uspomene i sitnice

subota, 29.12.2007.

S njim...



...kad sam sretna, onda sam tako...sretna!

29.12.2007. u 17:50 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 23.12.2007.

Voljela bih...



...da sam samo pitala kako je bilo...

...da sam mu rekla koliko sam sretna što ga čujem...

...da ga nisam pitala jesam li mu falila...

...da mi je rekao da sam mu falila bez mojeg pitanja...

...da nije ukrao moje samopouzdanje i vjeru u nas dvoje...

...da nisam tužna nakon razgovora s njim...

...joj, kako bih voljela da sve opet bude kao prije i da mu se veselim, a ne da predviđam loše situacije...

...da nemam osjećaj nemoći...

...da ne trebam od njega konstantno potvrđivanje...

...da sama sebi vjerujem kad si kažem da to ima smisla i da sam sretna...

...da ne pišem ovaj post...

...to jest: da imam snage i hrabrosti sve ovo reći njemu...

... i da nisam unaprijed uvjerena da on to ne bi razumio...



Nadam se...

...da ću na vrijeme imati snage sama sebi priznati da sam nesretna.

23.12.2007. u 20:40 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 18.12.2007.

"Lupio me, ali mu je žao"

Nije me lupio, barem ne fizički.
Ali imam ožiljke po duši.

Kažu da su ljudi koje voliš obično i ljudi koje najviše mrziš u određenim trenucima.
A što je s onim da te čovjek s kojim si bio bio na vrhu svijeta pospe blatom, i natjera da doživiš najgori osjećaj koji jedno ljudsko biće može izazvati u drugom - poniženje? I sram. I izdaju, i bijes, i tugu, i manjak samopouzdanja i...uf, ima tu osjećaja!

I žao mu je, a lakše bi mi bilo da nije, jer tada ne bih imala o čemu razmišljati.
Ovako moram birati između ljubavi prema njemu i ljubavi prema sebi.

I pišući ovo sjetila sam se još nečega što kažu - da je ljubav nesebična.

To se poklapa s mojom odlukom. Idem baš vidjeti može li ljubav liječiti rane, mijenjati ljude, micati planine...
Barem ću znati za ubuduće,

(bit će jako teško ako budem morala voljeti poslije njega)

pa ću kalkulirati isplati li se truditi.

Draga moja, mislim da se cinizam vraća.

18.12.2007. u 12:35 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 02.12.2007.

Život je more

Život je more
Pučina crna
Po kojoj tonu
Brodi što brode

Nije mi srce
Plašljiva srna
Ja se ne bojim
Velike vode

Lome me vali
Nose me struje
Oseka sreće
A tuge plima

Šiba me nebo
Muče oluje
Al još se ne dam
I još me ima

U jutra rana
Plaše me senke minulih dana
Sećanja mutna
Kao u laži
Kao u snu
Ipak se borim
Ipak se nadam
Sve manje letim
Sve više padam
I sve su jače ruke
Što me vuku tu

02.12.2007. u 21:55 • 3 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< prosinac, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Srpanj 2012 (1)
Svibanj 2012 (1)
Srpanj 2011 (3)
Lipanj 2011 (1)
Svibanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (2)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (4)
Kolovoz 2010 (2)
Lipanj 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Veljača 2010 (3)
Siječanj 2010 (8)
Prosinac 2009 (5)
Studeni 2009 (3)
Listopad 2009 (4)
Travanj 2009 (2)
Siječanj 2009 (1)
Prosinac 2008 (1)
Studeni 2008 (3)
Listopad 2008 (3)
Rujan 2008 (5)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (6)
Lipanj 2008 (1)
Svibanj 2008 (1)
Travanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (6)
Veljača 2008 (4)
Siječanj 2008 (2)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (9)

Komentari da/ne?

Ožiljci su mjesta kroz koja jedno biće ulazi u samoću drugoga.

Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se