uspomene i sitnice
nedjelja, 23.12.2007.
Voljela bih...
...da sam samo pitala kako je bilo...
...da sam mu rekla koliko sam sretna što ga čujem...
...da ga nisam pitala jesam li mu falila...
...da mi je rekao da sam mu falila bez mojeg pitanja...
...da nije ukrao moje samopouzdanje i vjeru u nas dvoje...
...da nisam tužna nakon razgovora s njim...
...joj, kako bih voljela da sve opet bude kao prije i da mu se veselim, a ne da predviđam loše situacije...
...da nemam osjećaj nemoći...
...da ne trebam od njega konstantno potvrđivanje...
...da sama sebi vjerujem kad si kažem da to ima smisla i da sam sretna...
...da ne pišem ovaj post...
...to jest: da imam snage i hrabrosti sve ovo reći njemu...
... i da nisam unaprijed uvjerena da on to ne bi razumio...
Nadam se...
...da ću na vrijeme imati snage sama sebi priznati da sam nesretna.
