Uska ulica

petak, 31.08.2007.

Instaliranje instalacije

Svake godine brojni posjetitelji i posjetiteljice svašta pogube špancirajući se. Dražen Pavlović nakon zatvaranja festivala to pokupi i sljedeće godine izloži. Tko prepozna svoje stvari, neka mu se obrati.
I dok svekoliko pučanstvo vješa rublje da se osuši, naš umjetnik vješa ga da se smoči. Ili je to samo još jedan način prizivanja kiše?

Još fotki

Evo još fotki koje nam je ustupila Lili.

Dražen Pavlović



Četri plavuše u Uskoj:



Melita Vrček:



Tomislav Sabolić:



Trenuci odmora na jugu ulice:
border="0" alt="Image Hosted by ImageShack.us"/>


I trenuci isto takvi na sjeveru:
(ako malo bolje pogledate možete vidjeti Sanjin gips o kojem je bilo riječi)



Skulpture Miroslava Kolića:



Rad Lile Herceg:



Rad Gorana Branovića:



Keramika Vere Pavelić, dame u španciru:



Špalir u Uskoj:

Mladi akademci

Mlade umjetnice postavljaju izložbu


Uska ulica 1 by Ana

Uska ulica 2 by Ana

Kako stvoriti sliku

Neobično se naći pred bjelinom papira koji te mami, a nakon nekoliko trenutaka znaš sam da više neće biti bijel, nego napunjen bojama, preljevom boje, temom---prirodom, godišnjim dobima, svojom pričom...
A u toj pripremi dok razbacujem kistove po podu i letim pogledom po tubicama_______kao da te obuzima neko uzbuđenje, jedan nemir,treptaj, početak nečeg zanimljivog i uznemirenog________u mojem tijelu kao da se ruše tisuće svijetova i sve je vidljivo, sve te slike kao da vidim i poznajem ih, odnekuda su izrasle, došle, složile nijansu....upravo traže da ih oživim za neke druge oči, poglede, one su tu, stvaraju se u minutama...satima, za drugi nadolazeći ostatak vremena...za neku budućnost__________

Stvoriti sliku? nije lako, meni se čini da je lako, da to mogu i drugi, ali zaista mnogi ne mogu...
Još uvijek želim naslikati sliku---koju nikako sada u ovom trenutku ne uspijevam.
Ona zrije, diše, raste---čeka me, strpljiva je, nenapadna, razumljiva, shvatljiva,---i kad naslikam tu sliku reći ću: »uspjela sam «.
Do nje ima cijeli put i jedan dio puta mi nedostaje----to je kao kad slažeš kockice i još jednu trebaš da kreiraš domino...
...i zato nije lako stvoriti sliku...

...i dok gledam ih nakon godina što su prošle, uvijek vidim u njima neke druge sadržaje, kao da su to opet neke nove slike, svaki puta je drugačije, kao da slika ne miruje,, nego trepti vremenom i mijenja svoj «okus», talože se kao staro dobro vino....

Slika se stvara memoriranjem postojećeg, usput u prolazu, u trenu----u čekanju, sve je slika oko tebe, svuda, samo je treba osmisliti, dati dušu-----svoju toplinu-i ona je tu.....ako ne možeš obijiti bijeli papir, oboji svoju sliku mislima...i memoriraj je, nek ostane vječno...


A ja...., još uvijek želim, hoću i mogu---obojiti papir, utopiti boju....iscijediti dušu___________

I zbog toga sam sretna....

Ljiljana Mladenović Purgar
varaždinska slikarica

Crtice iz Uske ulice

Kao da je to bilo jučer ujutro…a zapravo je prošla godina dana. Kada? Ne znam , ali prebrzo. I danas ujutro lije kiša, grmi nebo i mislim kako je sve započelo «cendravo».Ali jutro je zezalo svojim kišnim kapima, kao i svake godine, kad svi umjetnici uredno poslažu radove ,prebacuju najlone, trče sa slikama u prostorije.
To su početne čari likovnih umjetnika ili «čudaka «Paletafest».
I kad sam se najmanje nadala i skoro odustala od postavljanja slika i ostalih rekvizita, nebo kao da se ražalostilo i razjasnilo malo dan..
A onda iza 17 sati, ipak je krenula ta čudnovata kolona , «špalir» dragih ljudi koji uredno posjećuju našu Usku ulicu.
Da, ljudi koje ponekad ne vidimo punih godinu dana ili rijetko općenito..
To su ljudi ponovo i ispočetka znatiželjnim pogledom i ustaljenim ritmom šetnje, bez žurbe, bez nervoze, jer da itko ovdje ili netko od prisutnih, ubrza ritam, sve bi bilo «porušeno» i taj ritam kao da bi bio «okrnjen».A onda u sumrak, kao da smo se svi ubrzali oko rasvjete i reflektora, produžnih kablova, nastaje mali» muving», a kad se upale svijetla pozornice, opet sve dolazi u ustaljeni ritam šetača koji na rasvijetljenim umjetninama zapažaju ljepotu i hranu za dušu, na neki drugi način, svojstven samo njima …
Da, zanimljivo je promatrati doživljaje, utiske , pohvale, komentare , , slati osmijehe i primati osmijehe.
Zanimljivo je i ponovo uvijek specifično na svoj način…I kao da smo ušli u jedno drugo stoljeće, jer između redova ljudi, šuškaju krinoline i lepeze, dekoltei i naborane suknje, šeširići svih mogućih vrsta, nakit izvađen iz stoljetnih škrinja, našuškane,»gizdave»,bijele robače, pa opet neki klinci 21. stoljeća, neke druge i nove generacije. Imaš osjećaj , kao da vremeplov radi munjevitom brzinom..pa pretače vrijeme i stoljeća, nekom neobjašnjivom lakoćom.
Mnogi rado dolaze ovdje, kao što kažu..»da odmore dušu», jer ulica sa mirisom drveta, terpentina , lanenog ulja, mirisom boja, kao da rasprostire jednu čudesnost u zraku i smiruje u prolazu. Djeluje čudesno, jer ulicu oživljavamo našim slikama , uljima , akvarelima ,keramikom, olovkom i tko barem malo razumije taj dio «filma»…osjeća se drugačije.

I tako prolaze dani, dan za danom , sa novim doživljajima , susretima , i općenitim obogaćenjem. Kao da je mali svijet umjetnika na kupu, pa sada priča svoju priču, svatko na svoj doživljavajući način.
Mnoge tisuće ljudi nalaze ovdje svoj mir i ispunjenje…iz Zagreba, Bjelovara, Osijeka, iz Austrije , Španjolske…i ne možeš vjerovati tko zapravo ovdje dolazi..prelijepo…. To je prelijepo.
A dani se miču i prolaze i svaki od njih nosi novi sadržaj, nove ljude, žamore. Isprepliću se godišta i generacije koje šeću našim gradom.
A vani klaunovi, glumci ,šarene lutke i zabavljači… i pjevači…svatko od njih daruje nam dio svoga talenta. A ljudi se smiruju šetnjom , mirisom kolača i pečenja….
A kad sve završi…i u ponedjeljak ujutro, kada prođem tim istim ulicama u kojima zjape prazni štandovi…i u Uskoj ulici kao da se čuju još uvijek žamori…kojih nema …….zapravo se čuje tišina…ničeg više nema. Kao da je sve stalo i noćas otputovalo na neku drugu planetu…s ponovnim povratkom..krajem idućeg ljeta…

Ljiljana Mladenović Purgar
varaždinska slikarica

Ljiljana Mladenović Purgar

Osim izloženih akvarela kod Ljiljane smo otkrili još svakakve potencijale. Ponekad je vrckava, ponekad je snažna, nekad sva raznježena ali uvijek kreativna. Kad ne drži kistove tu je uvijek fotoaparat ili tipkovnica.

Akvarel uživo:




Vesna, Ljiljana i Srećko:




Kreiranje detalja:

ponedjeljak, 27.08.2007.

Malo muzike

O obitelji Pavelići i umjetnosti će ovih dana još biti riječi. Varaždin je grad glazbe, a iz ove obitelji osim posebne keramike dolazi i jedan mezzosopran vrhunske kvalitete.
Poslušajte Koru Pavelić:

nedjelja, 26.08.2007.

Gdje je Uska ulica?

subota, 25.08.2007.

Mi smo na ulici

I tako, svi smo vani u špancirungu. Mada, nama uskouličancima je najbolje sjesti pred svoju kuću ili štacun jer cijeli Varaždin ovih dana protiče kraj nas. Pa samo mašemo i smijemo se i čuju se uzvici: Heeeej, di si ti?
Mi smo uvijek tu. Čak se vratila i Sanja, taman kad joj htjedosmo uručiti ispisnicu. Ali, jao! Odmah je zaradila gips na nozi. Toliko je dugo bila u Vodicama da je zaboravila koliko doma ima štengi. Rekla je da se možemo svi potpisati, ali tek kad ga malo ponosi. Ima u planu odjevne kombinacije s bijelim. To je nije spriječilo da se brzinom munje kreće kroz nemoguću gužvu. Takva je ta naša Sanja, žena s ogromnom energijom.
Neki zlobnici(!) su komentirali da na taj način pokušava reklamirati novu kolekciju čizama koje očekuje u svojoj Maloj Lu.
No dakle! To je već druga noga u tjedan dana.
Ima li to kakve veze sa blizinom Marsa?
BTW, Sanja sretan ti rođendan.
Sve pohvale Tomeku koji je ovogodišnji organizator Paletafesta.
Sve je riješio na sveopće zadovoljstvo svih sudionika. Nije zabilježena nijedna gruba riječ.
Jupi je danas zadužen za foto i video dokumentaciju koju ćemo objaviti u sljedećem postu. Kad se vratimo sa Špancira.

utorak, 21.08.2007.

Ahil, Goran i nogomet

Ahila su kao dijete umočili u neke masti držeći ga za petu tako da mu je cijelo tijelo bilo otporno i neosjetljivo na bol osim te nesretne pete.Onda je došao Paris. I naciljao...
Ahil ,ako je ikad stvarno postojao, vjerojatno nije ni sanjao da će mu taj jedini osjetljivi dio tijela ostati spominjan do danas. Čak i u blogovima.
Goran je dečko koji je vjerojatno umočen u neke masti koje mu pomažu da trpi naše ženske razgovore. U stvari je jedini dečko kojeg poznajem a da u razgovoru nijednom nije spomenuo nogomet. Šteta. Jer bih mu rekla kao svom sinu. Da nogomet može biti opasan. Jer sve stvari koje žene ne razumiju mogu biti opasne.
Malo se šuškalo okolo nešto kao Goran je izvrstan nogometaš. Ali on se nije baš, skroman kakav je, izjašnjavao o tome.
I eto! Danas nas iznenadilo. Goran je u bolnici. Pukla ahilova jučer na treningu.
Lelek i plač se razlijegao cijelo jutro našom malom ulicom. Nismo stigli u posjetu, ali ažurno donosimo snimke njegove noge.
Druže Brko nedostaješ na smotri.

By uskaulica at 2007-08-20
Ortopedi kažu:

nedjelja, 19.08.2007.

Fotografija

Evo, našla sam fotku čiji je autor Decard. Osvojila je 6. mjesto na natječaju HRphotocontest s temom Na ulici.
Ako malo bolje pogledate, tamo kod Moby shopa stoji Jupi.

By uskaulica at 2007-08-19

Živko Toplak

By uskaulica

Živka dobro znamo, ali tuš me malo iznenadio.

Iskra Valjalo

By uskaulica

Iskra nas je prošle godine razoružala svojim dubrovačkim šarmom i eksplozijom boja.

Demanti

Znate Srebrenku?
Da, to je ona gospođa Gumbelijum Roža.
Jako je draga i budući da je jako pogođena nekim neistinama koje su objavljene u postu od 01.08. potaknuta sam objaviti demanti na laži i floskule koje je pisac iznio. Kakav je utjecaj pisane riječi svi znamo, ali smo iznenađeni činjenicom da ni sami akteri dotičnog događaja više nisu sigurni kako su se stvari uistinu odvijale.
Zato se daje na znanje:
1.Srebrenka nije ljubiteljica ni pasa a pogotovo ne mačaka.
2.U rečeno vrijeme bila je na zasluženom godišnjem odmoru koji je prekinula da bi pustila to četveronožno dlakavo stvorenje prije nego napravi štetu.
3.Nije ona ta koja je aktivirala alarm nego njen bicikl.
4.Zitu je jedino mogla zatvoriti Nela koja je stalno mami u dućan kad Srebre nema.
- (očekujemo da će i Nela uskoro tražiti demanti ovog navoda!!!)
5. Što se tiče mačaka iz njenog dvorišta, odgovorno tvrdi da su susjedove
6. Istina je da je o cipelama nakratko razmišljala ali samo nakratko.

I da istinu istjeramo do kraja odmah ispravljamo neistinu s početka ovog posta: Srebrenka se niti preziva Gumbelijum niti se zove Roža niti obratno.
Srebrenka je vlasnica cvjećare koja se zove Gumbelijum Roža.
I kaj je - je, radi najljepše aranžmane na ovom djelu kontinenta.

Radujemo se

Kao prvo čestitamo rođendan Suzi i Vlasti.
Nek im žito rodi, stoka nek im se plodi...
Kao drugo, moram spomenuti da u posljednje vrijeme zahvaljujući Slavici imamo prave gozbe.
Svako malo nas iznenadi s nekim bosanskim specijalitetom: pitom krumpirušom, burekom, nije propustila iz Sarajeva nam dopremiti tanan halvu i podjeliti s nama taj (za nas) egzotični gastronomski doživljaj.. Bilo je tu i ormašica, a jučer nas je dočekala topla pita zeljanica.
Ma, Slavice uz tebe nam je svaki dan - Dan Uske ulice.

Inače, osjećamo da se bliži Špancir fest. I radujemo se.Ovu ljetnu ležernost zamjenit će vreva uličnih šetaća, veselost naših dobrih prijatelja slikara, glazba i smijeh. Vratit će se staro društvo, pojačano s nekim novim imenima.Ovako je to kod nas izgledalo prošle godine:

By uskaulica at 2007-08-19


I još da napomenemo da su ove instalacije u zraku sa kotačem i gaćama autorsko dijelo Dražena Pavlovića.

A ovo prenosimo sa stranice Špancirfest:

utorak, 14.08.2007.

nedjelja, 12.08.2007.

Boja Zite

Evo, za sve one kojima sveudilj nije jasno kakva je to boja Zite jedna njena fotka. A ako treba, pokazali vam budemo i Suzine cipele.

petak, 03.08.2007.

Odlazak bubamare

Jutros nas je iznenadila vijest o zatvaranju Lutrije. Tijekom godina u kojima nam je vesela bubamara krasila ambijenat ulice proživjeli smo svakakve promjene. Trgovine su se otvarale i zatvarale, neki ljudi su odlazili, novi su dolazili, uređivale su se fasade...bubamara je bila konstanta. Btw, znate da je nekad u tom prostoru bila trgovina koja se zvala Bubamara?
Nitko nikad iz naše ulice nije dobio ni sedmicu ni šesticu, ni bingo, ali smo dobili jako puno prijateljstva, smjeha i veselja. Bilo je tu puno zgoda dostojnih da se obilježe u blogu da je tada postojao.
Sjećam se brojnih oglašavanja alarma svaki put kad je nestalo struje i posebno onog kad je pukla Srebrina guma od bicikla. Nikad nećemo zaboraviti ni oružanu pljačku jednog mračnog četvrtka, policijske sirene i prestravljenu Snješku. Ivičini koncizni i ubitačni komentari su nas uvijek dobro zabavili.
Vesna nam se redovno brinula o cvijeću na prozorima i pazila na moju leteću Zitu. Snježana nam još uvijek u pospanim jutrima ne propusti reći nešto lijepo i podignuti nam samopouzdanje.
Puno se prijateljstva tu rodilo i ostale su neke neraskidive veze.
I kad skinu display male bubamare, odlože je u neko skladište, prijateljstva će i dalje ostati.
I Mirjana i Andreja i Snješka B. i Ivica i Vesna i Ivana i Snježana i Branko i Jelena spominjat će se u redovnim zajedničkim ispijanjima kavica.
Možda je ovaj post malo prepatetičan, ali mislim da trenutak to i zahtjeva.

srijeda, 01.08.2007.

Srebrenka i spašavanje mačke

Svi znamo da je Srebrenka velika ljubiteljica pasa i mačaka, ali baš i nije bilo fer da se pokuša dočepati susjedine mačke. Trebalo nam je dosta truda da odgonetnemo kakvu je to akciju željela izvesti da jadnu Zitu otrgne iz njenog toplog doma. A svi znamo i da je postala majstor u aktiviranju i deaktiviranju raznih sustava zaštite, posebice zvučnih alarma. Na sveopću radost i sreću cijelog susjedstva, Zita se oslobodila zarobljeništva.
Naime koliko smo uspjeli sveobuhvatnom istragom utvrditi, Srebra je kriomice jadnu Zitu zatvorila u svoju trgovinu računajući da će je uspjeti tokom noći, kad u Ulici nema žive duše pokupiti i odvesti u svoje dvorište. A čuli smo da već ima puno dvorište mačaka. E Srebra, Srebra.
Da mala Zita nije tako očajnički mijaukala pred vratima i razotkrila taj opaki plan i ovaj put bi joj uspjelo.
Razočaranoj, ostaje joj samo da si kupi one cipele u boji Zite.

Sezona tikvica

Dok se u svijetu novinarstva ljetna sezona naziva Sezonom kiselih krastavaca, za našu malu ulicu primjenjiviji je naziv Sezona tikvica.
Naime naša draga Nela je podjelila prvu rundu tikvica iz svog bujnog i blagoslovljenog vrta. Predložila je da dođemo u berbu, a ja mislim da bi mogli uz klasičan Dan Uske ulice pridodati i ljetni Dan tikvica.
Meni su najdraže pečene na maslinovom ulju sa kurkumom.
Isto tako se vratila i ekipa s prve runde godišnjih, a počeli su se slaviti i rođendani. Imamo tri lavice na kupu. Edita, sretno ti!
Lagano se zahuktavamo za Špancir fest, Živko Toplak je jučer nanašao komad slavonskog prezvušta i čekajući Jupija s kruhom polako osmišljavao scenografiju za neki tajni projekt. Da se sprema nešto veliko prvo je nanjušila moja Dona pohlepno fiksirajući komad alu folije u Ikinim rukama. A već znamo, kad se počinju širiti mirisi hrane oko Moby shopa, akcija je na vidiku.

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv