uspomene i sitnice
četvrtak, 09.08.2007.
Prvi post
...moš mislit!
Nakon što sam prije nekoliko mjeseci otvorila svoj blog, sudbina je odlučila da to nije u redu, te mi korisničko ime i/ili šifra nisu bili ispravni svo ovo vrijeme.
Odustala sam od blogiranja nakon nekoliko neuspješnih pokušaja da preko maila riješim stvari s korisničkom službom.
Ali evo opet prsta sudbine! Tražim danas informacije o jednom koncertu i naiđem na blog na kojem jedna djevojka piše o istom. Ostavljam ženi komentar ne bi li mi javila kad nešto sazna, a komentare na kraju smiju ostaviti samo registrirani korisnici...pa rekoh - tko ga jebe! Vrijeme je za pokušaj broj 2!
Možda se i navučem, vidjet ćemo...inače nisam baš vična pisanju...zapravo, odvikla sam se od istog, svojedobno sam pisala dnevnike. Ali ovo ljeto sam obećala frendici da ću joj pisati pismo dok nismo zajedno, i na kraju je to ispalo svakodnevno istresanje događaja, frustracija, misli...
Ima nešto u samom činu pisanja...uzimanje olovke i pritiskanje na papir...plava tinta izlazi i ostavlja trag tvojih misli, a ti se sam čudiš kako ti se ruka tako brzo kreće (i nikada ne zaboli, kao recimo kad zapisuješ na predavanjima)...
Ali ni ova elektronska forma nije loša, barem ću izvježbati tipkanje.
Živjelo 21.stoljeće!
