utorak, 22.04.2008.
Malo o pričanju knjiga
Audio knjige su potojale oduvijek. Mediji su se mijenjali, struktura knjiga se adaptirala i prilagođavala tehnološkoj i kulturnoj svijesti ljudi, no koncept ili smisao knjige je oduvijek prisutan. Nekad su ljudi prenosili knjige i pjesme i dramatizirali događaje dalekih krajeva osobno, stvarajući kulturu pričanja. Dakako da je to doprinijelo razvoju kulture, ali i unaprijeđenju psihe kolektiva. Skupine ljudi, obitelji, plemena, a kasnije i interesne skupine sa večeri poezije, razvili su odnos zajedništva. Na taj način je stvoreno iskustvo dodira nad-realnog što je zajednici omogućilo da ispuni određene uvjete za kulturnu evoluciju. Na taj način je svrha ispunjena na razini subjekta, zajednice, a sekundarno na razini smisla ili sadržaja. Kolektiv je taj koji je priče koristio da se reflektira njihov život, da se ujedine i identificiraju sa herojima i bogovima. Sadržaj samih priča je bio sekundaran jer je arhajski čovjek znao da u svijetu nema doslovnosti, nema čvrste mjere. Na taj način je omogućeno da se ljudi razvijaju sukladno njihovi mogućnostima i u skladu sa zajednicom.
Danas je malo drukčije. Još uvijek se prepoznaje trend čovjekve evolucije. Čovjek napreduje, svakim danom i svakim svojim činom. Međutim, zanimljivo je da zajednica nema trend napretka, već zajednica temelji svoje postavke na razini analize i sinteze. Analitički čin zahtjeva od subjekta, člana zajednice da se odredi prema zakonima zajednice, a ne prema svojim težnjama, što pojačava subjektovu osamljenost i pritisak na njegovu psihu. Sinteza zajednice se događa van mogućnosti i percepcije ljudi, koji zajednicu čine. Na taj način obitelji prestaju biti čvrste, gubi se tradicija jedne obitelji u neskladu naroda.
Kulturni razvoj svakog čovjeka se danas temelji na indivdualnom razvoju i pritisku – nauči ili umri, postani otpadnik. I taman kad osoba svlada jednu prepreku, cijeli sustav se mijenja. I tako sve dalje i dalje. Knjige su postale izvori informacija, priručnici koji donose ljudima uvid kako su neki drugi uspjeli voljeti ili boriti se ili baviti se nečim. S te strane knjiga daje uvid u strahovito polje znanja i slika i omogućuju čovjeku da barem na trenutak postane subjektom šire zajednice ljudi, da se osjeti povezanim. Nažalost ukoliko nisu izgrađene pretpostavke da se tematika prokomentira ili zaživi u zajednici, subjekt se vrlo brzo transformira u objekt sustava i nužno se pokorava zakonitostima koji vladaju njime.
U odgojnom i obrazovnom smislu audio knjige, kao i mnogi drugi humano-interaktivni mediji (kazalište, grupni rad, sport) omogućuju jednu zanimljivu pretpostavku: da roditelji i djeca, odgajatelji i djeca, djeca i djeca zajedno prisustvuju tom nad-realnom činu. Naime, dijete ima potrebu imati razvijene i skladne odnose sa svojom užom i širom okolinom. Roditelji su oni koji su sve djetetu. No, ukoliko roditelj nema pristupa ili ne sudjeluje u životu djeteta, recimo kulturnom razvoju, stvara se određena praznina koju i dijete i roditelj pokušavaju kompenzirati. Ne nužno sa uspjehom. Kad se uvid u djetetovu percepciju književnog djela temelji isključivo na posrednom odnosu – preko ocjene i preporuke učitelja ili odgajatelja – u tehničkom smislu događaji u većini slučajeva završavaju sukladno zakonu i običajima. S pozicije zajednice, nažalost ne. Za dijete je pomalo nezgodno da se njegovo sudjelovanje u sustavu isključivo ocjenjuje. Može se ono i poticati i zanemarivati, ali sudjelovanje u njegovom psihičkom razvoju unutar zajednice spada u domenu ne-manja vremena.
Nema ništa ljepše od sjećanja kad smo bili mali, ali baš jako mali, i kad nas je neka starija osoba stavila pored sebe i pričala neku priču. Taj osjećaj nije imao veze sa pričom, jer kako starije osobe pate od zaborava, pričana je većinom ista priča koju smo napamet znali. Čak i ispravaljali pričača. Osjećaj je temeljen na povezanosti sa zajednicom, sa prihvaćanjem, sa proživljavanjem iskustva zajedno. Da nije bilo tako, ne bismo se niti sjećali toga. Poslušati 'Malog princa' sa djetetom nema veze sa malim pricom kako ga je Exupery zamislio, već ima veze sa malim princom koji je stvoren u obitelji malih i velikih.
Ako ne vjerujete, poslušajte!
