Dječji snovi
|
Razmišljam o svojim dječjim snovima. Ali, dok ih napišem, želio bih čuti tvoje snove. Da vidim o čemu si razmišljala kao dijete. I da li još uvijek razmišljaš kao dijete. Kad bi nešto više ljudi čitalo ovaj blog, bilo bi izvjesno i pojavljivanje odgovora. :-) Ovako ćemo se snaći s nešto manje gužve. :) Tarantella del Gargano . . . Djeca su tako često u pravu... njihova razmišljanja imaju posebnu draž. I kao da se kasnije kroz život stalno vraćaju kao asocijacije... Neki dan sam bio na obali mora, negdje na jugu kopna, i vozio se biciklom kroz krš, makadamskim puteljcima. Miris eteričnog bilja bio je iznimno jak, cijeli zrak skoro je titrao od ispunjenosti mirisima, gotovo kao kad titra topli zrak iznad tla... Asociralo me to na jedrilicu iz ranog djetinjstva, jadranski otoci, izlazak na kopno, šetnja otocima, obilasci starosjedioca po naseljima na tim površinama kopna. Također je bio topli period godine, mirisi su jednako tako navaljivali u zrak, a tatina ruka kojom me držao za ruku bila je tako velika i snažna, dok smo koračali kamenim, uskim, vijugavim, puteljcima... Omami me svaki puta taj suhi miris svježeg bilja i ekstrakata, a tako je bilo u jučer. Bio je potpuno miran i opušten dan, bez ikakvih obaveza i zadataka, a toga je malo u zadnje vrijeme, stoga je valjda i time taj dan tako jako odskakao od svakodnevice. Nadam se da će i moja ruka biti velika, čvrsta i nježna, dok budem s malim cvrčkom hodao kroz takve puteljke... Dječji snovi... skoro pa bi samo zbog toga vrijedilo živjeti... |
