so far away...

petak, 23.06.2017.

ljeto

trebaš li to zaista?
je, slatko je pobjeći...iskoristiti dan i situaciju...zašto onda zamjeriš drugima ako urade isto to?
zašto se osjećaš loše kad to tebi naprave?

znam, ako išta u životu znam, znam si složiti sve tako da uživam...barem u onim neki malim stvarima, kad već u onim nekim bitnim stavkama imam osjećaj da snovi izmiču za dlaku...

prije svega ti... čak i kada bi se oboje složili oko toga što želimo (jesmo li?), uvijek bi posao bio ta okolnost koja odnese onu sreću za kojom tragam...uvijek bi postojalo ono nešto izvanjsko...

no ono čega se zaista bojim je to što znam da tu nije problem samo posao, ne mogu se zavaravati tako...

i zato ponekad sanjam onaj drugi san, raširiti krila napokon, otići, početi iznova...uloviti neki drugi val, naći neku drugu obalu, sama, negdje daleko...
i to je san i potreba koja polako jača...i znam da će jednom doći na red...
zato se veselim ovom godišnjem u 9 ili 10 mjesecu...jer se bavim nekom luuudom nadom da se ne vratim...
zaboravim na ovu zemlju i ured i posao ovog tipa...hvatam sunce i valove i neke sasvim druge stvari, daleko ljepše, daleko više moje...
pa čak i vas da pustim...moja krila su važnija...
možda, možda, možda...

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv