petak, 10.08.2007.
...EXIT 007...
Krenuli smo 12.07. u pol noći i pol…. kao… naravno, bilo je već jedan kad smo se skupili i pokrenuli, ali to je normalno… valjda… Put je bio dug… jako dug… predug…. i to sve zbog pušača i popišanaca koji nisu mogli trpit duže od 20 minuta pa smo svakih pola sata morali stat… na pol sata… tlaka…  Trebali smo stić u 8 ujutro, to što smo stigli u 12:30 je zanemarivo.. jer nakon scene na granici dobro je da smo uopće i stigli….  Ne znam da li je itko čitao naše dogodovštine od prošle godine kada smo išli na koncert od TOOL i našeg super uber kewl šofera koji je izveo sve što je mogao izvest da nas ne dovede do tamo… ali srećom, taj plan mu je propao… E, ovaj put, šofer je bio više-manje normalan, osim što nije htio vozit preko 80km na sat i ne zna šta mu je sve potrebno da bi svoj posao obavio kako treba. U 11 sati našli smo se na graničnom prijelazu Bačka Palanka, koji nas je već svojim izgledom lijepo nasmijao…hrvatsku granicu smo prošli bez ikakvog problema pa sad očekujemo isto… aha…. „Dobar dan imate li pasoše?“  „Imamo!  „Odlično…ima li vodič pasoš? “Ima!“ „Ima li vozač pasoš i međunarodnu dozvolu za vozilo?“ “Šta!?"  I sad je krenulo pičkaranje… ne sa naše strane, jer smo još uvijek bili u šoku, nego od strane Barba Milicajca koji nije mogao vjerovat… „Pa kamo vozite decu ako nemate dozvolu? Kako ste mogli bez nje da krenete?! Ja vas ne mogu da pustim sada, žao mi je. Ljudi mogu da idu, ali autobus ne može dalje… Pa kako to niste uzeli, pa to je najvažniji dokumenat ako idete u inostranstvo blablabla..."     joj ne taj zadnji...Šofer bljedo gleda.. mi već izmoreni a nismo ni došli još do tamo…. I šta sad….. da pješke idemo sa svim tim stvarima 50km tražit Novi Sad?!?!? I gleda nas Barba Milicajac… mi gledamo njega…. Trepćemo…. Gleda on nas… gledamo mi njega…. „I šta da ja radim sada?De idete? *treptanje okicama* „Na Exit“ *treptanje okicama* „Idete muziku da slušate, jel?“ *treptanje okicama* „Da.“ *treptanje okicama* „Pa ja ne mogu da verujem… šta sad ja mogu da radim…Koliko dugo ćete biti tu?“ *treptanje okicama* „4 dana“ *treptanje okicama* „4 dana… ovako… pustiću decu da odu na koncert, ali jao se ga vama ako vam se šta desi.. idete na moju odgovornost. …. „ *treptanje okicama* „Hvala!!!“ *treptanje okicama* „A jel ima kakve droge u autobusu? Jer ako vam nađem nešto nećete vi nigde!“ *treptanje okicama* „Nemamo ništa.. ne koristimo to!“ *treptanje okicama* …. Pogleda Marina koji sjedi do mene i kaže: „Nemate ništa ha? A pogledaj ovog kako su mu velike zenice!“ i počne se smijat… Ja odvalila od smijeha jer je baš Marin taj veliki narkoman kojeg je tražio…  I uglavnom tako nas Barba Milicajac pustio preko granice.. zaželio nam lijep provod i sve super… Došli smo u kamp, smjestili se … (preskočit ću onaj dio kako smo čekali sat i pol i naizmjence padali u nesvjest… ) … digli šatore i nešto nam je bilo čudno.. nismo znali što… dok nismo skužili da SVI oko nas pričaju engleski… Što nije bilo ni čudno kada smo saznali da od 10 000 ljudi u kampu 8 000 otpada na britance… odlično… Odmah u kampu je "plaža" na Dunavu gdje Đ cijeli dan pušta neke zvukove.... kad smo sve to izvidili krenuli smo se spremat za prvu noć na EXITu…. Bilo je oko 20ak ulaza.. gdje su sve provjeravali i to izgleda ovako.... a kad 200 000 ljudi počne gurat ogradu i derat se ispred ulaza onda policija otvori sve ulaze i prestane sve pregledavat i to izgleda ovako...i ovako .....Prvu noć svirali su PRODIGY…. Ali nas to nije zanimalo jer smo mi zapizdili na MESHUGGAH .. smrzli se ko pičke… one prave…. ali smo hedbengali kao veliki i bili sretni.. i još uvijek sam sretna kad se toga sjetim! Ovdje su neke slikice od njih… i da vidite kako smo bili blizu i bili kul i sve… i svirali su i Rational Gaze i Stengah i sve i bila sam sretna sretna skroz…e…. I onda smo išli đir na main stage ali to je bilo kompletno zakrčenje jer su taman završili PRODIĐI i počinjali GROOVE ARMADA…. A mi još polomljeni od puta i sklapanja šatora i čekanja u redu i svega smo išli spat u kamp…. Došli smo dole, spremili se za spavat, legli i slušali najveće hitove GROOVE ARMADE jer je Main Stage točno preko puta kampa .. samo ih Dunav djeli… odlično… Da se to nije ispreplitalo sa najgorim mogučim bum-bum-tupsi-tupsi-bum-bum zvukovima iz kampa… ali sve je super.. spavala kao beba…. Ujutro je dizanje u 7.. jer od 7 do 9 ne možeš spavat… dok sunce ne dođe do te velike krošnje glupog bora.. onda nastavak još nekih sat vremena… pa zujanje po gradu, pa pit sok u Krivoj Kući… to je najbolji birc tamo… i sav je na koso … odlično… i vidjeli smo najbolji natpis na zidu... part I i part II ... i dučan sve po 10kn (ili 100 dinara) i OVO je stajalo u izlogu.. i najbolji natpisi na svijetu... 1 ....2.....3....4.... i iako on nije bio s nama, mislili smo na njega.. a očito i oni ... ... i plakat koji je dokaz da Matića ima posvuda... Drugu noć bilo je već malo toplije.. za kojih 5 stupnjeva pa smo hrabro skinuli majice na duge rukave i stavili kratke….. Taj dan sam ja bila najsretnija jer ću napokon vidjet bend koji želim vidjet live od 1997. ali uvijek me nešto spriječi.. to je naravno  OVERFLOW …. Ana i ja doletile gore TOČNO kada su oni izlazili na stage i bile smo, a ne u prvom redu, nego u jedinom redu… i bilo je najbolje ikad…. i Dorothy i Mad Milkman i sve… osmjeh od uha do uha i to mi je bio jedan od najsretnijih trenutaka u životu.. ne zato što su to oni, nego zato jer me totalna sreća ulovila… ma predivno nešto…  nakon toga smo išli na Main Stage gdje smo umrli zajedno sa bendom CCS koji je nešto najgore na svijetu… Ako mogu reć, nešto u rangu ZION TRAIN na Priredbi… da, toliko me bolilo… Svi su znali riječi, svi su pjevali, plesali, derali se.. Ana i ja u nevjerici stojimo nasred Main Stagea i čekamo sljedeći THE bend….Dočekali smo… THE BEASTIE BOYS…. Oni mogu imat i 100 godina i još uvijek će bit blentavi mulci za koje vrijedi dat milion novaca da ih se vidi….. uopće ne mogu opisat kakav je to bend… uživo… ajoj…. Nakon toga došao je najdosadniji MC na svijetu.. Dynamite MC…. Potjerao nas je u kamp… nažalost… „jer je Main Stage točno preko puta kampa .. samo ih Dunav djeli…“…..Drugi dan otprilike ista šema.. zujanje po gradu.. sok, kava, štagod u Krivoj Kući i priprema za odlazak u State of Exit…. Ni ne sjećam se šta smo sve gledali treći dan… nešto jesmo.. pa smo došli gledat Lauryn Hill koja je kasnila sat vremena jer je bila bolesna pa nije htjela pjevat pa su joj valjda rekli da će je živu oderat pa je ipak došla… Pa ja nisam htjela prihvatit da je to ona.. jer je ili operirala nos ili nešto ali to nije ličilo na nju.. Ana je uporno tvrdila da je to Oprah samo da je ful smršavila… a ja da su nam podvalili bek vokal neki da nju glumi.. uglavnom … bila je dosadna.. i pjevala je neke pjesme od 18 minuta i nije nas zabavila… a-a… ali svaka njoj čast……. E onda… BASEMENT JAXX… omilamajko… da ih volim, volim ih… ali su me skroz iznenadili.. bili su prejebenodobri.. te dvije trebe od 200kg.. i ti glasovi .. ajoj!! .. Nakon njih SNOOP DOGG… ali već smo ga gledali live pa nam se sad nije dalo… pa samo odzujali malo okolo…. I onda išli spavat jer se nismo mogli kretat više….. Došao je i zadnji dan… i koliko god nam je bilo preeeedobro, nekako smo bili i sretni da je to kraj jer nismo mogli više spavat na podu po dva-tri sata na dan i skakat cijelu noč i ostat normalni…. Ali ovo je četvrti dan… i krenuli smo gledat AUDIO BULLYS…i bili su oooodlični… i nakon toga WU-TANG CLAN koji me toliko razveselio sa „Wu Tang Clan ain't nothing to fuck with!“ jer nam je to bio hit dana….. i nisu htjeli otić sa stejđa.. predobri su.. i bilo ih je bar 36.. kao i Gustafa… puuno ih je bilo… i onda je došlo to zbog čega smo čak išli na popodnevni bjuti slip da izdržimo cijelu noć…. PENDULUM i MC VERSE…..počeli su u 2 ujutro… i razletili smo se po prvim redovima i počeli skakat… sami sebe smo iznenadili kad smo skužili da je 4 i da još uvijek skačemo… I želiš prestat jer se ne možeš kretat više.. ruke otpadaju, noge ne osjećaš, udišeš prašinu sa pokojim atomom kisika…. Ali ne možeš prestat.. .. ni kad se trudiš… skakali smo dok oni nisu otišli .. jer se mi nismo mogli natjerat da odemo… I bili smo opet taaako sretni.. i onda te tek uhvati emo.. kada shvatiš da je to bilo ZADNJE na ZADNJEM danu….. ali opet si sretan jer ne bi izdržao još jedan dan… Živio EXIT i živila SRBIJA!!!  Sljedeće godine ide se opet.. ali kupit ćemo neku kuću jer u kampu se ne može disat od prašine… previše prašine ……Ali da se isplati spavat u blatu…. O da…  |
¤~¤~¤