04.12.2009., petak

Irena

U jednom društvu otišlo se na poluslužbenu večeru. Degustacije hrane i pića, ugodan ambijent. Ugodna ćaskanja, noć u ionako vrlo kratkom zimskom danu... pokoja čašica dobrog vina, mali slijedovi hrane, ukusne ispune usta i golicavog poticaja za oči lijepim aranžmanima.
U jednom trenutku digao sam pogled za ljudima u prolazu - upravo su odlazili. Ostao sam uistinu iznenađen susretom koji nikad nisam očekivao da će se dogoditi na ovom mjestu.

Irena je bila tiha i povučena cura u osnovnoj školi. Mrvicu višeg rasta, plavuša, ne predugo, a opet ne prekratko pošiškane kose, svijetle puti. Iznimno tiha i šutljva, često se samo vrlo sramežljivo smiješila. Po ničemu se nije isticala niti privlačila pažnju.

No bio sam ugodno iznenađen, jer mi je uvijek bila draga i mila.
Ipak, pravo iznenađenje nije bilo zbog toga što sam, eto, baš nju sreo nakon toliko vremena bez da ju nit vidim nit čujem u cijelom tom volumenu međuvremena, već zbog druge činjenice.
U onih sekundu-dvije shvatih, iznenađen, kako se percepcije uistinu mijenjaju: Irena je postala vrlo zgodna, privlačna i seksipilna plavuša, visoka, vitka, s laganim šarmantnim osjehom. Imala je i zgodne pramenove.
Poželjna mlada žena.

Nasmiješila mi se. S malo zakašnjenja, i ja sam se nasmiješio njoj.

- 12:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #