Jedan od onih života
|
Misli slijepljene u mašti ili u snu prokleto su dobre eskapade od životne krutosti i tvrdoće. Pitam se što li bi bilo kad bi se snovi mogli svjesno pustiti, možda (pre)usmjeriti, ili izazvati istovremeno ih puštajući da tada brazde tim poljem gdje su smješteni?! Mašta... snovi... * * * Položio sam glavu na jastuk koji je bio ipak mrvicu pretvrd, koliko god volio tvrđe jastuke, osjećajući unekoliko grublji materijal, skoro frotirski, kako mi lijepo masira lijevi obraz. S njom već na jastuku, spustih malo glavu a zatim i oči, te se niz, ili uz tijelo, zagledah u prozore optički pored stopala - blago svjetlo noći davalo im je slabo vidljive konture. Iako sam bio poprilično umoran, san nikako nije dolazio na oči. Svakojake provokativne ideje dolazile su na pamet, mozak je grozničavo analizirao sve događaje tog i prijašnjih dana, ponavljajući scenu jednom pa jednom pa još jednom, dok mu nije postalo isuviše monotono i nezahtjevno, kad je počeo stvarati različite izvode i neodvijene situacije projicirajući moguće odvijanje situacije ovisno o parametrima. Nakon nekoliko minuta, ili desetaka minuta, naprosto sam puko od takvih misli, te silom prebacio misli na drugu stranu, misleći o vrapcu, časak, zatim o rekreaciji, pa opet o tim neobičnim, intrigantnim mislima. Okrenuo sam se na drugu stranu jastuka, djelomično zagnjurivši donju stranu obraza u jastuk. Koliko je istinita tvrdnja o iznimnoj situaciji u kojoj se nalazimo? "Možda sve ovo što nam se događa i sve ono što izvlačimo jedno iz drugoga..." misao je koja je ostala bez trenutnog odgovora, a upravo je to ostavilo onaj naboj neizvjesnosti, nedorečenosti. Lagano sam utonuo u san. Smješak je bio tu, prsa su bujala, ali sve je bilo izdrživo. Iako, kao što sam se nešto prije upitao, snovi su ovoga puta ipak išli onuda kuda ih se usmjerilo. Odnosno, nastavili su u smjeru u kojem su išle svjesne misli i mašta netom prije sna. U toku noći više sam se puta budio, ali onako u polusvjesnom a polusnenom stanju nisam se niti napinjao razlučiti što je lijep san, a i pitanje je bih li uspio razaznati dvije strane realma. Znao sam samo da mi je lijepo i da sam iznimno obuzet snovima uživajući pritom u njima, zbog čega sam osjećao iznimno snažnu želju da tako i potraje… ... Vidio sam joj kosu koja se ravno spuštala pored lica, te dok u mislima promatram sliku izgleda, odjednom me od promatranja kose odbio snažan bljesak velikog osmjeha; skrenuh pogled k ustima koje su tako snažno mamile pogled na sebe, neometeno pokazujući svoju sreću koja je Nju preplavljivala i bujala te izlazila van prema okolini. Polako je uistinu bljesak počeo jenjavati, pokazali su se bijeli zubi a odjednom je cijelo lice počelo dobivati konture i ocrtavati se, te sam ugledao oči, a onda zamislio njen osmjeh od nedavnog susreta, kojim je tako rado i nesebično obasipala okolne ljude. I mene. Odjednom se ocrtala i cijela figura s vitkim stasom. Ponovo mi je pažnju privukao osmijeh. Počeli smo se približavati u stojećem stavu, mada kao da smo lebdjeli, levitirali. Približavanje je samo na tren zastalo, no samo tren nakon toga nastavili smo se kretanje, sve dok se nismo gotovo dodirnuli glavama. Drugačije od onoga što bih inače očekivao, sasvim spontano i bez ikakvih predrasuda i kočnica dotakli smo se i stopili u poljubac koji je bio spontani nastavak približavanja. Nismo ni trepnuli - učinili smo to spontano i opušteno. U trenutku kad su nam se usne dodirnule, otvorili smo usta i pomilovali si jezike međusobno, strastveno se stopivši u tom vlažnom, predanom i isprepletenom poljupcu. * * * Ujutro sam taman, polako lebdeći iz snenog u svjesno stanje uma, postajao svjestan sna, poželjevši da u izmaglici nerazbistrenog uma ostanem još neko vrijeme kako bih još malo mogao uživati u događajima u kojima nisam sputan ničim, u kojima mogu bez zadovoljstva uzeti sve što mi se nudi. |
