05.03.2010., petak

Skinite 20 kila u 6 mjeseci, drugi dio



Evo i nastavka mojih razmišljanja na temu kilaže, hrane, dijeta i sličnih tema. Prvi dio je ovdje.

4) Hranite glad

Jedino na što se trebate fokusirati je da jedete "za glad", a ne "za usta". Drugim riječima, jedite kad ste stvarno gladni, a ne kad vam je dosadno, kad ste nervozni, kad ste tužni pa pojedete nešto da vas oraspoloži, kad gledate film a uz film uvijek idu grickalice, kad vam je ostalo dvije žlice pire-krumpira u loncu pa da se ne baci, kad klincu padne keks na pod pa bolje da ga vi pojedete nego da dijete jede bakterije i nečistoće... Ne trpajte u sebe kao da ste kanta za smeće! Vi zaslužujete zdravu, kvalitetnu hranu koja će vam omogućiti da koristite svoje tijelo (vidi 2. točku). To nisu grickalice, to nisu ostaci od ručka, to nisu čokoladice, to nisu ekstremne količine hrane (bilo zdrave ili nezdrave). Ako ste kao ja pa vam to "osluškivanje" vlastitog tijela baš i ne ide, nego ogladnite kad god se upitate da li ste gladni, ;) odredite si raspored za dnevne obroke i jedite samo u vrijeme obroka. Naravno - pamet u glavu, nemojte si odrediti 10 ili 1 dnevni obrok.


5) Ne pretjerujte

Dugo godina (ok, nekih 10-20, ali to je prapovijest iz perspektive interneta ;)) su znanstvenici smatrali da sve masnoće škode zdravlju i preporučivali nemasnu hranu. Zato smo i dobili mlijeko s 0,5% masnoće, jogurte bez imalo masnoće, pršut bez "bijelog" i ostale bezvezarije. U zadnjih nekoliko godina su ti isti znanstvenici, gle čuda, ustanovili da su neke masnoće ipak ok, da čak štoviše, prehrana bez masnoća škodi zdravlju, da su nam nužne omega-3/6 masnoće... Sličan "deja vu" osjećaj ćete vjerojatno dobiti prilikom čitanja istraživanja o prehrani s malo ugljikohidrata ("low carb" - poznata Atkins dijeta), o štetnosti alkohola (sada čak preporučuju čašu vina na dan, ono što su naši stari odavno znali - malo bevande ili gemišt uz ručak) itd.

Sve što nam takve priče govore je da ne smijemo pretjerivati. Ljudi smo po definiciji svejedi i zato moramo jesti raznoliku hranu. Ako iz prehrane potpuno (ili u znatnoj mjeri) izbacimo neku namirnicu ili kategoriju namirnica, nikad ne znamo kakav će to štetan utjecaj imati na naše zdravlje, obzirom da nutricionizam, znanost o prehrani, nije još dovoljno napredovao da bi nam znao dati konačan odgovor na to pitanje.


6) Vaganje

Iz nepoznatih razloga, puno ljudi vagu smatraju svojim neprijateljem. Ne znam što im je vaga skrivila, ona samo nudi realan pogled na situaciju preveden u brojke - kao da se ljutiš na ogledalo što ti pokazuje tvoj odraz. Ali jasno mi je (i vidim iz vlastitog iskustva :)) da ti jedan "krivi" broj na vagi, baš kad si ti očekivao da bude "pravi" broj, pokvari i dan i tjedan i dijetu. Još kada takva razočaranja povežemo s tendencijom da se hranom tješimo, nastaje recept za katastrofu. Umjesto da očavajate zbog brojeva i padate u depresiju (i frižider) svaki put kad nisu oni "pravi", imate (barem) dva načina da očuvate razum dok ste na dijeti a svejedno objektivno pratite napredak:
- Zaboravite na vaganje! Zašto bi baš kilogrami morali biti mjera uspjeha? Uvedite kriterije poput odrađenih minuta tjelovježbe, prehodanih ili pretrčanih kilometara, pojedenog povrća (ako se natrpate povrćem, pozitivni efekti će sigurno prevagnuti nad onih 100 kalorija viška koje ćete pojesti ako slistite cijeli tanjur brokolija ili mrkve) ili broj odjevnih predmeta u koje opet stanete.
- Drugi način je da vaganje postane znanost. :) Vagajte se svaki dan u isto vrijeme i pod istim uvjetima, da biste mogli uspoređivati rezultate. Po mogućnosti se izvagajte prije nego jedete, osim ako pojedete svaki dan istu količinu hrane koja tako neće utjecati na rezultate. ;) Dnevne rezultate uspoređujte i pratite trend, jer samo trend pokazuje pravu sliku. Razlike od dana do dana mogu biti veće nego što mislite! Često se dogodi i da imate nekoliko dana zaredom veću kilažu, a onda odjednom izgubite kilu-dvije, s danas na sutra - kao da se vaga predomislila i odlučila u jednom danu "odraditi" zaostatak. Znači, pratite trend, tjedni ili mjesečni prosjek, i nemojte brinuti o svakodnevnim promjenama. Ovdje je opisano kako možete sami ili uz pomoć Excela to izračunati, ali čak i običan prosjek (zbroji sve i dijeli s brojem dana) je dovoljno dobar pokazatelj.


7) Dnevnik

Ima nekih ljudi koji mogu pojesti svašta i ne udebljati se. Takvi vjerojatno ne čitaju ovaj post, zato možemo zaboraviti na njih. ;) Drugi ljudi skoro ništa ne pojedu (pogotovo po kriterijima moje bake) i naravno, ne udebljaju se. Treća kategorija su ljudi koji se debljaju iako "skoro ništa ne jedu". Jeste li i vi među njima? Žao mi je što vam moram to reći, ali nisu krivi vaši geni, vaš spori metabolizam, bolesti, ili nešto treće - 99% vjerojatnosti je da jedete previše i zato se debljate. Problem je da uglavnom nismo svjesni koliko točno hrane pojedemo. Recimo, pogledajte kako izgleda 200 kalorija. Da li znate koliko vam je kalorija potrebno svaki dan da održite težinu? A koliko da izgubite na težini? Koliko ih konzumirate na dan? Tih 200 kalorija može predstavljati razliku između polaganog nakupljanja 20 kila viška ili održavanja "mladenačke" vitkosti. Ne znam za vas, ali ja sam sposobna 200 kalorija udahnuti u prolazu kraj frižidera, a kamoli da si krenem pripremati neku hranu. :P
Rješenje za ovo je vođenje dnevnika hrane. Ne morate biti totalno opsjednuti time (vidi 3. točku) i izračunavati kalorije za svaki zalogaj. To je naporno i mala je vjerojatnost da ćete s time nastaviti na duži rok. Dovoljno je da zapisujete što ste sve pojeli tijekom dana, po mogućnosti i okolnosti i razlozi zašto ste jeli i koliko ste bili gladni. Često se pokaže da jedete zbog dosade i drugih razloga, a ne zbog gladi (vidi 4. točku). S dnevnikom hrane ćete postati pažljiviji pri izboru jela, a ako se malo posvetite razlozima zašto jedete, s vremenom ćete početi jesti stvarno samo zbog gladi.


8) Dobar, loš, zao

Da li ste kada pratili kakve riječi su povezane s dijetama? "Danas sam bila dobra, nisam previše pojela", "pogriješila sam", "bila sam dobra i otišla na fitness pa sam za nagradu pojela malo čokolade", "pojela sam previše pa sam za kaznu..." Počeli smo povezivati hranu s nagradom i kaznom. Ukusnom hranom se nagrađujemo, zdrava hrana nam se često čini neukusna pa je doživljavamo kao mučenje i odricanje, kad pojedemo "pogrešnu" hranu, kažnjavamo se postom ili pojačanom tjelesnom aktivnošću ili korenjem samih sebe, kao da smo pas koji se popiškio na tepih. Hrana sama po sebi nije ni dobra ni zla (kao što ništa nije crno bijelo, osim možda likova u špageti-westernima), ona je energija, gorivo za naše tijelo. Ako unesemo previše goriva, tijelo ga sprema u rezervoar (salo) i čeka na trenutke pojačane potrošnje da ga "izvadi". Naravno da volimo jesti ukusne stvari u što većim količinama, to nam je prirodni nagon, i nismo "loši" samo zato što volimo pojesti više nego što nam je potrebno za golo preživljavanje. Prestanite povezivati negativne emocije s hranom, prestanite je koristiti kao nagradu ili kaznu, jedite kad ste gladni i po pameti (vidi 4. točku).

To su dakle bile moje "mudre misli". Svejedno vam toplo preporučam No-S "dijetu" i Michaela Pollana, od kojih možete čuti puno dobrih, zdravih savjeta. Tužno je da možemo otići u svemir, a s druge strane se borimo s problemima poput nezdrave hrane, šećerne bolesti, bolesti srca, zdravstvenih komplikacija zbog sjedilačkog života...

- 12:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #   |  



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se