uspomene i sitnice

četvrtak, 21.01.2010.


Neću više. Ne mogu.
Slomila sam se.

Ponekad se pitam kako je moguće da uopće funkcioniram ovakva.
Moja je Jele noćas plakala nad sudbinom svijeta. Ja sam otišla. Naživcirala sam se, možda sam bila i gruba. Otišla sam jer joj zavidim, ja to u sebi više nemam...postala sam konformist. I čak se pitam - je li to tako loše?

Držim se svojih malih, prizemnih briga. Svoje ljubavi prema tebi, jer je ona jedini dokaz da nešto još uvijek mogu osjećati. Držim se čudnog susreta naših obraza na tvom odlasku.
To su stvari koje zaokupljaju moju dušu. Moj cijeli emotivni svijet se sveo na tebe. Iz čiste nužde, možda.

Nemam pojma. Tebi vjerojatno više nije stalo.
Ti si još uvijek u stanju naživcirati se zbog ljudi, tebe svijet još uvijek pogađa. Mene pogađaš samo ti.

Ne znam.
Neću više, ne mogu, slomila sam se.

Pobjeđuješ.

21.01.2010. u 17:43 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 18.01.2010.

17. 01. 2010.


Čudno.
Nisam uopće ni morala skupljati hrabrost, nisam te se bojala, niti se smela kad sam te vidjela. Valjda zato što sam znala da je to mojom voljom.

Zbunio me taj nedostatak straha, moram priznati...nisam sigurna je li mi prestalo biti stalo, ili sam se toliko navikla na to da te volim i nemam, da više nemam problem s tim.
Ne znam, nije ni bitno, ostavimo to za neka buduća prosvijetljenja.

Ono što je večeras bitno, jest da mi je bilo lijepo. Bilo je kao u ona stara vremena, opušteno i normalno...nedostajali su mi razgovori s tobom, glupe šale i ozbiljne teme.
I shvatila sam da mi je u neku ruku i lakše...možda je to stvar godina, možda naprosto muško - ženska razlika (nebitno), ali ja znam neke stvari koje ti još ne shvaćaš. Ovako mi je puno lakše dati ti savjet. Da smo skupa, ispalo bi da te davim, tako bih se i osjećala, a tebi bih išla na živce...Nije moje mjesto da te tome učim, i sam si dovoljno pametan.

Znaj samo da volim tvoju iskrenost i naivnost, ali iskustvo će te naučiti da paziš kome ih poklanjaš...ima nas samo nekolicina koji ti želimo bolje nego sebi...za mene možda i ne znaš, ali tu sam...
...iako sam shvatila da je trenutno uistinu i bolje da nismo par.

Ja na tebe realno gledam, nikad se nisam zanosila. Znam da si pregršt problema, ali si moj pregršt problema (mislim, nisi više, ali ipak...).

Voljela bih da znaš da na mene možeš računati. Uvijek ću ti biti prijatelj.

Iako je i dalje činjenica da bih umrla da čujem da imaš neku drugu.
O, da...možda te više i ne želim, ali još uvijek te volim.
I još sam tu.

18.01.2010. u 21:08 • 0 KomentaraPrint#

15. 01. 2010.


Vidim te na svakom koraku. Kada hodam, zamišljam da te slučajno srećem. Kada sjedim na kauču, zamišljam da otvaraš vrata i iz nekog razloga ulaziš. kada ležim u krevetu, zamišljam te kako stojiš ispod prozora i osluškuješ. Kada kuham, zamišljam da kuham za tebe. Zamišljam da se oblačim i skidam za tebe. Da mi prolaziš rukom kroz kosu, da ležiš pored mene, da zajedno gledamo Zvjezdane staze.

Toliko toga o meni ne znaš (a opet, znaš sve što je bitno). Sve što doživim, doživljavam s tobom, i s bolnom sviješću da ti to nećeš saznati. Sve ti želim prepričati, pa zamišljam da me slušaš, i da razumiješ.
Zamišljam da ti je stalo.

Lijepa je to maštarija.
Nažalost, na tome i ostaje. Jer, toliko toga sada o tebi ne znam (a opet, znam sve što je bitno), da ne mogu ni pretpostaviti što osjećaš.
Vrijeme provedeno s tobom je neprocjenjivo. Nikad nikoga nisam toliko cijenila; nikad nikome nije bilo lakše imati me cijelu.

I evo, sada, dok mi se oči sklapaju i već napola tonem u san, ne ostavljam olovku, jer ti ne ostavljaš mene. Tu si, u ovoj sobi. U svakoj slici nalijepljenoj na zid, u posteljini, u svjetlosti lampe.

I znam, sa stopostotnom sigurnošću znam - gdje god završila, s kim god živjela, čak i ako te jednom budem potrpuno preboljela - kad god budem hodala ovim ulicama, zamišljat ću da tebe srećem.

Ovaj će grad uvijek odisati tobom.

18.01.2010. u 21:04 • 0 KomentaraPrint#

petak, 15.01.2010.


Osjećam vrućinu u tijelu ovih dana...i to onu loše vrste.
Kao groznica, kao nešto što me opominje.

Svaki put kad odeš, želim iskočiti iz kože...jer ne mogu glumiti, ne mogu ne izgovoriti ništa od onog što želim...ne mogu ti izbjegavati pogled, a istovremeno ga na sebi željeti...

Ne ponižavaj me, nemoj ni pokušavati. Da se nisi usudio.
Možda u to ne vjeruješ, možda to čak i ne znaš, ali ja nisam jedna u nizu. I to nije stvar ega, nego gola činjenica. Moja ljubav je iskrena i opipljiva. Zato je se ne mogu ni riješiti.
I nije to ni patos, ni djetinja sanjarija...ja znam voljeti. Sa svim manama i problemima. Čak i kad se ne ponosim tobom, čak i kad me živciraš, volim te. Čak i kad me ne voliš, volim te. Nemoj to pretvarati u nešto trivijalno.
Ne koristi me kao razlog da budeš autodestruktivan, to je zlouporaba.
Mogla bih te hraniti, jačati. Ljubav je tu da gradi, ne da uništava.
Možeš me i dalje crpiti, ja ću odgovorno pristati na to. Smiješ sa mnom biti iskren.
Smiješ mi i reći da odjebem, ako to želiš. Ali nemoj me svoditi na stiske rukom i površne šale. Poštuj me, toliko sam zaslužila.
I ne umišljaj si ništa. Nisi ti, dragi moj, nimalo poseban. Ali si moj, provukla sam te kroz sebe i sad si tu.
To je ono što te razlikuje od drugih - voljen si. To stoji kao pečat na tvome čelu.

Ako bude trebalo, očistit ću se od tebe, s vremenom. Može se i to. Ako bude trebalo...ali, sve u svoje vrijeme...

15.01.2010. u 17:54 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 12.01.2010.

Pitam se, je li i tebi svaki susret svojevrsna drama, kao meni.
Misliš li na to da ću i ja biti tamo negdje, među tim ljudima?
Osjećaš li moju prisutnost, kao što ja osjećam tvoju?
Pitam se znaš li da te stalno gledam nekim dijelom tijela...laktom, vratom, ramenom (jer oči se prečesto ne usuđuju biti izravne)?
Pitam se svašta.
A najviše se pitam, pitaš li se ti išta.

I opet, kao što sam već navikla, ne znam koji bi mi odgovor bio draži.
Ne znam zašto se to događa, nisam sigurna volim li te još uvijek, ali znam da mi nikako nije dobro kad te vidim...na ovaj ili onaj način.

Ne znam ni sama što bih od tebe sada željela...osim iskrenosti. A nemamo to. Ne znam tko je za to kriv, imala sam i ja prste u tome...ali trenutno imam osjećaj da nas samo strah koči. Voljela bih da se ne bojiš.
Nema potrebe.

Opet su tuđe riječi jače i jasnije od mojih...


Ukrašću tvoju senku, obući je na sebe i
pokazivati svima. Bićeš moj način odevanja
svega nežnog i tajnog. Pa i onda, kad
dotraješ, iskrzanu, izbledelu, neću te sa sebe
skidati. Na meni ćeš se raspasti.
Jer ti si jedini način da pokrijem golotinju
ove detinje duše. I da se više ne stidim pred
biljem i pred pticama.
Na poderanim mestima zajedno ćemo plakati.

Zašivaću te vetrom. Posle ću, znam, pobrkati
moju kožu s tvojom. Ne znam da li me
shvataš: to nije prožimanje.
To je umivanje tobom.

Ljubav je čišćenje nekim. Ljubav je nečiji
miris, sav izatkan po nama.
Tetoviranje maštom.

Evo, silazi sumrak, i svet postaje hladniji.
Ti si moj način toplog. Obući ću te na sebe
da se, ovako pokipeo, ne prehladim od
studeni svog straha i samoće.



Ova pjesma, i susret s tobom rezultirali su suzama. Ma, nije ništa strašno, znaš već i sam - kod mene to nije ništa neobično...

Ne znam možeš li shvatiti - nesretno sam zaljubljena, a ipak sretna.

Zbog nekoliko stvari: sretna sam što me naš prekid nije bacio u depresiju, već sam tužna zbog nečeg konkretnog i opipljivog. Sretna sam što puno i intenzivno osjećam, i što se toga više ne bojim. Sretna sam što znam da imam snage proći još i više i gore od ovoga. Što sam sama sa sobom iskrena i načistu. Što mi nije ni neugodno zbog crvenila koje me danas oblilo.
Sretna sam jer osjećam da bih ti sve ovo mogla i htjela reći bez imalo straha, samo kad bih imala priliku.

Ali, duboko vjerujem, život će se za to pobrinuti, kad bude vrijeme...

12.01.2010. u 17:33 • 0 KomentaraPrint#

petak, 08.01.2010.

Zašto se pitaš?
Zašto brineš?
Zašto sumnjaš?

Ne znam ni ja to objasniti...a mislim da nije ni potrebno...
Sve što znam je da svaku noć s tobom zaspem, s tobom se budim, s tobom vozim i hodam, jedem, pišem, čitam, gledam filmove.
A sinoć sam te ljubila...

Daj, zajebi sve, skupi hrabrost, osjećaj, vjeruj!
Za sreću je potrebno puno manje nego što ljudi misle...

08.01.2010. u 15:08 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 05.01.2010.

Kad nemaš više svojih riječi...


...pronađeš se u tuđima...
...i shvatiš da je sve što kroz što prolaziš netko drugi već prošao...i preživio da govori o tome.

Zvuk i miris ovog dana
Prvi trajekt, bura, sol
Autobus, tvoje lice, moja bol

Susret zacrtan bez plana
Sve mi miriše na to
Da se nebo igra s nama opasno

Skica idealnog para
Savršenstvo, zlatni rez
Mi smo bili soulmate session born in jazz

Sjeća me na tebe ovaj dan...

05.01.2010. u 14:35 • 1 KomentaraPrint#

nedjelja, 03.01.2010.


Svaku večer me uhvati nervoza.
Zapravo, nije to nužno samo večer.
To se desi svaki put kad naiđem na neki tvoj trag.

Proklet je taj Fejsbuk, i mrzim ga. Iza svakog tvog statusa tražim skriveno značenje, iza svakog posta, filmića, komentara...o pjesmama da ne govorim!
I konstantno se borim sa svojim egom koji me uporno uvjerava da je nešto upućeno baš meni, pa ona druga strana tvrdi da umišljam i da to sa mnom nema veze...ali sama činjenica da se još uvijek tražim u tvojim mislima govori mnogo.

Na moju žalost, govori samo o meni.

Ne znam više kako pristupiti svemu što mi je u srcu. Fališ mi, fališ mi, i izluđuje me ova naša nekomunikacija koja me tjera da te uhodim po internetu...jer samo želim još uvijek o tebi nešto znati, imati bilo kakve informacije.
Zanima me kako si, ali iskreno, a nemam načina da te pitam...a i da te pitam, ne vjerujem da bih dobila iskren odgovor.
Ne zato što nemam povjerenja u tebe, nego zato što znam da bih ja na isto pitanje odgovorila sa "dobro"...a nisam dobro.

Želim opet moći razgovarati s tobom, a ne znam ni kako ni gdje...a ni zašto. Što bih time postigla, u koju ladicu bih spremila znanja o tebi...joj, ne znam.

A večeras mi je jasna moja nervoza, u potpunosti...ne želim da mi ne vjeruješ...vjerojatno misliš da sam hladna. Nisam...nisam!
Nemaš pojma kako mi je.
Ali prvi put sam malo razmislila o tome, i shvatila da vjerojatno imam opak gard.
I ne znam što mi je gore - da misliš da sam stvarno takva, ili da znaš da je to samo obrana, skrivanje svega što osjećam.
A kad o tome počnem razmišljati, poželim da ne misliš uopće na mene.
Onda nešto napišeš, pa se u tome opet tražim.
I tako u krug, stalno.

Napisala sam onda da osjećam da će sve što suzbijam kad-tad izaći...i evo, došlo je to vrijeme. Tek sad proživljavam naš prekid, tek sad plačem i prisjećam se i lijepog i ružnog.
A gdje si ti? Jesi li prebolio? Jesi li dobro? Sretan? Plačeš li?
Sve bih to voljela znati, a opet i ne bih, jer, što ako ti je super bez mene?
A možda bi čak i ta spoznaja bila bolja od toga da ne znam ništa.

I misli mi se rasipaju, i bježe, i ne mogu ih sklopiti ni u šta suvislo, i srce i glava se stalno bore, i ljuta sam i nesretna i volim te i ne volim i svašta nešto osjećam...a uopće zapravo nije važno što osjećam, koliko je važno to da su i dalje svi moji osjećaji usmjereni na tebe.
Imam silnu, ogromnu, jaku potrebu razgovarati s tobom.

Jer, shvaćaš, moj problem leži u jednoj velikoj ironiji - s tobom sam izgubila osobu koja bi mi mogla pomoći da ovo prebrodim...


03.01.2010. u 01:01 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< siječanj, 2010 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Srpanj 2011 (3)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (2)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (8)
Prosinac 2009 (5)
Studeni 2009 (3)
Listopad 2009 (4)
Travanj 2009 (2)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (6)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (6)
Veljača 2008 (4)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (9)

Komentari da/ne?

Ožiljci su mjesta kroz koja jedno biće ulazi u samoću drugoga.

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se