petak, 17.10.2008.
WTF?
Sve ono što jest u stvari i nije. Nije to teško shvatiti, ali nijelako prihvatiti. Dugo je potrebno da čovjekov um spozna d se stvari mijenjaju. No, bezgranično dugo mu treba da to i prihvati. Bolje rečeno – nikad. Sve u svemu jedna teška tema, koja zahtjeva sve, a ne daje ništa. Skoro kao i život. Svakako je zgodno početi od energije. Mi danas zamišljamo energiju kao neke svjetlosne pruge između i oko predmeta, nešto što se troši i plaća i neuništivo je. Nikad se ne gubi i teško je dostupna, nedostaje i ima je previše. Ja bih se ograničio jednom jednostavnom definicijom, a ona glasi: Energija je postojanje. Svakako je diskutabilno vidjeti sijet energije na ovaj način, ali to je samo zato jer mi niti ne vidimo energiju. Jedino što mi iskusimo vezano na energiju jest njena manifestacija, energetska pojava, izboj. Ipak, energija jest vrlo sveukupna i vrlo postojana Istina. Manifestira se u svjetlu, kretanju, transformaciji i informaciji.
Svijet kakav ga mi doživljavamo ovisi o nekoliko faktora: o percepciji, o poziciji, o relaciji i razini energije. Sve to ne uključuje, opet ne isključuje kutije, kuglice i pretince koje mi nazivamo materijom. Energija je sve to i još mnogo toga. Materija kao takva nije nepostojeća, već nema vječni karakter. Promatrač može vidjeti razne razine energetske manifestacije i biti prijemčiv na veliki raspon frekvecija titraja.Ipak, o njegovoj energetskoj punini ili kapacitetuovisi hoće li imati pristup istome. Zbunjujuće, ali logično.Što to u praksi može značiti? Jedino isto prepoznaje isto - kaže rezonancija i upravo zato je potrebno dovesti u sve situacije koje zahtjevaju komunikaciju dva entiteta, osobe, dovoljnu količinu energije koja bi izvršila prijenos. Osobe mogu biti frekvencijski usklađene,”brijati” na istu stvar, ali ako količina energije nije ista, one se ne čuju, tj. čuju samo sebe.
Ukoliko se osoba bavi energetskim radom, potrebna je razina energije koja omogućuje sve ostale manifestacije. Ne-stvarni svijet materije funkcionira na jedan malko drukčiji način. Energija se želi formirati, želi se pokazati, manifestirati. Tada je potreban “kalup”, reciklirajući materijal koji se sastavi, u njega se pusti energija, kalup se razbije i energija ima formu. Od čega napraviti kalup? Pitanje nije zdravo ukoliko smatramo da je svijet počeo s nama. Svijet i sve otale tvorevine su nastale i nastajale tijekom određenog procesa i jedna od posljedica tog procesa smo i mi. Naše sposobnosti su utolike, što nam je dato da ne moramo koristiti okolinu da bi stvarali, ve amo postojanje ugrađenih “tvorničkih” misli i osjećaja možemo stvarati. Takav slijed nije uobičajen, jer upravo suprotno čovjek uništava i transformira sve oko sebe u mišlju da to tako treba. Kreativna misao izlazi iz čovjeka, ne iz njegove okoline. Ona je srž čovjekovog stvorenja i kao takva želi izaći van. Naučeni obrasci i norme su ustvari supstitut za balvane, žice i cigle – fini materijal za kalup. Razvoj materijala i razvoj kreacije zahtjeva konstatno usklađivanje i konstantan rad. Mi kreiramo sve i odgovorni smo za sve. Ali mi nismo kalup. Naša vizija i percepcija sebe ne prikazuje svijet i uređenje odnosa na korektan način.
Kalup se treba razbiti kad je djelo učinjeno, kalup – ličnost treba nestati i reciklirati se onog trenutka kad je energija poprimila novu formu. Energija i stvarno Ja su jedno, kreativna cjelina s potrebom i namjerom. Potreba nije uvjetovana nedostatkom, već uzvišenjem, ka široj cjelini. Kako smo mi jedan sustav sačinjen od mnogo manjih, tako smo i mi dio nekog većeg sustava. Energija jest ono što mi ne doživljavamo, ono čega se mi pribojavamo, ono čemu težimo. No energija jesmo mi i tako put u istraživanje energije dovodi putnika na stazu prema sebi. Takav izbor ostaje svakom od nas, prihvatiti sebe, svoju stvarnost, ono što mi jesmo. Svako vezanje uz kalup-ličnost-ego odvodi nas od nas samih i predstavlja jednu školu koja ima ponaljački karakter. Čovjek je biće koje prelazi pojmove i shvaćanje najluđih maštarija. Ono što ga spriječava u tome jesu san i zaborav.
Probudite se i sjetite se.
Tko ste, što ste, odakle, prema kuda i zašto... Koja su Vaša ograničenja, koji su vaši motivi, što je sve potrebno da bi postojali, kad prestajete Vi, a počinju drugi, gdje je kraj Vama, a počinje Svijet ??! Možete li prihvatiti da je svaki događaj u životu samo kalup, model koji je napravljen da se energija kreće? Da se nakon toga kalup mora rastvoriti da bi se život nastavio? Da su žene, muževi, djeca, država samo oblici kretanja Vaše energije i služe Vama za razvoj, a ne za zastoj i dugogodišnju krizu? Da ste Vi i ono što mislite o sebi i Vaš partner i Vaš učitelj i stolica na kojoj sjedite i ekran na koje ovo čitate, i eritrocit koji baš sad donosi kisik u stanicu? Velika je slika, ali i čovjek je velik. Stoga...think Big!!! And Relax!!!
