Uska ulica
petak, 31.08.2007.
Crtice iz Uske ulice
Kao da je to bilo jučer ujutro…a zapravo je prošla godina dana. Kada? Ne znam , ali prebrzo. I danas ujutro lije kiša, grmi nebo i mislim kako je sve započelo «cendravo».Ali jutro je zezalo svojim kišnim kapima, kao i svake godine, kad svi umjetnici uredno poslažu radove ,prebacuju najlone, trče sa slikama u prostorije.
To su početne čari likovnih umjetnika ili «čudaka «Paletafest».
I kad sam se najmanje nadala i skoro odustala od postavljanja slika i ostalih rekvizita, nebo kao da se ražalostilo i razjasnilo malo dan..
A onda iza 17 sati, ipak je krenula ta čudnovata kolona , «špalir» dragih ljudi koji uredno posjećuju našu Usku ulicu.
Da, ljudi koje ponekad ne vidimo punih godinu dana ili rijetko općenito..
To su ljudi ponovo i ispočetka znatiželjnim pogledom i ustaljenim ritmom šetnje, bez žurbe, bez nervoze, jer da itko ovdje ili netko od prisutnih, ubrza ritam, sve bi bilo «porušeno» i taj ritam kao da bi bio «okrnjen».A onda u sumrak, kao da smo se svi ubrzali oko rasvjete i reflektora, produžnih kablova, nastaje mali» muving», a kad se upale svijetla pozornice, opet sve dolazi u ustaljeni ritam šetača koji na rasvijetljenim umjetninama zapažaju ljepotu i hranu za dušu, na neki drugi način, svojstven samo njima …
Da, zanimljivo je promatrati doživljaje, utiske , pohvale, komentare , , slati osmijehe i primati osmijehe.
Zanimljivo je i ponovo uvijek specifično na svoj način…I kao da smo ušli u jedno drugo stoljeće, jer između redova ljudi, šuškaju krinoline i lepeze, dekoltei i naborane suknje, šeširići svih mogućih vrsta, nakit izvađen iz stoljetnih škrinja, našuškane,»gizdave»,bijele robače, pa opet neki klinci 21. stoljeća, neke druge i nove generacije. Imaš osjećaj , kao da vremeplov radi munjevitom brzinom..pa pretače vrijeme i stoljeća, nekom neobjašnjivom lakoćom.
Mnogi rado dolaze ovdje, kao što kažu..»da odmore dušu», jer ulica sa mirisom drveta, terpentina , lanenog ulja, mirisom boja, kao da rasprostire jednu čudesnost u zraku i smiruje u prolazu. Djeluje čudesno, jer ulicu oživljavamo našim slikama , uljima , akvarelima ,keramikom, olovkom i tko barem malo razumije taj dio «filma»…osjeća se drugačije.
I tako prolaze dani, dan za danom , sa novim doživljajima , susretima , i općenitim obogaćenjem. Kao da je mali svijet umjetnika na kupu, pa sada priča svoju priču, svatko na svoj doživljavajući način.
Mnoge tisuće ljudi nalaze ovdje svoj mir i ispunjenje…iz Zagreba, Bjelovara, Osijeka, iz Austrije , Španjolske…i ne možeš vjerovati tko zapravo ovdje dolazi..prelijepo…. To je prelijepo.
A dani se miču i prolaze i svaki od njih nosi novi sadržaj, nove ljude, žamore. Isprepliću se godišta i generacije koje šeću našim gradom.
A vani klaunovi, glumci ,šarene lutke i zabavljači… i pjevači…svatko od njih daruje nam dio svoga talenta. A ljudi se smiruju šetnjom , mirisom kolača i pečenja….
A kad sve završi…i u ponedjeljak ujutro, kada prođem tim istim ulicama u kojima zjape prazni štandovi…i u Uskoj ulici kao da se čuju još uvijek žamori…kojih nema …….zapravo se čuje tišina…ničeg više nema. Kao da je sve stalo i noćas otputovalo na neku drugu planetu…s ponovnim povratkom..krajem idućeg ljeta…
Ljiljana Mladenović Purgar
varaždinska slikarica
