26.11.2009., četvrtak

2 teorije o modernom pisanju članaka



Ne znam da li ste i vi to primijetili, ali u zadnje vrijeme mi se čini da je velika većina članaka napisana u stilu "10 najboljih načina da...", "7 najčešćih grešaka...", "20 savjeta za..." Sve neki brojevi i nabrajanje. Sve je manje 'eseja', članaka koji imaju još nešto osim uvoda i niza natuknica, nekakav logičan slijed i razvoj teme.

Možda griješim, ali mislim da svoje prste u tome imaju Word i ostali moderni programi za uređivanje teksta. Znate onu ikonu s kojom se u Wordu prebacite u tzv. "outline" način rada? Kad je kliknete, sav tekst se promijeni u natuknice, raspoređene u različitim nivoima. Pa tako upisujete samo naslove poglavlja, početke odlomaka, par riječi tu i tamo koje kasnije namjeravate promijeniti u potpune rečenice... I ne morate se opterećivati s povezivanjem pojedinih natuknica, jer su samo to - natuknice. I tako većina pisaca izgleda nikad ne pretvori natuknice u članak, nego ih ostavi nabacane i nepovezane.

S druge strane, vjerojatno toj pojavi doprinosi i sve manja sposobnost da se stvarno koncentriramo na nešto. Priznajmo, kad ste zadnji put od prve do zadnje stranice pročitali novine ili neki časopis? Uglavnom samo preletimo naslove, koji su ustvari sažetak članaka, da uhvatimo ono bitno. Članci s nabrajanjem nam tako nude samo "naslove", sažetke raznih sadržaja, s možda jednom ili dvije rečenice detaljnijeg opisa.


To su moje teorije i kao što sam napisala, možda griješim. Koje su vaše 2, 3, 5, 7 ili 10 teorija? ;)

- 10:10 - Komentari (2) - Isprintaj - #   |  



18.11.2009., srijeda

Gunđanje

(c) shtikl


Imate li i vi oko sebe ljudi koji se uvijek nešto žale? Vrijeme je uvijek užasno, plaća je uvijek premala (hm, ok, mislim da se na ovo svi žalimo), uvijek neke katastrofe u osobnom i poslovnom životu, a i zdravlje nije baš neko... Nažalost, imam jednog takvog kolegu, s kojim je jako naporno raditi. Kad god sam u kontaktu s njim, osjećam se iscrpljeno, kao da mi je vampir isisao životnu energiju.

Nedavno sam čula savjet kako se nositi s takvim ljudima. Pokušala sam ignoriranje, ubjeđivanje u ljepšu stranu života, logično argumentiranje, ljutnju, nije pomoglo. A savjet glasi - pokušajte se složiti s "gunđalima" i izraziti suosjećanje. "Da, taj idiot je zauzeo tvoje parkirno mjesto, normalno da si ljut zbog toga." I zatim nastavite svojim poslom ili promijenite temu! Kad god gunđalo krene s još jednom tiradom na temu nesposobnih stranki, kažite (iskreno, bez sarkazma!): "U pravu si, teško je surađivati s tako napornim ljudima". I gotovo! S malo sreće, time ste gunđalu zatvorili usta i ispuhali ga kao balon. Naravno, trik je u iskrenom suosjećanju, bez sarkazma i izrugivanja.

Samo pazite: nemojte se pridružiti gunđalu u gunđanju. Složite se s njim, pokažite da ga razumijete (iako bi mu/joj možda najradije zavrnuli vrat) ali zatim promijenite temu da prekinete ciklus gunđanja. Ako i vi počnete: "Da, šef je grozan, znaš što je meni napravio neki dan...", gotovo je, i sami ste postali gunđalo i time doprinijeli neugodnoj atmosferi oko vas.

Sad jedva čekam da isprobam taj savjet. Ako i vi pokušate, javite rezultate!
- 10:50 - Komentari (9) - Isprintaj - #   |  



11.11.2009., srijeda

Antistres pauza



Stres je sigurno jedan od većih problema današnjice. Mislim da bi pola crne kronike nestalo kad bismo svi bili malo opušteniji. Ali što je tu je, moderan način života nam ne pušta puno drugih opcija, tako da moramo nekako naučiti živjeti sa stresom.

Ja sam u zadnje vrijeme uspješno primijenila jedan od načina. Smanjila sam razinu stresa koliko sam god mogla tako što sam "stavila na led" dobar dio obaveza i zadaća. Kao što ste primijetili, nisam baš bila aktivna na blogu, ali sam također i skratila svakodnevne popise raznoraznih zadataka - odlučila da stan može preživjeti neko vrijeme nepospremljen, da neke stvari može obaviti i netko drugi, da prijateljice s kojima se često viđam mogu vidjeti na kavi drugi tjedan umjesto baš ovog i sl.

Jedan drugi pristup mi je također prilično pomogao - izoliranje od medija. Bez vijesti, dnevnika, crne kronike, ratova na svih strana, politike, kriminala, "selebritija" (netko je nedavno komentirao kako bi riječ puno više odgovarala stvarnosti kad bi L zamijenili s R zubo) i inih zala... Pokušavam shvatiti sve to kao komediju, ali ne mogu, skoči mi tlak kad god pročitam najnovije gluposti s domaće gospodarske / kulturno-zabavne / političke / kriminalne scene. Nevjerojatno, tko bi to mislio, ali izgleda da mogu živjeti i bez njih. Tko zna kako je njima bez mene? ;)

Nažalost glavni izvor stresa, posao, ne mogu baš prebaciti nekom drugom ili ga odgoditi. ;) Još neko vrijeme će situacija na poslu biti prilično živahna, ali zato aktivno istražujem razne načine i tehnike opuštanja. Izvještavat ću ovdje o svim pametnim savjetima i mudrim spoznajama na koje naiđem!
- 08:00 - Komentari (1) - Isprintaj - #   |  



Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se