so far away...

utorak, 13.03.2018.

mjesec...

Probudim se ja, jučer sam rano zaspala, čak i za moj standard, zaspati u 8 je stvarno smiješno. Ne gledam na sat, mislim rano je, ali stigao je laptop mogu malo pogledati po blogu, čitati. Skuham kavu...i pogledam na sat...3 su sata. Ludača dobro da se i obukla nisam i spremila za posao.

I shvatim, danas je 13.
Za mjesec dana sigurno neću moći spavati od uzbuđenja pred prvim konkretnijim putom i prvim letom u životu. Napokon. S obzirom na količinu nezgoda...
osim leta po stepenicama u zadnja dva tjedna mi je dva puta pao keramički nož kraj noge i da se odlomio bilo bi zabavno...
skidala sam knjigu s police pa srušila i razbila sliku, za to vrijeme mi je mačka napravila sačekušu u kuhinji (inače zbilja nisam plašljiva, ali ovo je prvi puta izvela)...sjedi ona na frižideru, ja ulazim po novine da pokupim to staklo, a ona drekne; mijaaaaaau...ful glasno, iznenadno, skrivena iza čoška...
ulovila sam se za srce i u trenu počela razumjevati svog tatu kojeg sam jednom tako iz mraka u vikendici nasmrt prepala...
zabolilo me doslovno srce i nije prestalo 15 minuta barem...
Frendica se pak sva izrezuckala u pokušaju pedikure i rekle smo, ako mi doživimo tu Irsku, pričat ćemo...

Ali, bliži se. I jedva čekam i nosim svu foto opremu skoro, nosim i bilježnicu koju sam dobila na poklon da zapišem sve bitno i nebitno i...sretna sam do neba. Mislim da je tim slađe što idem na prvo mjesto o kojem sam silno sanjarila, baš prvo.
Do sad se obišlo podosta po Hrvatskoj, malo po Austriji i Mađarskoj, u Pragu i Budimpešti sam bila po nekoliko puta....ali popis željenog je još uvijek daleko daleko dulji od obiđenog.
I ako krenem intenzivno putovati, teško da ću u jednom životu uspjeti sve.

I prije Irske sanjalo se fotkanje lavova u Keniji...to me i sad drži prilično. Bali recimo, frendica je tamo prvo otišla od daljih putovanja i oduševljena je. Puno više od Kuala lumpura u koji su išli prošle godine. A njenim preporukama po tom pitanju zaista vjerujem. Za Irsku je rekla da je preskupa. Za naš standard, naravno.

Ono što me sad najviše drži i izabrala bi za prvo konkretno putovanje je Kuba. Nema što mi se ne sviđa tamo i zaista bi uzela 15tak dana i prošla sve što mogu. Obožavam salsu, njihovu muziku, cuba libre, prastare aute, zanimljive ljude...imaju predivnih plaža, mjesta koja su spektakularna...nema što mi se ne sviđa u toj ideji. I sve si mislim da ću početi odvajati neku svotu mjesečno za to. Pa kad se nakupi...

Ali, prvo taj "moj" zeleni otok, klifovi, neću vjerovati da sam tamo dok ne stanem na klifovima. Maknem i fotić i sve...i duboko udahnem. Bit ću na vrhu svijeta...

PS a evo i mog krivca za srcobolju...

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv