30.03.2010., utorak

Skeneri



Hmmm, kako bih mogla postati bolji pisac? Klik - na tisuće linkova do online lekcija, blogova, savjeta za pisce. Hmmm, Japan je tako zanimljiv, možda da naučim japanski? Klik - na tisuće linkova do knjiga, online lekcija, audio tečaja, blogova...

Nekad je istraživanje ideje koja nam je upravo pala na pamet zahtijevalo puno više truda. U najmanju ruku je trebalo otići do knjižnice ili pronaći odgovarajuću literaturu, vrlo vjerojatno smo morali potražiti nekog eksperta i njegove savjete... U međuvremenu bismo se predomislili, odlučili da nas to ipak ne zanima *toliko* ili jednostavno dobili drugu ideju. Danas nas samo jedan klik dijeli od zadovoljavanja znatiželje.

Problem je što nas toliko izbora ustvari sputava. Istraživači su otkrili da, kad imamo veći izbor, teže donosimo odluke i manje smo zadovoljni njima.



Drugi problem je što je tako lako započeti nove projekte i pokrenuti neke ideje... a onda više nemamo snage ni volje dovršiti ih ili povući crtu i prekinuti. Tako nas negdje u nekom kutku čeka hrpa nezavršenih projekata, a mi se pokrivamo ušima i branimo od napadaja grižnje savjesti kad god nam pogled padne na njih.

Ali što možemo kad imamo tako puno odličnih, zanimljivih ideja, koje bi sigurno bile fantastične da ih provedemo u djelo, jednostavno znamo da je tako?

Barbara Sher, jedna zanimljiva autorica o kojoj ću sigurno opet pisati, naziva takav tip osobe "scanner". Skeneri su ljudi koji imaju (većinom) površinski interes za puno različitih stvari, dok su njihova suprotnost ljudi koji se mogu posvetiti samo jednoj (ili nekoliko) stvari i to u dubinu. Problem "skenera" je upravo velik broj nezavršenih projekata koji ih onda muče i potiču im grižnju savjesti. Najbolje što "skeneri" mogu je prihvatiti da su takvi kakvi jesu i da ih veseli započeti projekte, a ne završiti ih. Nažalost naše društvo cijeni završene projekte - za one koji "nikad ništa ne završe" postoje razni pogrdni nazivi, čak i sama ta fraza ima negativan prizvuk.

Da, priznajem, i ja sam jedna od "skenera". Obožavam učiti nove stvari - ali ne i naučiti ih "do kraja" ili ih upotrijebiti u praksi. Otkad sam se pomirila s tim, nekako mi je lakše. Sad sam svjesna da je skroz ok da želju za učenjem japanskog zadovoljim s nekoliko dana klikanja po online lekcijama - a ne da završim ono što započnem i zato krenem na 5-godišnji studij japanskog.

Jedna od Barbarinih odličnih ideja je "scanner's notebook", dnevnik u kojeg "skeneri" zapisuju sve svoje ideje, od najglupljih do najpametnijih. S takvim dnevnikom više nema panike kako moram sve to istražiti i naučiti sad sad sad, prije nego zaboravim svoju genijalnu ideju i izgubim motivaciju. Sljedeći tjedan ili mjesec ili godinu, kad budem imala recimo cijeli vikend slobodan, na miru ću prelistati dnevnik i potražiti ideje koje me još uvijek privlače. Ako me neka ideja više ne zanima, super, barem nisam izgubila vrijeme na nju.

A na kraju vikenda ću imati još jedan započeti projekt, možda bilježnicu punu bilješki o nečem što sam istraživala, blog post na temu, pročitanih par knjiga, nekoliko novih stvari koje sam saznala, možda nešto opipljivo što sam sama napravila... I zadovoljno ću pogledati taj tek započeti projekt, zapakirati ga, staviti na policu kraj drugih započeto-završenih projekata i čestitati sama sebi na još jednom uspješno odrađenom "skenerskom" projektu. :)
- 13:00 - Komentari (5) - Isprintaj - #   |