20.02.2011., nedjelja

Pravi igrač

Velika firma. Bili su nam partneri u nekim aktivnostima do sada. Pregovori su trebali nastaviti suradnju, uz eventualnu mogućnost da se poveća obim suradnje. Ja sam pregovarao.

Bio sam siguran u sebe uoči sastanka, znao sam da imam sve informacije i potrebne argumente, očekivao sam da će suradnja biti nastavljena i da će sastanak biti uspješan, ugodan i kvalitetan, za obje strane.
Tako sam i zračio.
Susret i sastanak počeli su odlično. Ugodno smo komunicirali i razvoj planova išao je kako sam pozitivno planirao.
Osjećao sam se dobro, kao da vladam situacijom.
U stvari, tako je i bilo.

Opustili smo se i sjeli malo ležernije. Prebacio sam nogu preko druge, onako ležerno, gležnjem jedne na koljeno druge noge.
Nastavljajući razgovore, primjetio sam da su se moji sugovornici počeli čudno meškoljiti... Išli su razgovori dalje u redu, po planu, ali nekako su se počeli čudno ponašati, sklanjajući pogled s mene, gledajući više u papire na stolu pred njima.
Bilo mi je malo čudno pa sam se neprimjetno osvrnuo oko sebe par puta u nastavku razgovora. Pitao sam se da li sam nešto krivo napravio ili je na meni nešto, ali nisam mogao doći do nikakvog zaključka.
Kako ne bih situaciju pogoršao, nastojao sam činiti sve isto kao i do tada, sjedeći ležerno, iako se nisam baš potpuno razvalio kao netom prije...

Završio je razgovor i oni su otišli, sklopivši dogovor o nastavku suradnje kako smo planirali.
No, ja sam i dalje ostao u nedoumici, zbunjen, s određenom nelagodom. Otišao sam u WC i pregledao se detaljno, lice, kosu, odjeću, no nisam našao apsolutno ništa zanimljivo. Štoviše, bio sam zadovoljan svojim izgledom!
Ostao sam lagano nemiran, s upitnikom iznad glave...

Nakon bloka rada za kompjuterom, krenuo sam na marendu s kolegama.
Sjeli smo u kafić, naručili kavu i opružili se na toplom suncu, konačno sunčanog dana, kasne zime.
Opustio sam se, razvalio u fotelji. Prebacio sam nogu preko noge i osjećao se dobro, opušteno, sretan s dobrim prvim dijelom poslovnog dana.

A onda su odjednom kolege oko stola počeli nešto šaputati i smijuljiti se. Nije potrajalo više od par sekundi i prasli su u smijeh.
I pokazali prema mojoj cipeli, onoj koja je bila prebačene preko druge noge...

A onda sam pogledao i ja - đon te iste noge.
I u istom trenutku mi je sve bilo jasno!

Na đonu je bila žvakaća zalijepljena među ripnama đona, na koje se ulovio komadić psećeg govna.
Pravi igrač, nema što! :-)

- 22:17 - Komentari (2) - Isprintaj - #

for free

Od prije nekog vremena na posao krećem nešto ranije, iako mi do ureda treba skoro tri kvarti od ure (to je samo malo više od dve treć'ne, iste ure).
To je tek od nedavno...

Naime, prije malo vremena obilazio sam obližnju trgovinu kućanskim potrepštinama, nazovimo ju MD, prilikom kupovine nekoliko stvari koje sam trebao kupiti. Tom prilikom sam se zaustavio kod izloga, točnije posebno osvijetljene i istaknute police s mirisima i dezodoransima. Malo sam šnjofkao mirise, a onda tri ili četiri njih našpricao na ruku, isprobavajući njihov miris na mojoj koži.
Uvidio sam da mi se svi sviđaju, ali jedan mi je bio još i najbolji.
No, nisam kupio niti jedan.

U stvari, došao sam na dobru ideju.

I od onda krećem na posao nešto ranije. Iako radim od osam, na posao dolazim malo nakon 7:30, upalim kompjuter, smjestim stvari na stolu i pripremim si radni dan, a onda, svega par minuta prije 8 odlazim van.
Odlazim do trgovine MD, do ormarića s parfemima i dezodoransima.

Svaki dan stavljam drugi. Radi promjene, da se ne zasitim nijednog.
Nastojim da izgleda kao da testiram mirise, a u stvari stavljam na sebe onaj koji sam odabrao za taj dan, sve kako ne bih morao kupovati novi. Da uštedim. Ionako sam na poslu malo nakon 8, taman kad su svi u uredu.

Iako... čini mi se da su me prodavačice počele malo čudno gledati...

- 21:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

14.02.2011., ponedjeljak

Večer

Mozart - Moonlight sonata by.... Horovitz

Svjetla su svijetlila podno terase stana, s ceste. Povukao sam dim cigare i lagano zabacio glavu unatrag, zaklopivši kapke.
Osjećao sam samo raspršenu, konstantnu svjetlost uličnih lampi na kapcima, a onda sam polagano počeo ispuštati dim iz usta, polagano. Kroz kapke sam osjetio kako, do tada ravnomjerno, blago svjetlo uličnih lampi titra na mojim kapcima, titrajima koje je uvjetovao i činio dim koji sam ispuhivao, uživajući u aromi.
Predivna noć južine. Mir, zagušenje ambijenta tišinom i uspavanošću zrakom punim vlage, izmaglicom, bez ikakvih popratnih zvukova. Mir, tišina. Nije bilo auta, ljudi, aktivnosti. A običan je dan. :-)

Cikla skuhana doma, sitno nasjeckan luk da jače pusti aromu, maslinovo ulje, Acetto balsamico di Modena, kuhani grah iz konzerve i tri, na sitne komadiće nasjeckana, jaja. Sve ševljeno odličnim mladim crnim vinom noneta.
Prva liga.

I sad ova klasika i mir i cigara.

Znaš...

... evropska unija, bato... Ma, možemo i bez nje.

I to jako dobro.

- 23:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se