Le forme nouvelle
|
Već sad pričam francuski, što li će tek biti kad ga budem uistinu naučio!? :-) Dobro jutro. Jučer, vozeći se biciklom po dolini Mirne, na potezu od Livada do P. Portona, odolijevao sam žegi i sunčevim batinama po leđima, rukama, nogama, po vratu. Cvrčci rastežu svoj teški ditiramb "č-č-č-č", tu i tamo koja vrućinom omamljena muha i buba, ptičice pjevaju iz gajeva, lugova i šumica, prava bukolika! I sad cvrči meni mozak sve u 16, uistinu žešće vruće, poželjeh se baciti u svježe more, osjećati se zbrinut u onoj silnoj količini vode, kao da će sprati sve brige, muke, probleme i jade s mene, sve ovoga svijeta s mene. No, do mora je još daleko, zenit gosti sunce, a i oblacima vruće pa se skrili što u zemlji izlazećeg sunca, što onkraj Atlantika. Slušam pravilan šum i šuštanje šljunka pod kotačima, pucketa suho, tu i tamo tiši prasak pokojeg kamena koji ispaljen između ruba gume i tla odfijuče u žbunje sa strane, krckajući lišće i grančice dok probija put kroza nj. Mislim si kako bi bilo da moram danima voziti, na primjer kroz kakvu pustinju, kroz kakvu preriju, stalno po suhom, prašnom i kamenitom putu, koliko bi mi se zgadilo to krckanje kamenčića pod gumom, šuštanje pijeska i njegovo prskanje pod tom neveliko težinom, iz dana u dan, svako jutro nakon napornog prijašnjeg dana. Otprilike kao da vozim Paris-Dakar biciklom. No, nije tu sad bitno što sam vezan za bicikl, već sama činjenica, nevezana za to, da vozim bicikl na nečemu tako beskrajno dugom, iscrpljujućem, i psihički neizdrživom, poput te utrke, tog puta, a ujedno i pravog podviga. Osjećati potkoljenice prepune praha, pomiješanog sa znojem! I tako negdje, taman nakon jednog blagog zavoja na desno, a malo prije idućeg zavoja, također na desno, što i nije tako česta pojava na toj dionici, dakle na toj ravnici počeh sâm sa sobom pričati u mislima, diskutirati, možda čisto jedan bijeg da ne poludim od svega lijepoga što me okružuje ;-) U jednom trenutku krenuo sam u sebi imaginarno diskutirati s dvije kolegice, diskutirati upravo ovu temu o kojoj sam tren prije rekao koju više. Raspravljali smo, doduše ne predugo o tome, o svim tim impresijama, a onda sam odlučio da ću im, kad stignem kući i kad nađem frenkvenciju za napisati tih par misli, to sve iskazati i poslati, da čitaju u miru, između svih onih silnih poslova svakoga dana u uredu. :) No, jednostavno rečeno - riječ je o diskusiji s vas dvije, stoga je to i razlog zašto vam šaljem ovu kratku kontemplaciju na relaciji Livade-P. Porton, a jednako kao i da se radi o relaciji Paris-Dakar, biciklom. U cijeloj toj priči, na kraju te zamišljene rasprave (osim ako niste uistinu sudjelovale :) ), počela mi je u glavi polako sazrijevati još jedna misao, a vezala se je na moju izjavu vama objema o tome kako vas obje trebam da bih izložio jednu novu teoriju koju sam upravo smislio. O čemu je riječ? Pa, eto, radi se o tome da sam smislio jednu novu verbalnu formu, svojevrsnu kraticu. Naime, da bih vam objema nešto izložio, trebam vas (kao sugovornike, ili bar kao slušače) OBJE. Dakle, moglo bi se reći da "trebam vas obje", "trebam obje". Razmišljajući dalje o toj tezi, shvatio sam da bi se zapravo taj kratki izraz "vas obje", "vas oba dvije" ili "vas obe", "vas oba dve" mogao sasvim komotno, no ipak možda ne toliko uobičajeno i olako prihvatljivo u puku :), dakle da bi se mogao zamijeniti s jednim kratkim izrazom "ve". Prema tome bi ta konstrukcija "ve" u punom izrazu maloprijašnje izjave glasila otprilike ovako: "...vezala se je na moju izjavu vama objema o tome kako ve trebam da bih izložio jednu novu teoriju koju sam upravo smislio.". Dakle, ta zanimljiva konstrukcija "ve" mogla bi se komotno upotrijebiti i u sljedećoj imaginarnoj situaciji: profesor sam, govorim dvjema učenicama za određeni seminarski rad, i kažem im: "Hoćete seminar ve napraviti zajedno?", što bi, po maloprijašnjem, značilo: "Hoćete seminar vas dvije napraviti zajedno?". Ne moram reći kako sam se samozadovoljno nasmiješio, i s iznimnom srećom radi navedenog filozofskog izvoda, odlučio da ću to svakako morati pretočiti u tekst i podijeliti s bar nekim. No nikako samo to - nastojat ću to inače koristiti, jer baš djeluje neobično, a možda i malo zbunjuje. Na kraju krajeva, može se čak desiti zgodna situacija u kojoj će netko stvarno pomisliti da mi je sunce udarilo u glavu, ošamutilo me, štono bi rekli, a možda će pomisliti i da patim od kronične nesanice, od čega ne patim! Jedina stvar koja može dati određenu gorčinu cijeloj ovoj priči jest činjenica da je netko to možda već smislio. U stvari, pomislih kako je ovo tipična situacija u kojoj se netko sâm sjeti nečega, izmisli ili kreira nešto; nešto što je već možda netko treći smislio i objavio, ali taj drugi nije znao da je to objavljeno. I, iako je potpuno sâm to smislio, bez ikakvog plagiranja ili slijeđenja tuđih tokova misli, sama činjenica da je taj netko treći to prvi objavio u civilizacijskoj javnosti daje tom trećem za pravo da polaže patentno, ili ono "moralno" pravo na tu izmišljotinu. Iako, u srži, oba imaju pravo na to jer su oba došla do zamisli, tj. ideje, potpuno neovisno, potpuno spontano i podjednako kvalitetnim misaonim procesom. Nije da je ovo moje bogzna koji proces, ništa više od pukog blica na ravnici između dva blaga zavoja udesno, te dvije djevojke koje su, nehotice, sudionice priče. :) Olakšanje mi je misao da se vjerojatno jako malo ljudi bavi ovakvim fantastičnim izmišljotinama, kao što se, recimo, ja bavim, a sve to stoga što se ne voze biciklom po već poznatom nam putu dolinom Mirne. :) Dakle, djevojke, hvala ve što ste ovo pročitale, što ima jednaku težinu kao da ste me saslušale, ali ovako bar neću vidjeti kad se budete smijale. :) Dobra stvar je što slijedi vikend, čime će luckasti plod kratke ravnice između dva desna zavoja, što i nije tako česta pojava na toj dionici, poslužiti za možda mrvicu bolje raspoloženje cigla dva i pol dana, možda i 2,75-2,8, ovisno o tome kad ćete pročitati mail u petak. ;-) U trenutku kad budete ovo čitale, ja ću vjer. već biti na putu za Pag. Idem pokazati ostatku Hrvatske što znači voziti se biciklom po Dolini Mirne, na potezu od Livada do P. Portona, odolijevati žegi i sunčevim batinama po leđima, rukama, nogama, po vratu! Uistinu LIJEP mah-mah jednom od dviju ruka. S onom drugom klikam na "SEND" :) |
