28.07.2010., srijeda

Before I go to sleep

Prije nego li legnem, konačno trenutak da svoje vrludave, blentave misli stisnem u nekoliko riječi koje čak odudaraju od potpunog kaosa. Pitati se možeš - što li me to muči? Pa...
http://www.youtube.com/watch?v=keIIre5djgA

Muči me pitanje da li se može još išta pametnoga pridonijeti stvarnosti, svijetu... postoji li još ikakva tema o kojoj nije ništa rečeno? Postoji li išta što se može pisati - a da je novo, da se ne odnosi na nešto već napisano. Umjesto toga se zapravo samo pričaju i prepričavaju vlastita, osobna iskustva - u ljudskoj povijesti (kroz pisane materijale, kazališne predstave, pjesme, priče, fillmove...) prepričano već milijardu puta... što čovjek, što JA mogu reći... išta novoga i objektivno novoga i interesantnoga, ikome, o ičemu?!

Pričao bih o političkim izjavama, cinično, sarkastično i s neprikrivenom dozom ironije, pričao bih o letargiji koja vlada, sporoj administraciji... pričao bih i o vlastitim emotivnim stanjima, razmišljanjima... a imam osjećaj da je novo samo meni i onima koji mene prate u tim razmišljanjima i znaju zašto to sve pišem. Pa opet, općenito već prežvakano milijun i pol puta, od Ane Karenjine, traktatima starih grka, modernih filozofa, kroz usta i pera naših suvremenika i sugrađana... i koliko s velikim žarom osjetim potrebu da o nečemu pišem, da bi se čitalo, opet osjetim bilo koju od tih tema toliko li puta prežvakano, a time i besmisleno... i istoga časa izgubim volju da o ičemu pišem, da se o ičemu izražavam... i kao da me preuzme potpuna apatija i bezvoljnost da na išta utječem i da u bilo kojem smislu, smjeru djelujem...

Nadalje... pitam se, nekako istovremeno motiviran tom istom mišlju, koliko je čovjek u stanju da kaže išta novo o evidentnim i jasnim stanjima u društvu i životu.. kad je to nešto što vide svi, uvijek, kad i kako od požele, kako im se sprdne. I onda, dakle, pri takvoj misli dođem nekako do zaključka da jedino što još mogu reći pametno urbi et orbi jest samo jedno jedino područje, a to je - moje osobno! Jer, novo u cijeloj povijesti ne može biti pričanje o nečemu što se ciklički dešava periodično i što je javno "novo" svakih 30-50 godina, kako se generacije smjenjuju, već je novo jedino ono što JA OSJEĆAM, što je MOJ OSOBNI nastavak na stvarnost, umni (razumski i emotivni) nastavak na percepciju onoga što zovemo STVARNOST. Dakle, stvarnost koja uistinu jest relevantna može biti samo ona stvarnost koju u ovom trenutku JA osjećam, jer je isključivo to ono nešto novo što se trenutno dešava, jer jedino JA OSOBNO osjećam nešto što je novo, nešto što nije bilo do sada. I, čak i ako ta razmišljanja budu u potpunosti moja osobna, nevezana za službene nazive vina, događaja, ustanova, ljudi, pokreta, jedino ta moja razmišljanja mogu imati nešto novo u sebi; razmišljanja kao osobna nadogradnja na skoro potpuno nebitnu uočljivu stvarno koja nas sve okružuje.
Bitna ostaje jedino ta neka nova stvarnost, osobna - i u vidu percepcije-interpretacije pisanom riječi ili izrečeno. Tek tada to daje jedan potpuno novi zamah cijeloj priči te rađa jednu potpuno novu motivaciju za stvaranjem i pisanjem. Sve bez obzira na pomisao kako bi netko to komentirao (jer je taj komentar samo osobni stav te pojedine osobe, a on, opet, nije ništa značajniji i bolji od stava mene osobno), imam pravo da kažem što mislim i da time vjerojatno iskažem nešto novo i dosad bar mrvicu drugačije.
I, da, naravno, to moje iskazivanje mora biti iskreno, snažnije, iskazano u pravom trenutku opuštenosti, trenutku kada želiš reći nešto novo i na način i riječima koje ne bi koristio u svakodnevici. Dakle time u trenucima kad se osjećaš posebno puknuto i drugačije.
Sve te lijepe priče trenutaka, priče stanja i emocija, ljubavnih želja i maštanja, joj... možda i iskustava (kad bi ih barem bilo čim više :-) ), razmišljanja o suvremenciima i o njihovim reakcijama.

Jedino još osobni stav čovjeka, kao vrlo rafinirana i obrađena, kvalitetno zaokružena misao svakog od nas, suštinske ljudskosti svakog od nas, preostaje da se iskaže i prenese svijetu te time možda oplemeni ovaj trenutak povijesti svijeta u kojem se sada nalazimo.
- 17:20 - Komentari (2) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se