenu bismo se predomislili, odlučili da nas to ipak ne zanima *toliko* ili jednostavno dobili drugu ideju. Danas nas samo jedan klik dijeli od zadovoljavanja znatiželje.

Problem je što nas toliko izbora ustvari sputava. Istraživači su otkrili da, kad imamo veći izbor, teže donosimo odluke i manje smo zadovoljni njima.



Drugi problem je što je tako lako započeti nove projekte i pokrenuti neke ideje... a onda više nemamo snage ni volje dovršiti ih ili povući crtu i prekinuti. Tako nas negdje u nekom kutku čeka hrpa nezavršenih projekata, a mi se pokrivamo ušima i branimo od napadaja grižnje savjesti kad god nam pogled padne na njih.

Ali što možemo kad imamo tako puno odličnih, zanimljivih ideja, koje bi sigurno bile fantastične da ih provedemo u djelo, jednostavno znamo da je tako?

Barbara Sher, jedna zanimljiva autorica o kojoj ću sigurno opet pisati, naziva takav tip osobe "scanner". Skeneri su ljudi koji imaju (većinom) površinski interes za puno različitih stvari, dok su njihova suprotnost ljudi koji se mogu posvetiti samo jednoj (ili nekoliko) stvari i to u dubinu. Problem "skenera" je upravo velik broj nezavršenih projekata koji ih onda muče i potiču im grižnju savjesti. Najbolje što "skeneri" mogu je prihvatiti da su takvi kakvi jesu i da ih veseli započeti projekte, a ne završiti ih. Nažalost naše društvo cijeni završene projekte - za one koji "nikad ništa ne završe" postoje razni pogrdni nazivi, čak i sama ta fraza ima negativan prizvuk.

Da, priznajem, i ja sam jedna od "skenera". Obožavam učiti nove stvari - ali ne i naučiti ih "do kraja" ili ih upotrijebiti u praksi. Otkad sam se pomirila s tim, nekako mi je lakše. Sad sam svjesna da je skroz ok da želju za učenjem japanskog zadovoljim s nekoliko dana klikanja po online lekcijama - a ne da završim ono što započnem i zato krenem na 5-godišnji studij japanskog.

Jedna od Barbarinih odličnih ideja je "scanner's notebook", dnevnik u kojeg "skeneri" zapisuju sve svoje ideje, od najglupljih do najpametnijih. S takvim dnevnikom više nema panike kako moram sve to istražiti i naučiti sad sad sad, prije nego zaboravim svoju genijalnu ideju i izgubim motivaciju. Sljedeći tjedan ili mjesec ili godinu, kad budem imala recimo cijeli vikend slobodan, na miru ću prelistati dnevnik i potražiti ideje koje me još uvijek privlače. Ako me neka ideja više ne zanima, super, barem nisam izgubila vrijeme na nju.

A na kraju vikenda ću imati još jedan započeti projekt, možda bilježnicu punu bilješki o nečem što sam istraživala, blog post na temu, pročitanih par knjiga, nekoliko novih stvari koje sam saznala, možda nešto opipljivo što sam sama napravila... I zadovoljno ću pogledati taj tek započeti projekt, zapakirati ga, staviti na policu kraj drugih započeto-završenih projekata i čestitati sama sebi na još jednom uspješno odrađenom "skenerskom" projektu. :)
- 13:00 - Komentari (5) - Isprintaj - #   |  



21.03.2010., nedjelja

Birokracija, opet

Znam da sam rekla da ću malo smanjiti bloganje, ali ovo mi prilično remeti moje Zen-stanje uma. Dakle, kako se vi nosite sa sveprisutnom korupcijom i nesposobnošću u ovoj zemlji??

Ne želim navoditi previše konkretne primjere, ali imam jedan "slučaj". Slučaj uključuje bespravnu gradnju, inspektore koji ne izlaze na uvid, falsificirane papire, državne odvjetnike koji ne dižu tužbe i suce koji donose odluke koje nisu ni na razini osnovnoškolske pismenosti, a kamoli na razini standarda struke.

Bespravna gradnja naravno i dalje stoji. Inspektor za svog podređenog kaže "A znate, on vam ne zna to raditi." Ili "Ne možemo izaći na uvid, imamo previše posla" - i to već zadnje 3 godine.

Svatko poznaje nekog i svuda se potežu neke veze. Svi ili rade nekom uslugu i računaju kako će je iskoristiti kroz neko vrijeme, ili pak na naplatu pozivaju uslugu koju su nekom nekad napravili. Sve je prepleteno i povezano.

Sasvim mi je jasno zašto su u vrijeme Marije Terezije državni činovnici, inspektori i slični profili uvijek dolazili raditi iz drugih sredina. (Correct me if I'm wrong!) Čini mi se da su ih i selili nakon X godina službe u istom mjestu. Mislim da ni nama, danas i ovdje, ne bi škodilo malo "terezijanskih" reformi.

Možda bi pomogao jedan javni stup srama? Makar i virtualni? Da poimence navedemo svakog tko je nesposoban za svoj posao, radi nepravilno ili pak uopće ne radi, štiti nekog drugog, prima mito... Mislim da bi se brzo popunile beskonačne stranice imena, slučajeva, primjera... :(
- 07:30 - Komentari (1) - Isprintaj - #   |  



15.03.2010., ponedjeljak

Proljetno čišćenje



Već sam pomalo luda od ove zime, zatvorena u stan, smrzavam se kad god izađem van, osjećam se kao životinja u kavezu, još malo pa ću se ugristi u guzicu od nervoze. Tome doprinosi i hrpa stvari koju treba obaviti, nekako uvijek završim za kompjuterom obavljajući nešto ili po kući sređujem. Danas mi je konačno sinulo da vjerojatno i sve te obaveze utječu na moju nervozu i stres. Zbog toga proglašavam proljetno čišćenje!

Kako čovjek ponavlja iste greške dok ih ne nauči, za početak sam opet pročitala vlastiti :D post o antistres "čišćenju". Napravila sam "brain dump" i popisala svoje obaveze. Sljedeći korak je da pokušam izbaciti što više onih koje mi samo oduzimaju vrijeme. Nekako slutim da će pisanje bloga za neko vrijeme završiti među "izbačenima", iako sumnjam da ću se uspjeti suzdržati od čitanja - pa ću vas i dalje čitati, samo neću baš komentirati. kiss

Evo ovdje jedan zanimljiv link za ideje kako "uštedjeti" vrijeme - neće baš svima biti jednako koristan, recimo meni ništa ne pomaže savjet da iskombiniram gledanje TV-a s uređivanjem noktiju, jer nit' gledam TV nit' si uređujem nokte (osim onog osnovnog, da pristojno izgledaju, za što mi treba ukupno 2 minute). :) Ali ima drugih korisnih ideja... samo nemojte cijeli dan izgubiti surfajući po njihovim stranicama! naughty

PS. Sjetila sam se još jednog super linka za proljetno čišćenje: Discardia. Ime dolazi od engleske riječi "discard" - baciti, odbaciti. To je imaginarni praznik kada bacamo i odbacujemo nepotrebne stvari i čistimo svoj život. Sljedeći Discardia praznik pada od 20.3. do 14.4. - ajmo u akciju! :)
- 13:05 - Komentari (3) - Isprintaj - #   |  



05.03.2010., petak

Skinite 20 kila u 6 mjeseci, drugi dio



Evo i nastavka mojih razmišljanja na temu kilaže, hrane, dijeta i sličnih tema. Prvi dio je ovdje.

4) Hranite glad

Jedino na što se trebate fokusirati je da jedete "za glad", a ne "za usta". Drugim riječima, jedite kad ste stvarno gladni, a ne kad vam je dosadno, kad ste nervozni, kad ste tužni pa pojedete nešto da vas oraspoloži, kad gledate film a uz film uvijek idu grickalice, kad vam je ostalo dvije žlice pire-krumpira u loncu pa da se ne baci, kad klincu padne keks na pod pa bolje da ga vi pojedete nego da dijete jede bakterije i nečistoće... Ne trpajte u sebe kao da ste kanta za smeće! Vi zaslužujete zdravu, kvalitetnu hranu koja će vam omogućiti da koristite svoje tijelo (vidi 2. točku). To nisu grickalice, to nisu ostaci od ručka, to nisu čokoladice, to nisu ekstremne količine hrane (bilo zdrave ili nezdrave). Ako ste kao ja pa vam to "osluškivanje" vlastitog tijela baš i ne ide, nego ogladnite kad god se upitate da li ste gladni, ;) odredite si raspored za dnevne obroke i jedite samo u vrijeme obroka. Naravno - pamet u glavu, nemojte si odrediti 10 ili 1 dnevni obrok.


5) Ne pretjerujte

Dugo godina (ok, nekih 10-20, ali to je prapovijest iz perspektive interneta ;)) su znanstvenici smatrali da sve masnoće škode zdravlju i preporučivali nemasnu hranu. Zato smo i dobili mlijeko s 0,5% masnoće, jogurte bez imalo masnoće, pršut bez "bijelog" i ostale bezvezarije. U zadnjih nekoliko godina su ti isti znanstvenici, gle čuda, ustanovili da su neke masnoće ipak ok, da čak štoviše, prehrana bez masnoća škodi zdravlju, da su nam nužne omega-3/6 masnoće... Sličan "deja vu" osjećaj ćete vjerojatno dobiti prilikom čitanja istraživanja o prehrani s malo ugljikohidrata ("low carb" - poznata Atkins dijeta), o štetnosti alkohola (sada čak preporučuju čašu vina na dan, ono što su naši stari odavno znali - malo bevande ili gemišt uz ručak) itd.

Sve što nam takve priče govore je da ne smijemo pretjerivati. Ljudi smo po definiciji svejedi i zato moramo jesti raznoliku hranu. Ako iz prehrane potpuno (ili u znatnoj mjeri) izbacimo neku namirnicu ili kategoriju namirnica, nikad ne znamo kakav će to štetan utjecaj imati na naše zdravlje, obzirom da nutricionizam, znanost o prehrani, nije još dovoljno napredovao da bi nam znao dati konačan odgovor na to pitanje.


6) Vaganje

Iz nepoznatih razloga, puno ljudi vagu smatraju svojim neprijateljem. Ne znam što im je vaga skrivila, ona samo nudi realan pogled na situaciju preveden u brojke - kao da se ljutiš na ogledalo što ti pokazuje tvoj odraz. Ali jasno mi je (i vidim iz vlastitog iskustva :)) da ti jedan "krivi" broj na vagi, baš kad si ti očekivao da bude "pravi" broj, pokvari i dan i tjedan i dijetu. Još kada takva razočaranja povežemo s tendencijom da se hranom tješimo, nastaje recept za katastrofu. Umjesto da očavajate zbog brojeva i padate u depresiju (i frižider) svaki put kad nisu oni "pravi", imate (barem) dva načina da očuvate razum dok ste na dijeti a svejedno objektivno pratite napredak:
- Zaboravite na vaganje! Zašto bi baš kilogrami morali biti mjera uspjeha? Uvedite kriterije poput odrađenih minuta tjelovježbe, prehodanih ili pretrčanih kilometara, pojedenog povrća (ako se natrpate povrćem, pozitivni efekti će sigurno prevagnuti nad onih 100 kalorija viška koje ćete pojesti ako slistite cijeli tanjur brokolija ili mrkve) ili broj odjevnih predmeta u koje opet stanete.
- Drugi način je da vaganje postane znanost. :) Vagajte se svaki dan u isto vrijeme i pod istim uvjetima, da biste mogli uspoređivati rezultate. Po mogućnosti se izvagajte prije nego jedete, osim ako pojedete svaki dan istu količinu hrane koja tako neće utjecati na rezultate. ;) Dnevne rezultate uspoređujte i pratite trend, jer samo trend pokazuje pravu sliku. Razlike od dana do dana mogu biti veće nego što mislite! Često se dogodi i da imate nekoliko dana zaredom veću kilažu, a onda odjednom izgubite kilu-dvije, s danas na sutra - kao da se vaga predomislila i odlučila u jednom danu "odraditi" zaostatak. Znači, pratite trend, tjedni ili mjesečni prosjek, i nemojte brinuti o svakodnevnim promjenama. Ovdje je opisano kako možete sami ili uz pomoć Excela to izračunati, ali čak i običan prosjek (zbroji sve i dijeli s brojem dana) je dovoljno dobar pokazatelj.


7) Dnevnik

Ima nekih ljudi koji mogu pojesti svašta i ne udebljati se. Takvi vjerojatno ne čitaju ovaj post, zato možemo zaboraviti na njih. ;) Drugi ljudi skoro ništa ne pojedu (pogotovo po kriterijima moje bake) i naravno, ne udebljaju se. Treća kategorija su ljudi koji se debljaju iako "skoro ništa ne jedu". Jeste li i vi među njima? Žao mi je što vam moram to reći, ali nisu krivi vaši geni, vaš spori metabolizam, bolesti, ili nešto treće - 99% vjerojatnosti je da jedete previše i zato se debljate. Problem je da uglavnom nismo svjesni koliko točno hrane pojedemo. Recimo, pogledajte kako izgleda 200 kalorija. Da li znate koliko vam je kalorija potrebno svaki dan da održite težinu? A koliko da izgubite na težini? Koliko ih konzumirate na dan? Tih 200 kalorija može predstavljati razliku između polaganog nakupljanja 20 kila viška ili održavanja "mladenačke" vitkosti. Ne znam za vas, ali ja sam sposobna 200 kalorija udahnuti u prolazu kraj frižidera, a kamoli da si krenem pripremati neku hranu. :P
Rješenje za ovo je vođenje dnevnika hrane. Ne morate biti totalno opsjednuti time (vidi 3. točku) i izračunavati kalorije za svaki zalogaj. To je naporno i mala je vjerojatnost da ćete s time nastaviti na duži rok. Dovoljno je da zapisujete što ste sve pojeli tijekom dana, po mogućnosti i okolnosti i razlozi zašto ste jeli i koliko ste bili gladni. Često se pokaže da jedete zbog dosade i drugih razloga, a ne zbog gladi (vidi 4. točku). S dnevnikom hrane ćete postati pažljiviji pri izboru jela, a ako se malo posvetite razlozima zašto jedete, s vremenom ćete početi jesti stvarno samo zbog gladi.


8) Dobar, loš, zao

Da li ste kada pratili kakve riječi su povezane s dijetama? "Danas sam bila dobra, nisam previše pojela", "pogriješila sam", "bila sam dobra i otišla na fitness pa sam za nagradu pojela malo čokolade", "pojela sam previše pa sam za kaznu..." Počeli smo povezivati hranu s nagradom i kaznom. Ukusnom hranom se nagrađujemo, zdrava hrana nam se često čini neukusna pa je doživljavamo kao mučenje i odricanje, kad pojedemo "pogrešnu" hranu, kažnjavamo se postom ili pojačanom tjelesnom aktivnošću ili korenjem samih sebe, kao da smo pas koji se popiškio na tepih. Hrana sama po sebi nije ni dobra ni zla (kao što ništa nije crno bijelo, osim možda likova u špageti-westernima), ona je energija, gorivo za naše tijelo. Ako unesemo previše goriva, tijelo ga sprema u rezervoar (salo) i čeka na trenutke pojačane potrošnje da ga "izvadi". Naravno da volimo jesti ukusne stvari u što većim količinama, to nam je prirodni nagon, i nismo "loši" samo zato što volimo pojesti više nego što nam je potrebno za golo preživljavanje. Prestanite povezivati negativne emocije s hranom, prestanite je koristiti kao nagradu ili kaznu, jedite kad ste gladni i po pameti (vidi 4. točku).

To su dakle bile moje "mudre misli". Svejedno vam toplo preporučam No-S "dijetu" i Michaela Pollana, od kojih možete čuti puno dobrih, zdravih savjeta. Tužno je da možemo otići u svemir, a s druge strane se borimo s problemima poput nezdrave hrane, šećerne bolesti, bolesti srca, zdravstvenih komplikacija zbog sjedilačkog života...

- 12:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #   |  



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se