utorak, 06.05.2008.
Arhetipski tijek
Duša – pneuma, Ruah – ima neke svoje značajke. Ona o kojoj želim razgovarati je upravo vezana za disanje. Udah i izdah imaju svoje značenje u skoro svim kulturama i filozofijama. Neke analogije su evidentne kroz progresiju i regresiju:
* populaciju
* kulturu
* umjetnost
Neka doba predstavljaju ekspanziju, a neka druga doba predstavljaju redukciju navedenih stvari. Danas smo svjedoci uništavanja čovječanstva, koje slijedi doba masovne populacije naroda. Nema tu neke simetrije, ali postoji uzorak. Ovo je jedan zanimljiv pokazatelj onoga što želim naglasiti.
Čitajući tekstove o starim filozofima i vođama, nameće se lik i djelo tih imena i njihovih sljedbenika. Međutim, nekako se zanemaruje činjenica da su osim Aristotela i Platona i Demokrita u to doba živjeli i neki drugi ljudi. Ti ljudi su proživljavali aktualnu kulturu i filozofiju i ugrađivali je u svojsvakodnevicu. Proživljavanje kulture atomista ili sofista ili animista u svakom slučaju utječe na kolektivno nesvjesno. Rečenica '...obilježilo je to doba...' ne prikazuje da se u isto to doba pojavilo i stotine drugih eza i ideja koje isto tako nisu zaživjele. Dakle, razlike između zapaženih i ne-zapaženih je isključivo u potencijalu lokalne ekipe da ugrade novu ideju u svoje postojanje i žive u skladu s time.
Mi smo danas svjedoci prikazivanja raznih ideja i svjetonazora koji nastaju i nestaju. Te ideje nalaze sljedbenike i oni daju život idejama. Žive za njih, žive s njima i umiru za njih. Zanimljivo je da se današnje ideje naslanjaju na neke drevne, a opet nisu iste. Slične su i prikazuju vrijeme koje prolazi i svijest koja se razvija. No, to je samo patka. Glupoščina.
Tijekom vremena se događalo puno stvari. Duša čovječja je disala, udah-izdah, i generirale su se ideje koje su kormilarile kolektivom u lokalno-prostornom i lokalno-vremenskom segmentu. Putem kolektivnog nesvjesnog te 'informacije' su izgrađivale ljudski rod. Platon nije bio ništa gluplji od današnjeg filozofa zbog nedostatka tehnologije. Svijet je i tada bio predmetom procjene i promišljanja. I tada se koristila duša kao univerzalni jezik koja svojim putevima prikazuje ustrojstvo svijeta. Tadašnji čovjek nije bio ništa primitivniji od današnjeg. Današnji čovjek ima samo jedan nedostatak: on misli, a ne osjeća. Ima tehnologiju da se brine za njega.
Izgradnja ljudske duše ne prestaje od dana prvog do danas i neće prestati dok se ne integrira u Jedno. Duša nije Sve, duša je Jedno. Unutarnje ustrojstvo ljudskog kolektiva opisano u arhetipskim varijablama služi se karakteristikama pojedinih arhetipova da ubrza ili uspori ili bolje rečeno da generira disanje Duše. Svi mi odvajkada predstavljamo komponente ili progresije ili regresije ljudskog roda. Zato i imamo suprotstavljene, dualne likove u predajama i surovoj stvarnosti. I ljudski rod ima svoj vrlo lako prepoznatljiv tijek složen od rađanja i umiranja. Civilizacije rastu i umiru. Ljudi opstaju. Izmjenjuju se određeni parametri, ali disanje ostaje. Zar nije i prethistorijski čovjek imao strah od smrti i želju da mu potomstvo preživi? Koja je razlika između nas i njega? Nameće se odgovor da je tehnologija, kultura i kojekakve druge suvremene gluposti stvari koje nas dijele. Međutim uvidom u isto vidimo da je i tadašnji čovjek imao kulturu i tehnologiju i umjetnost. Vrlo praktičnu i vrlo upotrebljivu.
Kako se vrijeme mijenjalo i kako su civilizacije dolazile i prolazile, ideje su se mijenjale. Dolazile su progesivne ideje – o stvaranju svijeta, o napretku, o moći. To su bila vremena udaha i boljitka. Tada je društvo gradilo sustave, razvijalo umjetnost i talente. Arhetipovi su se stvarali, mladi bogovi su dolazili na tron. A onda se pojavljuju regresivne ideje. Ideje redukcije, kazne, rata, depopulacije. Vrijeme izdaha i vrijeme povraka na staro. Skoro kao borba Jupitera i Saturna. Arhetipski modeli su strah, kazna, starost i iskustvo. Mrak. Vjekovna borba dobra i zla i dana i tame je naravno prisutna ovdje.
Pa gdje je onda problem? Zašto mi mislimo trenutno da smo nešto posebno od nekih pređašnih stanovnika duše? Gdje leži ignorancija? Mi se nalazimo u trenucima u kojima se čovječanstvo nalazilo odvajkada. Sumnjamo u stare bogove, Saturn gubi moć, ali žanje sve što stigne. Redukcijska snaga kolektivnog nesvjesnog ruši sve ono što je čovjek maštao. Pojavljuju se proroci kao i u sva druga vremena čovjekova. Spominju se godine. Neki spominju Sudnji dan. Neki spominju Dan skoka Svijesti. Svatko ide svome Bogu. Ali ova situacije se pojavljivala puno puta i spada u životni princip Duše čovječje. Možda je stvarno Duša došla u jednu novu fazu u kojoj ne treba tijelo ili prirodu, ali Duša diše. Današnji tirani nisu drukčiji od svih drugih tirana kroz povijest, osim po jednom: Duša iz kolektivnog nesvjesnog lagano prelazi u svijest ljudi. Tirani modernog doba su zaslužni da se Duša prikazuje ljudima i da ljudi postaju svjesni. Da nema Lex Luhora, ne bi ni Supermena bilo. Današnji tirani i manipulatori su izmanipulirani od strane Ljudske Duše da na krvav način i eksplozijom svijesti izvedu rađanje novog Udaha i novog progresa ljudskog roda.. Nikad u povijesti nije bilo toliko ljudi udruženo u projekt progresa i slobode kao danas. Nikad, u poznatojpovijesti, ljudi nisu stvorili tehnologiju koja bi im omogućila da se udruže.
Novo doba je došlo. I proći će. I doći će smrt i tuga i hladno. Ali zato da uživamo u onom što jest i onom što će biti. Sve je bilo i bit će. Mladi bogovi će doći i donijeti slavu. Poslovi se javlju i poslovi propadaju. Život nema alternativu. On je potentan i moćan i postojan. Stari bogovi idu na počinak.
